Connect with us

Vijesti

“Schweizer Volksfreund”: NEPOZNATI HRVATSKI NAROD

Published

on

Što su nekad pisale švicarske novine o Hrvatima

Pod gornjim je naslovom objavljen članak u švicarskom mjesečniku “Illustrierter Schweizer Volksfreund”, br. 8, 1952., a koji potpisuje izdavač i urednik Jean Hirt. Autor je po svemu sudeći povjesničar, koji je odlično upoznat i sa hrvatskom povijesti.

Uvod u članak je pjesma Vladislava Menčelića objavljena u knjizi “Trublja Slovinska”, Ancona 1665:

U roblju bi odavna
Italija potonula
Da se nije turska plima
Na hrvatskoj stijeni razbila

(prijevod sa njemačkog)

Dalje su nanizani značajniji događaji iz hrvatske povijesti, kojima autor dokumentira hrvatsku kulturu i hrabrost. Neki od njih su, djelomice u skraćenom obliku, dolje navedeni.

06.09.1345. – Hrvati grada Zadra na istočnoj obali Jadrana morali su se braniti od stalnih bestijalnih napada “kršćanske flote” Mletačke Republike. Tada su Hrvati Zadra odolijevali 14 mjeseci opsadi Mlečana (20’000 ljudi); Mlečani su ubijali i palili sve što im je bilo na putu. Usprkos toga Zadar je uspješno odolio mletačkoj floti.

18.08.1450. – U Splitu se rodio najstariji hrvatski pjesnik Marko Marulić (o tome značajnom hrvatskom rodoljubu objavio sam članak u Illustrierter Schweizer Volksfreund, br. 12, 1950).

29.08.1526. – Bitka na Mohaću u kojoj je palo i 6000 Hrvata. Kada su turska invazija i njihovo carstvo uspostavljeno na Balkanu i južnoj Europi za vrijeme vladavine Sulejmana II. Veličanstvenog dostigli vrhunac moći, tada su bile prije svega hrvatske postrojbe, koje su Turke zaustavljale i zadavale im poraze. Tako može sva zapadna i srednja Europa zahvaliti generacijama hrabrih i požrtvovnih Hrvata da zelena zastava proroka nije mogla trijumfirati nad Zapadom, njegovom kulturom, njegovom slobodom i nad kršćanstvom.

20.09. 1528. – Hrvatski ban Ivan Karlović pobijedio Turke kod Udbine.

28.08.1532. – Nikola Jurišić odbio je turski napad na tvrđavu Kisek.

10.09.1565. – Hrvatski ban Petar Erdödy pobijedio je Turke kod Obreške.

08.09.1566. – junački pogiba hrvatski ban Nikola Šubić Zrinski (značajno je da autor upotrebljava puno hrvatsko ime, a ne u stranoj literaturi uobičajenu mađarsku verziju Miklos Zriny, opaska O.G.) u obrani tvrđave Siget. Turski sultan Sulejmana II. Veličanstveni, također je poginuo. Zahvaljujući hrabrosti i požrtvovnosti hrvatskih sinova zaustavljena je velika turska ofenziva. Theoder Körner je taj događaj predstavio 1812. u tragediji Zriny. Prije 13 godina ju je ovdje u Švicarsku izveo Dramatischer Verein Nürensdorf.

07.09.1848. – Ban Hrvatske, Josip Jelačić (rođen 16.08.1801, umro 20.05. 1859.) bio je prisiljen oduprijeti se novo probuđenom madžarskom hipernacionalizmu. Hrvatski narod sa visoko razvijenom kulturom, koji je utemeljio državu okruglo pola tisućljeća prije nego su se Madžari naselili u susjedstvu tog hrvatskog državotvornog i kulturnog naroda per exellence, nije bio spreman nestati u novom, velikom madžarskom kraljevstvu. Ban hrvatskog, južnoeuropskog kulturnog naroda, domoljub Josip Jelačić, bio je zbog toga prisiljen objaviti rat Madžarima, koji su bili predvođeni od Kossuth-a. Kossuth Lajos je tada drsko izjavio: “Ja ne poznam hrvatsku narodnost. – Gdje je Hrvatska? Ja je ne mogu naći na zemljopisnoj karti. Između nas može samo mač odlučiti.” Ban Josip Jelačić i njegovi hrvatski vojnici pobijedili su u mnogim bitkama Madžare, koji su sa svojom brutalnom madžarizacijom i italijanizacijom namjeravali potisnuti i izkorijeniti stoljetni hrvatski jezik.

Znakovito je da članak završava sljedećom pjesmom (Johannes v. Müller)

Ono što održava
opstojnost i ime jednog naroda
jest neprolaznost
njegove osebujnosti.

Matija Gubec

U istom broju nalazi se izvještaj o publikaciji “Ein zwiefach Gedenck Jar 1353 – 1653” g. Christian Lerch-a, asistenta gradskog arhiva u Bernu. U toj publikaciji se između ostalog obrađuju uzroci i povijest seljačkog rata 1653. g. u Švicarskoj, te sudbina vođe seljaka Niklaus Leunberger-a. Nesretni vođa seljaka dijelio je sudbinu mnogih seljačkih vođa, vjernih domovini i svom narodu, prije i poslije njega. Stroga vladajuća gospoda Berna osudila su ga na smrt.

Odmah nakon toga slijedi povezanost sa Hrvatskom:

“Prije njega je bio u hrvatskom kraju Zagorje onaj seljak Matija Gubec, koji je kao vođa podignuo narodni ustanak protiv stranih feudalaca i uspio ga proširiti u zastrašujuće velik pokret. Dok nije stranim plemenitašima i feudalcima uspjelo uhititi časnog i domoljubnog seljaka Matiju Gubca. Godine 1573. feudalci su ubili Matiju Gubca, vođu seljačkog ustanka. I to na koji način su ubili tog plemenitog hrvatskog seljaka! Na trgu ispred zgrade Sabora (parlament) nemilosni feudalci su postavili željezno prijestolje, nesretnog Matiju Gubcu su na užareno prijestolje prikovali i okrunili ga usijanom željeznom krunom.”

Ostaci četvero “crvenih” švicarskih pukova i prvi i treći hrvatski puk štitili su povlačenje kod Berezine

Švicarski i hrvatski narod imaju nekih dodirnih točaka. Oba naroda su bila iseljenička, hrvatski je za razliku od švicarskog to i danas. Švicarci su u prošlosti, da bi preživjeli, služili kao profesionalni vojnici stranim vladarima, Hrvati isto, bilo zbog egzistenicije bilo pod moraš. Švicarci su slovili kao ponajbolji vojnici, Hrvati su to bili isto, makar je to danas manje poznato. Primjerice u II. svjetskom ratu Nijemci su tražili od saveznika da ih pomognu u pohodu na Sovjetski savez. NDH-ov poglavnik Pavelić je poslao i nekoliko hrvatskih jedinica. U njemačkom izvještaju stoji da od Talijana, Rumunja, Bugara, Madžara i drugih više štete nego koristi, jedino Hrvatima svaka čast, oni se mogu usporediti po vojnim sposobnostima sa njemačkim postrojbama.

U članku pod gornjim naslovom urednik Jean Hirt hvali hrabrost Hrvata, koji su rame uz rame sa Švicarcima sudjelovali u Napoleonovoj vojni na Rusiju. Evo nekoliko izvadaka iz tog članka:

141 godina su ovih dana iza nas od kada su ostatci t.zv. Velike Armije cara Napoleona morale početi sa povlačenjem iz plamteće Moskve preko ruskih snježnih ravnica. Sa pola milijuna ljudi je krenula europska vojska silovatelja Europe u Rusiju, oko 330’000 ih je tamo ostali ležati. Naravno, brojčano najveće glavne gubitke nisu imale francuske postrojbe nego njemačke, poljske, nizozemske. Ali procentualno su najviše krvarile kao i obično švicarske pukovnije i – što je povijesnoj svijesti europskog čitatelja manje poznato – isto tako i dvije hrvatske pukovnije.

Prema 28. izvještaju Velike Armije od 01.11.1812., potpisan od Napoleona, švicarska divizija Merle “istakla se je hladnokrvnošću i srčanošću”, posebice u prvoj i i drugoj bitci kod Polozk-a (17. i 18. kolovoza i 16. do 20. listopada 1812.), gdje je Švicarcima četvrtog puka i trećem hrvatskom puku, koji su pripadali brigadi Amey, pripala dužnost da zajedno, pod zapovjedništvom kneza i generala Wittgestein-a, osiguravaju i štite povlačenje armijskog korpusa Oudinot preko mosta Dvine od Rusa. Treći hrvatski puk i četvrti švicarski puk činili su zajedno brigadu Amney. Tako su Švicarci i Hrvati imali najteže žrtve i gubitke, a pred njima je još stajala najteža zadaća, naime kada su u maršu prema istoku naišli na dijelove Velike armije, koje su bježale iz zapaljene Moskve preko polja punih leševa, i koje su bile u bijednom i kaotičnom stanju, bez discipline i obilježene glađu i očajavanjem…. To je bilo 24. studenoga…

Tu kod Berezine, čekale su tri ruske armije kako bi katastrofu Velike Armije francuskog cara ubrzale… Poznati poduhvat izveli su Hrvati 28. listopada kad je Napoleon kod Berezine bio napadnut od brojnije ruske vojske. Ovdje su Hrvati pomogli Francuzima na zadnjoj, iako već očajničkoj pobjedi nad Rusima. Hrvati su skupo platili svoju hrabrost, jer je njihov puk samo u tom danu izgubio 700 ljudi, od toga 16 časnika. Treći hrvatski puk, čiji je zapovjednik pukovnik Fleury bio Švicarac, imao je samo još 100 ljudi, kojima je bila povjerena zaštita povlačenja artiljerije…. Mnoge su hrvatske majke plakale za svojim sinovima, koji su se nalazili među onih 330’000 vojnika, koje je Napoleon godine 1812. izgubio u Rusiji.

Još više su žalile švicarske majke za svojim sinovima, kojih je 9000 palo na ruskim poljima godine 1812.

Napoleon je na konferenciji u Dresdenu 26. lipnja 1813. u razgovoru sa Metternich-om izjavio: “ja sam na bojnim poljima odrastao i muškarcu kao meni životi milijun ljudi ne znači ništa.”

Priredio Osvin Gaupp

Komentari

Comments

Vijesti

Predsjednica se izgubila u vremenu i prostoru

Published

on

By

Predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović nas je počastila tiskovnom konferencijom o svom četvorogodišnjem mandatu pa je normalno osvrnuti se na njen mandat od 4 godine. I mi takozvani marginalci (domoljubi i branitelji), kako nas naziva predsjednica, imamo pravo kazati svoje mišljenje o njenom mandatu.

O predsjednici imam pozitivno mišljenje i mislim da je tri godine mandata odradila korektno, imala je jasan cilj (Inicijativa tri mora), promovirala je Hrvatsku na svjetskoj političkoj sceni (sastala se s kineskim predsjednikom Xijem, predsjednicima Trumpom, Putinom, kancelarkom Merkel i drugima), trudila se zaštititi nacionalne interese koliko joj Ustav RH dozvoljava. Okruženje nije bilo povoljno, naprotiv mediji su je stalno držali na nišanu a politički protivnici su je vrijeđali na najgori način. Budući da je vrijeđanje dolazilo od takozvanih lijevih, mediji su to odobravali i nikada nisu kritički o tome pisali.

Međutim, u zadnjoj godina mandata (4 godina) predsjednica se izgubila u vremenu i prostoru, pozvala je predsjednika četničke Srbije u posjet Hrvatskoj. Na upućene dobronamjerne kritike odgovorila je da je kritiziraju figure s margine političkoga spektra“ .

Osvrnuo sam se na riječi predsjednice 18. veljače 2018. godine člankom „Što traže hrvatski „Marginalci“ ?“ (https://croative.net/sto-traze-hrvatski-marginalci/) (vidi dolje što tražimo)

Pozivanje predsjednika četničke Srbije u Hrvatsku nakon sramotne izložbe u New Yorku, izložbe o genocidnosti hrvatskog naroda je sramotno. Na toj izložbi je istaknuto da su Hrvati ubili 700.000 Srba, da su ubili više od 20.000 djece u Jasenovcu itd. Do kada ćemo dopuštati te laži?

Danas, godinu dana nakon tog sramotnog posjeta možemo podvući crtu i pitati koji je rezultat posjeta, nakon godinu dana. Rezultat je NULA! Ponavljam rezultat je NULA!

Agresor (Srbija) na Hrvatsku nije dao podatke gdje su masovne grobnice, gdje su nestali, nije vratio dokumentaciju vukovarske bolnice, nije vratio matične knjige, filmove, kulturno blago, nije platio ratnu odštetu itd. Srbija i dalje ima Zakono o univerzalnoj jurisdikciji nad državljanima Hrvatske!? Zar to nije sramota? Srbija i dalje vodi pročetničku imperijalističku politiku a političari govore o napretku Srbije glede ulaska u EU!? Strašno i uvredljivo!

Bio je to strašan promašaj predsjednice na što su branitelji, takozvani marginalci, ukazali. Danas je sasvim jasno da su branitelji bili u pravu.

Predsjednica je podržala reformu školstva druga Jokića što je isto bio promašaj.

Predsjednica se nije jasno odredila prema Istanbulskoj konvenciji koja negira suverenitet RH,  niti Marakeškom sporazumu koji obvezuje.

Predsjednica nije nedvosmisleno podržala pravo naroda da iziđe na referendum, nije osudila manipulacije koje ministar Kuščević izvodi (brojenje potpisa i broj navodno nevažećih potpisa).

Po pitanju pozdrava „Za dom spremni“ ima pravo da to nije u izvornom obliku stari hrvatski pozdrav. Povezivati taj pozdrav s ustaštvom na kraju 20-tog stoljeća i sada u trećem tisućljećju je idiotizam. Kakve veze imaju branitelji u Domovinskom ratu i ustaše? Nemaju nikakve veze pa je nedopustivo dovoditi ih u neku vezu. Ustaše su poražene, pobijene i pomrle pa danas lupetati o ustaštvu je neprimjereno. Očito je da predsjednica nedovoljno zna povijest, da ne zna mnogo o Domovinskom ratu pa sluša svoje savjetnike koji postavljaju pitanje što Hrvatska ima s Dubrovnikom!

Stalno se izvrću činjenice, negiraju dokazi, negiraju dokumenti i naglašava ustaštvo samo zato da bi se prikrio kriminal, da bi se zadržale pozicije i privilegije. Veličanje zločinca Tita je pozitivno, poželjno i napredno bez obzira što je ubio pola milijuna Hrvata, što je devastirao Hrvatsku za vrijeme svoje diktature. Zbog toga se nikoga ne proziva!

Podržavati Hrvate u BiH na hrvatskoj televiziji i u hrvatskim komunističkim medijima je obično lupetanje od kojega nema koristi. Pitanje položaja Hrvata u BiH se ne rješava izjavama u medijima već razgovorima u centrima moći: u Washingtonu, Londonu, Brusselsu, Berlinu i Moskvi! Hrvatska vanjska politika je katastrofalna, izbor Komšića u BiH je strašan poraz hrvatske vanjske politike. Neka predsjednica sama ocjeni koliko je ona kriva za tu katastrofu (nečinjenjem i imenovanjem veleposlanika).

Nije upitno naše članstvo u EU, NATO-u i drugim asocijacijama upitno je što hrvatski predstavnici ne zastupaju interese hrvatskog naroda i države.

Predsjednica je odrasla osoba koja sama (tako kaže) bira svoje savjetnike i donosi odluke pa treba snositi i posljedice. Pozivanje na loše savjetnike je neprimjereno.

Predsjednicu napadaju mnogi kritičari, posebno su zanimljivi poluidioti s fakultetskom diplomom koji sve znaju a nisu do gležnja predsjednici. Slušajući i čitajući mnogobrojne komentara vidljivo je da se radi o mržnji, kod nekih o patološkoj mržnji.

Predsjednica je kazala: “Svaki zločin se treba osuditi, povijesno utvrđivanje istine je pravi korak naprijed. Jedan zločin se ne treba opravdavati drugim. Ne uspoređujem zločine. Zločin je zločin i treba ga promatrati individualno”, slažem se ali se pitam je li predsjednica misli ozbiljno, je li stoji iza svojih riječi? Nažalost, predsjednica ne misli ozbiljno jer ne brani otkrivanje istine o Drugom svjetskom ratu. Otkrivanje istine u Hrvatskoj naziva se fašizmom, pojavom ustaštva, revizijom povijesti i slično.

Predsjednica je komentirala osuđujuću presudu provokatoru Ercegu pa je govorila o slobodi govora, (Pitanje: zašto je komentirala nepravomoćnu presudu?). U slučaju Erceg se ne radi o slobodi govora, radi se o govoru mržnje kojega dotični širi. On ima pravo na svoje mišljenje ali njegovi javni ekscesi i njegov javni govor mržnje su neprihvatljivi. Nije prihvatljivo njegovo veličanje zločinca Tita i blaćenje branitelja bez obzira kako na to gledaju savjetnici predsjednice.

Predsjednica se susretala s našim iseljenicima širom svijeta ali rezultati su izostali!

Treba podsjetiti Predsjednicu da Hrvatska nije mnogo napredovala u zadnje četiri godine, nisu napravljene nužne reforme, situacija u pravosuđu je katastrofalna, zdravstveni sustav puca po šavovima, ne dozvoljava se demokratsko izjašnjavanje naroda (referendumi), nije promijenjen nakaradni izborni zakon, nije rješeno pitanje blokiranih, onemogućava se glasovanje Hrvatima izvan Hrvatske (mali broj mjesta za glasovanje, neuvođenje elektronskog glasovanja), vanjska politika je katastrofalna, u medijima imamo govor mržnje, širenje lažnih vijesti i cenzuru.  

Ponovno podsjećam na napisano 18. 2. 2018. godine:

Tko su ti „Marginalci“?

To smo mi koji smo branili Hrvatsku, to su udovice hrvatskih branitelja, to su domoljubi koji ukazuju na antihrvatsku politiku hrvatske vlade! Dakle mi „Marginalci“ ( s navodnicima i bez navodnika) smo protiv: uklanjanja HOS-ove ploče,  protiv Jokićeve kurikularne reforme, protiv usvajanja Istanbulske konvencije, protiv financiranja četničkih Novosti, protiv Frljizacije hrvatske kulture, protiv protupravnog financiranja Srpske pravoslavne crkve, protiv političkog imenovanja antihrvatskih konzula i veleposlanika, protiv uhljeba na svim razinama itd.

Što mi „MARGINALCI“ tražimo?

Mi „Marginalci“ tražimo: izmjenu izbornoga zakona, reformu pravosuđa, izmjenu ovršnoga zakona, reformu zdravstva, tražimo istinu o Jasenovcu, zaštiti hrvatskog književnog jezika,  zaštitu obitelji i naše pozitivne tradicije, tražimo procesuiranje zločinaca i udaljavanje antihrvatskih kadrova iz državnih službi (četničkih ubojica i silovatelja, udbaša i kosovaca). To mi „Marginalci“ tražimo bez odgode! 

Dr. sc. Marko Jukić

Hrvatski branitelj i domoljub (takozvani „marginalac“)

Komentari

Continue Reading

Vijesti

Hrvatski Sabor protiv hrvatskog naroda – SRAMOTA

Published

on

By

Dana 15. veljače 2019. godine Sabor je većinom glasova odbio raspisati referendum o promjeni izbornog zakonodavstva i o otkazivanju Istanbulske konvencije.

„Sabor je sa 105 glasova ‘za’, dva suzdržana i 16 protiv, potvrdio zaključak svog Odbora za Ustav, Poslovnik i politički sustav da nisu ispunjene pretpostavke za raspisivanje dvaju državnih referenduma koje su inicirale građanske inicijative Narod odlučuje i Istina o Istanbulskoj.“

Protiv naroda su glasovali „domoljubni“ HDZ-ovci, „veliki katolici“, vitez, neokomunisti i antihrvatski sateliti Plenkovićeve vlasti.

Odlukom hrvatskog Sabora (koji vodi antihrvatsku politiku) je povrijeđen Ustav i Ustavni zakon o Ustavnom sudu. 

Vlada i Sabor negiraju Ustavno pravo naroda, Članak 1. Ustava RH:

(2) U Republici Hrvatskoj vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu kao zajednici slobodnih i ravnopravnih državljana.

(3) Narod ostvaruje vlast izborom svojih predstavnika i neposrednim odlučivanjem.

Jasno je zašto su vladajući protiv referenduma, Članak 87.:

(5) Odluka donosena na referendumu obvezatna je.

Ustavnopravni stručnjak doc. dr. sc. Mato Palić kaže:

Kako je moguće da dva različita državna tijela (Hrvatski sabor i Ustavni sud) u isto vrijeme mogu biti nadležna odlučiti o istom pitanju (da li je ispunjena jedna od pretpostavki za raspisivanje referenduma)? Kako to da Hrvatski sabor zaključkom koji je donesen prekoračenjem ovlasti može derogirati Ustav i Ustavni zakon o Ustavnom sudu? Znači li takav presedan da će ubuduće Hrvatski sabor moći odlučivati o tome da li je prikupljen dovoljan broj potpisa, a Ustavni sud o ostalim pretpostavkama za raspisivanje referenduma? I kako to da nikada ranije nije proveden takav postupak??”

Njonjo i ostali uhljebi su protiv promjene izbornog zakona jer će izgubiti svoje privilegije. Političkom trgovinom oni (HDZ, SDP, HNS, SDSS i drugi) se uzajamno štite pa nema sankcija za kriminalne radnje, korupciju. Oni ne žele reforme, ne žele izgubiti svoje privilegije (što im sadašnji zakon osigurava) i tako uništavaju državu.

Po Ustavu RH Vlada je odgovorna Hrvatskom saboru, Članak 115.:

(1) Vlada je odgovorna Hrvatskom saboru.

(2) Predsjednik i članovi Vlade zajednički su odgovorni za odluke koje donosi Vlada, a osobno su odgovorni za svoje područje rada.

Međutim praksa pokazuje da je Sabor postao potrčko Vlade (potrčko Ivice, Ive, Zorana ili Andreja).

To je potvrdio i drug Kuščević, koji je lijepo izjavio: “Vlada je usvojila jednoglasno i Sabor će usvojiti Izvješće, Ustavni sud kaže da je sva napravljeno u skladu s Ustavom i zakonima. Ovo što se danas koristiti u dnevno-političke svrhe da bi se postigla mala politička vidljivost, neka služi na čast onima koji to rade.”

Sramotno je da Sabor ne odlučuje o ničemu već izvršava naređenja trenutnog vladara Plenkovića.

Mediji javljaju:

Ministar uprave Lovro Kuščević odgovorio je na optužbe Mostovih zastupnika da su članovi Povjerenstva koji su provjeravali potpise referendumskih inicijativa Narod odlučuje i Istina o Istanbulskoj – uništili kontrolne liste.

“Svi već znamo da su izjave Bulja, Grmoje u javnosti prihvaćene kao apsolutna istina, čudi me da im je promaklo i da ovako manipuliraju. Kompletna lista i popis se nalaze u aplikaciji koja je pohranjena u APIS-u. Svi listići, svaki glas i potpis se čuvaju u Saboru i moguće je u svakom trenu provjeriti je li neki potpis valjan ili nevaljan. Očito gospodi iz Mosta nije stalo od istine, da jest – bili bi se prijavili za uvid i vidjeli valjanost svog potpisa”, kaže ministar Lovro Kučević.

Dakle, može se provjeriti samo svoj potpis i drug Kuščević može raditi i tvrditi što hoće!

Mostovci otišli do Ministarstva uprave:

„Na poziv ministra Kuščevića otišli smo i do Ministarstva uprave, ali ni tamo nismo dobili uvid u dokumentaciju, ali smo dobili odgovor državne tajnice Josipe Rimac da zastupnici nemaju pravo uvida ni u potpise, ni u kontrolne liste bez privole 40-ak tisuća građana čiji su potpisi proglašeni nevažećima, rekao je Petrov.“

Drugarica Rimac im je kazala da moraju imati privolu 40.000 građana, koji su to građani?

Oni nemaju pravo uvida!? OK.

Ako oni nemaju pravo uvida pitanja su: Tko ima pravo uvida osim potpisnika? Je li Ministarstvo uprave pozvalo imenom i prezimenom potpisnike inicijativa da dođu provjeriti zašto su njihovi potpisi nevažeći?

Znaju li građani, koji su dali potpis, da je njihov potpis nevažeći? Zašto ih drug Kuščević nije pozvao da provjere svoj „nevažeći“ potpis kada samo oni mogu provjeriti svoj potpis?

Iz gore navedenog se može zaključiti da Ministarstvo uprave ne dozvoljava provjeru tobože nevažećih potpisa. Radi se o lažima i prevari najgore vrste. Inicijativama ne treba 40.000 potpisa već cca 3.200 potpisa pa je jasno da se radi o sramotnoj prevari.

Protiv volje naroda su, osim uhljeba iz HDZ-a, Plenkovićevi sateliti: pročetnički SDSS, antinarodni HNS, neokomistički SDP i otpadnici iz SDP-a i HNS-a.

Evo bisera vladajuće klike:

Jedan bjednik iz HNS-a govori o krivotvorenju potpisa. Neka pojasni imenom i prezimenom tko je krivotvorio, koliko je krivotvorenih potpisa, je li 40.000 potpisa krivotvoreno?

Sve rasprave bi bile izbjegnute da je drug Kuščević, inače veliki „domoljub“ i „veliki katolik“, dozvolio da predstavnici referendumskih inicijativa budu promatrači, samo promatrači, kod provjere potpisa. Sve bi bilo čisto i pošteno bez bespotrebnih rasprava.

Čemu služi Sabor?

Sabor se sveo na debatni klub gdje se iznose mišljenja, suprostavljeni stavovi, izvode igrokazi (takozvani performansi koji se danima pripremaju), gdje se pojedinci dive svojoj poluidiotskoj izvedbi, a u konačnici bez ikakve veze i potrebe jer je unaprijed odlučeno što će biti izglasano. Kokošari ne glasaju po savjesti već po naputku koje je donije stranka (bez obzira o kojoj se stranci radi).

Da se ukine Sabor narod to ne bi ni primjetio jer tu je Ivica, Ivo, Zoran ili Andrej. Suvišno je imati Sabor kada imaš Ivicu, Ivu, Zorana ili Andreja. Sabor je nepotreban i treba ga ukinuti jer je potrčko premijera i vladajuće klike (principijelne ili neprincipjelne koalicije). Umjesto da dajemo novac za saborske uhljebe dajmo za bolesnu djecu!

Biti protiv svog naroda je zločin!

Dr. Marko Jukić

Komentari

Continue Reading

Vijesti

KVIZ: Sličnosti hrvatskog i ruskog jezika

Published

on

Donosimo kratki youtube video sa zanimljivim kvizom koji ilustrira sličnosti hrvatskog i ruskog jezika, čak neke riječi koriste isključivo ovi narodi, što potkrepljuje tvrdnje o posebnim vezama Hrvata i Rusa.

Naime, prema povijesnim izvorima, upravo Hrvati su utemeljili Kiev, iz kojega je nastala Kii(e)vska Rus, kao temelj buduće ruske, odnosno ukrajinske države…

Pogledajmo zanimljiv video (u obliku simpatične kviz igraonice):

Komentari

Continue Reading

Facebook

Popularno