Connect with us

Društvo

Zašto Slavko Goldstein misli da je Ustaški pokret trebao odabrati borbu nenasiljem? A on sam birao je oružani ustanak.

Published

on

NARUČENA KAMPANJA JUTARNJEG – GOLDSTEIN, JAKOVINA, KLASIĆ      Dokumentaran pristup logoru Jasenovac treba ostati u njegovom vremenu. Spominjanje današnjih novinara i političara nepotrebno je udaljavanje od glavne teme. U svoj leksikon osoba koje su obilježile Ustaški pokret Jutarnji list uvrstio je i blaženog Stepinca.

Dogodila su se nova podmetanja podmetnutih “povjesničara”. Više su to aktivisti protuhrvatskih interesnih skupina. Niti ne pokušavaju razumjeti vrijeme i sredinu u kojoj žive. Za njih je povijest niz hrvatskih zločina. Hrvatstvo doživljavaju kao šovinizam, a svoj otvoren šovinizam prema Hrvatima prezentiraju kao visoku civilizacijsku svijest. Možete li povjerovati da se partizan, drug i komunist Slavko Goldstein kao i svi ti repovi Bombaškog procesa, čude što je oslobodilački Ustaški pokret planirao koristiti pištolje, bombe i eksplozivne naprave.

Uskoro će tvrditi da su ustaše izmislili eksplozivni prsluk. Nikakvo čudo da je Jutarnji list našeg blaženika Alojza Stepinca uvrstio u svoj “Leksikon osoba koje su obilježile ustaški pokret”. Nije pomogla niti činjenica da je Stepinac bio jugoslavenski orijentiran, solunski dragovoljac. Rodoslovno je ipak bio Hrvat, i još je bio katolički svećenik, što je neoprostivo. Zabrinut je i papa Franjo. Od travnja do lipnja imamo već dosadan četnički meni – možete birati njihovu kampanju protiv svega hrvatskog ili njihovu konkretnu oružanu pobunu, zapravo agresiju.

Istina Jakova Sedlara

Kada promišljamo Jasenovac kao logor, pogrešno je gledati ga u kontekstu cijelog trajanja rata, jer je bio u pogonu samo dvije godine. Trebalo je i to izdržati. Profunkcionirao je kao izbjeglički hotspot tek u ljeto 1942. Kao i godinu dana ranije, u vremenskom rasponu od Đurđevdana do Vidovdana, dogodili su se četnički (i partizanski) pokolji, pa se narod svih nacija sklanjao u Jasenovac, pod okrilje ustaške i njemačke vojske. Staljin i Saveznici vukli su zločinačke poteze, jer su tako zaokupljali njemačke i ustaške snage. Uslijedila je čuvena njemačka “ofanziva na Kozaru”. Napuštena i izgladnjela kozaračka djeca zaputila su se prema Zagrebu. Mnogi su jeli travu i dobili crijevna oboljenja, o čemu je posvjedočila i austrijska humanitarka Diana Budisavljević. Ta djeca nisu ubijena u Jasenovcu, kako tvrde “povjesničari”, nego su zbrinuta u zagrebačkim obiteljima. Već slijedeće godine pala je Italija, i bio je to kraj “ustaškog Jasenovca”.

Najveći je doprinos Sedlarovog dokumentarca što je jasno specificirao fašistički karakter Jugoslavije. Naime, Beograd je uveo rasne zakone upravo protiv Židova i prije njemačke okupacije, o čemu sam više puta pisao. Humanističke zasade Ustaškog pokreta prezentirane su kroz pisma Pavelića na tragu njegove iskrene empatije za progonjene Židove. U filmu Jakova Sedlara nepotrebno se spominje pokušaj Slavka Goldsteina da istu židovsku zajednicu zamijeni sa svojom interesnom skupinom Bet Israel. Riječ je o lukavoj imitaciji cionističke koncepcije države Izrael, koja nije nazvana Judeja, jer bi se nakon toga morala povući u antičke granice Judeje. Židovi su mudro svoju državu nazvali Izrael, zbog prava na zemlju svih 12 biblijskih izraelskih plemena. Bet Israel je okvir za judaizaiciju svih hebreja na ovome prostoru, čime je otvoren i za odštetu na konto svih hebreja. 

Sa spominjanjem Tuđmana, Sedlar otvara pitanje Tuđmanovog doprinosa na zločinačkoj Titovoj strani. Strašno je za čuti kako su se prva pretjerivanja glede umrlih u Jasenovcu kretala između 15 i 20 tisuća. Po svemu sudeći, broj svih onih koji su zbog različitih razloga prošli kroz logor, proglašen je brojem ubijenih. Hrvati slave skupinu komunističkih povjesničara i političara koji su velikosrpsku brojku od 700 tisuća sveli na 60 do 80 tisuća, na 10 posto, što potvrđuje tezu o Jasenovcu kao logoru smrti. Te su im brojke pasale zbog njihove nečiste savjesti. Jeste li se ikada zapitali zašto takvi “povjesničari” nikada nisu opisali pojedinosti svog djelovanja u vrijeme Križnog puta. Prisjetimo se “objašnjenja” Josipa Manolića: maltretirao sam ljude samo zato da ih ne ubiju.

Đurđevdan Slavka Goldsteina

Zašto Slavko Goldstein misli da je Ustaški pokret trebao odabrati borbu nenasiljem? A on sam birao je oružani ustanak. Kako nam Goldstein napominje, ustaše su oružje spomenuli u prvom broju istoimenog mjesečnika iz veljače 1932. Pojavio se nakon divljanja srpskih šovinista u siječnju, na treću obljetnicu velikosrpske “Šestojanuarske diktature”, u godini Velebitskog ustanka, koji je pokrenut u rujnu iste godine, nakon nove represije Srba na Đurđevdan i na Vidovdan, u takozvanim velikosrpskim tradicionalnim “majskim i junskim pobunama”, kakve smo doživjeli i za proglašenja samostalne RH. Nakon što je lički i hrvatski ustanak ugušen u krvi, “povjesničari” se čude međunacionalnoj napetosti u Gospiću nakon uspostave NDH, samo osam godina kasnije. A ono, već se odvijala represija jugoslavenskih “saveznika Hitlera”, koja se nastavila i tijekom raspada prve Jugoslavija, kada je pod nerazjašnjenim okolnostima stradao otac Slavka Goldsteina, navodno skromni knjižničar u Karlovcu. Vođa famoznog Velebitskog ustanka bio je Andrija Artuković, kasnije Pavelićev ministar unutarnjih poslova, bogoštovlja, i čuvar državnoga pečata. Na kraju života izručen je drugoj Jugoslaviji i ponižen, zapravo iskorišten za ponižavanje svih Hrvata, koji su tada shvatili da velikosrpska tortura na ovome prostoru neće nikada prestati. Zanimljivo, tužitelj je bio “Hrvat Ante ili Anto Nobilo”, danas odvjetnik Josipa Perkovića, šefa “republičke” udbe, optuženog u Njemačkoj za konkretno ubojstvo.

Slavko Goldstein tvrdi da su se smaknuća Srba u NDH dogodila prije ubojstava Židova. Prije nego što je stradao njegov otac? Sudeći po najnovijem tekstu Goldsteina u Jutarnjem listu, Ante Pavelić nije proveo genocid samo zato što “nije imao jasan plan kako to da provede. Stoga je improvizirao, kroz uhićenja istaknutih Srba i Židova i kroz brutalnu reakciju na incidente.” Goldsteinu je prirodno da jugoslavenske vlasti progone hrvatske velebitske ustanike, ali se čudi da su u NDH stradali oni Srbi koji su protiv tada svima nepoznate NDH ustali već prvog dana, kada niti Pavelić nije znao kakva je država formirana, da bi Srbi uskoro pokrenuli dva nova ustanka protiv NDH, Đurđevdanski i Vidovdanski, kao dio zaista tradicionalnog velikosprskog nasilja u svibnju i lipnju. Jako je glupo tragati za počecima srpskog ustanka u NDH, jer su mnogi Srbi u stanju stalne pobune protiv svega hrvatskog.

Po Goldsteinu, nije se dogodilo nikakvo velikosrpsko divljanje, nego su na Đurđevdan 1941. “u kanjonu Korane ispod ruševina starog blagajskog grada” dva razbojnika opljačkala dom odsutnog Jose Mravunca i poubijali četvero članova njegove obitelji. Spominje osvetu nad navodno 400 Srba iz Veljuna, koja po njemu nije uslijedila kao odgovor na velikosrpski Đurđevdanski ustanak, nego kao ustaška reakcija 100 za 1, zbog obitelji Jose Mravunca. Zanimljiva je i teza Goldsteina da se bez prethodnog incidenta dogodio zločin u Glini nad navodno 400 Srba. Nakon Đurđevdanskog ustanka! Nedavno je haaški Tribunal objavio kako je Velika Srbija legitiman politički cilj. Na hrvatskoj strani redovno su prepoznati “ustaški koljači”, a na suprotnoj su “siroti srpski seljaci”. Goldstein posve okreće uzroke i posljedice, pa tako nije zločine u Jugoslaviji provodila srpska i velikosrpska strana, nego su se bez ikakvog konkretnog povoda u inozemstvu okupili hrvatski “ustaški zločinci”, i onda ničim izazvani krenuli u ubijanje “srpskih seljaka”, i tek nakon toga se pojavila srpska “krvna osveta”. Stjepan Radić zasigurno se okreće u svome grobu.  

Truli antifašistički proljetni kupus    

Za novinara Jutarnjeg lista Vladu Vurušića 10. travnja je dan kada se spustila tama. Posve prirodno, jer Tito je bio u Zagrebu, da se dodvori novoj vlasti, koju je podržao tadašnji veliki Staljinov prijatelj Hitler. NDH je bila korumpirana! Jakog li otkrića! Koja to država nije korumpirana? Ta naša nesretna NDH, formirana u najnepovoljnijem trenutku, bila je pod okupacijom Hitlera i Mussolinija, osuđena na nacističke rasne zakone, izložena podmuklom razaranju od strane Talijana, Saveznika, sovjetske agenture, četnika i orjunaša, na kraju odbačena i od Židova iz Ustaškog pokreta, što takvim Židovima ne zamjeram, jer se Ante Pavelić trebao još snažnije suprotstaviti Hitlerovim rasnim zakonima, po cijenu da ga Gestapo detronizira. Sve se dogodilo u uvjetima civilizacijske tragedije poznate kao Drugi svjetski rat. Nerazumijevanje je duboko. Oni osjećaju prezir prema svemu hrvatskom, a nas u svezi NDH uvijek ispunjava tugaljiva sjeta na toliku nevinu djecu, ubijenu samo zato što su Hrvati.

Željko Ivanjek pisao je zanimljivije od ostalih novinara Jutarnjeg lista. Čudi se ekonomskim problemima u NDH. Možemo reći da je u ratnim uvjetima svaki rad konkurentan. Nijemci su kontrolirali Jasenovac, pa su prigrabili njegovu proizvodnju. U Sovjetskom Savezu bio je produktivan samo Gulag. Kako nam svjedoče srpski i srbijanski izvori, u domaćim “radnim” logorima izležavalo se oko 1,7 milijuna nesretnika, o trošku države. Preostalih 12 stanovnika NDH činili su Glavni stan. Kako sam razumio teze Ivanjeka? Pa, odmah po proglašenju NDH, zločinački ustaški seljak bezobrazno je povisio cijene, jer je svoju robu uvijek mogao ponuditi izdašnim njemačkim kupcima. Na kraju seljaci nisu imali od koga kupiti jaja, za svoje potrebe. Tako su počeli jaja proizvoditi, i ta se proizvodnja našla na tržištu godinu dana ranije, što je fenomen, nekakva vremenska petlja, ali svaka zanimljiva makroekonomija ima takva objašnjenja. Eto je pronađen ključ za izlazak zemlje iz ekonomske krize i depresije – umjesto škrtih turista trebamo na naš Jadran dovesti galantnog okupatora.

Jakovina se oporavlja ali sporo 

Dogodio se nevjerojatan obrat. Ako je vjerovati onome što piše Tvrtko Jakovina, za njega je Hrvatska do Drine nekakav normalan format normalne zemlje, jer RH je mala zemlja – tako kaže. Goran Miljan zapravo veliča Antu Pavelić sa elaboriranjem da bez Antiše ne bi bilo NDH. Ne vidim da bi nekakva Nova Avarska bila bolje rješenje. Miljan dovodi u pitanje i “povijesno pravo na samostalnost”. Kao što reče Stipe Mesić, “u Hrvatskoj predsjednik može biti i vozač tramvaja”. A svjedok vremena i povjesničar je zapravo baš svatko. Jakovina je desetljećima razmišljao i došao do zaključka sličnog onom spomenutog Miljana, da je svaka država posljedica snažne pojedinačne pojave – NDH smo mogli izbjeći! , Možemo zaključiti da je i VS – Velika Srbija, Militärverwaltung Serbia, nastala kao djelo Milana Nedića, kao što je drugu Jugoslaviju kreirao Staljin, kao što ima onih koji misle da je današnja opljačkana Hrvatska proizvod Franje Tuđmana. 

I oni slaba uma ukopčali su da su se Ustaški pokret i sve protivno Jugoslaviji prirodno udomili u susjednim zemljama, ali Jakovina tvrdi kako su “protivnici jugoslavenskog režima bili oslonjeni na Bugarsku, Mađarsku i Italiju” jer su te zemlje “podsjećale na fragilnost sustava stvorenog nakon Velikog rata”. Velika je zagonetka zašto ustaše nisu formirali svoje obučne centre na Islandu. Bio bi to sretan izbor, jer bi takvi ustaše lako pomogli Hitleru da pobijedi rusku zimu i Staljina. Ovako je u Sibir otišla mediteranska legija. Jakovina nam kaže kako se raspadu prve Jugoslavije nisu veselili niti Grci, raspadu one Jugoslavije koja je u paktu s Njemačkom iskamčila Solun. Čudni neki Heleni. Koliko znam, “antifašist i radićevac Vladko Maček” priklonio se Osovini, ali kao član jugoslavenske vlade. Kako pomoći Jakovini da Hrvatsku prepozna kao veliku zemlju?

Oprostite mi na ovako javno iznesenoj sumnji u Adolfa Hitlera. Ipak je bio genijalac. Trebaš biti više od toga da 6. travnja 1941. bombardiraš Beograd i selektivno pobiješ 17 tisuća Židova. Bravo majstore! Da je Hitler bombardirao i Zagreb, Jasenovac bi bio suvišan. “NDH je bila država kojom su upravljali primitivci” – provalio je Jakovina. Osobno je poznavao te ljude. Kao, današnju Hrvatsku vode veliki intelektualci. Takve je teško pronaći i između profesora Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Kako nam sugerira Jakovina, ustaše su namjerno kreirali anarhiju, valjda da teže vladaju. Partizani su izbjegavali ustaše, ne zato što su se ustaša bojali, nego da uspostave mir i red, ali to nije prolazilo jer je opstrukcija Ante Pavelića ušla u sve pore pitomih balkanskih naroda i dobronamjerne sovjetske agenture. Kako razotkriva Jakovina, ofanzive Nijemaca nisu dolazile nakon pokolja od strane partizana i četnika, nego pod izgovorom kaosa koji je proizvodio Pavelić. Da je Hitler imao demagoga kalibra Jakovine, s lakoćom bi pobijedio sve svoje neprijatelje.

Na kraju je Jakovina onaj već poznati: “NDH je nastala bez stvarnog entuzijazma onih koji su je stvorili, trajala je kao zločin i kaos, a danas umjesto da potone u školske udžbenike i muzeje kao opomena, živi iznova na nogometnim stadionima i u ministarskim kabinetima”. I kao dobar izgovor da primitivci zadrže sveučilišne katedre. Netko bi trebao objasniti Jakovini da mi Hrvati i katolici manje gledamo Talijane kao tuđince, barem u odnosu na Srbe i Jugoslavene, a zajedno trpamo talijanske fašiste i srpske četnike, pa i lokalne antifašiste, koji su zapravo krov fašizma i netolerancije prema Drugom i drugačijem. Ovdje bih spomenuo znakovito “promišljanje” Hrvoja Klasića, koji je zgrožen time “da je talijanski vojvoda Spoleto postao hrvatski kralj Tomislav II”. Kao, nije bila veća sramota imati za kralja cincarskog Karađorđevića. I, sve je to bila politička igra, pokušaj Pavelića da navede papu Pia XII da podrži i prizna NDH. Na našu žalost, Pio XII iliti Eugenio Pacelli bio je veći Talijan od Mussolinija. Za njega se Italija trebala protezati sve do Krakowa. Za sve nas bilo bi dobro da se Italija naslanja na Mađarsku, makar i u Rijeci. Sve je bolje od Jugoslavije, sve je bolje od ovakve hrvatske samostalnosti. Kraljeva koje nije priznao papa imamo na bacanje. Da to ponovno naglasim – mišljenja sam da je prihvatljivo samo “ne biti fašist” i da je sve ostalo varijanta fašizma.

Tvrtko Dolić /7Dnevno

Komentari

Društvo

Jan Ivanjek: Nama treba borbeno zrakoplovstvo s punim spektrom sposobnosti

Published

on

Natječaj za nabavu borbenih zrakoplova poništen je, još se ne zna kako dalje. Hoće li se krenuti u novi natječaj ili možda u izravnu pogodbu? Kako stvari stoje, prepuštanje nekoj drugoj državi da nam uz naplatu čuva nebo ne dolazi u obzir.

Izgubljeno vrijeme u pregovorima s Izraelcima ne može se vratiti, a, čini se, ni naplatiti.

U međuvremenu ionako vremešni hrvatski MiG-ovi još su ostarjeli – bliži im se konačno prizemljenje. Koliko će Vladi trebati da pronađe nov model nabave zrakoplova, koliko da zaključi posao, kad bi prvi mogao poletjeti iznad Hrvatske?

Gosti „Teme dana“ su bili bivši zapovjednik Hrvatskoga ratnog zrakoplovstva general Josip Štimac te vojni analitičar Jan Ivanjek.

Nastupio je svojevrsni obrat u razmišljanju ministra obrane, kakvih i koliko borbenih zrakoplova Hrvatskoj treba. Ministar je rekao kao je za njega najbolja platforma F-16, da budu novi avioni i da ih ima manje.

– Stručna studija koja je napravljena ne ide ispod 12 aviona, rekao je Štimac.

Ivanjek je rekao kako nama treba borbeno zrakoplovstvo s punim spektrom sposobnosti. S obzirom da nije prošlo da uzmemo najmoćnije rabljene avione, donesena je odluka da nabavimo nove borbene avione.
– Dugoročno se mora doći do brojke od 12 aviona, naglašava Ivanjek.

– Naši postojeći migovi mogu letjeti do 2024. godine i ako do tada ne ugovorimo kupnju zrakoplova, to bi bio veliki problem zato što bi se ljudski potencijal, koji je i tako u osipanju, počeo još više osipati, ističe Ivanjek.

Štimac je rekao kako bi nam Amerikanci mogli ponuditi Block 50/52 što bi nas moglo zadovoljiti. Takav tip aviona imaju i Poljaci.

Ivanjek smatra da bi nas osnovni paket aviona mogao koštati milijardu dolara i to bi nam olakšalo iduću seriju nabave (HRT)

Komentari

Continue Reading

Društvo

Robert Valdec o lobistima /narikačama u svezi (ne)kupnje F-16 koju moraju pročitati svi, posebno u MORH-u

Published

on

Propala, je izgleda, nabavka F 16 Barak višenamjenskih lovaca opremljenih onako kako su ponuđeni na natječaju. Ovo pišem jer imam što reći o HRZ i nabavci zrakoplova – piše Valdec na svom fb profilu.

Zanimljivo je da sada nad propalim poslom najviše nariču oni koji su do jučer F-16 Barak nazivali ‘starim kantama’, ‘otpadom’ i sl.

Dobar dio njih (govorim o ‘velikim stručnjacima’) nariče po inerciji, samo zato jer su ‘popušili’ čaščenje od SAAB-a za koji su gorljivo navijali, a koje im je obećano ako se HRZ opremi Gripenima. Šveđani su ih tijekom tendera vodali kao medvjede po Švedskoj, trpali im u torbe mobitele, laptope, kemijske, rokovnike, vodali ih po večerama…, a oni, ‘stručno’, objašnjavali Hrvatima kako je Gripen daleko najbolja opcija. Jer, ‘novo je novo’.

Oni vještiji su, umjesto mobitela, rokovnika i kemijskih olovki, na račune dobili i nešto konkretnije – neću o imenima, dovoljno je proguglati najstrastvenije ‘Gripenovce’. Među njima ima novinara, ‘vojnih analitičara’, umirovljenih pilota, političara…

I o tom sam tenderu davno pisao. Između onog što su nam odredili da ‘smijemo’ kupiti, F 16 Barak je, po meni, bio najbolja opcija. Na stranu što se za isti iznos može kupiti eskadrila, realno, boljih višenamjenskih lovaca. Ako ne boljih, a onda ne lošijih, no osjetno jeftinijih, pod boljim uvjetima.

Ali, opremanje ratnog (a i civilnog) zrakoplovstva je ionako više politička odluka. Otprilike slična onoj kada je, danas u terminalnoj fazi, Croatia Airlines, umjesto Boing-a odabrala Airbus. I tu su se provizijama napunili offshore računi, sagradili dvorci u okolici Zagreba, no to je neka druga priča.

I u njoj su obje opcije između kojih smo mogli birati bile podjednako kvalitetne (financijski, Boing je nešto jeftiniji), dakle osim toga koji će Tuđmanov savjetnički lobi ubrati proviziju, odabir je signalizirao i političku naklonjenost (EU – SAD).

No vojne nabavke su ipak nešto posve drugo. U jednom razdoblju novinarske karijere bavio sam se, između ostalog, i naoružanjem i vojnom opremom, nabavkama, međunarodnom trgovinom, tržištem oružja i vojne opreme i to crnim i bijelim, obišao dosta međunarodnih sajmova naoružanja i vojne opreme širom svijeta, ponešto tvornica (po svijetu), razgovarao i s trgovcima i s kupcima i s korisnicima. Pa si utvaram da ponešto o tome i znam.

Ako ostavimo po strani politiku pa čak i cijenu i uvjete (npr. održavanje, obuka, rezervni dijelovi, eventualne modernizacije, nadogradnje), najznačajnija stvar pri odluci o odabiru određenog ‘proizvoda’ (nebitno radi li se o jurišnoj pušci, streljivu, zrakoplovu, tenku ili oklopnom vozilu…) su reference.

Dakle, je li se (kada, gdje, kako, u kojim uvjetima i kojem obujmu, koliko efikasno itd.) određeni proizvod dokazao u operativnoj upotrebi i koje su oružane sile već njime opremljene, kakva su im iskustva itd. Jedan od najslikovitijih primjera je jurišna puška AK 47 (i njene inačice) koja je odavno planetarni brend. Postao je to i pištolj Glock, izraelski UZI…

Složeniji sustavi poput zrakoplova, protuzračnih borbenih sustava, raketnih, radarskih i sličnih sofisticiranih sustava druga su priča, no činjenica da je neko oružje, oruđe ili sustav dokazan u operativnoj upotrebi tu je najvažniji. Mislim da ne treba elaborirati zašto je tome tako, dovoljno je napomenuti kako za tako delikatnu namjenu poput oružanog sukoba, nitko pametan neće kupiti ‘mačka u vreći’ bez obzira na to koliko ta vreća bila lijepa i bez obzira na to koliko prodavač te vreće slatkorječivo i uvjerljivo hvalio svoju robu.

I za takve ‘mačke u vreći’ postoje brojni primjeri – jedan od ne tako davnih bio je i naš tender za nabavku borbenih oklopnih vozila. U finalu ostala su dva ponuđača: finska ‘Patria’ i austrijski (zapravo američki) ‘Pandur’. Rezultate znamo – na tenderu je pobijedila Patria. S pravom.

Naime, Patria je već bila u naoružanju nekoliko svjetskih oružanih snaga, u operativnoj upotrebi (tu je bio i offset program, a još se vuku i repovi korupcijskih afera) .

No ‘Pandur2’, tada zapravo, nije postojao – bila je riječ o prototipu čiji ga je proizvođač gurao HV-u kako bi si počeo sastavljati referentnu listu. No unatoč tome, naši su ‘stručnjaci’ po medijima ispisivali hvalospjeve, svako malo putujući u Austriju po ‘rokovnike i penkale’, vješto prešućujući činjenice.

Poput one da je tijekom jedne demonstracije na jednom austrijskom poligonu, kojoj su nazočili i hrvatski novinari (znam i poimence koji), došlo do incidenta – nezgode, u kojem su ozbiljno ranjeni austrijski vojnici (loše rješenje strojnice na kupoli – povratne eksplozije ozlijedile su posadu). O tome, naravno, nije bilo riječi u medijima. Jebi ga, rokovnici su ipak bili u kožnom uvezu. A i nova Motorola Rizr Z8 je bila baš sexy.

Tako nismo mogli u našim medijima, čiji su novinari, ‘investigativno’ analizirali Gripen na licu mjesta – u Švedskoj, u organizaciji proizvođača/prodavača, pročitati o korupcijskim aferama koje još uvijek drmaju i Brazil i Tajland, i Češku i Južnoafričku republiku (nakon tendera na kojem je Gripen pobijedio).

Nije nigdje bilo niti riječi o Gripenima koji su se srušili, incidentima, a još manje o tome da je jedino ‘vatreno krštenje’ taj zrakoplov imao za vrijeme uvođenja ‘demokracije i ljudskih prava’ u Libiju, gdje je uspješno uništio nekoliko meta – par beduinskih šatora i jednu karavanu na devama.

Da se vratimo našim nesuđenim F 16 Barak.

Prvo, hrvatska strana koja je raspisala tender i odlučila spizditi naših pola milijarde dolara, trebala se na vrijeme informirati – no VOA, MVP i slične organizacije su zacijelo imale drugog, pametnijeg posla.

Drugo, ako ništa, bar je nekom, nadam se, došlo iz dupeta u glavu koliko je našim ‘strateškim partnerima’ zapravo stalo do nas.

I treće – da netko na vlasti ima muda pa da kaže kako ćemo, kad već ne možemo kupiti F 16 Barak, tražiti i ponude za, recimo, KAI T-50 Golden Eagle, PAC JF-17 Thunder/CAC FC-1 Xiaolong, Su-35, Su-30MKK…

Mnijem da bi, u tom slučaju, naši ‘strateški partneri’ ekspresno promijenili odluku i isporučili nam odmah eskadrilu F 16 Barak-a sa svim nadogradnjama, uz akcijski popust. Još bi dobili i komplet kuhinjskih noževa na poklon.

Robert Valdec Foto: fb/Valdec

Komentari

Continue Reading

Društvo

PUTIN OBJAVIO OTVORENI RAT ILUMINATIMA: Ako Soros ikad uđe u Rusiju, nikad više iz nje neće izaći!

Published

on

Rusija je izdala službeno priopćenje da je George Soros tražen “živ ili mrtav”, navodeći da su i on i njegova organizacija “prijetnja za rusku nacionalnu sigurnost.”

Sorošu je zabranjen ulazak u Rusiju još od prošle godine, kada se saznalo da je on pomogao uništenje ruske ekonomije u ranim ’90 -im, izvještava Veteranstoday.com, a prenosi Webtribune.

Još prije šest godina objavljeno je:

“Prva stvar koju trebate znati o “Goldman Sachs” je da je to najmoćnija investicijska banka na svijetu, da je svuda, da je to veliki vampir koji sisa lice čovječanstva i nemilosrdno dosipa svoj lijevak krvi koji miriše na novac.”

“U stvari, povijest nedavne financijske krize potpisana je od strane ove banke i njenih pitomaca.”

Soros je kao ova banka. Fil Butler kaže: “George Soros je zamijesio svaku političku pitu koja postoji. Ako postoji kriza na svijetu, sigurna je oklada da on ima udjela u tome. “

Može se reći da su Soros i Goldman Sachs ideološki pripadnici istog bratstva. Njihova strategija je malo drugačija, ali je krajnji rezultat uništenje života putem ekonomskog sustava (bilo da je u pitanju kapitalizam ili socijalizam) i politička manipulacija.

Soros misli da je nepobjediv. Misli da može kretati u politici cijele planete u nekoliko treptaja oka i da nitko ne može mu kaže da prestane. On je tvorac financijske alkemije. Smatra da može ubiti političku stabilnost Europe i Amerike bez izazova.

Soros je star, ali nije zastario. Njegova organizacija je nedavno razotkrivena u obavljanju tajnih operacija osmišljenih da destabiliziraju Rusiju. Povodom toga zanimljiv je citat procurio iz dosjea “Soros fondacije”:

“Naš interes je da se uključimo u aktivnosti ruskih pokreta koji se bore protiv tradicionalnih vrijednosti. Ali imenovanje naše strane je problematično: mi smo u poslu kanaliziranja novca u drugim zemljama u političke svrhe. “

Sada se vidi pravo lice Soroša. Sve te priče o pomaganju sirijskim izbjeglicama, o spašavanju Ukrajine, o “građanskim pravima” i uvođenju “demokracije” u Rusiju su samo dimna zavjesa.

Prema Butleru, sve je to infekcija Soroša. Soros želi uništiti rusku tradicionalnu obitelj. On želi da Rusija bude kao zoološki vrt, a “demokracija” je termin kojim obmanjuje mase.

Soros je u veljači 2015.godine napisao da je “Putin veća prijetnja postojanju Europe od ISIS-a” i takvim izjavama je samo otpočeo svoj đavolji plan.

“Čelnici SAD-a i EU griješe kad misle da je Rusija potencijalni saveznik u borbi protiv islamske države. Dokazi ih osporavaju. Putinov cilj poticanje razgradnje EU, a najbolji način da to postigne je da poplavi Europu sirijskim izbjeglicama. “

“Ruski avioni su bombardirali civilno stanovništvo u južnoj Siriji i natjerali ih da pobjegnu u Jordan i Libanon. Sada je u pustinji 20 tisuća sirijskih izbjeglica koje čekaju prijam u Jordan. “

A dokazi ovakvih tvrdnji? Pa, dokazi su u samom Sorošu. Ono što on kaže je dovoljno. Nema potrebe za istragama. Soros je alfa i omega, početak i kraj. I ako dokazi slučajno ukazuju na nešto drugačije onda moraju biti odbijeni. Ako se Rusija zaista bori protiv terorista onda je takva informacija ipak lažna jer se Soros sa njom ne slaže.

Soros ne shvaća da je ranjiviji nego ikada ranije jer se ne ponaša praktično. Teži da dopuni ideološke dogme i zanemaruje istinu.

Vjerojatno je istina da je Soros protiv izraelskog režima, ali ono što on daje to s druge strane uzima.

Svidjelo se to njemu ili ne, Soros neizravno podupire izraelske zločine time što podržava organizacije za rušenje Asada. Ako zaista želi učiniti nešto dobro onda bi se trudio da stvari popravi a ne da podržava zločinačke ideologije koje vode uništavanju.

Soros je agent novog svjetskog poretka.

Rusiji je očito bilo dosta ovog čovjeka i na kraju su mu zabranili pristup državi. Soroša i njegovu subverzivnu organizaciju označili su kao “prijetnju nacionalnoj sigurnosti.”

“Soroš je špekulant i samoproglašeni filantrop, a njegove malverzacije oslobođene od poreza su sastavni dio ratne mašinerije” – riječi su Williama Engdahla.

On je očito u pravu. Ali Rusija je više nego spremna odstraniti Soroša. Ako se ikad Soros ohrabri ući u Rusiju, nikada više iz nje neće izaći.

Rusija potresa same temelje novog svjetskog poretka i političkog sotonizma.

Veteranstoday.com | Webtribune.rs | Croative.net

Komentari

Continue Reading

Facebook

Popularno