Connect with us

Društvo

RUDI TOMIĆ : DESETI TRAVANJ – NIJE SAMO KALENDARSKI NADNEVAK

Objavljeno

- datum

Stavovi o, za Hrvate , povijesno važnim  nadnevcima, NDH, o dr. Anti Pavliću su stavovi poštovanog Rudija Tomića. Urednik portala je svjestan  da će kolumna izazvati oprečne reakcije,  no prošlo je vrijeme velikosrpske i komunističke diktature, laži i cenzure. Ako mogu  opskurni likovi poput  Drage Pilsela, Ante Tomića, Matije Babića  i niz Pupovčevih novinara  bez ikakve cenzure  pisati  ničim argumentirane  uradke u kojima blate čitav jedan narod Hrvate optužujući kao “genocidan “,  dat ćemo  javnosti priliku pročitati  što je  na “drugoj strani “. 

Podsjetit ću vas i da se sijanje mržnje uredno  plaća iz proračuna Republike Hrvatske,  a mnogi od onih  koji su Domovinskom ratu  bili na strani velikosrpske agresije  uredno sjede u institucijama vlasti pa i u Saboru Republike Hrvatske.

Očitovanje kolumnista, povjesničara, novinara i čitatelja  o NDH, ustašama  i dr. Anti Paveliću na portalu Hrvatsko nebo neće biti tabu tema. Onima koji čitaju portal, ostavit ćemo da sami procijene što je istina, a što laž. Uostalom, povijest čeka revidiranje već 50-ak godina. Kad se nepristrano i s punim podatcima izađe u javnost i konačno povijesno odrede činjenice, moći ćemo tu granicu između istine i laži pomicati ili utvrditi. Dokumentirano, jasno i bez zadrške.

Dotad nitko ne može imati ekskluzivno pravo na nju i njezinu interpretaciju. Nitko.

Urednik portala Hrvatsko nebo Daran Bašić

Svi narodi u svijetu imaju nacionalno znakovlje vezano uz jedan nadnevak, koji simbolizira najznačajniji dan u povijesni dotičnih naroda. Najvelebnije proslave u svim državama u svijetu su – dan nacionalne nezavisnosti.

Hrvatski je narod izuzetak i u ovom pogledu, jer nema povijesno definirani datum o obilježavanju nacionalne (samobitnosti) državotvornosti. Okupatorski režimi su imali svoje nadnevke, koje su nametnuli u Hrvatskoj kao hrvatsko znakovlje i ”državni blagdan”. Hrvati su tobože slavili te nadnevke jer nije bio radni dan, pa su se upustili i opustili u takvim proslavama. Kako su se u Hrvatskoj mijenjali režimi tako su se mijenjali i nadnevci koji su bili prihvaćani kao početci nacionalnog osvješćenja i državotvornog oblikovanja. Ali, nikada nismo imali jedan zajednički nadnevak, koji bi bio prihvaćen od većine hrvatskog naroda. Dakle, u pitanju je (još uvijek!) jedan najznačajniji dan u hrvatskoj povijesti kojeg bismo mogli označiti i ozakoniti kao svehrvatski dan nacionalne nezavisnosti i državotvornosti.

…Piše Rudi Tomić 

Mada u povijesti hrvatskog naroda imamo veliki broj nadnevaka koje bismo mogli uzeti i obilježiti najznačajnijim danom – od krunjenja Kralja Tomislava 925. godine do 25 lipnja 1991. godine. Kod mnogih Hrvata još je na ”snazi” prvotni datum – 30. svibnja 1990. godine, kada je u Hrvatskom državotvornom saboru ustoličen dr. Franjo Tuđman za prvog predsjednika Republike Hrvatske. Sporan je također i 25. lipnja 1991. godine, jer, i pored inauguracije u Saboru, međunarodna zajednica nameće tromjesečno čekanje, pa tek nakon isteka moratorija 8. listopada 1991. godine Republika Hrvatska raskida državno-pravne veze sa ostalim republikama i postaje slobodna, samostalna i neovisna država.

Koji bi od ova tri datuma (30. svibnja, 25. lipnja i 8. listopada) mogao povijesno biti ”pravi”– Dan hrvatske državnosti?

Hrvatski narod koji ima svoje ime, svoj jezik, svoju kulturu i obitava na istom zemljovidnom prostoru od početka prvog milenija; koji je u tom vremenskom razdoblju imao svoje kraljeve, banove, vladare, poglavare i vojskovođe svjetski priznate – ali tek prije dvadesetak godina priznali smo sebe kao državotvoran narod!!!

Nismo još ni obrisali krmelje od suza u zagrljaju sa susjedima, evo nas opet, guramo se u multinacionalne zajednice (EU), koje su nacionalno državotvornije, gospodarski bogatije, kulturno nametljivije i međusobno snošljivi od snošljivosti koja vlada među Hrvatima.

”Tko imalo zna o hrvatskoj povijesti, tome danas mora biti jasno da ponoviti svoju razdvojenost ne smijemo, ako želimo opstati. Bili smo mi Hrvati na obje strane gotovo svih europskih ratova. Bili smo često, a toga se sjećaju i naši djedovi, za bocu rakije (u I. Svjetskom ratu). Živjeli smo stoljećima u uvjerenju da uzoriti i poglaviti laičkog eklezijalnog života na Zapadu vide i shvaćaju naše ispuštanje krvi za njihov račun i njihovu slobodu. Što smo dobili za uzvrat? Hrvati iz Istre znaju precizno i jasno da je sveti čovjek Papa Pio X. mirne savjesti dao počistiti glagoljaške natpise po crkvama u Istri i više od ovog primjera gotovo da i ne treba navoditi.”

(Z. Markus, HP, srpanj 1989.)

Neozbiljno je govoriti, a neznalački je pisati povijest hrvatskog naroda i optužiti Nezavisnu državu Hrvatsku, da je bila ”fašistička tvorevina”, kada je de facto hrvatski narod, i protiv volje Talijana i Nijemaca, ustao na obranu od srpskih četnika koji su ubijali i palili sve što je hrvatsko. NDH nije imala nacističku niti fašističku političku stranku nego je imala samo Ustaški pokret u kojem su četnici, partizani, komunisti i židovstvo uzurpirali revanšizam kojeg su Tito, Pijada i Churchil svrstali u nacizam i fašizmom, kako bi se što bilje osvetili ne samo hrvatskom savezniku (Njemačkoj) nego i Hrvatima, koji su im uvijek bili trn u oku.

Poglavnik Nezavisne države Hrvatske dr. Ante Pavelić bio je bez imalo pristranosti vrhunski državnik, po svojoj stručnoj spremi, nacionalnom osjećaju, vjerskom uvjerenju i predanosti za dobrobit hrvatskog naroda – i po cijenu života. Da je, kojim slučajem, Pavelić imao druge saveznike danas bismo imali više od 10 milijuna žitelja u Republici Hrvatskoj, koja ne bi bila ni ovoliko mala ni crvena kakvu nam je Tito omeđio. DESETI TRAVANJ – nije samo kalendarski nadnevak, nego najsvjetlija točka u hrvatskoj povijesti, jer se toga dana hrvatski narod digao na ustanak, oslobodio se okupatorskog Karađorđevog četničkog režima i proglasio svoju Nezavisnu državu Hrvatsku na cjelovitom etničkom i povijesnom područja.

Nema čovjek na svijetu koji ne bi pozdravio i podupirao takav pothvat za svoje nacionalno oslobođenje. Sve drugo je nacionalna izdaja.

Za sve zločine vezane uz NDH i ustaše snose najvišu odgovornost srpsko četništvo i partizani u Hrvatskoj. Nakon 70 godina od uspostave NDH još se nije rasvijetlio niti jedan zločin ni četnika ni partizana u RH, a imamo Bleiburg, Križni put, Jazovku i još poznatih nekoliko stotina masovnih grobnica! Ali, još se nije otupila oštrica zločincima koji u oslobođenoj RH uništavaju hrvatsko nacionalno biće! Doduše, oni to danas ne čine s mačem i kamom u ruci, nego s perom u medijima, sa zakonskim odlukama u Saboru, s predsjedničkim dekretima, sudskim optužbama i međunarodnim sudom u Haagu. Stog stajališta mogli bismo donijeti i zaključak, da će opet hrvatski narod, nakon što se osvijesti od nostalgičnosti i zabluda, ponovo ustati u obranu svojih osobnih i nacionalnih interesa.

”U čemu je, međutim naš današnji i novootkriveni trenutak nadahnuća i prosvjetljenja? U ničem drugom doli u vjeri u sebe i Hrvatsku. U ničem drugom doli u spoznaji, da smo mi ti, koji se moraju boriti do kraja za svoju domovinu. U ničem drugom doli u reskoj spoznaji, da to umjesto nas nikad nitko ne će i ne može učiniti. I to je to viđenje u našim lucidnim intervalima.” (Ibid.)

Ili ćemo naći zajednički nadnevak za hrvatsku državotvornost, koji će ujediniti hrvatski narod, ne na političkom mimorazilaženju, nego na temeljima hrvatske državotvorne ideje, integralne slobode i nacionalne posebnosti, kako bismo ostavili novim naraštajnim u naslijeđe ljepšu Našu lijepu domovinu. Svim državotvornim Hrvatima u domovini i dijaspori želim čestit blagdan – Deseti Travanj, jer, oni koji su dali svoje živote da imamo kakvu-takvu slobodnu i samostalnu Republiku Hrvatsku, zaslužuju naše priznanje i čestitke, jer bili su vitezovi i mučenici, a po Božjem milosrđu – već su sveci!

Rudi Tomić, Toronto, 2012/Hrvatsko nebo  foto: naslovna/Kamenjar.com

Napomena: Stavovi autora ne moraju nužno biti mišljenje redakcije croative.net-a

Komentari

Komentari

Društvo

(VIDEO) Tito je Hitleru 1943. nudio zajedničku borbu protiv zapadnih antifašista

Objavljeno

- datum

Istraživač povijesnih arhiva u Moskvi i Beogradu, Pero Simić, iznosi povijesne činjenice koje pokazuju kako je Tito 1943. godine, po svojim pregovaračima, Hitlerovim nacistima iskazao spremnost da se partizani bore protiv zapadnih antifašističkih saveznika u slučaju njihovog iskrcavanja na jadranskoj obali, te nacistima ponudio sporazum o međusobnom nenapadanju koji je bio po Titovoj zapovijedi i proveden na par mjeseci. Ove informacije pokazuju da je Tito bio beskrupulozan čovjek spreman na sve samo da bi se domogao vlasti.

Dio u kojemu Simić govori o Titovim ponudama Hitlerovim nacistima pogledajte od 28. minute do 31:20 minute njegovog intervjua.

Nacija.hr

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Društvo

SVJEDOČENJE OČEVIDCA: Ponavljanje Goldsteinovskih laži o Brezovici, nikad ne će postati istina!

Objavljeno

- datum

 DATUM KOJI NEMA VEZE S HRVATSKOM    Devedeset mi je godina života pa je ovo, nakon nekoliko neuspješnih članaka u tisku, posljednji moj zov hrvatskoj javnosti da se konačno napusti obilježavati i proslavljati 22. lipnja lažni Dan antifašističke borbe.

Toga dana, 22. lipnja 1941. godine, dvojica istaknutih europskih zločinaca, Hitler i Staljin, prekršili su neki svoj sporazum i zaratili, što nema nikakve veze s Hrvatskom niti postoji neki razlog da mi taj datum još i danas obilježavamo i proslavljamo.

U Hrvatskoj se za komunističke vladavine proširila jedna laž, da je tobože 22. lipnja 1941. godine u šumi Brezovica kod Siska osnovan prvi partizanski odred protiv fašizma, što nije istina. Ta je laž ušla i u priznate povijesne knjige, pa ona u knjizi povjesničara Ive Goldsteina „Hrvatska 1918.-2008.“ na str. 79. glasi: „22. lipnja 1941. u šumi Brezovica osnovan je Sisački partizanski odred pod zapovjedništvom Vlade Janića – Cape i Marijana Cvetkovića sa 77 boraca, a već sutradan je odred minirao prugu Sisak-Sunja kod Blinjskog Kuta“. Od kuda Goldsteinu ova očita laž? Pa prepisuje ju od onih koji su ju izmislili.

Osjećam se pozvanim prije smrti pozvati hrvatsku javnost da konačno odbaci komunističke laži o tobožnjem sisačkom partizanskom odredu i da o događajma oko Siska, u mjesecima lipanj-rujan 1941. godine, usvoji istinu. Nakon što preko 20 godina živimo u neovisnoj Hrvatskoj državi, imamo pravo odbaciti laži i živjeti u istini. Dužni smo to učiniti i prema današnjim i budućim naraštajima. Od kuda meni pravo da upravo ja, nepoznato ime u javnosti, upućujem ovaj poziv hrvatskoj javnosti. Pa otuda što sam ja možda još jedini živi svjedok, koji sam imao čast o ondašnjim zbivanjima razgovarati upravo s Vladom Janićem, komu se pripisuje osnivanje partizanskoga odreda.

Bilo je to daleke 1955. godine, sastao sam se s Vladom Janićem u Sisku u kući njegove sestre i zeta mu zvanoga Panča na jednom podužem razgovoru. Bili smo trojica, Nikola Zečić. tada student šumarstva, Vlado i ja, a razgovor je uz kavicu nešto duže potrajao. Vlado Janić nam je tada ispričao punu istinu o onim danima: travanja – rujan 1941. godine. Prvih dana travnja 1941. srušen je noću u Sisku spomenik kralja Petra Karađorđevića. Za taj su čin osumnjičeni sisački komunisti i tako zvani „frankovci“ (kasnije su se prozvali ustašama), jer su im ciljevi bili podjednaki u odnosu na Kraljevinu Jugoslaviju. Na kratko su se našli zajedno u zatvoru. Zbog toga a i radi toga što su Hitler i Staljin potpisali neki svoj sporazum, u vremenu travanj – lipanj između sisačkih komunista i ustaša nije bilo nekih većih problema. Međutim, problemi su nastali, i to veoma ozbiljni, kad je Hitler prekršio sporazum sa Staljinom i 22. lipnja 1941. napao Sovjetski savez. Isti taj dan je Janić pošao u Petrinju i to, kako nam je rekao, partijskim biciklom, da se s tamošnjim komunistima dogovori o povlačenju u ilegalnost. Marijan Cvetković je po istom zadatku pošao vlakom u Sunju i Kostajnicu. U večer istoga dana, i Janić i Cvetković, našli su se u selu Žabno kod Siska, kod partijskih drugova Ive Lovrekovića i Jose Lasića. Uz još po nekoga člana partije, koji se tu zatekao, odlučeno je da se viđeniji komunisti povuku u ilegalnost i u prvo vrijeme da to bude Žabenska šuma. Ilegalcima treba odmah dopremiti oružje, koje su komunisti u svoje vrijeme spremili na tavan kapele svetoga Fabijana u selu Vurot. Tu u Žabnu su Janić i Cvetković i prespavali. Kao što se vidi, nema toga, dana 22. lipnja 1941., nikakve Brezovice i nikakvoga odreda.

Sljedećih dana, pričao nam je Janić, tražili su i našli pogodna skloništa za svoje baze u Žabenskoj šumi. Jedno su sklonište nazvali „Šikara“, a drugo, 500 metara dalje, „Mali kolićevac“. U Šikaru se smjestio Janić i Cvetković, a nekoliko dana im se pridružila i Nada Dimić. U Kolićevac su se počeli okupljati sljedećih dana, na čelu s Mikom Špiljakom, pa ih se za mjesec dana skupilo desetak ustanika. Međutim, tu su nakon mjesec dana bili otkriveni, pa ih je 22. srpnja napala hrvatska vojska. Sklonište Šikara nije otkriveno, ali je otkriven Mali kolićevac, kojom su prilikom dvojica ustanika poginula, a ostali se povukli i Gornju Posavinu. Janić nam reče i da im je u Žabensku šumu na četiri dana došao iz Zagreba Ivan Rukavina, koji je govorio da bi trebalo osnovati neku vojnu postrojbu, međutim tada nije za tako nešto još bilo uvjeta.

Odmah drugi dan, nakon vojne akcije na Žabensku šumu, Janić je poslao Cvetkovića na Banovinu da tamo pronađe sigurnije sklonište, jer ovdje blizu grada nisu sigurni. A Nadu Dimić je poslao u Sisak da izvidi tamošnju situaciju i da vidi zašto su im iz Žabna prestali donositi hranu. Nadu su tom prilikom uhitili, ali je ona uspjela pobjeći i to na karlovačko područje i nije se više vraćala Janiću. Tako je Janić nekoliko dana ostao sam samcat u Žabenskoj šumi bez hrane, vode i veze sa selom Žabno. Konačno je i on napustio Žabensku šumu, vratio se u Sisak i mjesec dana, kako nam reče, skrivao se po savskim vrbacima. Koncem kolovoza je saznao da su se neki ustanici počeli okupljati u šumi Brezovici, pa je uspio i on doći do njih.Sredinom rujna su iz Brezovice uspjeli izvesti i neke diverzije, čime su i tu bili otkriveni. Predusreli su hrvatsku vojsku, koja je oko 20 rujna krenula na Brezovicu, oni su dan ranije u Crncu prešli Savu i preselili se na Banovinu. Tamo ih je dočekao četnički vođa Vasilj Gaćeša, s kojim je Janić prvi dan došao u sukob, napustivši Banovinu i skupinu ustanika koju je tamo doveo.To mi je u grubo ispričao Vlado Janić – Capo, komu se pripisuje da je 22. lipnja 1941. u šumi Brezovica osnovao Prvi partizanski odred u Jugoslaviji.

Navodim ovdje i literaturu, svakomu dostupnu, koja djelomično ili potpuno potvrđuje istinu, koju mi je ispričao Janić. Iako je literatura iz komunističkog vremena, pa se pokušava spominjeti neki odred, ona je ipak u svojoj osnovi istinita. U njoj nema Brezovice ni odreda, koji da je tamo osnovan.

l. Miroslav Matovina i Dragan Božić „Prvi partizanski odred“, Zagreb 1981. Sisački novinari Matovina i Božić razgovarali su s Vladom Janićem i drugim sisačkim prvoborcima pa im je knjiga gotovo u cijelosti istinita.U knjizi se opisuje stanje oko Siska od lipnja do rujna 1941. Dana 22. lipnja 1941. se spominje samo Sisak – Petrinja – Sunja – Kostajnica – Žabno. Zatim mjesec dana Žabenska šuma, mjesec dana potpuno zatišje i mjesec dana Brezovica, u koju je Janić došao tek koncem kolovoza.

2. Muzej Sisak i Turistička zajednica Sisak izdali su letak „Sisak-Brezovica, spomenik Prvom partizanskom odredu“, Turistkomerc Zagreb 1981. U letku ima istine ali i neistine ili laži. Istina je da se sisački komunisti u lipnju i srpnju 1941. nisu okupljali u Brezovici nego u Žabenskoj šumi. A laž je da su u nekoj šumi Šikara 22. lipnja 1941. osnovali partizanski odred.

3. Dragan Božić, „Žabenska šuma“ članak u časopisu „Forum“ 1985. i pretiskan u Božićevoj knizi „Povijest rijetke ptice“, Sisak 2009. str. 5-36. Božić kao novinar a pomalo i kao književnik, nakon što je detaljno razgovarao sa sisačkim prvoborcima, jednako je tako detaljno opisao što se je događalo 22. lipnja 1941. i sljedećih dana u Sisku, Petrinji, Sunji, Kostajnici, Žabnu i Žabenskoj šumi. Bitno je da u tom detaljnom opisu na 30 stranica nema nikakve Brezovice niti partizanskoga odreda.

4. Konačno, uredniku Novog sisačkog tjednika od 24. lipnja 2010., Željku Maljevcu, dala je veliki intervju na cijeloj stranici Ljubica Čulig, bivša partizanka iz sela Žabno. Ona za sebe tvrdi da je 1941. godine, kao 19 godišnja djevojka, bila komunistička aktivistkinja i da je usko surađivala s vodećim komunistima u Žabnu, Ivom Lovrekovićem i Josom Tuškancem. Poznato joj je da su 22. lipnja 1941. u Žabno došli Vlado Janić i Marijan Cvetković i da su se sljedećih mjesec dana, do 22. srpnja, s još nekoliko drugova, skrivali u Žabenskoj šumi. Ona je svakodnevno po selu skupljala hranu i druge potrebštine, koje su nošene drugovima u Žabensku šumu. Iako je bila veoma aktivno uključena u tadašnja zbivanja, ona tvrdi da tada, u to vrijeme, nije čula za nikakvo osnivanje partizanskoga odreda.

Kad sve ovo znademo, obvezni smo, dužnost nam je, odbaciti do sada nam nametane laži i usvojiti istinu. Obveza nam je to prema Europi, čiji smo član, prema RH, u kojoj živimo već preko 20 godina, ali i prema današnjim i budućim naraštajima, koji imaju pravo živjeti u istini. Ne postoji nikakav razlog da laži, koje nam je nametala komunistička vlast, još i dalje podržavamo u državi, koja je osudila zločine komunističkog poretka. Zločine komunističkog poretka je osudila i Europa. Deklaracija Europskog parlamenta od 23. kolovoza 2008. je proglasila 23. kolovoza Danom europskog sjećanja na žrtve staljinizma i nacizma, što je potvrđeno i Rezolucijom Europskog parlamenta od 2. travnja 2009.. Konačno, Hrvatski je sabor 30. lipnja 2006. godine donio Deklaraciju o osudi zločina počinjenih tijekom totalitarnog komunističkog poretka u Hrvatskoj 1945.-1999. (NN,76/2006.), u kojoj je navedeno da je totalni komunistički režim bio, bez iznimke, označen masovnim povredama ljudskih prava.

Na kraju, pozivam sve mjerodavna i konačno Hrvatski sabor da se iz naših kalendara, naših glava i naših sjećanja briše lažni Dan antifašističke borbe 22. lipnja i usvoji istiniti Dan sjećanja na žrtve totalitarnih režima – nacizma, fašizma i komunizma 23. kolovoza. Točan naziv praznika i njegov datum neka se odrede prema našim prilikama.

Lojzo Buturac, Sisak

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Društvo

Evo tko upada u prvih 11, a procurio je i sastav Gaučosa

Objavljeno

- datum

U adrenalinskoj noći hrvatskog nogometa protivnik je nacija za čije smo asove mnogi držali palce na svjetskim prvenstvima jer tko nije uživao u igri Maradone ili Messija, taj ovaj sport nije ni volio, ili ima vrlo specifičan ukus.

No, Hrvatska je došla po prestiž, slavu i što je daleko najvažnije – prolaz skupine. Utakmicu između Hrvatske i Argentine možete pratiti UŽIVO od 20.00 sati na portalu Sportskih novosti.

HRVATSKA – ARGENTINA

HRVATSKA: Subašić – Vrsaljko, Vida, Lovren, Strinić – Brozović, Rakitić, Modrić – Rebić, Perišić – Mandžukić

ARGENTINA: Caballero – Mercado, Otamendi, Tagliafico – Mascherano, Salvio, Enzo, Acuna – Meza, Messi, Aguero

17:10: Prema napisima argentinskih medija, izbornik Gaušosa Jorge Sampaoli odlučio se za tri izmjene protiv Hrvatske u odnosu na njihov okršaj protiv Islanda (1:1). Novi igrači su Gabriel Mercado u obrani, te Marco Acuna i Enzo Perez u vezi.

Očekuje se tako da će argentinska postava protiv Hrvatske biti: Caballero; Tagliafico, Otamendi, Mercado, Salvio; Acuna, Perez, Mascherano, Meza; Agüero, Messi.

15.00: Uoči utakmice oglasio se i Liverpool te Dejanu Lovrenu ‘večeras poželio sreću’. I mi Dejanu želimo isto…

12.50: Važna vijest uoči utakmice s Argentinom stiže iz tabora Vatrenih u Nižnji Novgorodu. Izbornik Zlatko Dalić odlučio je u posljednji trenuitak napraviti važnu izmjenu.

Kao što smo već pisali, iz sastava je u odnosu na utakmicu protiv Nigerije trebao ispasti Andrej Kramarić, a Rakitiću se u zadnjoj veznoj liniiji trebao priključiti Milan Badelj. Međutim, umjesto Badelja na to mjesto bi trebao uskočiti Marcelo Brozović, koji je vrlo dobro odigrao zadnjih pola sata protiv Nigerije.

Informacija je potvrđena, a sastav za Argentinu trebao bi izgledati ovako: Subašić – Vrsaljko, Vida, Lovren, Strinić – Brozović, Rakitić, Modrić – Rebić, Perišić – Mandžukić

———————————————————————

U adrenalinskoj noći hrvatskog nogometa protivnik je nacija za čije smo asove mnogi držali palce na svjetskim prvenstvima jer tko nije uživao u igri Maradone ili Messija, taj ovaj sport nije ni volio, ili ima vrlo specifičan ukus. No, Hrvatska je došla po prestiž, slavu i što je daleko najvažnije – prolaz skupine.

Nižni Novgorod je prijelomnica koja će Vatrene lansirati u osminu finala ili natjerati da im nokaut-faza kreće već od Islanda. A nikad Kockasti nisu “preplivali grupu” na velikom natjecanju ako to nije bilo zgotovljeno u dva kola, pokušaj vađenja u trećem redovito je završio debaklom. Koliko god tradicija u ovakvim prilikama ne mora značiti mnogo.

Argentina je najveća atrakcija Mundijala, njezine su utakmice rasprodane brže od koncerata irska rock-skupine U2, da je Hrvatska “tušira“, bila bi to bomba čija bi detonacija odjekivala danima. Međutim, Vatreni znaju kako se to radi, u zlatnoj niski “skalpiranih” svjetskih prvaka stoje Njemačka, Italija i Španjolska, jer li kucnuo čas da se pribroji i jedna južnoamerička reprezentacija? Točno 13. put na svjetskim ili europskim prvenstvima mladići u “kockicama“, počevši od 1996. staju sučelice nacionalnoj vrsti koja u vitrinama ima najvažniji FIFA-in pehar. U četiri navrata završavalo je pjesmom, dvaput protiv Njemačke, te Italije i prije dvije godine Španjolske 2:1 u Bordeauxu.

Hoće li Zlatko Dalić na izborničku listu za “muzej” na kojoj su Ćiro Blažević, Mirko Jozić, Slaven Bilić i Ante Čačić? Pritom Joziću japanski mat Azzurra u konačnici nije donio ništa.

U dva slučaja bilo je neodlučeno, s Francuzima i Talijanima, pola utakmica s najvećima zaključeno je pozitivno. Od šest poraza Brazil je zadao dva, te Njemačka, Engleska, Španjolska i upravo Argentina 1998. u skupini 1:0 po jedan. U četiri navrata presudio je jedan pogodak, u dva slučaja dva. Kad su Francuzi na tom Coupe du Mondeu dobili u polufinalu golovima Thurama tek su kročili prema svojoj tituli. U tom času je nisu imali…

Najslavnija vremena

Još od prosinačkog ždrijeba “igramo“ protiv Argentine i Messija, koji su se patili u kvalifikacijama, od muke se znojili s Islandom, ali dočepaju li se, što se očekuje, nokaut-faze, dionice će im rasti kao cijene ruskih hotela za SP. Uzdamo se u hrvatski igrački talent, u iskustvo igrača najvećih europskih klubova i nacionalni zanos koji u Rusiji počinje podsjećati na najslavnija vremena, i nimalo nije nagrižen Kalinićevim nedostatkom respekta prema izborniku i suigračima. Hrvatska je već rušila svjetske prvake, slala ih kući ili dovodila u škripac, ima na popisu žrtava i reprezentacije koje su bile najbolje “samo” u Europi, poput Danske i Nizozemske i nema se čega bojati odigra li kako mislimo da može.

TRI NAJVEĆE POBJEDE VATRENIH

SP 1998. FRANCUSKA

Hrvatska – Njemačka 3:0

Vatreni su u četvrtfinalu Svjetskog prvenstva u Lyonu napravili najveći rezultat i revanširali se za poraz dvije godine ranije. Golovima Jarnija, Vlaovića i Šukera matirali su tada aktualnog prvaka Starog kontinenta, to je još uvijek trijumf broj 1 nad svjetskim prvacima.

EP 2008. AUSTRIJA/ŠVICARSKA

Hrvatska – Njemačka 2:1

U drugom kolu skupine na Euru u Njemačkoj Vatreni su matirali Elf 2:1 i tako osigurali prolaz. Odigrao je vrlo dobro, nadahnuto, vodili 2:0 pogocima Srne i Olića, suparnik je uspio tek smanjiti preko Podolskog. Na kraju su naši stali u četvrtfinalu, a Nijemci u finalu.

EP 2016. FRANCUSKA

Hrvatska – Španjolska 2:1

Iako je bila i pobjeda nad Italijom 2002. godine, ona nije donijela prolaz skupine, dok je pad Španjolske za Hrvatsku značio prvo mjesto s kojeg je išla dalje u osminu finala. Ne i sretno jer stigao je Portugal. Zabili su Nikola Kalinić i Ivan Perišić, a Subašić obranio kazneni udarac Sergiju Ramosu.

Izvor: Sportske novosti | hu-benedikt.hr

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Facebook

Popularno