Connect with us

Kultura i vjera

Regularizacija i potpuno opravdanje nadbiskupa Lefebvrea

Objavljeno

- datum

Napomena urednika Remnant Newspapera: Ovo je proširena verzija članka koji je bio objavljen u nedavnom tiskanom izdanju „Remnanta“. Ovdje ga reproduciramo da bismo potakli konstruktivnu raspravu o tome što bi se moglo dogoditi (ako se ostvari) najznačajnija promjena u Crkvi od Summorum Pontificuma.

Te rasprave prije realizacije čine mi se prikladnima, ali one ne smiju biti napad na one koji su za regularizaciju. Postoje dobri ljudi s obje strane ovog problema, a ono što slijedi, samo je mišljenje jednog čovjeka koji možda griješi. Tako ja to vidim – kao autsajder – a čitatelj slobodno može odbaciti moje brige i ostati mi prijatelj i brat u oružju.

The Remnant se ne bavi glasinama. Ali posljednjih mjeseci sve vrvi glasinama o neizbježnoj regularizaciji Bratstva sv. Pija X., a i generalni poglavar, biskup Bernard Fellay, konačno potvrđuje da su to i više nego samo glasine, iako je stvar još daleko od riješene.

Zbog poslanja pape Franje da potkopa sve katoličko, svaka „regularizacija“ od Vatikana – bez obzira na uvjete – može uzrokovati prijateljima FSSPX-a razlog za brigu. Biskup Fellay to, vjerujem, razumije, i zna da takva briga potječe od zabrinutosti za FSSPX. On, zapravo, i sam dijeli tu brigu. Preuzvišeni je nedavno primjetio u intervjuu o kojemu se naširoko izvještavalo da iako Rim, čini se, teži regularizaciji, „da to ne znači da ćemo mi ići dalje, jer moramo ići s velikom razboritošću te osigurati svoju budućnost da možemo spriječiti svaku mogućnost zamke. Stoga, ne srljamo u tu situaciju.“

Zaista mudre riječi. U ovome trenutku, zbog svih nepravda kojima papa Franjo i njegovi crkveni plaćeni ubojice podvrgavaju Franjevce Bezgrješne, na primjer, zbog njihove tendencije prema Tradiciji – neki od nas odmah zamišljamo da jebilo kakva regularizacija od Vatikana vrlo vjerojatno zamka. Napokon, Papa koji je našao način kako potkopati tisućljećima stari Red malteških vitezova, vjerojatno bi imao pouzdanja u svoju sposobnost da nađe put oko FSSPX-ove nedavno izmišljene osobne prelature.

Teško je pod bilo kojim okolnostima – s obzirom da je Crkva hijerarhijska – zamisliti da bi Papa bio vezan uvjetima prelature jednog običnog bratstva katoličkih svećenika. Radilo se, konačno, o vatikanskoj zloupotrebi moći – a ne FSSPX-ovoj kritici Drugog vatikanskog sabora i nove Mise – zbog koje je uopće i došlo do FSSPX-ovog „raskola“. A raspravljati da se, ako će se dogoditi slična kršenja pravila nakon „regularizacije“ FSSPX uvijek može „vratiti tamo gdje je bio“ je, vjerujem, previdjeti silnu djelotvornost dosadašnje vatikanske strategije ‘podijeli pa vladaj’.

Osim toga, ako papa Franjo zaista želi dati regularizaciju bez ikakvih obaveza – što ga sprječava? Potezom svoje papinske olovke FSSPX može regularizirati još večeras i stvar riješena. Zbog činjenice da on to nije učinio mnogi od nas se pitaju o njegovim namjerama.

Postoji jednostavna stvar naravne pravde koju ovdje treba imati na umu: je li se Vatikan spreman posthumno ispričati nadbiskupu Lefebvfreu za veliku nepravdu koja mu je učinjena, najvjernijem sinu Crkve dvadesetog stoljeća? Je li Vatikan spreman zahvaliti FSSPX-u što je sačuvalo tradiciju Crkve zadnjih četvrt stoljeća? Ili Vatikan pod svaku cijenu želi razvijati turbo-modernističku agendu koja će imati koristi da stekne kontrolu nad svojom najmoćnijom tradicionalističkom opozicijom?

Da, argumentira se ovako: ali FSSPX bi imao osobnu prelaturu koja bi mu dopuštala da nastave biti točno kakav je! Zaista? Od kada Crkva tako djeluje? Govorimo o hijerarhijskoj instituciji u kojoj bi FSSPX, tako mi se čini, moglo „nastaviti točno kakav je“ toliko dugo dok onaj koji ima nadzor kaže da može. Čak i s prelaturom, ono bi još uvijek bilo podložno hirovima pape Franje, čije će općenito dopuštenje biti potrebno da mogu „kritizirati II. vatikanski i novu Misu“. Ali otkada proturevolucionari dobivaju dopuštenje revolucionara da bi se suprotstavili Revoluciji? To izgleda na prvi pogled apsurdno.

U svojoj propovijedi prilikom biskupskih ređenja 1988. u Econeu, u Švicarskoj, nadbiskup Lefebvre je vrlo jasno rekao da je njegova odluka da djeluje bez vatikanskog mandata nije samo razborit trud da spasi svoje Bratstvo. Stari vojnik slomljena srca otišao je u rat toga dana i sigurno nije lobirao za svoje malo pravo da smije kritizirati određene elemente Drugog vatikanskog koncila. Nadbiskup je razumio da je đavao izveo puč u Rimu, zbog čega je on bio obvezan donijeti svjesnu odluku da stane protiv Vatikana koji je izdao Crkvu.

“Obratimo se Presvetoj Djevici Mariji,” rekao je nadbiskup tog sudbonosnog dana. „Draga moja braćo, znate da je Lav XIII. na temelju proročkog viđenja rekao: „Petrova će stolica jednog dana biti sjedištem bezboštva.“… Vrijedi li to već danas? Hoće li to biti tek sutra? Ja to ne znam. U svakom slučaju to je nagoviješteno. Bezboštvo može također posve jednostavno biti i krivi nauk. Krivi nauk je također bezboštvo. To je teška zabluda neispovijedanja vjere svih vremena, katoličke vjere. Ako postoji bezboštvo, onda je to današnje bezboštvo koje se širi! Mislim da u Crkvi nikada ranije nije bilo većeg bezboštva od susreta u Asizu. Ovaj se susret ogriješio o prvu Božju zapovijed kao i o prvi članak Vjerovanja!”

Nadbiskup je tada usmjerio svoje misli k Gospi od Dobrog Uspjeha: “Nedavno sam od jednog od naših svećenika, od priora našeg priorata u Bogoti/Kolumbija, dobio knjigu o ukazanjima naše Gospe od Dobrog Uspjeha … Presveta je Djevica ovoj časnoj sestri dosta toga predskazala za XX. stoljeće i kod toga izričito rekla: u tijeku XIX. i najvećim dijelom u tijeku XX. stoljeća u svetoj će se Crkvi u velikoj mjeri proširiti kriva učenja. Crkva će se strmoglaviti u apsolutno katastrofalnu situaciju. Ćudoređe će propasti, vjera će se ugasiti, a da to i ne zamijetimo.“

A zatim još dramatičniji osobni osvrt: “Oprostite da sada nastavljam s ovim ukazanjem. Ono govori o jednom prelatu koji će se posvema suprotstaviti ovoj nahrupi otpadništva i bezboštva i koji će sačuvati svećeništvo odgajajući dobre svećenike. Možete imati prigovore ako želite. Ja to neću učiniti. Ne mogu zanijekati da sam bio iznenađen kada sam pročitao ove retke. To je pak činjenica. Ovi su redci napisati, tiskani i pohranjeni na čuvanje u arhivima o ovom ukazanju.“

Nadbiskup Lefebvre ovdje ne djeluje pretjerano zabrinut oko toga da mu se samo dopusti da „nastavi s eksperimentom tradicije.“ On ne moli samo za mirnu koegzistenciju s ekumenskom „katoličkom kršćanskom zajednicom.“ Radije, on priznaje svoju svetu dužnost pred Bogom da se javno suprotstavi smrtonosnom zlu u Crkvi – zlu na koje nas je upozorila sama Gospa.

“Zacijelo poznajete i ukazanja u La Salette. U tijeku ovih ukazanja kaže naša Gospa da će Rim izgubiti vjeru. Ondje će vladati tama! Tama! Zamislite što može značiti kad Presveta Djevica tako govori“, nadbiskup je podsjetio svoje slušatelje tog kobnog dana. I Gospa Fatimska bila mu je na pameti: „Na koncu, postoji još i Fatimska tajna koja nam je vremenski još i bliža. Treća Fatimska tajna nesumnjivo mora sadržavati upozorenja o ovim tminama koje su potamnile Rim. Ove se tmine nakon Drugog vatikanskog sabora šire po cijelom svijetu.“Tome mogu dodati, te tmine samo su sve sumornije od kada je papa Franjo u Rimu.

Nadbiskup je postavljao temelje svoje potpune suprotstavljenosti Vatikanu i njegovoj modernističkog revoluciji – ne samo određenim problematičnim aspektima jednog ili dva koncilska dokumenta. A skoro 30 godina kasnije, situacija je postala od loše još puno gorom, a već i mnogi „neokatolički“ komentatori oglašavaju uzbunu koju je nadbiskup Lefebvre oglasio prije trideset godina. Potpuno opravdanje nadbiskupovog povijesnog stajališta o katoličkoj tradiciji je pred nama. Možda je to ono što sad brine papu Franju?

A što bih ja učinio na mjestu biskupa Fellaya? Ja sam laik tako da je to pitanje sporno. Za mene bi to bilo puno lakše, pukog laika, da s poštovanjem informiram progresivne izdajnike koji upravljaju Vatikanom upravo da, dok god nastavljaju s ratom protiv Kristove Crkve, da ću ja nastaviti ratovati protiv njih.

Zatim bih objasnio svojoj braći da jednostavno ne mogu shvatiti kako bih mogao nastaviti biti protiv najopasnijeg pontifikata u povijesti, jednom kada taj isti pontifikat pruži ruku prijateljstva i regularizacije, samo što me sada proglašava „prihvatljivim“ za Vatikan za koji vjerujem da je Bogu neprihvatljiv.

Ali opet, ja nisam biskup. Poznajem i poštujem biskupa Fellaya, za kojeg sam uvjeren da čini upravo ono za što on vjeruje da je najbolje za Crkvu. On je dobar i sveti svećenik. Ali on mora biti strpljiv sa svojim tvrdoglavim sinovima – i unutar Bratstva i izvan njega – koji se boje da će bez „osiguranja“ koje je FSSPX, budućnost katoličke proturevolucije kao cjelina biti u opasnosti. Bratstvo sv. Petra nije jedina institucija koja je napredovala s protutežom FSSPX-a (neki to možda zovu „policom osiguranja“). Kroz godine smo svi mi bili ohrabreni i nadahnuti čuvati vjeru i boriti se za nju, znajući da 600 svećenika i milijun vjernika stoji čvrsto protiv dijabolički dezorijentiranog Vatikana.

Ne vjerujem da Bratstvo sv. Pija X. treba „regularizaciju“ da bi postiglo potpuno zajedništvo unutar Kristove Crkve… ali bojim se da Vatikan pati zbog nedostatka dužne regularizacije.

Što bi biskup Fellay trebao učiniti? Iskreno ne znam. Molim da ga Bog vodi i da ga učini neprobojnim za rimsko zavođenje. Možda je upravo Božja volja da FSSPX postigne dogovor s Vatikanom i tako nas uvede u potpuno novu eru tradicionalne obnove iznutra. Uistinu, to izgleda teško za zamisliti, ali mi ne znamo putove Providnosti niti joj se smijemo postaviti na put. Možda je došlo vrijeme. Moramo moliti da jest tako i da će Bog korisititi regularizirani FSSPX (ako glasine postanu stvarnost) da vrati Tradiciju u srce Crkve i da potakne pravu obnovu Crkve po uzoru na klinijevske reforme iz 11. stoljeća.

S druge strane, suradnja katoličke proturevolucije najvećeg svećeničkog bratstva  koju vodi Vatikan uoči samog utemeljenja bezbožnog novog poretka možda je sve samo ne Božja volja. Svaki student ljudske prirode bez sumnje će smatrati teško shvatljivim zašto bi modernisti unutar Vatikana htjeli odobriti svjetski red tradicionalnih svećenika koji će se onda nastaviti žestoko suprotstavljati vatikanskoj vlastitoj agendi u svijetu. To se čini neprirodno s njihove strane, u najmanju ruku, a ostavlja mnoge od nas s pitanjem: zašto to čine, osim ako namjere Vatikana nisu sumnjive.

Moramo se sjetiti da je Vatikan postigao nevjerojatan uspjeh u potkopavanju Crkve, čak i kada je tradicionalna latinska Misa bila JEDINA u rimskom obredu prije pedeset godina. Oni znaju kako zaobići staru Misu, oni su to već dokazali. Ono što ih sada brine je principijelni, organizirani i javni otpor njihovoj agendi. Oni će nam dati Misu dok god začepimo svoja usta i stavimo sa strane žestoku proturevoluciju.

I dok razmatramo budućnost tradicionalnog katoličkog pokreta i molimo da Duh Sveti vodi vodstvo FSSPX-a, pogledajmo njegovu prošlost i prisjetimo se kako je sve započelo – s neviđenom revolucijom u Crkvi zbog koje su dobri ljudi slijedili Pavla koji su suprotstavlja Petru u lice. Ovdje je otvoreno pismo svetom Ocu od nadbiskupa Lefebvrea i biskupa de Castro Mayera od prije 35 godina. Nemojmo nikada zaboraviti žrtve tih plemenitih ljudi, koji su postali odmetnici od ljudskog elementa Kristove Crkve radi samog Krista.

Michael Matt  izvor: Remnantnewspaper.com

 

 

Otvoreno pismo Papi (biskupski proglas)

Rio de Janeiro, 21. studenog 1983.
Sveti Oče,

Neka nam Vaša Svetost dopusti izložiti Vam sljedeća razmišljanja s potpunom sinovskom otvorenošću. Tijekom posljednjih dvadeset godina stanje u Crkvi je takvo da ona izgleda kao okupirani grad.

Tisuće pripadnika klera i milijuni vjernika žive u stanju tjeskobe i zbunjenosti zbog „samouništenja Crkve“. Njihovo stanje zbrke i nereda prouzročeno je zabludama sadržanim u dokumentima Drugog vatikanskog koncila, pokoncilskim reformama i osobito liturgijskim reformama, krivim pojmovima raširenim po službenim dokumentima i zlouporabama ovlasti koje je počinila hijerarhija.

U tim uznemiravajućim okolnostima, mnogi gube vjeru, ljubav se hladi, a pojam pravog jedinstva Crkve u vremenu i prostoru nestaje.

U našem svojstvu biskupa Svete Katoličke Crkve, nasljednika apostola, naša srca su skrhana onim što se vidi diljem svijeta, tolikim dušama koje su zbunjene, ali žele nastaviti u vjeri i moralu koje je definiralo Učiteljstvo Crkve, a koje je Crkva stalno i posvuda naučavala.

Čini nam se da bi šutjeti u takvim okolnostima značilo postati suučesnicima u tim zlim djelima (usp. 2 Iv 11).

To je razlog zašto se smatramo dužnima intervenirati u javnosti pred Vašom Svetošću (uzimajući u obzir da su sve mjere koje smo poduzeli u četiri oka tijekom posljednjih petnaestak godina ostale neuspješne), kako bi se obznanili glavni uzroci ove dramatične situacije, te molimo Vašu Svetost da primijeni svoju vlast kao Petrov nasljednik te ,,utvrdi svoju braću u vjeri” (Lk 22, 32), koju nam je vjerno prenijela apostolska Tradicija.

U tom smislu priložili smo ovome pismu dodatak koji sadrži glavne zablude koje su uzrok ove tragične situacije i koje su, štoviše, već osudili Vaši prethodnici. Sljedeći popis navodi te zablude, ali on nije iscrpan:

1. Slobodoumni i ekumenski pojam Crkve, podijeljene u svojoj vjeri, osudio je posebice Syllabus, br. 18 (DH 2918).

2. Kolegijalna vlast i demokratska orijentacija u Crkvi, koju je osudio posebno I. vatikanski sabor (DH 3055).

3. Krivi pojam prirodnih prava čovjeka koji se jasno pojavljuje u dokumentu o vjerskoj slobodi, osuđen posebno u Quanta Cura (Pio IX.) i Libertas praestantissimum (Lav XIII.).

4. Pogrešna predodžba o vlasti pape (usp. DH 3115).

5. Protestantski pojam svete Misne Žrtve i sakramenata, koje je osudio Tridentski sabor, XXII. zasjedanje.

6. Na kraju, i na općeniti način, slobodno širenje krivovjerja, obilježeno ukidanjem Svetoga Oficija.

Dokumenti koji sadrže ove zablude izazivaju nelagodu i zbrku, tim dublju što dolaze iz toliko visokog izvora. Kler i vjernici najviše dirnuti ovom situacijom su, štoviše, oni koji su najviše vezani za Crkvu, za autoritet Petrovog nasljednika, za tradicionalno Učiteljstvo Crkve.

Sveti Oče, prijeko je potrebno okončati ovu zbrku, jer je jato raspršeno i napuštene ovce slijede najamnike. Mi vas preklinjemo, za dobro katoličke vjere i za spas duša, da potvrdite istine, oprečne tim zabludama, istine koje su se poučavale dvadeset stoljeća u Crkvi.

Obraćamo vam se s osjećajima sv. Pavla pred sv. Petrom, kada ga je prekorio jer ne slijedi „istinu Evanđelja“ (Gal 2, 11-14). Njegov cilj nije bilo ništa drugo nego zaštititi vjeru stada.

Sv. Robert Bellarmin, izražavajući o ovoj prigodi opće moralno načelo, navodi da se moramo oduprijeti papi čija bi djela bila štetna za spas duša (De Romano Pontifice, I.2, C.29).

Sa željom da priteknemo u pomoć Vašoj Svetosti izričemo ovaj krik za uzbunu, koji postaje to hitniji zbog zabluda, da ne kažemo krivovjerja, novog Zakonika kanonskoga prava, i zbog ceremonija i govora u povodu petstote obljetnice rođenja Luthera. Uistinu, to je vrhunac!

Neka vam Bog pritekne u pomoć, Sveti Oče. Mi se molimo bez prestanka za vas Blaženoj Djevici Mariji.

Udostojte se primiti osjećaje naše sinovske odanosti,

Nadbiskup Marcel Lefebvre,
Međunarodna bogoslovija sv. Pija X.
Econe, Švicarska

Biskup Antonio de Castro-Mayer
Riachuelo 169, C.P. 255
28100 Campos (RJ) Brazil

 

Komentari

Komentari

Kultura i vjera

Bing Crosby, Sinatra i… božićne pjesme

Objavljeno

- datum

Autor

Upalivši nedavno radio shvatio sam da su “Božićni” hitovi već zavladali eterom tako da je pravo vrijeme da se i ja uključim sa svojim izborom.

Postoji više kategorija Božićnih pjesama, svaka zajednica je kroz svoju tradiciju uspjela proizvesti sjajna pjesme tako da će moj popis biti tek maleni dio onoga u čemu možemo uživati. Neki će prigovoriti potpunoj sekulariziranosti određenih pjesmi koje nemaju veze sa Kristom, dok će drugi pričati o teološkoj opravdanosti nekih pjesmi, ali ja se ipak neću previše zamarat tim problemom u ovom postu.

Frank Sinatra je svakako ime koje je teško izbjeći, a ja bih preporučio sjajan program koji je snimio zajedno sa Bing Crosbyem pod nazivom Happy Holidays with Bing & Frank (može se pronaći na internetu za preuzimanje), a kao najbolju pjesmu izdvojio bih “God Rest Ye Merry Gentlemen” koju možete poslušati u nastavku. Bing Crosby bio je i zvijezda velikog hita Going My Way u kojem glumi svećenika, film je imao i svoj nastavak The Bells of St. Mary’s gdje mu se pridružila i Ingrid Bergman kao časna sestra. Očito je da su tada mediji drugačije prikazivali katoličke svećenike.
https://youtu.be/Ib9GMyrvyms

 

God rest you merry gentlemen
Let nothing you dismay
Remember Christ our Savior
Was born on Christmas Day
To save us all from Satans power
When we were gone astray.

O tidings of comfort and joy, comfort and joy
O tidings of comfort and joy.

***

Vjerojatno je lakše pobrojati pjevače koji nisu snimili Božićni album nego one koji jesu, ponekad to rezultira sa dosta iznenađujućim verzijama(primjerice Bob Dylan,, ili Cubismo, a ja bih tu izdvojio sa hrvatskog prostora Božićni album Josipe Lisac iz 1992. godine (uz akademski zbor I. G. Kovačić), izvedbe su dostupne i na youtubu, primjerice Veseli se Majko Božja ili Kyrie Elesion.

Istočnije crkve imaju zanimljivih pjesmi, neke nažalost pate od određenih problema, ali recimo Divna Ljubojević i Melodi, odnosno Stupovi snimili su neke od meni zanimljivijih; Slava vo višnjih Bogu, Anđeli pjevaju, ili recimo Dobrodošao Kriste. Zanimljivije su i one istočnije i arapske. Nemam neko poznavanje tog područja, ali neka ovih par rečenica bude podsjetnik da Božićne pjesme/himne možemo potražiti i istočno;

No, da se barem pokušam vratiti našoj latinštini; Coventrc Carol, nešto modernija izvedba adeste fideles (A. Boccelli) i Gaudete u nastavku;

Gaudete, gaudete! Christus est natus
Ex Maria virgine, gaudete!

***

Tek sam obradio maleni dio(i geografski i vremenski) dostupnih pjesmi, ali svejedno ću završit post, sa hrvatskim narodnim pjesmama; Mehki snežek (Iznad naših se poljana), Klapa Jelsa -Veseli se Majko Božja, Klapa Maslina – Božić je, Slavonski dukati). Korisnik bobesic postavio je cijeli koncert OSS Buševca pa tamo možete poslušati mnoge narodne Božićne pjesme;

PS

Izbor pjesama je dosta nasumičan, ali nadam se da će nekome poslužiti ovaj post.

katoliksdnakace.blogspot.com |benedikt  foto Flickr

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Kultura i vjera

Drugu svijeću adventa zapali u svojim odnosima. Oni su potrebni svjetla

Objavljeno

- datum

Povodom Druge adventske nedjelje prenosimo kratku meditaciju fra Josipa Vlašića…

Drugu svijeću adventa
zapali u svojim odnosima.
Oni su potrebni svjetla.

Oni dobri odnosi –
da budu još bolji,
još čišći,
još svetiji,
još čvršći.

Svjetlo adventa potrebno je
i odnosima koji nisu dobri.
Možda još više nego onim dobrima?!
I oni trebaju biti obasjani.
I oni mogu biti preobraženi.
U njima zapali drugu svijeću
i vrati im nadu.

Kada sve učiniš
i vidiš da promjena odnosa
nije samo u tvojoj moći,
i kada drugi možda zatvara srce
i ne želi i ne vjeruje u promjenu,
ti zapali svijeću.
To će značiti tvoju spremnost za čekanje.
To će značiti i tvoju ljubav,
ali i tvoje povjerenje u čovjeka.

Kao što svjetlo pobjeđuje tamu
i toplina otapa led,
tako će biti i s tvojim odnosima,
iako ćeš možda trebati dugo čekati.
Baš zato drugu svijeću adventa
zapali u odnosima koji su ovijeni tamom
i okovani ledom.
Ona neka strpljivo u njima gori i izgara,
neka ih rasvjetljava i otapa.

Pažljivo i blago,
onako kako On u naš život ulazi,
prinesi svjetlo druge adventske svijeće
u sve svoje odnose
i moli Kralja koji je blizu
da te pouči kako trsku napuknutu ne slomiti
i ne ugasiti stijenj što tek tinja.

Nadaj se.
Voli.
Oprosti
Vjeruj.
To uvijek možeš.
I to je sasvim dovoljno.
To je druga svijeća tvoga adventa.
Neka gori u tvojim odnosima.
Zapali je!

fra Josip Vlašić

  • Prva adventska svijeća je postilica ili prorokova svijeća – simbolizira nadu ili iščekivanje,
  • Druga svijeća je pomirilica ili Betlehemska svijeća,
  • Treća svijeća je pastirska – slavi radost i veselje,
  • Četvrta svijeća je svijeća anđela i donosi – radost i ljubav

Priredio: Braslav Čizmić

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Kultura i vjera

Facebook cenzurirao sliku Djeda Božićnjaka koji kleči pred malenim Isusom nazivajući to ”nasilnim sadržajem”

Objavljeno

- datum

Foto: Jennifer Beahm Crawford / Facebook

Facebook je prekrio, odnosno cenzurirao sliku na kojoj Djed Božićnjak kleči ispred malenog Isusa uz upozorenje gledateljima da slika može sadržavati ”nasilan ili eksplicitan sadržaj”.

Drugo upozorenje ispod zamagljene slike Djeda kako kleči i na taj način štuje malenog Isusa navodi: „Ova je fotografija automatski cenzurirana kako biste mogli sami odlučiti želite li ju gledati ili ne“.

Korisnici mogu klikom miša kliknuti na tipku i tako otkriti sliku.

Facebook objašnjava značenje ”nasilnog i eksplicitnog sadržaja”:

„Isto tako smo svjesni toga da ljudi imaju različito poimanje toga što je nasilno i eksplicitno. Iz tog razloga dodali smo upozorenje za sadržaj koji je posebno nasilan ili eksplicitan kako on ne bi bio dostupan za gledanje publici mlađoj od 18 godina i tako da korisnici mogu biti svjesni nasilne ili eksplicitne prirode sadržaja prije nego što kliknu na fotografiju kako bi je gledali“, navodi ova društvena mreža.

„Pogriješili smo s te strane što smo dopustili sadržaj, unatoč brojim prigovorima“, piše u Facebookovim društvenim standardima te nastavlja govoreći da to čine kako bi Facebook bio siguran za korištenje cjelokupnoj društvenoj zajednici.

Ostaje nejasno zbog čega je slika malenog Isusa i Djeda označena kao ”nasilan i eksplicitan sadržaj”, piše Lifesitenews.com.

25. prosinca kršćani širom svijeta slave rođenje Isusa Krista koje se dogodilo prije otprilike 2018 godina. Kršćani vjeruju da je Isus Božji Sin i da je došao na svijet kako bi svijet spasio od grijeha i otvorio mu put do nebesa. To što je Bog postao čovjekom kršćani smatraju najvećim povjesnim događajem koji se ikada dogodio.

Sporna slika Spasitelja svijeta kao novorođenog djeteta i popularizirane verzije Djeda Božićnjaka je objavljena 01. prosinca 2015. Uz sliku objavljena je i pjesma u nastavku koja je služila kao objašnjenje dirljive ilustracije:

„Moj dragi i dragocjeni Isuse, nisam želio/la stati na Tvoje mjesto,

Ja samo donosim igračke dok Ti donosiš ljubav i nadu.

Ljudi mi daju popise želja i onoga čemu se nadaju, ali Ti čuješ molitve srca i daješ obećanja koja ćeš ispuniti.

Djeca pokušavaju biti dobra i pokušavaju ne plakati kada dolazim u grad, ali Ti ih voliš bezuvjetno ljubavlju koje ima u izobilju.

Ja ostavljam samo vreću igračaka i privremenu radost sezone, ali Ti daješ srce ljubavi, koje je ispunjeno svrhom i razlozima.

Ja imam velik broj ”vjernika” i ono što se može nazvati slava, ali nikada nisam izliječio slijepoga niti sam pokušao pomoći čovjeku u nevolji.

Imam rumene obraze i glas prepun osmijeha, ali nemam ruke s ožiljcima ili obećanje koje dolazi nakon toga.

Možeš pronaći nekoliko mene u gradovima ili trgovačkim centrima, ali postoji samo jedan- sveprisutni Ti da odgovoriš na vapaj grešnika.

Stoga, moj dragi i dragocjeni Isuse, klečim ovdje u molitvi, kako bih Te slavio i obožavao na ovaj Tvoj sveti rođendan“.

Facebook je poznat po tome što cenzurira pojedince i organizacije koji promoviraju vjeru. Društveno-medijski div je bio prisiljen ispričati se za brojne situacije kada je neprimjereno označio konzervativni kršćanski sadržaj kao ”govor mržnje” ili na drugi način neprimjeren. Facebook je došao na loš glas zbog toga što je omogućio i dopustio ljevičarskim organizacijama kao što su PolitiFact i Southern Poverty Law Center da utječu na politiku provjeravanja i odobravanja onoga što će se moći objaviti.

Facebook je cenzurirao i kršćanskog profesora teologije nakon što je on kritizirao video u kojem se LGTB ”ponos” prodaje djeci.

Nadalje, korisnički račun Elizabeth Johnson- kršćanke koja djeluje pod pseudonimom Activist Mommy je bio suspendiran nakon što je ona adresirala zbunjenošću u vezi spolova mentalnom bolešću. Društveno-medijski div je isto tako blokirao reklame za film „Gosnell: Suđenje jednom od najvećih serijskih ubojica Amerike“ tako što je film koji je govorio o serijskom ubojici koji je obavljao pobačaje bio označen ”političkim govorom”.

Društveno-medijski div je isto tako zabranio velik broj reklama koje su za život govoreći za te reklame da su ”previše političke” jer prikazuju slike trudnih majki, ultrazvukova, prijevremeno rođene djece i malenih stopala novorođenčadi u rukama njihovih majki.

Facebook je u međuvremenu ipak maknuo cenzuru sa slike.
Izvor: Novi život

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Facebook

Popularno