Connect with us

Društvo

RUDI TOMIĆ : DESETI TRAVANJ – NIJE SAMO KALENDARSKI NADNEVAK

Objavljeno

- datum

Stavovi o, za Hrvate , povijesno važnim  nadnevcima, NDH, o dr. Anti Pavliću su stavovi poštovanog Rudija Tomića. Urednik portala je svjestan  da će kolumna izazvati oprečne reakcije,  no prošlo je vrijeme velikosrpske i komunističke diktature, laži i cenzure. Ako mogu  opskurni likovi poput  Drage Pilsela, Ante Tomića, Matije Babića  i niz Pupovčevih novinara  bez ikakve cenzure  pisati  ničim argumentirane  uradke u kojima blate čitav jedan narod Hrvate optužujući kao “genocidan “,  dat ćemo  javnosti priliku pročitati  što je  na “drugoj strani “. 

Podsjetit ću vas i da se sijanje mržnje uredno  plaća iz proračuna Republike Hrvatske,  a mnogi od onih  koji su Domovinskom ratu  bili na strani velikosrpske agresije  uredno sjede u institucijama vlasti pa i u Saboru Republike Hrvatske.

Očitovanje kolumnista, povjesničara, novinara i čitatelja  o NDH, ustašama  i dr. Anti Paveliću na portalu Hrvatsko nebo neće biti tabu tema. Onima koji čitaju portal, ostavit ćemo da sami procijene što je istina, a što laž. Uostalom, povijest čeka revidiranje već 50-ak godina. Kad se nepristrano i s punim podatcima izađe u javnost i konačno povijesno odrede činjenice, moći ćemo tu granicu između istine i laži pomicati ili utvrditi. Dokumentirano, jasno i bez zadrške.

Dotad nitko ne može imati ekskluzivno pravo na nju i njezinu interpretaciju. Nitko.

Urednik portala Hrvatsko nebo Daran Bašić

Svi narodi u svijetu imaju nacionalno znakovlje vezano uz jedan nadnevak, koji simbolizira najznačajniji dan u povijesni dotičnih naroda. Najvelebnije proslave u svim državama u svijetu su – dan nacionalne nezavisnosti.

Hrvatski je narod izuzetak i u ovom pogledu, jer nema povijesno definirani datum o obilježavanju nacionalne (samobitnosti) državotvornosti. Okupatorski režimi su imali svoje nadnevke, koje su nametnuli u Hrvatskoj kao hrvatsko znakovlje i ”državni blagdan”. Hrvati su tobože slavili te nadnevke jer nije bio radni dan, pa su se upustili i opustili u takvim proslavama. Kako su se u Hrvatskoj mijenjali režimi tako su se mijenjali i nadnevci koji su bili prihvaćani kao početci nacionalnog osvješćenja i državotvornog oblikovanja. Ali, nikada nismo imali jedan zajednički nadnevak, koji bi bio prihvaćen od većine hrvatskog naroda. Dakle, u pitanju je (još uvijek!) jedan najznačajniji dan u hrvatskoj povijesti kojeg bismo mogli označiti i ozakoniti kao svehrvatski dan nacionalne nezavisnosti i državotvornosti.

…Piše Rudi Tomić 

Mada u povijesti hrvatskog naroda imamo veliki broj nadnevaka koje bismo mogli uzeti i obilježiti najznačajnijim danom – od krunjenja Kralja Tomislava 925. godine do 25 lipnja 1991. godine. Kod mnogih Hrvata još je na ”snazi” prvotni datum – 30. svibnja 1990. godine, kada je u Hrvatskom državotvornom saboru ustoličen dr. Franjo Tuđman za prvog predsjednika Republike Hrvatske. Sporan je također i 25. lipnja 1991. godine, jer, i pored inauguracije u Saboru, međunarodna zajednica nameće tromjesečno čekanje, pa tek nakon isteka moratorija 8. listopada 1991. godine Republika Hrvatska raskida državno-pravne veze sa ostalim republikama i postaje slobodna, samostalna i neovisna država.

Koji bi od ova tri datuma (30. svibnja, 25. lipnja i 8. listopada) mogao povijesno biti ”pravi”– Dan hrvatske državnosti?

Hrvatski narod koji ima svoje ime, svoj jezik, svoju kulturu i obitava na istom zemljovidnom prostoru od početka prvog milenija; koji je u tom vremenskom razdoblju imao svoje kraljeve, banove, vladare, poglavare i vojskovođe svjetski priznate – ali tek prije dvadesetak godina priznali smo sebe kao državotvoran narod!!!

Nismo još ni obrisali krmelje od suza u zagrljaju sa susjedima, evo nas opet, guramo se u multinacionalne zajednice (EU), koje su nacionalno državotvornije, gospodarski bogatije, kulturno nametljivije i međusobno snošljivi od snošljivosti koja vlada među Hrvatima.

”Tko imalo zna o hrvatskoj povijesti, tome danas mora biti jasno da ponoviti svoju razdvojenost ne smijemo, ako želimo opstati. Bili smo mi Hrvati na obje strane gotovo svih europskih ratova. Bili smo često, a toga se sjećaju i naši djedovi, za bocu rakije (u I. Svjetskom ratu). Živjeli smo stoljećima u uvjerenju da uzoriti i poglaviti laičkog eklezijalnog života na Zapadu vide i shvaćaju naše ispuštanje krvi za njihov račun i njihovu slobodu. Što smo dobili za uzvrat? Hrvati iz Istre znaju precizno i jasno da je sveti čovjek Papa Pio X. mirne savjesti dao počistiti glagoljaške natpise po crkvama u Istri i više od ovog primjera gotovo da i ne treba navoditi.”

(Z. Markus, HP, srpanj 1989.)

Neozbiljno je govoriti, a neznalački je pisati povijest hrvatskog naroda i optužiti Nezavisnu državu Hrvatsku, da je bila ”fašistička tvorevina”, kada je de facto hrvatski narod, i protiv volje Talijana i Nijemaca, ustao na obranu od srpskih četnika koji su ubijali i palili sve što je hrvatsko. NDH nije imala nacističku niti fašističku političku stranku nego je imala samo Ustaški pokret u kojem su četnici, partizani, komunisti i židovstvo uzurpirali revanšizam kojeg su Tito, Pijada i Churchil svrstali u nacizam i fašizmom, kako bi se što bilje osvetili ne samo hrvatskom savezniku (Njemačkoj) nego i Hrvatima, koji su im uvijek bili trn u oku.

Poglavnik Nezavisne države Hrvatske dr. Ante Pavelić bio je bez imalo pristranosti vrhunski državnik, po svojoj stručnoj spremi, nacionalnom osjećaju, vjerskom uvjerenju i predanosti za dobrobit hrvatskog naroda – i po cijenu života. Da je, kojim slučajem, Pavelić imao druge saveznike danas bismo imali više od 10 milijuna žitelja u Republici Hrvatskoj, koja ne bi bila ni ovoliko mala ni crvena kakvu nam je Tito omeđio. DESETI TRAVANJ – nije samo kalendarski nadnevak, nego najsvjetlija točka u hrvatskoj povijesti, jer se toga dana hrvatski narod digao na ustanak, oslobodio se okupatorskog Karađorđevog četničkog režima i proglasio svoju Nezavisnu državu Hrvatsku na cjelovitom etničkom i povijesnom područja.

Nema čovjek na svijetu koji ne bi pozdravio i podupirao takav pothvat za svoje nacionalno oslobođenje. Sve drugo je nacionalna izdaja.

Za sve zločine vezane uz NDH i ustaše snose najvišu odgovornost srpsko četništvo i partizani u Hrvatskoj. Nakon 70 godina od uspostave NDH još se nije rasvijetlio niti jedan zločin ni četnika ni partizana u RH, a imamo Bleiburg, Križni put, Jazovku i još poznatih nekoliko stotina masovnih grobnica! Ali, još se nije otupila oštrica zločincima koji u oslobođenoj RH uništavaju hrvatsko nacionalno biće! Doduše, oni to danas ne čine s mačem i kamom u ruci, nego s perom u medijima, sa zakonskim odlukama u Saboru, s predsjedničkim dekretima, sudskim optužbama i međunarodnim sudom u Haagu. Stog stajališta mogli bismo donijeti i zaključak, da će opet hrvatski narod, nakon što se osvijesti od nostalgičnosti i zabluda, ponovo ustati u obranu svojih osobnih i nacionalnih interesa.

”U čemu je, međutim naš današnji i novootkriveni trenutak nadahnuća i prosvjetljenja? U ničem drugom doli u vjeri u sebe i Hrvatsku. U ničem drugom doli u spoznaji, da smo mi ti, koji se moraju boriti do kraja za svoju domovinu. U ničem drugom doli u reskoj spoznaji, da to umjesto nas nikad nitko ne će i ne može učiniti. I to je to viđenje u našim lucidnim intervalima.” (Ibid.)

Ili ćemo naći zajednički nadnevak za hrvatsku državotvornost, koji će ujediniti hrvatski narod, ne na političkom mimorazilaženju, nego na temeljima hrvatske državotvorne ideje, integralne slobode i nacionalne posebnosti, kako bismo ostavili novim naraštajnim u naslijeđe ljepšu Našu lijepu domovinu. Svim državotvornim Hrvatima u domovini i dijaspori želim čestit blagdan – Deseti Travanj, jer, oni koji su dali svoje živote da imamo kakvu-takvu slobodnu i samostalnu Republiku Hrvatsku, zaslužuju naše priznanje i čestitke, jer bili su vitezovi i mučenici, a po Božjem milosrđu – već su sveci!

Rudi Tomić, Toronto, 2012/Hrvatsko nebo  foto: naslovna/Kamenjar.com

Napomena: Stavovi autora ne moraju nužno biti mišljenje redakcije croative.net-a

Komentari

Oglasi
Komentari

Društvo

TROŠKOVI PROVEDBE IK – Plenković ‘sluškinjama’ udijelio ogroman državni novac

Objavljeno

- datum

Nakon Zagreba i na  splitskoj Rivi je održan veličanstven prosvjed protiv ratifikacije Istanbulske konvencije Nije bilo uzalud. Ni slučajno. Bez obzira na to što je nakon prosvjeda IK ipak ratificirana, Hrvatska nije šapatom pala. Naprotiv.

Ovo je zajednički početak – na jednoj strani svojevrsnog „hrvatskog proljeća“ i na drugoj strani početak kraja svih onih koji su se usudili ignorirati većinsku volju hrvatskog naroda. Jednog dana bit će u Hrvatskoj jedna nova vlada i s njom referendum o ukidanju ratifikacije IK. U Zagrebu i Splitu načuli smo oluju koja se približava plenkovićizmu, komunizmu i liberalističkom ekstremizmu i sve jače se čuje. Neće hrvatskom narodu i braniteljima krojiti kapu oni koji su u punoj snazi tijekom Domovinskog rata svoje stražnjice anemično sklonili u sigurnost Bruxellesa. Neće im pomoći ni njihovi „neovisni“ mainstream mediji. Koliko su pod šapom moćnika dokazuje činjenica da ovaj put, nakon gafa na zagrebačkim prosvjedima,  anemični mediji nisu smjeli objaviti  broj prosvjednika na splitskoj Rivi. Puhali su i na hladno te su čitav dan i noć čekali na brojke Velikog Vođe i njegovog ministra policije.

Lijevo-liberalistički i anemični portali isticali su naslovnice u kojima su omalovažavali prosvjednike tvrdeći kako protiv svete IK i druga Plenkovića prosvjeduju zatucani katolibani.  Od Plenkovića i njegovih aktivista preuzeli su i etiketu „Neznalice“.

U Splitu stoka se okupila, Rulja, Krezubi, niskog čela, Zapjeniti, Mahom uvezeni bosanski katolici, Hercegovački kriminalci, Desničarski fašisti URLAJU – jednoglasno su „naprednjaci“ skičali. Nakon fingiranog sukoba oko niškorisne reinterpretativne izjave i ratifikacije ostrašćeni plenkovićevci  slave zajedno s ljevo-liberalističkim ekstremistima. Ismijavaju se protivnicima IK jer, navodno, više ne rulaju nego sada kmeče.

Udruženi u IK OOUR lijevo-liberalni i plenkovićevci su svoje ručice složno ukrižili baš kao partizani u Kozaračko kolo. Iz tog ganutljivog milovanja samo se čeka kad će ruknuti ljubavna ponuda – tko nas bre zavadi. Promatrati taj protuideološki blud između lijevo-liberalnih i plenkovićevaca ravno je Guliverovoj tragikomediji koju je doživio „nasukan“ u zemlji Liliputanaca. Nepoznanica je jesu li Liliputanci u Hrvatskoj svjesni da oni danas slave početak svojeg kraja?!

Od pune Rive na suprotnoj strani je s Matejuške tek desetak članica udruge Domine, u pratnji čak dvadesetak ushićenih ljevičarskih novinara, došlo dati podršku IK. Plenkovićevi i lijevo-liberalni mediji tih desetak IKača nazvali su „uspješnim prosvjedom“ za IK?! Ni one nisu urlale nego su uz obalu čučale i zavirivale si među noge tražeći svoj rod.

Zašto „naprednjaci“ nisu organizirali svoj prosvjed za podršku IK, da ih jednom izbrojimo, nego se obvezatno nalijepe na tuđe prosvjede?! Ne bi li okupljenu masu isprovocirali na nasilje, ili?!  Baš zato su u Splitu na prosvjednike protiv IK ti isti „naprednjaci“ bacali jaja zbog čega se i danas ostrašćeno cerekaju. Nisu to bila tek obična jaja nego Plenkovićeva – odsječena na panju respektabilnog dijela izvornog HDZ-a, apsolutne većine hrvatskog naroda i Katoličke crkve. Zato su prosvjednici bezmudića pozvali na ostavku. Prosvjedi nisu bili samo protiv IK nego puno više protiv autokratskog premijera Plenkovića.

U hramu hrvatske državotvornosti ipak je ratificirana antihrvatska i antikršćanska IK. Ratificirale su je petokraka i Plenkovićevi izdajnici. Četrnaest hadezeovih zastupnika glasovali su protiv i time su kao domoljubi ušli u hrvatsku povijest. Zastupnici koji su glasali protiv IK. Protiv ratifikacije Istanbulske konvencije glasovali su HDZ-ovi Ante Babić, Milijan Brkić, Stevo Culej, Ivan Čelić, Marija Jelkovac, Anton Kliman, Miro Kovač, Tomislav Lipoščak, Davor Lončar, Franjo Lucić, Davor Ivo Stier, Ivan Šipić, Petar Škorić i Miroslav Tuđman, Suzdržan je bio HDZ-ov Ivan Šuker. Iako su bili nazočni u Saboru HDZ-ovi zastupnici iz BiH Božo Ljubić i Željko Raguž ignorirali su prethodno njima upućene ucjene i prijetnje od strane  premijera Plenkovića i nisu glasovali za ratifikaciju. Ova časna grupa saborskih zastupnika iz HDZ-a osigurala je sjeme za sutrašnji prohrvatski HDZ, dostojan djela i doktrine utemeljitelja stranke i oca Hrvatske dr. Franje Tuđmana.

Opet je sve do HDZ-a. Hoće li demokršćani najuriti Plenkovića i njegove Njonje ili će oni najuriti njih – što direktno što indirektno budućom rekonstrukcijom vlade i smanjenjem broja ministarstava – ili će neposlušni zastupnici svoj demokršćanski rod promijeniti u njihov antihrvatski. Jedno je sigurno – demokršćanski HDZ i Plenkovićeva lijeva autokracija ne idu skupa.

Na žalost, IK-ača je prošla ali je, nakon što se magla razišla, makar sve vidi i to je prednost. Brkate babe iz ljevičarsko-liberalnih udruga zadovoljno trljaju ruke i jedva čekaju gozbu od milijardu kuna po godini. Još se mastilo na ratifikaciji nije ni osušilo a na VL-TV rodno ludilo već je počelo devastiranjem hrvatskog jezika: „Je li hrvatski jezik rodno ravnopravan?“.

Oni koji su prvo glasovali za ratifikaciju svoje pseudoznanosti u vidu rodne ideologije,  već 14. travnja 2018. ista ta egela – Plenkovićeva, Bernardićeva, Jokićeva, Pupovčeva, Srnavkina i Pusićkina – u Zagrebu i Splitu je prosvjedovala protiv pseudoznanosti pod parolom „Marš za znanost  5 do 12″. Na tom minijaturnom skupu njihovi su mediji odmah imali „preciznu“ brojku od  par tisuća okupljenih ljudi, ni slučajno par stotina. Ah da, oni „naprednjaci“ nisu urlali.

Koliko košta IK podvala – „naprednjaci“ naprijed, „nazadnjaci“ stoj

Iako zagovaratelji Istanbulske konvencije tvrde kako ona nije skupa i njenu cijenu uporno umanjuju, činjenice ih neumoljivo demantiraju.  Ranije je na Odboru za ljudska prava Sabora RH iznesen podatak kako će u slučaju stradanja žrtve život jedne žene, sa svim prethodnim i naknadnim troškovima, u prosjeku koštati državu između 300 i 500 tisuća eura.

Pored suverenističkih, političkih, ideoloških i svjetonazorskih prijepora vezanih za rodnu ideologiju u IK ovaj financijski prijepor nije problem samo za Hrvatsku, kako to ljevo-liberalistički i Plenkovićevi  mediji i apologeti naglašavaju, nego su iste prigovore iznijeli, između ostalih, i jedna super liberalna Danska i još ranije V. Britanija.

Vlada je s današnje sjednice poslala odgovor Ivanu Viliboru Sinčiću, saborskom zastupniku Živog zida, na upit o troškovima provedbe Istanbulske konvencije. U pink boju odjevene „sluškinje“ konačno su odahnule i zadovoljno trljaju ruke – „oparile“ su se samo tako.

„Nacionalnom strategijom se propisuju mjere zaštite žrtava nasilja u obitelji, a ista se u potpunosti oslanja na Konvenciju, odnosno svaka mjera Nacionalne strategije utemeljena je na jednom ili više članaka Konvencije.

Slijedom navedenoga, u državnom proračunu osigurana su financijska sredstva na pozicijama državnih tijela, za 2018. godinu u iznosu od 71.082.327,00 kuna, dok su za 2019. planirana sredstva u iznosu od 70.566.264,00 kuna. Navedeni iznosi čine zbroj financijskih sredstava već osiguranih za provedbu mjera Nacionalne strategije zaštite od nasilja u obitelji za 2018. godinu u iznosu od 69.592.327,00 kuna i 2019. godinu u iznosu od 69.076.264,00 kuna te dodatnih sredstava osiguranih za provedbu Konvencije u iznosu od 1.490.000,00 kuna za 2018. godinu i 1.490.000,00 kuna za 2019. godinu. Sva sredstva potrebna za provedbu Konvencije u narednim godinama bit će osigurana u okviru limita ukupnih rashoda nositelja provedbe.

Nadalje, temeljem provedenog postupka natječaja na programskom području koje obuhvaća prevenciju nasilja odnosno usmjereno je provedbi Nacionalne strategije zaštite od nasilja u obitelji, područje Prevencija nasilja u obitelji, mjere br. 3. financijski će se poduprijeti provođenje programa i projekata organizacija civilnoga društva koje rade na prevenciji pojave i suzbijanju različitih oblika nasilja u obitelji u okviru rada savjetovališta i svake se godine, temeljem stručne procjene imenovanih povjerenstava, izabiru najkvalitetniji projekti organizacija civilnog društva s kojima Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku sklapa ugovore.“

Ni manje ni više nego 17 tzv. civilnih udruga?! Je li se netko dosjetio kako je Hrvatska manja od SAD-a, Kanade, Njemačke …., ali nas to ne sprječava na državnoj sisi  imati više antihrvatskih džabljebaroša nego li u navedenim državama koje su teritorijalno i stanovništvom višestruko veće i brojnije?!

Politički mrtvac slavi Pirovu pobjedu

Premijer Plenković može početi sa slavljem svojeg samoubojstva iz zasjede. On je protivno volji dijela hadezeovih zastupnika u Saboru, apsolutne većine hadezeovog biračkog tijela i hrvatskog naroda, postigao veličanstvenu Pirovu pobjedu. Hrvatska je u Plenkovićevom dijelu HDZ-a umjesto dosadašnje demokršćanske stranke dobila prvu stranku lijevog centra koja – za razliku od komunističke pravne sljednice SDP-a – ne baštini komunizam i Tita, što je ipak određeni napredak.

Premijer je već sada politički mrtvac samo što on, kao pravi samoljubljivi autokrat, to ni ne zna. Ima vremena, saznat će. Najkasnije do idućih izbora. Ili će ostati predsjednik HDZ-a u oporbi, ili će on i njegovi Liliputanci biti politički smaknuti da bi HDZ mogao na izborima pobijediti. Ako Plenković nakon crvenog kartona u HDZ-u ne završi kod svojih mentora u Bruxellesu, onda mu je funkcija predsjednika stranke dostupna jedino još u SDP-u ili HNS-u. Predsjednik SDP-a Davor Bernardić jako je zabrinut, jer ni u njegovoj partiji nema mjesta za dva predsjednika istovremeno.

U suprotnom, ako Plenković ostane predsjednik HDZ-a ni prelazak u oporbu ne će ga odveć zabrinuti jer će pobjedom SDP-a s tom partijom tvoriti koaliciju u vladajućoj većini. Manje-više sve se poklapa s onim što je saborski zastupnik Hrasta Hrvoje Zekanović rekao u emisiji Večernji TV:

„Nažalost ova Vlada će ostati na vlasti. Glasači HDZ-a sigurno su razočarani i Vlada ne bi trebala imati potporu, no mislim da će se ovo nastaviti još dvije godine. Trudio sam se dok sam bio dio vladajuće većine, ali nije bilo odjeka. Hrvatska je izgubila suverenitet, gospodarski je na koljenima, a tisuće ljudi napustile su zemlju… Isto tako siguran sam da će doći i do koalicije HDZ-a i SDP-a, ona je već dogovorena“.

Filip Antunović/Kamenjar.com

 

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Društvo

U četrdeset godina u Hrvatskoj pobijeno 850 tisuća ljudi!

Objavljeno

- datum

Danas je u cijeloj Hrvatskoj dan žalosti.

Danas obilježavamo 40 godina otkako je u Hrvatskoj donesen zakon o legalizaciji pobačaja.

Danas se prisjećamo više od 850.000 života izgubljenih pomoću tog zlokobnog zakona. Više od 850.000 života kojima nije bila pružena prilika da se rode, da progovore svoje prve riječi, da krenu u školu, da se osmjehnu svojoj prvoj simpatiji, da dožive sve one lijepe strane ovog života na Zemlji.

Danas osobito molimo za sve žrtve tijekom ovih 40 godina legalnog pobačaja, a to su majke, očevi, čitave obitelji i na koncu – čitav naš narod.

Danas, više nego ikad, vapimo za prestanak pobačaja u našoj zemlji jer samo on može obnoviti njezino lice.

”Ako se ponizi moj narod na koji je prizvano Ime moje i pomoli se i potraži lice moje i okani se zlih putova, ja ću ga tada uslišati s neba i oprostiti mu grijeh i izliječit ću mu zemlju.” (2. Ljet 7, 14)

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Društvo

Dr. don Tonči Matulić na tribini “Odnos znanosti i vjere”: Sukob između vjere i znanosti je iskonstruiran

Objavljeno

- datum

Četvrti dan VIDIK festa u Nadbiskupskom sjemeništu u Splitu 19. travnja održana je vrlo zanimljiva tribina „Odnos znanosti i vjere“. Potvrda  pomno odabrane teme večeri je dolazak mnogobrojne publike u velikoj dvorani Nadbiskupskog sjemeništa.

Predsjednik HUB-a  dr. Vide Popović otvorio je tribinu zahvalivši  na pažnji svima u dvorani i  predstavivši uz riječi pohvale protagoniste večeri, prof. dr. sc. don Tonća Matulića s Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Zagrebu i prof. dr. sc. Ivicu Grkovića znanstvenika i profesora na Medicinskom fakultetu u Splitu te voditeljicu programa večeri Silvanu Dragun, članicu Upravnog vijeća HUB-a. Zašto smo odabrali baš ovu temu, pitala je voditeljica programa i kazala da bez dijaloga s akademskom zajednicom naši vidici se u bitnom sužavaju i ma koliko naš aktivizam bio opravdan on može biti izmanipuliran i promašen. Zatim je istaknula da je kršćanstvo vjera logosa i podsjetivši na riječi sv. Augustina koji je kazao: ”Vjerujem da bih razumio, razumijem da bih vjerovao”. Je li religija opijum za narod i u kakvom su odnosu vjera i znanost danas, bilo je prvo pitanje upućeno gostima.

Prof. dr. don Tonči Matulić se osvrnuo na učenje Crkve o odnosu vjere i znanosti i u svom izlaganju istaknuo da je taj odnos u novije vijeme opterećen novim izazovima. „Crkvu danas neki krugovi predstavljaju kao neprijateljicu napretka i neprijateljicu znanosti. Floskula  da Crkva živi  u mračnom srednjem vijeku dolazi iz neprijateljskih odnosa prema Crkvi o nespojivosti teologije i znanosti. U vezi načina na koji spoznajemo stvarnost protivnici  vjeruju u dogmu  napretka bez granica i neograničenog ljudskog razuma. Ovakvo dogmatsko mišljenje je izgradio  neprijateljski odnos znanosti i Crkve, koja je bila na udaru silnih kritika.  Za Crkvu u temeljnom odnosu prema znanosti nema sukoba, vlada harmonija jer postoji jedna istina, a svi putovi spoznaje vode prema konačnoj Istini. To je konvergencijski model jer znanost i vjera upućuju na komplementarnost i zaslužuju da se upoznaju i da imaju partnerski dijalog . I veliki  Einstein potvrđuje  da znanost bez religije šepa, a religija bez znanosti je slijepa“.

Prof.dr. Ivica Grković koji kao medicinar, anatomičar, vjernik i katolik, nije imao dvojbe, za njega je vjera odrednica čovjekovog životnog puta, njegova odgoja, ponašanja, odnosa s kolegama, čak i odnosa prema znanosti. „Nema sukoba između znanosti i vjere već vjere i nevjere. Trebamo se odrediti u sebi , što smo i što nam  je najvažnije.  Kao vjernik i katolik sve usklađujem s  ovim određenjem i  nastojim tako probleme rješavati“. Voditeljica se podsjetila nekih velikih znanstvenika koji su bili vjernici: Newton, Ruđer Bošković, otac genetike Gregor Mendel, Max Planck, Heisenberg i dr. Zatim je ukazala na važnost razgraničenja vjere od praznovjerja i znanosti od pseudoznanosti.

Na pitanje u kakvoj su korelaciji vjera i praznovjerje don Tonči Matulić je istaknuo da znanost pomaže vjeri da se čisti od praznovjerja. „Kongregacija za nauk vjere je 22. veljače  2018. objavila je  dokument koji započinje riječima “Bogu se svidjelo“, a koji ukazuje na pojavu dvije stare hereze. U pobudnici pape Franje „Veselite se i radujte se“  u 3. poglavlju upućuje poziv na svetost svih vjernika govori o neognosticizmu i neopelagijanizmu. To nije problem samo izvan Crkve, nego se te hereze mogu pojaviti i u samoj Crkvi. S jedne strane da mi pomoću razuma možemo prodrijeti u najdublje tajne vjere. To je, rekao bih, industrija praznovjerja, a tu spadaju tehnike mentalnog, fizičkog zdravlja. Taj je element praznovjerja danas postao izuzetno raširen. To je religija za vlastite potrebe, po vlastitom ukusu. Drugi tip praznovjerja je neopelagijanizam, kada mi mislimo da možemo bez pomoći Božje milosti doći do otkupljenja. Gnosticizam racionalnog tipa  predstavlja industriju  praznovjerja , vjera za vlastite potrebe  po vlastitom ukusu. Opasnost hereze neopelagijanizma na krilima optimizma zavaramo se da nam ne treba Bog. Svjetlo vjere nam pomaže u svladvanju praznovjerja. Kršćanstvo je vjera logosa, a ne mitosa. Kršćanstvo nije bila konkurencija drugim religijama, nego se od samog početka tražio dijalog s filozofijom. Znamo da je u otačkom dobu došlo do sinteze kršćanske vjere i grčke misli. „Crkva je bila metla za praznovjerje u susretu s poganskim mentalitetom“, zaključio je svoje izlaganje don Tonči Matulić.

Dr. Ivica Grković je skrenuo pažnju na odnos znanosti i pseudoznanosti. Izrazio je ponos na Centar za medicinu koja se temelji na dokazima, osnovan u Splitu prije 20 godina.  „Što je bilo prije?  Znanja ranijih generacija su se prenosila i bila podložna pogreškama. Problem pseudostruke u medicini  je veliki problem. Postoje nebulozne konstrukcije pristupa liječenju. Ljudi čak iz struke promoviraju tehnike pseudomedicine koje se čak uopće ne baziraju na znanstveno utemeljim činjenicama“.

Na pitanje koje se odnosilo na izazove postmodernog društva koji se predstavljaju u iskrivljenoj slici svijeta i čovjeka,a očituju u fenomenu antropološkog i znanstvenog redukcionizma, don Matulić je naglasio da je danas prevladava prosvijećeni i katkada apsolutni subjektivizam. „Svaki čovjek  je posebni Božji zahvat u svojem nastajanju. Svaki čovjek je obdaren  vlastitim imunološkim sustavom, subjektivno individualne veličine. Jedinstvenost ljudskog bića upotpunjuje biološka jedinstvenost. Svaki čovjek je stvoren na sliku Božju na jedinstven način. Nema sumnje da je naša subjektivnost važna, ali se u postmodernom dobu dijelimo onako kako to naša spoznaja nalaže, budući da smo odustali od objektivne istine. U tom apsolutnom prosvijećenom subjetkivizmu promovira se ideja da je sve slobodno i sve dopušteno“. U tom kontekstu se referirao na Istanbulsku konvenciju i dodao:  „Tu smo podijeljeni, ali upravo prema spoznaji dobra i zla. Nestaje binarno shvaćanje spola u skladu s postmodernim apsolutnim subjektivizmom, a to vidimo u četvrtoj i petoj generaciji ljudskih prava. Bojim se da smo zakoračili u vrli novi svijet’. Hoćemo li graditi takav ustanopravni poredak, ne znam, ali bojim se da će nam se to razbiti jednog dana o glavu. Nadam se da ćemo se jednog dana oduprijeti takvim izazovima i zastranjenjima“.

Na pitanje kamo ide znanostveno-tehnički razvoj i koje nam izazove nosi biotehnološko stoljeće prof. Ivica Grković je istaknuo da su oni na Medicinskom fakultetu prije par godina imali prilike ugostiti jednog nobelovca koji se osvrnuo na naš kurikulum. Pitao je dekana da li se studenti pripremaju za buduće tehnološke izazove. Vi već sada možete dobiti jako puno informacija o svom molekularnom ustroju, a taj ustroj onda i predodređuje što će se s vašim organizmom događati u životu, koji su vam rizici oboljevanja i dr. Hoćemo li prije ženidbenog saveza razmijeniti infomacije o svojim proteomima da vidimo što će nam se događati s djecom? To su konkretni problemi galopirajućeg napretka tehnologije s kojom se još nismo naučili nositi. Ta tehnologija i razvitak nosi sa sobom sintagmu da sve što je tehnički i tehnološki moguće mora biti i etički prihvatljivo. „Mislim da moramo staviti kočnice na taj način razmišljanja“, zaključio je dr. Grković, nakon čega su uslijedila pitanja iz publike.

Margita Vučetić/Ivica Luetić/hu-benedikt.hr

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Facebook

Popularno