Connect with us

Vijesti

Salvini: Bez isprike Francuske bolje odgoditi susret Conte-Macron

Objavljeno

- datum

Talijanski ministar unutarnjih poslova Matteo Salvini u srijedu je ocijenio da bi “bez službene isprike” Francuske bilo bolje odgoditi susret talijanskog premijera Giuseppea Contea i francuskog predsjednika Emmanuela Macrona predviđenog za petak, javlja AFP.

“Ako ne bude službene isprike, premijeru Conteu bi bilo bolje da ne ide u Francusku na taj sastanak”, kazao je ministar Salvini, čelnik krajnje desne Lige.

Između Rima i Pariza je izbila žučljiva svađa nakon što je Francuska u utorak uputila kritike novoj talijanskoj vladi jer je odbila primiti više stotina migranata s Aquariusa, broda u vlasništvu francusko-njemačke humanitarne udruge SOS Mediterranne, nazivajući je “neodgovornom i ciničnom”. Potom je glasnogovornik njegove stranke Republika u pokretu Gabriel Attal, kazao da mu se od talijanskog stajališta “povraća”.

Talijanska vlada je te riječi ocijenila “neprihvatljivim” i poručila da neće promijeniti svoje stajalište o brodovima u vlasništvu nevladinih udruga (NGO).

“Brodovi u vlasništvu stranih udruga i koji plove pod stranim zastavama ne mogu Italiji diktirati imigracijsku politiku”, poručio je Salvini u razgovoru za list Corriere della Sera.

“Izjave koje se tiču Aquariusa i koje dolaze iz Francuske su iznenađujuće. Italija ne može prihvatiti licemjerne lekcije iz zemalja koja radije okreće glavu kada se radi o pitanju imigracije”, priopćila je odmah talijanska vlada.

Talijanski ministar vanjskih poslova Enzo Moavero Milanesi je upozorio da “takve izjave loše utječu na odnose Italije i Francuske”.

“Upotrijebljene riječi ne mogu se opravdati i iako razumijem da se jedna prijateljska i saveznička zemlja ne mora slagati sa stajalištima neke druge zemlje, to neslaganje se mora izraziti na način i u obliku koji su sukladni prijateljskom odnosu”, uzvratio je Milanesi francuskoj strani. Na vrlo diplomatski način je i on također zatražio ispriku Francuske.

“Talijanska vladi želi da francuske vlasti, nakon što pravodobno razmisle, brzo poduzmu inicijativu na način da poprave situaciju koju su same stvorile”, kazao je šef diplomacije.

Quay d’Orsay je brzo reagirao te je priopćio da je Francuska “predana dijalogu i suradnji s Italijom” glede upravljanja migrantskom krizom koja pogađa Europu.

“Svjesni smo tereta migrantske krize koja pogađa Italiju i napora koje ta zemlja poduzima. Ni jedan prijedlog francuskih vlasti to ne dovodi u pitanje”, kazao je glasnogovornik francuskog ministarstva vanjskih poslova i istaknuo da će se najavljeni susret čelnika dviju zemalja u petak održati.

Italiju je zbog odbijanja da u svoju luku prihvati brod s migrantima napao i Filippo Grandi, prvi čovjek UN-ove agencije za izbjeglice, ali je istaknuo da je odgovornost na cijeloj Europi.

“To je sramotno. Kao Europljanin, osjećam se posramljeno. Na Sredozemlju je brod s ljudima već nekoliko dana i nitko ne želi primiti te ljude”, kazao je Grandi i pozvao na reformu europskog sustava azila.

Na spomenutom brodu, koji od nedjelje pluta u središnjem Mediteranu nakon što su Italija i Malta odbile dati dozvolu za pristanak u njihove luke, nalazi se 629 migranata, većinom iz subsaharske Afrike. Dio migranata je prebačen na dva talijanska broda ratne mornarice i obalne straže i plove prema španjolskoj luci Valenciji.

U međuvremenu je brod talijanske obalne straže pristao u luku Cataniju na Siciliji s 937 migranata.

Italija je unazad pet godina primila više od 640.000 migranata, uglavnom iz afričkih zemalja, dok su se ostale članice EU-a uglavnom oglušile na molbe Rima da preuzmu određeni broj ljudi i podijele troškove njihove skrbi.

(Hina)

Komentari

Komentari

Vijesti

‘Treći put u povijesti Njemačka postaje najveća opasnost Europi i europskom miru’

Objavljeno

- datum

“Najozbiljnije vam kažem – ako nam ne pođe za rukom dati odgovore na izazove ilegalne migracije, tad će europski temelji biti dovedeni u pitanje“ – rekla je Angela Merkel obraćajući se zastupnicima Europske pučke stranke (EPP) na početku njihova trodnevnog zatvorenog sastanka u Münchenu.

Ona koja je pozivala, i poziva, islamiste, i koja hoće da sa njima pokori ostatak Europe, da iz temelja izmijeni kršćansku sliku starog kontinenta, počima uviđati, ali još ne i priznavati, povijesne grijehe svoje islamizirane, euroizdajničke, politike opasnih namjera kako piše Vinko Đotlo u Kamenjaru.com.

Trebalo je da se dogodi, i događa, stotine ubijenih i tisuće silovani Njemica, Francuskinja, Engleskinja, Talijanki i drugih državljanki koje su pod Merkelinim pritiskom primili ubojice u svoju kuću, da bi gospođi Stasi proradila savjest, i uvidila svu pogubnost politike otvorenih vrata islamistima ratno terorističke prošlosti, istrijebljenja kršćana i kršćanstva na prostorima s kojih dolaze u okupaciju Europe.

Trebalo je da se sruši ili ukloni tisuće križeva sa trgova i raskrsnica, javnih mjesta kako bi se zadovoljila ljudska prava islamista na štetu kršćana domaćina. Trebalo je da se dogodi, u nizu mnogih drugih emigrantsko islamskih zločina, silovanje a zatim i brutalno ubitstvo njemačke djevojčice, da bi kancelarka iz Honeckorova totalitarističkog režima, sama zadrhtala pred tim zlikovcima koje je dovela u zemlju.

Ostat će, zasigurno na svu sreću ne zauvijelk, tajna s kojim motivom, namjerama i ciljevima je „Nana“ Merkel izvršila emigrantsko islamsku agresiju na vlastitu zemlju i svoj narod. Na Europu. Iz tih činjenica nameću se mnoga pitanja, a ono najvažnije je, šta znači za Europu i europski mir jaka ujedinjena Njemačka.

No, čak ako se jednoga dana i otkrije ono što se javno ne smije reći, i pričati u Njemačkoj, a čuje se od Njemaca kada su van zemlje, jer to je europska zemlja sa najmanjim stupnjem demokracije slobode govora, da je Merkel dijete čovjeka koji je čvrsto surađivao sa Honeckorovom tajnom sluzbom Stasi.

I ako se jednoga dana i dokaže da je to istina, nikakva je lustracija ne će moći osloboditi od povijesne odgovornosti planirane islamske agresije na Europu i europske narode.

Pokazuje se, međutim, a to će budućnost i potvrditi, da povijesno rušenje Berlinskog zida, kao simbola totalitarnog komunističkog režima, nije bilo i rušenje te ideologije u glavama mnogih komunista, i ideologa tog najvećeg i najkrvavijeg zla u ljudskoj povijesti.

Iskoristivši iskustvo služenja režimu, mnogi od njih s promijenjenom odorom zasjeli su na visoke položaje u demokratskim društvima, na kojima se nikako ne snalaze, i ne prihvaćaju njegova pravila igre i života, zbog čega se može kazati da su oni i dalje ćuvari režima, a nikako graditelji demokracije.

Primjer njemačke kancelarke to potvrđuje, budući da ni poslije, gotovo, 30 godina pada komunističkog režima u zemlji u kojoj je odrasla, i iz koje je došla, nije čula glas tadašnjeg istočnonjemačkog naroda, „Wir sind das Volk”. I nije problem što ona tada nije čula glas svoga naroda, jer za čuvare režima narod nije ni postojao, problem je što ona i danas ne čuje glas svenjemačkog naroda na čijem je čelu.

Već u vrijeme njenog političkog uspona kada je na putu do vrha, a poglavito kada se popela u najviše visine njemačke politike, gazila gotovo sve ispred sebe, ponižavajući kasnije ispod svake ljudske razine sve one koji su joj pomagali na tom putu. Zbog toga je nisu željeli ni na svome sprovodu. Kroz sprovode njemačkih povijesnih velikana koji nisu željeli da bude na njima vidjela se sva njena politička i ljudska odanost režimu kojem je služila i iz kojeg je došla.

Ponižavanje i marginaliziranje njemačkih političara koji su srušili Berlinski zid, Merkelinin je pokušaj kažnjavanja istih za rušenje komunizma.

Ne može se stoga vjerovati njenom vapaju kako će „europski temelji biti dovedeni u pitanje, ako se ne odgovori na pitanje islamskih migranata”. To je samo pokušaj skidanja, ili umanjivanja, povijesne odgovornosti za političku igru sa islamiskim teroristima koji se kriju pod emigrantskom odorom.

Zar je moguće da se pokaje političarka koja je politikom nedodirljivosti unutar EU, a što je stavlja u političku ravan sa Honeckorom, Ceausescim, i suvremenim turskim Sultanom. Nitko od nazočnih europskih državnika nije imao hrabrosti reći joj, „gospođo Merkel emigrantska opasnost europskoj sigurnosti i budućnosti, vaše je djelo. Vi ste ih zvali i dozvali, i onda kada ste uvidjeli da vaš narod ustaje u obranu svoje sigurnosti, i da vi ipak niste europska sultanica kako se zamišljate, nama to govorite. To je vaš problem gospođo Merkel, i ne izvozite ga, i ne dijelite sa drugim europskim narodima. Rješavajte ga sami, sami ste ga i zamrsili“.

Strah koji je obuzima pred narodom i povijesnom odgovornosti, i njena sadašnja upozorenja Europi, kojoj je emigrantskim užetom zavezala vrat i čeka da se manje i slabije članice udave pod bujicom emigrantskih terorista, silovatelja, ubojica i vjerskih fanatika, je zapravo prisila tim malim euronarodima da i uz cijenu još većeg siromaštva, i veliki nemira, prime onoliko migranata koliko im naredi suvremena europska Sultanica Merkel.

Po treći put u povijesti Njemačka postaje najveća opasnost Europi i europskom miru.

Vinko Đotlo

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Vijesti

DA SE NE ZABORAVI: 19. kolovoza 1991. pobunjenici i JNA napali Pakrac.

Objavljeno

- datum

Autor

Bitka za Pakrac

  1. veljače 1991. Srbi u Pakracu donijeli odluku o pristupanju općine Pakrac SAO Krajini. Tim činom se policijska postaja u Pakracu izdvaja iz MUP-a RH. Pakrac je bio okružen selima s većinskim udjelom Srba u stanovništvu pa je trebao postati središte SAO Krajine za Zapadnu Slavoniju. Srpski teroristi su prvi ožujka 1991. godine napali policijsku postaju u Pakracu.

    Rubriku uređuje – dr. Marko Jukić

    Zapovjednik policijske postaje Pakrac, Srbin Jovo Vezmar, naređuje mobilizaciju rezervnih policajaca srpske narodnosti i razoružanje hrvatskih policajaca, njih 16. Hrvatski policajci su otpušteni iz službe i pobunjenici (četnici) su preuzeli vlast, skinuli hrvatsku zastavu i postavili srpsku a na zgradu općine su još postavili i četničku zastavu. Tom prilikom su naoružani srpski civili iz Pakraca i okolnih mjesta.

Drugog ožujka 1991. godine je uslijedio odgovor hrvatske policije. Specijalne postrojbe MUP-a RH su oslobodile policijsku postaju, skinule srpsku i postavile hrvatsku zastavu te zarobili 32 pobunjena policajca i uspostavili mir i red. Pobunjenici su se povukli u okolicu Pakraca odakle su pucali i granatirali Pakrac. JNA je iz Bjelovara poslala 10 tenkova u Pakrac. Bila je to demonstracija sile te potpora pobunjenicima i četnicima. Zadatak JNA je bio da štiti pobunjenike, da onemogući hrvatsku policiju pri uspostavi ustavno-pravnog poretka na teritoriju RH.

JNA je u Pakracu prvi put primijenila taktiku „tampon-zone“, koju će nekoliko mjeseci poslije često upotrebljavati u Hrvatskoj – nakon reakcije hrvatske policije na oružane akcije srpskih pobunjenika, JNA bi postavila svoje snage između dvije strane, službeno „razdvajajući sukobljene strane“, a zapravo onemogućavajući hrvatskoj policiji dalje djelovanje i uspostavu ustavnopravnoga poretka RH.

Prva žrtva rata u Pakracu bio je mladi policajac Vlado Laučan koji je mučki, iz zasjede dobio metak u leđa, dok je s kolegom kontrolirao promet u selu Omanovac, sjeverno od Pakraca 9. lipnja 1991. Nešto više od mjesec dana kasnije, 16. srpnja 1991., pada nova žrtva, poginuo je policajac Branko Čorak iz Križevaca, a ranjeni su Draško Škondro i Željko Szabo. Počinitelji u oba slučaja nisu pronađeni!

Od kolovoza 1990. do 19. kolovoza 1991. godine, kada je bio opći napad na Pakrac, na području Pakraca ubijena su 2 policajca, bilo je ranjeno 5 policajaca, više osoba oteto i nestalo, masovno je upotrebljavano vatreno oružje, podmetnuto je sedam požara, bačeno 26 eksploziva, dogodilo se nekoliko otmica prevoznih sredstava, više izloga je razbijeno te je spaljeno nekoliko zastava RH.

Već za vrijeme prvog općeg napada 19. kolovoza 1991., pobunjeni Srbi i pripadnici JNA ulaze u bolnicu i otimaju ravnatelja dr. Vladimira Solara kojeg su držali u logoru i zatočeništvu 6 mjeseci. Kasnije je bolnica teško oštećena a bolesnici su evakuirani 28. rujna.

Snage specijalne policije iz Zagreba, Bjelovara i Kutine su razbile četnike i uspostavile novu crtu obrane koja se održala do kraja sukoba.

Razaranja u Pakracu

O intenzitetu ratovanja na području Pakraca govori podatak da je tijekom Domovinskog rata na pakračkom području razrušeno 76% stambenog fonda. Tako se Pakrac nalazi na četvrtom mjestu po razrušenosti stambenog fonda, odmah iza Vukovara (91%), Hrvatske Kostajnice (85%) i Slunja (84%).

 

  1. kolovoza 1991.
  • Avioni JNA bombardirali Osijek, te pritom ubili dvije žene i ranili nekoliko civila. – Pogođena osječka katedrala, a oštećena i velika industrijska postrojenja.
  • Suđenje četvorici civila iz Splita koji su sudjelovali u demonstracijama protiv JNA Splitu. Obavještajna vojna služba KOS poslije demonstracija otela te civile.

Pripremio Dr Marko Jukić    Foto: Youtube

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Vijesti

Svečano otvoren 43. Trka na prstenac u Barbanu

Objavljeno

- datum

Sinoć je podizanjem zastave obilježen početak ovogodišnje manifestacije, 43. Trke na prstenac u Barbanu.

Tradicionalnom prolasku kroz Barban te postrojavanju sudionika mimohoda pored pozicije za podizanje zastave nazočio je velik broj stanovnika i posjetitelja. Nakon podizanja zastave predsjednik društva Trka na prstenac Dalibor Paus pročitao je imena ovogodišnjih konjanika koji su zadovoljili uvjete i mogu pristupiti natjecanjima. Njih ukupno 16 borit će se u subotu u Trci za viticu i u nedjelju u Trci na prstenac.

Tijekom večeri u Barbanu su se održali brojni sportski i kulturni događaji. Tako je s početkom u 17 sati održan malonogometni turnir na Mrzlici, a od 21 sat je započeo i turnir u briškuli.

U isto vrijeme, oko 21 sat u školi je otvorena izložba djela iz dvije mape Hede Gärtner, Vrata Istre, stvarnost & snovi i Usnuli kameni čuvari – istarski kašteli i kule. Djela nastala unutar navedenih mapa istarske umjetnice, temom su bliska upravo sredini i manifestaciji koja se ovaj vikend održava u Barbanu. Izložba se može pogledati u večernjim satima za vrijeme trajanja manifestacije Trka na prstenac.

Zabavni dio večeri zagrijali su Light House bend i DJ Nikola z Kukurini u Roy baru koji nastupaju od oko 21 sat do dugo u noć.
U subotu, 18. kolovoza održat će se Trka za viticu u 17 sati na Gradišću. Bit će to prigoda da se pogleda u kakvoj su spremi konji i konjanici te dat će naslutiti što nas možda očekuje i na vrhuncu tradicionalne konjičke manifestacije – na Trci na prstenac.

Pratite nas na:
https://www.facebook.com/trkanaaprstenac/

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Facebook

Popularno