Connect with us

Tvrtko Dolić

Rumunjska ukida obvezan II. mirovinski stup

Published

on

 HRVATSKA JE POSLJEDNJI BASTION DRUGARSKIH STUPOVA    Promašeni II. mirovinski stup mnoge je ekonomije zavio u crno. Redoslijed  njegovog ukidanja bio je redoslijed izlaska iz krize. Rumunji su buduće neobvezno izdvajanje u II. mirovinski stup smanjili s 5,1 na 2,5 posto. U Hrvatskoj se predlaže suprotno, da II. stup ostane obvezan i da se poveća izdvajanje.

Rumunjska vlada postupa suprotno Vladi RH. Da bi pokrenula svoju ekonomiju, Rumunjska uvodi fiskalne olakšice. Liječnicima daje plaću 2700 eura, da ne odlaze iz Rumunjske. Naravno da će se u Rumunjskoj kratkoročno pojaviti problem uravnoteženja proračuna, pa je rumunjska vlada povukla još jedan spasonosan potez: II. mirovinski stup, uveden 2008. godine, prestaje biti obvezan. Kako je to prije nekoliko mjeseci najavio rumunjski ministar financija Ionut Misa. Ne samo to, izdvajanje u taj promašeni mirovinski stup smanjuje se s 5,1 posto na 2,5 posto. Dakle, izdvajanje u temeljni I. mirovinski stup time se vraća za 2,5 ili svih  5,1 posto za sve bruto plaće, što će spriječiti novo smrtonosno zaduživanje Rumunjske za namirivanje postojećih mirovina. Jako jednostavno i jako učinkovito, na razini državnog proračuna, financija i sveukupne ekonomije. Jedina posljedica je pad nacionalne valute za 0,4 posto u odnosu na euro, što opet može blagotvorno djelovati na rumunjsku ekonomiju. Rumunjski premijer Mihai Tudose izašao je s provjerenim podacima, potvrđenim u svim zemljama koje su obustavile obvezan II. mirovinski stup. Solidarni državni I. mirovinski stup je učinkovitiji, i još ne proizvodi besmisleno i suicidno zaduživanje države. Kako u svojoj analizi ističe londonski Teneo Intellligence, rumunjska vlada namjerava stabilizirati temeljni mirovinski fond, kako u njega ne bi morala prelijevati sredstva proračuna. Tako imamo paradoks da EK bijesni što je Rumunjska na putu da ostvari rast 4,3 posto, koji Europska komisija deklarativno “očekuje”, a zapravo ne želi.    

Čim Hrvatska udovolji postavljenim kriterijima, ulazi u Šengen! Sve se to događa 5 do 12, kada Jean-Claude Juncker, predsjednik Europske komisije, odnosno premijer ili kancelar Unije, otvara 6 scenarija za budućnost uzdrmane europske konfederacije. Juncker je cendrao da EK optužuju za fašizam i nacizam. Ma ne, fašističko je samo ono istočno plućno krilo Poljske i Hrvatske. Mogućnosti su ove: (1) Zadržati status quo. (2) Unija samo kao jedinstveno tržište. (3) Europa više brzina. (4) Unija s manje ovlasti, ali efikasnija. (5) Unija koja će u više područja djelovati zajedno. (6) Europa slobode, ravnopravnosti i vladavine prava. Juncker je naglasio da Europa mora biti ista za sve, te da mora “jednako disati i zapadnim i istočnim plućnim krilom, inače će se ugušiti”. Malo morgen! Nema tu traga bilo kakvoj koherentnosti snažnijih i slabijih članica Unije. Eurozona za sada neće imati svoj zaseban proračun, ali EK uvodi zasebnog ministra za Eurozonu, što je početak Unije više brzina. Zar monetarno olakšanje nije ostalo rezervirano samo za snažnije članice. U Hrvatskoj banke nastavljaju svoje poznato lihvarsko divljanje s visokim kamatama na kredite. Imamo samo jednu mogućnost: jedinstvena Osovina i posvađani Saveznici. Hrvatska je posve kompatibilna, jer imamo 6 vanjskih politika i samo jednu mogućnost: bankrot. Kao po vragu, paralelno je presicu održala ministrica Marina Divjak, koja vraća na scenu kurikularnu reformu kakva je prepoznata kao nastavak sustavne razgradnje hrvatske nacije, na svim razinama. Kao, da Marina Divjak nije ministrica, informatizacija bi stala. Tako se danas nađe hrvatskih genijalaca koji su spriječili zaustavljanje tehnološkog razvoja. Lukavo je prepoznati ono nezaustavljivo, i onda se pojaviti kao zaštitnik progresa.

Hrvatska pogoršava loše rješenje

Kako se svuda u svijetu obvezan II. mirovinski stup potvrdio kao bezočan tiranski oblik privatizacijske pljačke, već pogađate da jedino kod nas ostaje. Gore od toga, glavne “hrvatske” stranke planiraju povećavanje izdvajanja u II. mirovinski stup. To će generirati novo veće zaduživanje s tog naslova. Kako izdvajanje u II. mirovinski stup proizvodi odgovarajući manjak u I. mirovinskom stupu, koji danas namiruje sve naše mirovine, država se svake godine s tog naslova zadužuje za oko 5 milijardi kuna, a uvezane i ulančane financijske hobotnice tovare nas preko deset milijardi kuna svake godine, što je nepodnošljivo i vodi u siguran bankrot države i svih nas. Kako su premijer, ministri i mediji umreženi s bankarskim lobijem i stranim interesom, pa i uvoznim lobijem, kod nas se rumunjska demontaža prethodne mirovinske “reforme” interpretira kao da se u Rumunjskoj mirovinskim osiguranicima nešto oduzima. Naprotiv, svojih 5,1 posto umirovljenici dobijaju natrag, jer prestaje mogućnost namjerne pronevjere fondova ili mogućnost sličnih posljedica zbog krivog investiranja, što se događa i kod nas.

U travnju je Vlada RH donijela Program konvergencije 2017-2020. Europskoj komisiji u više dokumenata najavili smo da 2019. slijedi mirovinsko rasterećenje – oni umirovljeni te godine i slijedećih primat će mirovinu na temelju sveukupne kumulacije 15/I + 5/II = 20 posto iz bruto plaća, pa stoga neće primati dodatak od 27 posto, koji je dobar indikator tog cjelokupnog mirovinskog i financijskog kretenizma. Umirovljenici bez punih 15 godina staža od 2021. primat će samo 1040 kuna nacionalne mirovine. Javno najpoznatiji pobornici II. mirovinskog stupa: Mirando Mrsić, Silvano Hrelja, Velimir Šonje i Danijel Nestić, naglo su zašutjeli. Već dugih 15 godina, u tome razdoblju sunovraćivanja zemlje samo s naslova mirovinske “reforme”, slušamo njihove bajke o nevjerojatno visokim kumulacijama i zaradama fondova II. mirovinskog stupa, da bi afera Agrokor ukazala na suprotne činjenice. Izloženi su i fondovi II. mirovinskog stupa. Istekao je rok za prijave vjerovnika Agrokora i uvezanih poslovnih sustava, pa će uskoro isplivati muljaže u fondovima II. mirovinskog stupa. Nitko ne ometa neku banku u prevaljivanju loših plasmana na mirovinski fond u njenom vlasništvu, a kada se fondovi isprazne, tu je država sa svojim mafijaškim državnim inetrvencionizmom, kakav danas imamo u svezi afere Agrokor i lex Agrokora.

Ovakav II. mirovinski stup djelo je Ivice Račana i svih ostalih koji dolaze na posao u jedanaest sati. Udbaški HDZ poklanjao je naše banke i otoke,  a onda je komunjarski SDP tim stranim bankama poklonio naše mirovinske kumulacije i naše more, da bi isti Račan gradio autoceste za pokazivanje a ne za promet, uz suludo zaduživanje, da bi na kraju prodao Inu za sitne novce, koji danas nisu dovoljni za saniranje jednog dobavljača Agrokora, dok je komunjarska mafija Ine otuđila koncesije Ine koje se mjere stotinama milijardi dolara. Tragediju s Inom zapečatio je HDZ, koji je više puta pokušao prodati HEP, koji ovih dana pljačka zemlju pod izgovorom spašavanja Agrokora, a evo je najavio i povećanje izdvajanja u II. mirovinski stup. Na trošak mirovinskih fondova i svih nas kraljevski živi cijela vojska uhljeba, u bankama i izvan banaka, kao i takozvani analitičari, koji skupo mirovinskim fondovima, time i nama, naplaćuju svoje usluge lobiranja u korist kumulacija u vlasništvu banaka. Sve je to krasno posloženo, svjetski, lopovski, hrvatski. Najopakija peta kolona je hrvatska, zapravo ona “hrvatska” peta kolona koja je proizašla iz korumpiranih struktura bivšeg sustava. Dvije Jugoslavije nepovratno su korumpirale skoro sve Hrvate. Imamo jednu potvrđenu zakonitost: Hrvat postaje lopov u trenutku kada se ukaže prilika.  

Lijek je ukidanje umirovljenika

Mišljenja sam da pomicanje dobne granice za umirovljenje na 67 godina treba zamijeniti učinkovitijim pravom na eutanziju u toj životnoj dobi. Pravo na eutanaziju potrebno je i ovakvim državama, u njihovoj 28. godini, ali da Vlada tako nastupi, a ne da se polupismeni ljudi prodaju pod vrhunske liječnike na društvenoj razini. Umirovljenike možemo ukinuti jednostavnom zakonskom odredbom produljenja radnog vijeka do smrti. Znate, i od starca u kolicima možete čuti nešto pametno i/ili poučno. Neka svaki starkelja nakon svoje 67. bude savjetnik, pa ako nema od čega živjeti, tko mu je kriv – bio je loš savjetnik i samom sebi. Svako zlo za neko dobro, pa imamo priliku prepoznati tko financira izbore i izborne pobjednike. To vidimo već po činjenici da su stranačke kampanje svih izbora, od lokalnih do parlamentarnih i predsjedničkih, zaobilazile II. mirovinski stup. Most se pojavio kao treći put, nova nada, ali je veliko pitanje od kuda su sve došli novci za tu opciju. Jer, kada je mostovac Ivan Lovrinović, sveučilišni profesor i monetarni stručnjak, pokrenuo pitanje opravdanosti II. mirovinskog stupa, bio je naglavačke izbačen iz Mosta, kao da je običan aktivist, koji je lijepio predizborne plakate, pa je postavio tuđi. Kada se pokazala potreba za novim ustupcima petoj koloni, Most je dva puta za redom odstranjen iz vladajuće koalicije, toliko glatko da je Božo Petrov bio zaprepašten, blijed kao krpa. A sam Bog se izmakao i kaže: učini i ti Bože nešto. Nije Most udaljen zato što ga strani kapital ne kontrolira, nego zato da strani interes dohvati svoje kroz privid ustupaka Srbima i klijentelističkom HNS-u. Most je glede II. mirovinskog stupa držao da nacija neće prepoznati izdaju, ali je kod kupnje Ine, privatizacije HEP-a i “spašavanja” Agrokora sve toliko providno da se Most morao skloniti u stranu.

 

TRI PRIHVATLJIVA PRIJEDLOGA

Kako obustaviti II. mirovinski stup

(1) Ukidanje obveznog izdvajanja (rumunjsko rješenje). Postojeće kumulacije mirovinskih fondova ostaju, uz mogućnost novog punjenja za 2,5 posto iz bruto plaće, ovisno o volji konkretnog osiguranika. Svaki osiguranik koji je izdvajao u neki fond II. mirovinskog stupa, ima pravo na mirovinski udio/dodatak, srazmjerno onome koliko je uplatio u taj fond, umanjeno za troškove. Ukoliko je fond pametno ulagao, umirovljenik može dobiti i onoliko koliko je uplatio, a ako je fond preuzeo loše portfelje banke, ili je krivo investirao, umirovljenik će dobiti manje ili možda ništa, jer fondovi imaju svoj užareni hladni pogon: skupi menađžment, troškovi prostora i “mehanizacije”, kraljevski život.

(2) Zamrzavanje II. mirovinskog stupa (profesor Ivan Lovrinović). Obustavlja se izdvajanje u II. mirovinski stup i vraća u I. mirovinski stup, koji realno namiruje mirovine. Postojeća kumulacija nekog mirovinskog fonda ostaje zamrznuta, ali na raspolaganju osiguraniku koji je izdvajao u taj fond. Potrebito je uskladiti matricu stanja i determinantu minimalnih očekivanja glede udjela/mirovine nekog osiguranika. Dakle, banke moraju osiguranicima garantirati minimalni povrat, uz uključivanje samo pametnog ulaganja, odnosno odstranjivanje loših portfelja banaka. Menadžment fondova morao bi pristati na skromniji život. Dakle, nije to ukidanje II. mirovinskog stupa i njegovih fondova, nego prestanak proizvodnje novih dubioza i novog nepotrebnog zaduživanja zemlje.

(3) Dekonstrukcija II. mirovinskog stupa (profesor Drago Jakovčević). Riječ je o jednostavnosti – potpuni reset porezne “reforme”, slično primjerima Poljske i Mađarske, koje su u potpunosti nacionalizirale privatne mirovinske fondove. Kao i u slučaju zamrzavanja II. mirovinskog stupa, obustavlja se daljnje izdvajanje u II. mirovinski stup, i vraća u I. mirovinski stup, onaj koji realno namiruje mirovine. Postojeća kumulacija nekog mirovinskog fonda vraća se u I. mirovinski stup, a banka ispražnjeni fond može oživjeti sa svojim kapitalom, kad se već toliko slavi uspjeh. Ili krenuti u život s razlikom stanje – uplate, ako se ide na srednje rješenje, odnosno goli povratak uplaćenog. Ako su banke u mirovinske fondove prebacivale svoje loše portfelje, to je njihov problem, zapravo njihov kriminal, koji ne mora biti zakonski sankcioniran, ali niti teret umirovljenicima. Što se tiče zaposlenih, manageri fonda i tako su zaposlenici banke. U I. mirovinski stup tako bi se slilo oko 80-100 milijardi kuna dosadašnje kumulacije II. stupa, što bi otvorilo mogućnost usklađivanja mirovina s rastom plaća, dramatično povećanje kupovne moći, prestanak novog zaduživanja države za potrebe I. mirovinskog stupa, kao i mogućnost zatvaranja već uzetih kredita za potrebe namirivanja mirovina. Jednostavno, Hrvatska bi izašla iz krize.

 

II. MIROVINSKI STUP

Prikrivena privatizacijska pljačka

U mirovinske stupove izdvajamo petinu bruto plaće – 20 posto. Početkom milenija kod nas je aplicirana mirovinska “reforma” Čilea. Odvojen je II. mirovinski stup za privatne fondove u vlasništvu banaka. Četvrtina mirovinskih izdvajanja iz bruto plaće (5 posto), oko 5,5 milijardi kuna godišnje, odlazi u fondove u vlasništvu banaka: UniCredit, Intesa, Erste i Raiffeisen. Za tih 5,5 milijardi kuna godišnje zakinut je osnovni, solidarni I. (državni) mirovinski stup, koji podmiruje aktivne mirovine. Država se za toliko zaduživala i te dugove refinancirala, pa nam danas s tog naslova svake godine sjeda za vrat 10 milijardi kuna. Sve zemlje osim Hrvatske ukinule su ili ukidaju II. mirovinski stup, i tako izlaze iz recesije. Godine 2019. krenut će prva umirovljenja onih koji će primati mirovinu iz oba mirovinska stupa, pa neće imati pravo na mirovinski dodatak od 27 posto, rezerviran za one koji koriste samo I. mirovinski stup. Umirovljenici po oba stupa imate će oko 21 posto manje mirovine u odnosu na ostale. Umjesto brige za umirovljenike, imamo zaduživanje zemlje, dok banke doslovce plivaju u velikim kumulacijama umirovljenika, a pojedini nametnici žive kraljevski. HDZ, Andrej Plenković, Martina Dalić i Zdravko Marić ne želi to obustaviti, nego pojačati. Jeli njihova tajna zadaća rasturanje ove zemlje?

Tvrtko Dolić 

Komentari

Tvrtko Dolić

Rasklimana Sveta stolica

Published

on

 ZLOSTAVLJANJE DJECE U PENNSYLVANIJI     Reže li papa granu na kojoj sjedi? Na nedopustiva zastranjivanja svećenika oglasio se isprikom i napadom na klerikalizam, čime otvara problem koncepta Katoličke crkve. Kada odlaze u svećenike mladi trebaju taj osjećaj misije i pripadnosti odabranima. Karel Wojtyla direktno je pozvan – čuo je da sam Bog izgovara njegovo ime.

Kako sam se odlučio za kritiku Katoličke crkve u ovo vrijeme antikatoličkih križarskih ratova zapadnih sila, evangelika, protestanata, judaista i islamista? Nije to laka odluka, jer je pravilo da Rim ruše barbari. Papa Franjo napada klerikalizam u smislu umišljenosti svećenika da su nešto posebno od drugih vjernika, a zapravo su samo ljudi – zastranjivanja i poremećenost time nužno ulaze u svećeničke redove. Papa me pomalo podsjeća na našeg nogometnog izbornika Zlatka Dalića i njegovo pozivanje na poniznost. Koja vražja poniznost? Stisni se kao klerik, stisni se kao čovjek – bolje da te nema. Zar nije vrijeme da se katolici ponovno usprave i otvoreno traže svoj dio svijeta i svoj dio života. Naravno da unutar katoličkog svećenstva ima opakih likova, ali je to posve normalno, jer svećenici ne dolaze po Duhu svetom, poput Isusa, nego ih “novače” među ljudima. Možemo reći da niti Duh sveti ne može Demiurgu preoteti svaku barabu, a nisam nešto siguran da se puno potrudio oko mene osobno. Isus je pretjerao s tim svojim preuzimanjem grijeha baš za svakoga. Ima tako pokvarenih ljudi da ih Duh sveti ne želi pridobiti na svoju stranu. Pape su zbog seksualnog zlostavljanja od strane katoličkog svećenstva danas izloženi svuda u svijetu, što je prirodno, jer se Katolička crkva proširila sve tamo do Patagonije. Crkveni raskol iz XI stoljeća može se gledati i kao podjela grijeha, u prošlosti i u budućnosti. Kada su se sjeverne europske nacije odvojile od griješnog Rima, bilo je zadovoljstva i na strani Svete stolice, koja se riješila griješnika na sjeveru. Katolička crkva naprosto se otimala za svoju prisutnost u tri Amerike, da bi na kraju dobila samo veći prostor za pospremanje.

Zlostavljanja od strane vjernika

Nakon zastranjivanja pojedinih katoličkih svećenika u Irskoj i Chileu, pod povećalom je kler u američkoj državi Pennsylvaniji. Kako priznaje sam papa Franjo, u posljednjih 70 godina, tamo su najmanje tisuću maloljetnih osoba bile žrtve seksualnog zlostavljanja od strane katoličkog svećenstva. To je zaista jezovito i otvara pitanje što poduzeti da neko pastoralno djelovanje ne preuzme sve deformacije društva iz kojeg dolazi i društva u koje ulazi. U svezi napada pape Franje na kler, javlja se strah koliko će nova doktrina da su svećenici samo ljudi dovesti do toga da svećenici lakše prihvate ljudske slabosti. Da se prestanu odupirati svojim ljudskim manama. S druge strane, u podsvijesti nekog svećenika njegova “uzvišena pastoralna misija” može biti izgovor za toleranciju prema vlastitom zastranjivanju. Bojim se da papa ulazi u jako riskantnu reformu, koja nameće određen doktrinarne prilagodbe. Mladi ljudi ulaze u kler zbog tog osjećaja posebnosti. Kako provesti “novačenje” mladih svećenika? Kao sjemeništarci najčešće su seksulano usmjereni na starije od sebe, kao i svi drugi njihovi vršnjaci, a što će im donijeti starenje, to nitko ne može predvidjeti. Pojave poput pedofilije ruše cijeli koncept Crkve. Jer, Bog je stvorio čovjeka na svoju sliku.

Misterij Trojstva

Mistična tajna Univerzuma: Otac, Sin i Duh sveti. Tko je Otac? Jer ako slijedimo Pavla, onda je Isus fantazam, emanacija Duha svetog. Grubo rečeno, Isus nije sin Božji, nije stvoren poput čovjeka u kojega Duh sveti ulazi (ili ne ulazi) po njegovom rađanju ili kasnije, nego nam prvotno dolazi iz same ishodišne duhovne plerome, koja u spletu okolnosti tadašnjeg rimskog imperija ulazi u odraslog sina Marije od Kafarnauma. Marija je rodila Sina Božjeg, a paraklit Isus je viša razina, jer nam širi Objavu Duha svetog kao njegova emanacija. Isus je pozvao na pobunu protiv očeva i Oca. Kao što reče provokativni darvinist Richard Dawkins, starozavjetni Jahve je najsurovije biće u Univerzumu – ljubomoran, sitničav, nepravedan, zlopamtilo, osvetoljubiv, krvoločan, ženomrzac, homofob, rasist, djecoubojica, sadomazohist, pakosni silnik. Duboke su to vode i opasno je u njih zaroniti, jer onaj koji stvara materijalni svijet, galaksije, crne rupe i raspade cijelih kozmičkih staza, zasigurno nije biće koje će dopustiti da kao sićušno stvorenje na Zemlji važem njegov značaj u odnosu na Duh sveti iliti Apsolut. Time se vraćamo na problem prapočetka. Kako je pokrenut ovakav Univerzum? Ako hipotetički odstranimo Stvoritelja, Bože mi oprosti na ovakvoj izjavi, onda duhovna pleroma ne emanira, a Duh sveti utapa se u ništavilo Kozmosa. Dobro prepoznajemo kroz svijest o zlu ili neprihvatljivom. Važno je shvatiti da Duh sveti nije rezerviran za svećenike, nego ulazi u čovjeka, i samo takvi ljudi trebaju ulaziti u svećeničke redove. A čovjek nije kreiran niti stvoren kao savršeno biće. Licenca i dizajn (savršenog) čovjeka trebali bi dolaziti iz duhovne plerome, ali se bojim da Stvoritelj unosi svoje korekcije. Poremećenost poput pedofilije može sustići svakog čovjeka, a klerik je na kraju samo čovjek.

Zlostavljanje vjere

Pojedinačno zlostavljanje od strane nekog svećenika prema drugoj osobi je kraj civilizacije, a događa se i zlostavljanje prema nekoj religiji ili konfesiji od strane drugih kolektiviteta i pojedinih diktatora. Večernjakov novinar Hassan Haidar Diab piše o tome kako je u Njemačkoj ovih dana jezidsku azilanticu Ashawk Haji Hamid presreo starkelja Abu Humam iz ISIL-a, koji je tu mladu djevojku zatočio, silovao i mučio. Ashawk je bila u grupi jezidskih djevojčica koje je ISIL u kolovozu 2014. oteo u Mosulu. Pripadnici ISIL-a dijelili su međusobno djevojčice kao seksualno roblje i preprodavali – Ashawk je na tržnici za 100 dolara kupio isilovac kojemu je uspjela pobjeći. Izbjeglu Ashawk neće rado prihvatiti u svojoj blizini niti jedna tuđa religija. Njemačka policija nije uhitila Abu Hamama, najvjerojatnije zato što su zapadne sile kreirale ISIL. Religijsko zlostavljanje često je generirano izvan religijskih skupina. Jesu li vladajuće strukture u Pennsylvanji takve i toliko pakosne da im paše zlostavljanje djece katolika? Kada SAD, Izrael i priljepci ovladaju arapskim resursima, ISIL će jednostavno nestati, kao što je ispario i Osama Bin Laden. Hrvati su doživjeli istovremeni pogrom i klera i laika. Na kraju Drugog svjetskog rata nad Hrvatima je proveden genocid. Partizani i komunjare ubili su 515 katoličkih svećenika. Posao iz svibnja 1945. nastavlja se danas drugim sredstvima. Ubojice se nikada nisu pokajale za svoj zločin. Naprotiv, od strane antifa i drugih protuhrvatskih skupina generirana je nevjerojatna mržnja prema Katoličkoj crkvi a napose prema Crkvi u Hrvata. Kod nas najprije moramo prepoznati opći okvir zlostavljanja i progona katolika, pa tek onda provjeriti koji svećenici prelaze civilizacijsku granicu svoje pastoralne misije. Ne dajte da vas zavara pedofilija, koja je poremećenost, ali ne isključivo starijeg svećenstva u Katoličkoj crkvi. U suzbijanju i progonu Katoličke crkve koordinirano djeluju velike zapadne sile, anglikanci, protestanti, raznorazni jahvisti, pravoslavci i antife, a ne trebamo smetnuti s uma činjenicu da je Turska vodila dugi rat protiv Katoličke crkve, što se vidi i na karti hrvatskih zemalja.

Pedofilije ima svuda, pa i među svećenstvom

Pravo im budi. Neke loše slike o sebi šalje nam sama Crkva. Isus i apostoli bili su mladi ljudi, koji su propovijedali duboke društvene promjene, pobunu protiv očeva i Oca. “Tko se hrvao sa svijetom postao je velik tako što je svijet savladao, tko se borio sa samim sobom veći je jer je samog sebe nadvisio, a onaj tko se s Bogom bori veći je od svih.” – napisao je to Otac egzistenicalizma Søren Kierkegaard u svome djelu “Strah i drhtanje”, u kojemu na svoj način promatra psihološke pojmove u biblijskim “koordinatnom” sustavu. Već tijekom prvih stoljeća, kristjanstvo su preuzeli starci. Gašenje Crkve kao vojne sile stvorilo je dokolicu za različita zastranjivanja, uključujući pedofiliju. Crkveni dvori potisnule su spavaonice za križarske redove. Zašto je za Crkvu loše da svećenik ima svoju obitelj i nešto milodara preusmjeri u kućni proračun? Da ne spava u uškopljenoj vojarni. Celibat uništava Katoličku crkvu. Prva briga Crkve trebala bi biti obitelj, a sami katolički svećenici nisu obiteljski ljudi, u smislu da se žene i imaju djecu, što je u ostalim kristjanskim konfesijama dopušteno. Izgovaraju se da je njihova obitelj Crkva. Oni su posebni, a to može značiti svašta, od snažnog poziva vjere i žrtve za druge do sklonosti prema suprotnom spolu samo u smislu izrabljivanja. Najznačajniji apostoli Petar i Pavao bili su oženjeni. Kako su najviši katolički svećenici metuzalemi u raspadanju, neprijatelji Katoličke crkve u prvi plan dovode pedofiliju, koja se u “novačenju” mladih ne može predvidjeti. Naravno da među svećenstvom ima pedofila. Pedofilija je danas jedini dokaz da su katolički svećenici ljudi.

Inkvizicija i Križarski ratovi

Danas propaganda protiv katolika ide obrnutim povijesnim redoslijedom: pedofilija, Inkvizicija, Križarski ratovi. U svezi stvaranja neraspoloženja prema Katoličkoj crkvi, antife rado naglase Inkviziciju. Znate, nije to bilo ništa posebno – sve velike svjetske religije imaju slične sustave borbe protiv nutarnje hereze. S bulom “Ad extirpanda” pape Inocenta IV. iz 1252. pokrenuto je uspostavljanje reda u tadašnjem divljanju lokalnih “pravovjernika”. Nakon uvođenja Inkvizicije, smanjio se broj žrtava vjerskog discipliniranja. U brojnim slučajevima, Inkvizicija je spriječila narodna i vjerska smaknuća bez suda. Znate, vjerski fanatici morali su se u svojim prokazivanjima obratiti Inkviziciji, dolazilo je do istrage neugodne za sve strane, pa su zagriženi pravovjerci i pravoslavci odustajali od progona. Svećenstvo se počelo bojati “unutarnje kontrole” – nije lako pozvati strašne suce zbog bilo koga, ako ste se sami ogriješili o vjerske norme i sve ljudske zakone, pa vam se svaka istraga može obiti o glavu. Istina, Crkva je s discipliniranjem heliocentričnog dominikanca Giordana Bruna prešla dopustivu granicu, ali ne prema civilu, nego prema svome svećeniku. Što se veli, Bruno nije znao prezentirati svoja znanstvena saznanja politički mudro, na uspravnici prihvatljiv način. Zar nije isusovac Nikola Kopernik prezentirao svoj heliocentrični sustav skoro stoljeće ranije? Svaki problem od prije pola milenija, u kojemu se i svećenici i laici nisu mogli snaći, promatra se kroz povećalo današnje znanosti. Kristjanstvo je formalno pokrenulo Križarske ratove za oslobađanje Isusovog groba, a zapravo su se vodili ratovi za ovladavanje Putom svile i strateškim pozicijama, koje su preuzeli kalifati. Teutonski križarski red protegao se do Poljske, Litve i Novgoroda – ishodišno je osnovan u Palestini, u famoznoj luci Akra. Poraz famozne Crociate u Palestini doveo je do pokušaja ovladavanja svijetom morskim rutama izvan Mediterana. Bilo to pravo antifama ili ne, “nazadna” Katolička crkva promijenila je svijet i vrijeme.

Raspad jedinstvene Crkve i kriza papinstva

Razveselila me antifa “pamet” Jurice Pavičića. Veli da smo za vladavine Partije imali fotografije hrvatskih policajaca kako pomažu sirijskoj djevojčici da uđe u vlak, a danas kada je po Pavičiću na vlasti Crkva (!?) isti naglašava da hrvatski policajci pljačkaju migrante. Posve suprotno, naši problemi dolaze od toga što Crkva ne vlada, što Isusa razapinju svaki dan. Besposlen pop kobile krsti! Vjerski ratovi plamte na sve strane, a katolički svećenici mašu s grančicama mira. Dojam je da se Katolička crkva kroz raznorazne isprike najgorem ološu udaljila od reformi Grgura VII. Mi smo Talijanima prvi susjedi, Italija je domaćin katoličkom Pontifikatu iliti Mostu, Hrvati su uglavnom katolici, a u Hrvatskoj dominiraju komplementarne skupine. Vojne zrakoplove nismo trebali kupiti od Izraela, nego dobiti gratis od Svete stolice. Nekada su pape predvodili vojne pohode, a danas se ponašaju kao čelnici protuhrvatskih udruga. U svojoj dugoj povijesti, Katolička crkva pokušavala je ovladati istokom. To su zlatne godine Hrvata, koji su najprije u ime Bizanta, a nakon 9. stoljeća u ime Rima, širili kristjanstvo na sjeveroistok Europe. Tako veliko širenje nije mogla održati niti jedna religija, niti jedna vojna sila. Presudilo je Hegelovo pravilo u morfologiji civilizacija. Crkva se počela raspadati iznutra, kroz nekoliko različitih crkvenih raskola. U antička vremena, ekonomski interesi presvlačili su se u sukobe oko divinizacije Isusa i prirode njegove pojave. Odvajali su se gnostici, arijevci, manijevci, nestorijanci i more drugih kristjanskih pravaca. Rađanje islama i kalifata potisnulo je Bizant, da bi odvajanje Hrvatske od Bizanta u vrijeme Branimira označilo prevagu Rima, što za kristjanstvo nije dobro završilo. Da je Bizant ostao kristjanski dominantan, Carigrad bi teže pao u turske ruke. U vrijeme Križarskih ratova i u širem razdoblju “širenja riječi Božje i ovladavanja svjetskom ekonomijom”, odvojile su se zasebne nakupine pravoslavaca, protestanata, evangelika, i more drugih kristjanskih konfesija. Sve bi to bilo prihvatljivo da je Katolička crkva još uvijek snažna vojna asocijacija. Ovako, skoro sve europske katoličke zemlje uvučene su u NATO, u kojemu kolo vode evangelici, protestanti, judejci, pa i Turci.

Previše Talijana

Papa Franjo je Jorge Mario Bergoglio iz Argentine, ali talijanskog rodoslovnog podrijetla. Italija je u Velikom ratu bila na pobjedničkoj strani, a papa Benedikt XV. stolovao je od 1914. do 1922. Rođen je u Genovi kao Giacomo della Chiesa. Godine 1914. on je na liniji tada rastućih jehovaca – najavljuje dolazak Isusovog kraljevstva mira, a ono izbija Prvi svjetski rat. Svjedoci Jehove su se zbog svoje pogrešne “vremenske” prognoze skoro posve raspali, a višemilenijska Katolička crkva nekako preživljava. Italija i papa Talijan dopustili su formiranje prve Jugoslavije – gledali su da zagrabe što više “austrougarske” i hrvatske obale, a kako će Hrvati i ostali katolici u svemu tome proći, nikoga nije zanimalo. “Papa mira” iliti “papa nečinjenja” za života je dobio spomenik u Istanbulu – “Dobročinitelju naroda bez obzira na narodnost i vjeru”. Benedikt XV hladno je promatrao rađanje fašizma, šaljući na sve strane svoje plemenite poruke. Njegov nasljednik bio je Pio XI. – Talijan Ambrogio Damiano Achille Ratti. Nekako mu je promaklo ubojstvo hrvatskih zastupnika u beogradskom parlamentu. U prvim danima takozvane Šestojanuarske diktature, Pio XI ne ustaje u obranu nacija porobljenih u Jugoslaviji, nego s Mussolinijem uglavljuje Lateranske sporazume. Slijedeći papa Pio XII bio je Eugenio Pacelli iz rimske plemićke loze. Dolazi 1939. u paketu s Drugim svjetskim ratom. Pri zaposjedanju Svete stolice, naglasio je da Crkva ne osuđuje niti jedan oblik vladavine, ali nije priznao NDH – Mussolini je imao namjeru obnoviti Rimsko carstvo sve do Sirmiuma. Pio XII slabo je pratio komunističko suđenje Alojziju Stepincu i Crkvi u Hrvata, pa ne pokreće Stepinčevu kanonizaiju niti nakon što je naš mučenik otrovan u kućnom pritvoru. Stepinca je negdje zametnuo i slijedeći papa Pavao VI, ponovno Talijan, Giovanni Battista Montini, koji je bez srama primio Tita, najvećeg zločinca u povijesti ljudskog roda. Pali anđeo priznaje superiornost Stvoritelja, a njegov namjesnik na zemlji priznaje ravnopravnost Palog anđela! Stepinac je proglašen blaženim tek kada Svetu stolicu preuzima papa koji nije Talijan – Poljak  Karol Wojtyła iliti Ivana Pavao II. Slijedeći papa Benedikt XVI, seriozni Nijemac Joseph Ratzinger ostao je distanciran, a novi aktualni papa Franjo, Argentinac talijanskog podrijetla, pojavio se kao gitarist iz posljednjeg “Mad Maxa”, i za našeg mučenika Stepinca formirao komisiju, u koju je ušlo i pravoslavno srpsko svećenstvo, takozvani klir, što je poniženje za sve Hrvate, pa i za sve katolike – upravo se SPC kompromitirala za vrijeme Drugog svjetskog rata, pa i u agresiji Srbije na Hrvatsku i BiH krajem prošlog stoljeća.

Maćehinski odnos papa prema Hrvatima

Pedofilija je poremećaj koji nema blage veze s Crkvom i treba se suzbijati na širem planu. Više me brine pedofilski odnos Svete stolice i snažnijih europskim nacija prema Hrvatima i sličnim narodima. Kako objasniti maćehinski odnos papa talijanske narodnosti? Ne samo da je blaženi Alojzije Stepinac zatočen i usmrćen od komunističkih struktura, bio je pretjerano suzdržan prema Anti Paveliću, veliki protivnik Hitlerovih rasnih zakona, i još je izrekao tvrdo NE Titovom zahtjevu da se Crkva u Hrvata hijerarhijski odvoji od Rima, odnosno od Svete stolice i papinstva. Čak u vrijeme otpora prema Beču i Pešti, Stepinac je bio skloniji Jugoslaviji nego preživljavanju Habsburške monarhije. Bio je solunski dragovoljac. Bilo je za očekivati da će se svaki papa počevši od Pia XII pokloniti Stepincu i njegovom istinskom mučeništvu, ali je to izostalo. Na neki način niti jedan papa 20. stoljeća nije dostojan da kanonizira Stepinca, pa je u tome smislu kolebao i Ivan Pavao II. Eto, Karol Wojtyla kanoniziran je prije Stepinca. Prisjetimo se i tog nevjerojatnog rata vatikanskih struktura protiv ukazanja Marije Majke u Međugorju. Nije sve u tome da Rim izbjegava priznati bogojavljenje za života vidjelica i/ili vidioca zato da ne potisnu papu u smislu prenošenja Božjih zapovijedi i Božje milosti. Zapadnoeuropske nacije protive se rađanju novih katoličkih svetišta, jer Lurd, Fatima i slična mjesta Gospina ukazanja donose velike novce. Koliko je taj biznis zapadnoeuropski kanaliziran pokazuje i redovan odlazak časnika HV-a u Lurd, što je na svoj način smiješno. Čak je i veliki Goethe rekao kako voli doći u Mariju Bistricu, gdje se osjeti da pripada Europi. Na kraju je Sveta stolica oduzima franjevcima svetište u Međugorju, nakon nekoliko pokušaja da se prisutnost Gospe preseli u Italiju preko suza na kipu donesenom iz Međugorja. Posebno je znakovit slučaj Dajla. Naime, porečko-pulskog biskupa Ivana Milovana je Benedikt XVI. posebnim dekretom suspendirao na jednu minutu. Vrijeme je zaustavljeno samo zato da zamjenski biskup potpiše sporazum o predaji crkvenog posjeda u Dajli talijanskim benediktincima. Rim sa svojim novim suđenjem Stepincu afirmira Tita, onoga istog Tita koji je Stepinca osudio, zatočio i usmrtio zbog njegove lojalnosti prema Svetoj stolici.

SVIJET JE BISER

Fenomen Jezida i Jarsana

Radi razumjevanja šireg konteksta nasilja prema Ashawk Haji Hamid i Jezidima, ovdje ću napomenuti neke manje poznate činjenice o naciji / religiji Jezida. Danas žive podno obronaka iranskog Zagrosa i jugoistočno od mističnog edenskog jezera Van, uključujući Nimrud i pokrajinu Ninive, koja se smjestila na istočnoj strani Tigrisa, uz pritoku Khosr. Jezidi poštuju Palog anđela, koji je više Stvoritelj nego Duh sveti. Kreator Haq iliti Istina, najprije je stvorio svijet kao biser. Prije nego se razmahao Stvoritelj i počeo nabacivati stvari, odnosno sve materijalno, Kreator je pozvao u egzistenciju sedam anđela, sedam misterija, kojima je na čelu Malek Taus – Paun, sunce vjere, iluminacija samog Kreatora. Ljudi su dobri i zli, ali ne na sliku Kreatora nego su izraz karaktera samoga Pauna, koji je prilikom iskazivanja svoje tamne strane izgubio milost Kreatora. Pokajničke suze Palog anđela ugasile su vatru njegove paklene tamnice. Paun se vratio na tron ovoga svijeta. Na nesreću Jezida, drugo ime Pauna je Šejtan, što je u Kuranu naziv za Sotonu. Islam progoni Jezide, a islamisti drže da je u odnosu na Jezide sve dopušteno.  Danas je teško pronaći naciju ili religiju koja se prema Jezidima postavila korektno – mislim na one koji su s Jezidima došli u kontakt. Slično Jezidima, njima susjedni Jarsani vjeruju da se Univerzum dijeli na unutarnji (batini) i vanjski (zahiri). Imaju svoje zasebne zakone. Ljudi pripadaju samo vanjskom svijetu, a njihove živote vode pravila unutarnjeg svijeta. Kao i kod Jezida, božanska esencija pojavljuje se u vanjskom svijetu kao transmigracija duha. I Jarsani i Jezidi vjeruju u reinkarnaciju nakon smrti. Kod Jezida sedam svetih bića periodično reinkarniraju u ljudskom obličju – koasasa. Kod Jezida i Jarsana možemo prepoznati utjecaje susjednih religija. Religija Jezida sadrži neke odrednice sufizma. U jezidskoj “Knjizi iluminacije” nalazimo da je Paun bio prisutan kada je Noin potomak Nimrod (Nimrud) gurnuo Abrahama u vatru. Svijet je biser, a Jezidi su dragulj civilizacije. Isto tako, doktrinarni sukobi, hereze, indulgencija, simonija i raskoli, sve to čini veličanstvenu povijest kristjanstva i Crkve.

Tvrtko Dolić

Komentari

Continue Reading

Tvrtko Dolić

Sedam propovijedi mrtvima

Published

on

By

CARL GUSTAV JUNG   U ovo opako vrijeme, kada se psihijatrija ponovno koristi za političke obračune, dobro je podsjetiti kako psihoanalizu kao znanost ne možemo svesti na zidine zagrebačke Zatvorske bolnice. Psihoanaliza ima svoju veliku kulturnu povijest, odnosno svoje široko civilizacijsko utemeljenje, što je najbolje prezentirao švicarski znanstvenik Carl Gustav Jung.

(više…)

Komentari

Continue Reading

Tvrtko Dolić

Pavić – Plenković mirovinska reforma pretvara zaposlenike u starce, a umirovljenike u pokojnike.

Published

on

 MIROVINE NISU SOCIJALNA POMOĆ        Kako se približava saborska rasprava o još uvijek zagonetnoj mirovinskoj reformi, padaju predatorski prijedlozi s one strane razuma. Nametanjem teme proširivanja proračunskog dodatka na sve mirovine, finacijska mafija potiskuje u drugi plan javnu raspravu o zamrzavanju ili dekonstrukciji Drugog stupa kao privatnog i obveznog – zaista je drveno željezo.

Sve su države ukinule takvo tranzicijsko čudovište, i tako izašle iz krize. Sve osim Hrvatske.

Skupe pozajmice, skupi krediti, pogrešno investiranje, skupe usluge upravljanja mirovinskim fondovima, da bi uslijedio pad omjera umirovljenika i zaposlenih na 1:1,26. I još se spremaju promjene na štetu osiguranika i nacije:

(1) Mirovinci predlažu proračunski dodatak 27% za sve mirovine. Kao da invalidninu dobiju i zdravi. Podignuta je uzbuna zbog 20 mirovina kombiniranog umirovljenja za koje tvrde da su niže u odnosu na iste parametre umirovljenja strogo na temelju državnog Prvog stupa. Iste kumulacije mlađeg osiguranika i starijeg osiguranika zapravo su neusporedive. Mirovinci idu dalje, pa državi nude preuzete državne obveznice za dionice: HAC 6%, ACI 50% i HEP 30%. Zašto ne 50% Apple-a? Mirovinci predlažu određivanje minimalne mirovine za 15 godina rada, a ako netko nema 15 godina rada, razlika do minimalne mirovine namirivala bi se iz socijalnog sustava a ne iz mirovinskog, uz primjenu imovinskog cenzusa – kažu da nisu svi s malim mirovinama sirotinja. Slično ministar Marko Pavić pribjegava socijalnom modelu, pa  predlaže povećavanje najnižih mirovina za 3%. Prisjetimo se da su banke pokušale progurati socijalni model rješavanja stambenim kredita s valutnom klauzulom u švicarskom franku, što je bio udar na zdrav razum. Mirovinci i uhljebi mirovinskih fondova traže da se Drugi mirovinski stup oslobodi obveze usklađivanja mirovina s plaćama i s inflacijom.

(2) Ministar Marko Pavić kaže da za mirovine godišnje nedostaje 17 milijardi kuna, koliko godišnje izdvajamo u državni Prvi stup iz naših bruto plaća. U privatan Drugi stup izdvajamo 5% iz naših bruto plaća, godišnje 5-6 milijardi kuna, skoro 2 pelješka mosta. Da smo prošle godine obustavili Drugi stup kao obvezan, za mirovine bi ove godine nedostajalo 11 milijardi kuna. Od uvođenja Drugog stupa 2002. bankama i njihovim osiguravajućim društvima prepustili smo naših 88 milijardi kuna, i tako osudili državni Prvi stup i proračun na prekomjerno zaduživanje, jer državni stup cijelo vrijeme namiruje sve mirovine. Dakle, na mirovine godišnje odlazi 10 peljeških mostova, a sveukupno nas je Drugi stup koštao oko 176 milijardi kuna, što je više od 50 peljeških mostova.

(3) Povisivanje dobne granice za umirovljenje na 67 godina počevši od 2031. predstavlja nevjerojatan bezobrazluk. Netko sebi uzima pravo zajahati sve buduće hrvatske generacije. U mnogim zemljama na prosvjedima mirovinskih osiguranika imamo natpis: “Mi smo mirovine zaslužili, zaradili, izdvajali za njih iz svojih plaća”. To što smo izdvajali je naše i imamo svako ljudsko pravo uzeti svoje kumulacije sa 60 godina! Zašto je Andreju Plenkoviću i Marku Paviću svejedno što će se dogoditi s našim mirovinama? Razlog ste naslućivali – obojica su u istom eurouredu kasirali visoka europrimanja, i to namjeravaju ponoviti. RH – EU prijenos mirovinskih kumulacija provodi se u oba smjera i više puta, uz nama nepoznate izračune. To je taj mirovinski sustav koji je Plenković proučio i prihvatio.

(4) Do kasnih 90-ih prošlog stoljeća izračun nečije mirovine radio se na temelju najboljih 10 godina. Nakon što je pokrao mirovinske fondove, za potrebe privatizacijske pljačke, i ubrzano pretvarao sve stanovnike ove zemlje u umirovljenike, HDZ je riješio problem smanjivanjem mirovina, pa je 1998. uveo izračun mirovine na temelju cjelokupnog radnog staža. Nakon povratka na vlast, Partija dodatno ruši mirovinski sustav i hrvatsku državu kroz uvođenje privatnog i obveznog !! mirovinskog stupa, koji četvrtinu mirovinskih izdvajanja preusmjerava u fondove pod kontrolom osiguravajućih društava četiri “naše” najveće banke: Zaba, PBZ, Erste i Raiffeisen.

(5) Smanjeno punjenje državnog Prvog mirovinskog stupa nije moglo namirivati postojeće mirovine, pa je HDZ sakrio svoju i SDP-ovu sramotu tako što je uveo kompenzicijski proračunski dodatak 27% za one koji su umirovljeni samo na temelju Prvog stupa. Taj preračunati postotak trebao je iznositi 33,33%, jer je oduzimanje četvrtine stvorilo minus za trećinu u odnosu na smanjene kumulacije državnog Prvog stupa. HDZ je lukavo s istim dodatkom pokrio naknadu osiguranicima zbog izračuna mirovine na temelju cjelokupnog radnog staža. Imamo poplavu lažnih pokazatelja i neprimjerenih naknada. Ministar Pavić reče da su prošle godine mirovine rasle za 2,75% i da su ove 2018. uvećane za 3,64%. Ponovno imamo krivo prezentirane pokazatelje. Rast cijena daje privid porasta proizvodnje, koja realno pada, pa u izračunima prosjeka mirovina prevagu odnose visoke plaće. U ovo vrijeme demografskog kolapsa, financijska mafija traži da se umirovljeniku omogući zapošljavanje, da se u skladu s njegovim primanjima umanji mirovina – da više ostane u mirovinskim fondovima.

Tvrtko Dolić

Komentari

Continue Reading

Facebook

Popularno