Connect with us

Istaknuto

SAŽIMANJE

Published

on

„Ništa nije jednostavnije od veličine;

Uistinu, biti jednostavan znači biti velik.“ 

(Ralph Waldo Emerson)

Živimo u vremenima u kojima se jednostavnost propagira na sva zvona, ali u biti sve se oko nas komplicira do apsurda. Život nam je iz dana u dan sve kompliciraniji, sve zapetljaniji.

Suvremena tehnološka čuda navodno su nam trebala pojednostaviti svakodnevicu, olakšati nam življenje, a kad ono, mi sve više sličimo insektima uhvaćenim u paukovu mrežu. Koprcamo se i koprcajući se sve se više zaplićemo.

Političari prednjače svojim govorom, služeći se „meta jezikom“.

Puno govore, a tako malo toga kažu. Barem ne suvisloga.

Pred izbore obećavaju sve živo pojednostaviti, a onda dočepavši se vlasti stvari zakompliciraju do apsurda.

Zašto?

Pa, „da se vlasi ne dosjete“.

Puno je razloga ali jedan od njih je svakako onaj da stvari namjerno kompliciraju uglavnom nesposobni, a sve kako bi prikrili svoju nesposobnost.

Ili to čine manipulatori, lovci u mutnom.

Kada se stvari pojednostave, kada se „ogole do kosti“, onda je nemoguće manipulirati.  

Komplicirane situacije uvijek u sebi nastoje prikriti neki motiv koji je bitan samo za neke. Uglavnom za manjinu. Za povlaštene.

Jednostavnost je, kažu, kada je još jedan kamen previše, a jedan kamen manje premalo. Mi bi rekli treba sve imati svoju mjeru. Pa i jednostavnost. Ali nije stvar u poznavanju pravog broja kamenja, već je prije u poznavanju koji je kamen pravi i kako to pravo kamenje posložiti.

Jednostavnost nije postignuta kada se nešto učini lakšim ili manje složenim. Oduzmite svu kompleksnost, svu teškoću, sve pojedinosti iz bilo čega i ono što vam ostane nije jednostavnost, nego je jednostavno – dosadno.

Jednostavnost objedinjuje prave vrijednosti, prave poteškoće, pravu složenost ali kako je sve zajedno povezano na pravi način čovjek ima osjećaj jasnoće i da sve pripada tamo gdje mu je i mjesto.

E sada sam ja stvari zakomplicirao, umjesto da ih pojednostavim.

Ali takvi smo mi ljudi.

Zašto jednostavno kada može komplicirano?

CIJELU EMISIJU POSLUŠAJTE OVDJE!

Zato današnje čitanje iz Evanđelja po Ivanu sve čini tako jednostavnim.

Tako jednostavnim da jednostavnije biti ne može.

Neki kršćani žele kršćanstvo učiniti nečim kompleksnim, da ne kažem kompliciranim, a kamoli – nerazumljivim. Žele kršćanstvo i Kristov nauk zapetljati nalik zapetljanim najlon nitima pribora za pecanje, nalik strujnim kabelima, nalik klupku vune.

Neki kršćani žele sve zamrsiti, zagropati, zakomplicirati.

Biblija sadrži otprilike tri milijuna slova, 31 000 stihova i 1189 poglavlja. Potrebno je otprilike 38 sati da se pročita Stari zavjet i 11 sati za Novi zavjet. To iznosi 49 sati za cijelu Bibliju. Ako bi čitali Bibliju običnom brzinom govora, bilo bi nam potrebno 70 sati i 40 minuta.

I što s tim podatkom?

Tako mi ljudi razmišljamo.

Kroz podatke, vrijeme, brojeve, sate, stranice.

Mi bismo željeli na taj način „sažeti“ Sveto pismo.

Ali to je jednostavno nemoguće.

Nemoguće je nama ljudima.

Ali zato je to Bogu moguće.

Bog Bibliju „sažima“ u samo devet riječi.

UN love

„Ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio!“

U devet riječi Bog sažima otprilike tri milijuna slova, 31 000 stihova i 1189 poglavlja i 70 sati čitanja.

U devet riječi.

To je tako jednostavno da jednostavnije biti ne može.

Ali mi s tim nismo zadovoljni. Nama su draže zapetljane niti udice, zamršeni električni kabeli, zapetljana klupka vune. Mi radije imamo posla s onim što je komplicirano i nerazumljivo.

Bojimo se jednostavnosti, jer je jednostavnost istina. Bojimo se istine.

Kako je to Krist volio nas? Ovaj naš svijet?

Koji je to najuzvišeniji trenutak u kojem se je Božja ljubav najjasnije očitovala prema nama i prema našem svijetu?

Kada je umro na križu!

I kada je izgovorio ove riječi: „Oče, oprosti im, jer ne znaju što čine.“

To je vrhunac Kristove ljubavi prema nama.

„Ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio!“

U životu bivamo povrijeđeni jako duboko, tako jako duboko, i to ponekad baš od onih koji su nam najbliži. I tada je naša najdublja želja uzvratiti istom mjerom ili otići što dalje od svih.

Ali Isus nam govori:  „Ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio!“

I to je tako jednostavno da jednostavnije biti ne može.

Ljudi, ne komplicirajmo.

„Čistoća i jednostavnost dvije su stvari

pomoću kojih čovjek leti iznad zemlje

i čitave privremenosti.“

(Toma Kempenac)

autor: Ivica Ursić

 

Komentari

Istaknuto

PRKOSNO IZ TURSKE – Cavusoglu: Tursku neće zaplašiti Trumpove prijetnje

Published

on

Došao je novi, žestoki modgovor iz Turske koja sada izaziva odgovorom Sjedinjenim Državama da se neće dati zastrašiti nakon što ju je američki predsjednik Donald Trump upozorio da će biti ekonomski uništena ako napadne kurdske snage u Siriji.

Turski ministar vanjskih poslova Mevlut Cavusoglu prekorio je Trumpa, kazavši na konferenciji za novinare u ponedjeljak u Ankari da “strateški partneri ne komuniciraju putem Twittera i društvenih medija”.

“Naši kanali su otvoreni”, rekao je, dodajući da je Trump dva puta nazvao turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana kako bi razgovarali o koordinaciji povlačenja američkih snaga iz Sirije.

Sjedinjene Države će “uništiti Tursku ako napadne Kurde“, napisao je Trump na Twitteru u nedjelju, predloživši da se uspostavi “sigurna zona široke 20 milja (32 km)”.

„Isto tako, ne želim da Kurdi izazivaju Tursku. Rusija, Iran i Sirija će imati najveću korist od dugoročne američke politike uništavanja DAEŠ-a u Siriji — prirodnih neprijatelja. I mi imamo koristi, ali sada je vrijeme da dovedemo naše trupe kući. Zaustavite beskrajne ratove!“, istakao je Trump tada u svom tweetu.

Trump je u prosincu najavio da će povući svoje postrojbe iz Sirije, proglasivši rat s Islamskom državom završenim.

“Prijetiti Turskoj ekonomski ne vodi nikamo”, rekao je Cavusoglu, podsjetivši da je upravo Erdogan prvi predložio uspostavu sigurne zone.

Erdoganov glasnogovornik Ibrahim Kalin poručio je da teroristi ne mogu biti partneri i saveznici.

“Turska očekuje od SAD-a da poštuje naše strateško partnerstvo i ne želi da teroristička propaganda na njega baci sjenu.”

Naglasio je da ne postoji razlika između Islamske države, Kurdistanske radničke stranke i sirijskih Kurda. “Nastavit ćemo se boriti protiv svih njih”, poručio je putem Twittera.

Sirijski Kurdi bili su najučinkovitiji američki saveznici u borbi protiv Islamske države.

Erdogan je prošli mjesec odgodio planiranu vojnu ofenzivu na sjevernu Siriju, ali i upozorio da to neće biti unedogled.

Komentari

Continue Reading

Istaknuto

“Dostajala je jedna jedina Marijina suza” da bi zloduhova moć okopnila…

Published

on

“OBRED” knjiga/film o egzorcizmu     Služba egzorcizma iznimno je važna i potrebna služba u Katoličkoj Crkvi, ali je iz raznih razloga pomalo zanemarivana zadnjih stotinjak godina. Iz tih, kao i drugih jednako važnih povoda, naš portal će u nekoliko nastavaka objaviti najupečatljivije dijelove knjige “Obred” američkog novinara Matta Baglija. Riječ je o istinitoj priči koju je novinar zabilježio i čiji je glavni lik američki svećenik Gary Thomas (inače hrvatskog podrijetla, njegov djed je u SAD došao iz područja Baćinskih jezera i promijenio prezime Tomić) koji je ispričao svoj duhovni put od svećenika skeptičnog prema egzorcizmu do glavnog egzorcista u jednoj kalifornijskoj biskupiji. (više…)

Komentari

Continue Reading

Istaknuto

Sezona račvastih jezika

Published

on

Nedavno je Tomislav Jonjić u ”Bujici” iznio zanimljivu opasku. Rekao je, otprilike, da sama pojava Zlatka Hasanbegovića djeluje na samozvane antifašiste baš kao svračići na guju nevjestu iz Šume Striborove. Ne mogu se suspregnuti i ne odati se, nego moraju isplaziti račvasti jezik i tako otkriti svoju zmijsku narav.

Da ništa drugo korisno nije učinio Hasanbegoviću bi već i zbog toga bilo zajamčeno ugledno mjesto u suvremenoj hrvatskoj politici. Otkako se pojavio na hrvatskoj političkoj sceni, Hasanbegović na sebe privlači toliku količinu mržnje pseudolijevih i projugoslavenskih snaga da na temelju toga možemo pouzdano ustvrditi da je riječ o iznimnom političaru i domoljubu.

Kukavni prebjeg u Bandićev tabor, stanoviti Polovanec, pokušao je izgovor za bijednu izdaju opozicije pronaći u Hasanbegovićevu prezimenu. Kao, Hasanbegovićevo prezime nije zagrebačko! Hvala Bogu da Bandićevo jest. No, treba biti pošten i dodati da tzv. Bandićeva opozicija nije ništa drugo ni zaslužila nego da bude izdana. Jer ne izdati Anku Mrak i Gordana Marasa – to nije ništa drugo do izdaja zdrave pameti i dobrog ukusa. Ali pustimo sad to, vratimo se Hasanbegoviću i račvastim jezicima. Na Polovanca se nadovezao Beljak pokušavajući galamom i bezobrazlukom nekako zabašuriti činjenicu da upravo tajnik njegove stranke, Ilija Ćorić, održao Bandića na vlasti u Zagrebu.

Beljak na svom profilu piše: ”… a Hasanbegović je, uz Kusturicu jedan od važnijih izdajnika bošnjačkog naroda. I jedan od važnijih učenika i sljedbenika Luburića i Pavelića, samo je prevelika kukavica da to javno i prizna. Efendija Hasanbegović je obični domaći izdajnik, kriptonacist i lažov.” Nepatvoreni govor ljubavi, to ni Glavašević i Matić ne mogu nadmašiti! Međutim, ne piše stručnjak za autoradije u afektu, to ne. Štoviše, svaka je riječ pomno odvagana. Paralela s Kusturicom, nepriznavanja Hasanbegoviću prava na hrvatski identitet, ubacivanje u priču Luburića i Pavelića, domaćih izdajnika i nacista, kao i nazivanje Hasanbegovića efendijom – sve je to sračunati da Hasanbegovića što više uvrijedi, obezvrijedi i, nada se Beljak, omrzne u očima običnih Hrvata. Jer Beljak, vodeći se valjda vlastitim primitivizmom i mržnjom prema onima koji drukčije misle, misli da su Hrvati zadrti klerofašisti koji ne mogu prihvatiti da Hrvat može biti i islamske vjeroispovijesti.

Ovaj model ocrnjivanja Hasanbegovića lažni antifašisti perpetuiraju otkako se Hasanbegović pojavio na političkoj sceni. Tomić ga je zvao ”retardom i balijom”, Hajdaš Dončić poturicom, Frljić ga je u kazališnoj predstavi prikazao kao svinju itd. Iz toga se mogu iščitati dvije stvari: da tzv. antifašisti nisu antifašisti nego jugonacionalisti i da su Hrvati islamske vjeroispovijesti označeni kao meta prema kojoj se ne smije imati nikakvog obzira jer su smetnja obnovi Jugoslavije u bilo kojoj varijanti. Polovanec, Beljak i slični instinktivno osjećaju koga i kako treba napadati da bi se sebi priskrbio glas naprednjaka, antifašista, urbanog dečka.

No, ne brinu mene toliko šovinistički ispadi drugorazrednih političara ni govnom ovjenčanih pjesnika koliko sve češće strjelice odapete na Hasanbegovića i NHR i na desnim portalima. Nekako tu njušim HDZ-ov agitprop, cijele kohorte na baš bistrih trolova, svrha kojih je upornim ponavljanjem floskula o ”Hasinoj” nejasnoći i neodređenosti glede statusa Hrvata u BiH posijati nemir i nepovjerenje u biračko tijelo sklono kroatocentričnim političkim opcijama. Ako se odnosi s Bošnjacima nastave komplicirati, a svi su izgledi da hoće, to će se zabijanje klina između hrvatskih birača i sve omiljenijeg Hasanbegovića nastaviti još žešće nego dosada. Žalosno bi bilo ako bi Tomiću, Frljiću, Beljku i sličnima uspjela provokacija.

Uostalom, da bi Hrvatska uistinu mogla pomoći Hrvatima u BiH, nužno je da prethodno pomogne sama sebi, to jest da provede barem simboličnu lustraciju i riješi se ”partijskog nasljeđa”. Ta ”partijska” mreža, čini se, uspješno prelazi stranačke granice i još uvijek funkcionira kao jedina istinska vlast u zemlji. Hasanbegovićeva uloga u toj poželjnoj tranziciji, kako sada stvari stoje, mogla bi biti vrlo važna. Ako ništa drugo, ono barem da prikrivene zmije pokažu svoj račvasti jezik.

Damir Pešorda

Komentari

Continue Reading

Facebook

Popularno