Connect with us

Istaknuto

RAZVODNJAVANJE ISTINE

Published

on

Tijelo je moje jelo istinsko, krv je moja piće istinsko.

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

U ono vrijeme: Reče Isus mnoštvu: »Ja sam kruh živi koji je s neba sišao. Tko bude jeo od ovoga kruha, živjet će uvijeke. Kruh koji ću ja dati tijelo je moje – za život svijeta.«

Židovi se nato među sobom prepirahu: »Kako nam ovaj može dati tijelo svoje za jelo?« Reče im stoga Isus:

»Zaista, zaista, kažem vam: ako ne jedete tijela Sina Čovječjega i ne pijete krvi njegove, nemate života u sebi! Tko blaguje tijelo moje i pije krv moju, ima život vječni; i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan. Tijelo je moje jelo istinsko, krv je moja piće istinsko. Tko jede moje tijelo i pije moju krv, u meni ostaje i ja u njemu. Kao što je mene poslao živi Otac i ja živim po Ocu, tako i onaj koji mene blaguje živjet će po meni. Ovo je kruh koji je s neba sišao, ne kao onaj koji jedoše očevi i pomriješe. Tko jede ovaj kruh, živjet će uvijeke.«

Riječ Gospodnja.

(Iv 6, 51-58)

Volite li kada vam sugovornik iznosi svoje stavove „jasno i glasno“?

Ili vam je draže kada sve to „zamota u celofan“?

Rijetki su skloni čuti istinu, a istina je uvijek „jasna i glasna“. Kažem rijetki, jer rijetki, istinu ne kamufliraju, vjerujući da je za dobro sviju suočiti se s istinom. I biti slobodan. Ponavljam – rijetki.

Isus u ovonedjeljnom čitanju koristi nevjerojatno oštru retoriku. Možemo je nazvati zapaljivom. Njegov govor toliko je oštar da su neki prestali slijediti ga. Uvrijedile su ih njegove riječi. Isusova istina.

CIJELU EMISIJU PREUZMITE OVDJE!

»Zaista, zaista, kažem vam: ako ne jedete tijela Sina Čovječjega i ne pijete krvi njegove, nemate života u sebi! Tko blaguje tijelo moje i pije krv moju, ima život vječni; i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan. Tijelo je moje jelo istinsko, krv je moja piće istinsko.“

Zamislite da ste ovo čuli po prvi put u svojem životu.

Zamislite da ste ovo čuli, a da prethodno niste imali nikakvog pojma o Euharistiji.

Zamislite svoje prijatelje ateiste/agnostike, koje ste uvjerili neka dođu s vama u crkvu, na Svetu misu.

Zamislite ih kako dolaze baš ove nedjelje kada se čita ovaj ulomak iz evanđelja po Ivanu.

Zamislite sebe kako čujete samog Isusa kada izgovara ove riječi.

Čudi li vas onda činjenica da su se mnogi, čuvši Isusa što govori, okrenuli i otišli?

Razmišljajući logikom današnjeg svijeta Isus je trebao ublažiti retoriku. Primiriti duhove. Biti tolerantniji. „Stati na balun“.

Međutim to Isusu ni ne pada na pamet. Ni najmanje. Nema tu ni najmanjeg nagovještaja da bi Isus možda govorio poetski ili metaforički. Jer to je danas jako moderno – reinterpretirati Isusa i tumačiti „što je Isus htio reći, a tako nije napisano“.

I to što govori Isus ne govori samo jednom i onda prelazi na drugu temu.

„Tko jede moje tijelo i pije moju krv, u meni ostaje i ja u njemu.“

Isus tako zbori. Jasno i glasno. I to ponavlja.

Mi to čujemo. Mi, ljudi, kako bismo mi to rekli „koji idu u crkvu“. I sve te gromoglasne, neuvijene, oštre riječi, svi ti „gromovi“ koji tuku oko nas, mi na njih jednostavno – ne reagiramo. Jer kako mi rezoniramo? „Pa naravno ovdje Isus govori o Euharistiji, zar ne?! Pa mi to čitav svoj život slušamo, zar ne?! Kako ono ide pjesma koju smo toliko puta pjevali: „Uzmite, jedite moje vam tijelo to je, uzmite pijte svi, evo vam krvi moje…“?

Za nas su ove riječi izgubile svoju oštrinu.

Izgubile su svoju uzbudljivost.

Jednostavno su se – razvodnile.

Ali Isus nije „grmio i sijevao“, a da nakon toga ne padne kiša. Ne, Isus je „grmio i sijevao“ s razlogom. Sa jasnim ciljem. Isus je želio reći istinu i samo istinu. Želio je ići do te mjere u svojoj jasnoći pa makar neki odlučili – otići.

Jedna je stvar više nego jasna. Isus nije došao među nas kako bi nam ugodio. Isus nije tu – u rukavicama. Isus nije tu da izgladi stvari kako bi svi mogli ići kući pjevajući. Sretni i veseli. I kako bi se za koji dan opet vratili. Na neki novi „seminar“, na neko novo „predavanje“.

Isus je tu sa zavrnutim rukavima.

Sa rukavima zavrnutim poviše lakata.

Slijediti Isusa znači da je i nama zavrnuti rukave. I skinuti rukavice. I zboriti glasno i jasno. Oštro. Zapaljivo. I ne vodniti Riječ Božju. Jer ponekad je jednostavno nemoguća situacija u kojoj svi dobivaju, u kojoj nitko ne gubi, i u kojoj svi idu kući pjevajući.

Ponekad se ljudi naljute, uvrijede, dignu nos, i – odu. Odu da se više nikada ne vrate. I to sve zato, jer ste svjedočili Krista svim umom svojim, svom dušom svojom i svim srcem svojim. I niste Krista zatajili pred svijetom. I niste ga se pred svijetom odrekli. I niste ga izdali za 30 srebrenjaka.

Ponekad je istina laka. I dobra. Pa, ponekad zna biti i zabavna. Ponekad se svi znaju ustati, zapljeskati i glasno odobravati. Ali postoje i oni trenutci kada je istina teška. I tvrda. I kada boli.  I za neke ta istina zna biti agresivna, napadačka, pa čak i uvredljiva. I kada govorite istinu postoji velika šansa da vas neki više ne će voljeti. I da će vam okrenuti leđa.

Možda vas i na križ pribiju.

I ostave vas neka na njemu umrete. Nagi. I sami.

Ali istina, ako je ne vodnite, posjeduje nevjerojatnu kvalitetu.

Ona oslobađa.

I odvodi u život. U život vječni.

U život s Kristom.

Ivica Ursić

Komentari

Istaknuto

PRKOSNO IZ TURSKE – Cavusoglu: Tursku neće zaplašiti Trumpove prijetnje

Published

on

Došao je novi, žestoki modgovor iz Turske koja sada izaziva odgovorom Sjedinjenim Državama da se neće dati zastrašiti nakon što ju je američki predsjednik Donald Trump upozorio da će biti ekonomski uništena ako napadne kurdske snage u Siriji.

Turski ministar vanjskih poslova Mevlut Cavusoglu prekorio je Trumpa, kazavši na konferenciji za novinare u ponedjeljak u Ankari da “strateški partneri ne komuniciraju putem Twittera i društvenih medija”.

“Naši kanali su otvoreni”, rekao je, dodajući da je Trump dva puta nazvao turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana kako bi razgovarali o koordinaciji povlačenja američkih snaga iz Sirije.

Sjedinjene Države će “uništiti Tursku ako napadne Kurde“, napisao je Trump na Twitteru u nedjelju, predloživši da se uspostavi “sigurna zona široke 20 milja (32 km)”.

„Isto tako, ne želim da Kurdi izazivaju Tursku. Rusija, Iran i Sirija će imati najveću korist od dugoročne američke politike uništavanja DAEŠ-a u Siriji — prirodnih neprijatelja. I mi imamo koristi, ali sada je vrijeme da dovedemo naše trupe kući. Zaustavite beskrajne ratove!“, istakao je Trump tada u svom tweetu.

Trump je u prosincu najavio da će povući svoje postrojbe iz Sirije, proglasivši rat s Islamskom državom završenim.

“Prijetiti Turskoj ekonomski ne vodi nikamo”, rekao je Cavusoglu, podsjetivši da je upravo Erdogan prvi predložio uspostavu sigurne zone.

Erdoganov glasnogovornik Ibrahim Kalin poručio je da teroristi ne mogu biti partneri i saveznici.

“Turska očekuje od SAD-a da poštuje naše strateško partnerstvo i ne želi da teroristička propaganda na njega baci sjenu.”

Naglasio je da ne postoji razlika između Islamske države, Kurdistanske radničke stranke i sirijskih Kurda. “Nastavit ćemo se boriti protiv svih njih”, poručio je putem Twittera.

Sirijski Kurdi bili su najučinkovitiji američki saveznici u borbi protiv Islamske države.

Erdogan je prošli mjesec odgodio planiranu vojnu ofenzivu na sjevernu Siriju, ali i upozorio da to neće biti unedogled.

Komentari

Continue Reading

Istaknuto

“Dostajala je jedna jedina Marijina suza” da bi zloduhova moć okopnila…

Published

on

“OBRED” knjiga/film o egzorcizmu     Služba egzorcizma iznimno je važna i potrebna služba u Katoličkoj Crkvi, ali je iz raznih razloga pomalo zanemarivana zadnjih stotinjak godina. Iz tih, kao i drugih jednako važnih povoda, naš portal će u nekoliko nastavaka objaviti najupečatljivije dijelove knjige “Obred” američkog novinara Matta Baglija. Riječ je o istinitoj priči koju je novinar zabilježio i čiji je glavni lik američki svećenik Gary Thomas (inače hrvatskog podrijetla, njegov djed je u SAD došao iz područja Baćinskih jezera i promijenio prezime Tomić) koji je ispričao svoj duhovni put od svećenika skeptičnog prema egzorcizmu do glavnog egzorcista u jednoj kalifornijskoj biskupiji. (više…)

Komentari

Continue Reading

Istaknuto

Sezona račvastih jezika

Published

on

Nedavno je Tomislav Jonjić u ”Bujici” iznio zanimljivu opasku. Rekao je, otprilike, da sama pojava Zlatka Hasanbegovića djeluje na samozvane antifašiste baš kao svračići na guju nevjestu iz Šume Striborove. Ne mogu se suspregnuti i ne odati se, nego moraju isplaziti račvasti jezik i tako otkriti svoju zmijsku narav.

Da ništa drugo korisno nije učinio Hasanbegoviću bi već i zbog toga bilo zajamčeno ugledno mjesto u suvremenoj hrvatskoj politici. Otkako se pojavio na hrvatskoj političkoj sceni, Hasanbegović na sebe privlači toliku količinu mržnje pseudolijevih i projugoslavenskih snaga da na temelju toga možemo pouzdano ustvrditi da je riječ o iznimnom političaru i domoljubu.

Kukavni prebjeg u Bandićev tabor, stanoviti Polovanec, pokušao je izgovor za bijednu izdaju opozicije pronaći u Hasanbegovićevu prezimenu. Kao, Hasanbegovićevo prezime nije zagrebačko! Hvala Bogu da Bandićevo jest. No, treba biti pošten i dodati da tzv. Bandićeva opozicija nije ništa drugo ni zaslužila nego da bude izdana. Jer ne izdati Anku Mrak i Gordana Marasa – to nije ništa drugo do izdaja zdrave pameti i dobrog ukusa. Ali pustimo sad to, vratimo se Hasanbegoviću i račvastim jezicima. Na Polovanca se nadovezao Beljak pokušavajući galamom i bezobrazlukom nekako zabašuriti činjenicu da upravo tajnik njegove stranke, Ilija Ćorić, održao Bandića na vlasti u Zagrebu.

Beljak na svom profilu piše: ”… a Hasanbegović je, uz Kusturicu jedan od važnijih izdajnika bošnjačkog naroda. I jedan od važnijih učenika i sljedbenika Luburića i Pavelića, samo je prevelika kukavica da to javno i prizna. Efendija Hasanbegović je obični domaći izdajnik, kriptonacist i lažov.” Nepatvoreni govor ljubavi, to ni Glavašević i Matić ne mogu nadmašiti! Međutim, ne piše stručnjak za autoradije u afektu, to ne. Štoviše, svaka je riječ pomno odvagana. Paralela s Kusturicom, nepriznavanja Hasanbegoviću prava na hrvatski identitet, ubacivanje u priču Luburića i Pavelića, domaćih izdajnika i nacista, kao i nazivanje Hasanbegovića efendijom – sve je to sračunati da Hasanbegovića što više uvrijedi, obezvrijedi i, nada se Beljak, omrzne u očima običnih Hrvata. Jer Beljak, vodeći se valjda vlastitim primitivizmom i mržnjom prema onima koji drukčije misle, misli da su Hrvati zadrti klerofašisti koji ne mogu prihvatiti da Hrvat može biti i islamske vjeroispovijesti.

Ovaj model ocrnjivanja Hasanbegovića lažni antifašisti perpetuiraju otkako se Hasanbegović pojavio na političkoj sceni. Tomić ga je zvao ”retardom i balijom”, Hajdaš Dončić poturicom, Frljić ga je u kazališnoj predstavi prikazao kao svinju itd. Iz toga se mogu iščitati dvije stvari: da tzv. antifašisti nisu antifašisti nego jugonacionalisti i da su Hrvati islamske vjeroispovijesti označeni kao meta prema kojoj se ne smije imati nikakvog obzira jer su smetnja obnovi Jugoslavije u bilo kojoj varijanti. Polovanec, Beljak i slični instinktivno osjećaju koga i kako treba napadati da bi se sebi priskrbio glas naprednjaka, antifašista, urbanog dečka.

No, ne brinu mene toliko šovinistički ispadi drugorazrednih političara ni govnom ovjenčanih pjesnika koliko sve češće strjelice odapete na Hasanbegovića i NHR i na desnim portalima. Nekako tu njušim HDZ-ov agitprop, cijele kohorte na baš bistrih trolova, svrha kojih je upornim ponavljanjem floskula o ”Hasinoj” nejasnoći i neodređenosti glede statusa Hrvata u BiH posijati nemir i nepovjerenje u biračko tijelo sklono kroatocentričnim političkim opcijama. Ako se odnosi s Bošnjacima nastave komplicirati, a svi su izgledi da hoće, to će se zabijanje klina između hrvatskih birača i sve omiljenijeg Hasanbegovića nastaviti još žešće nego dosada. Žalosno bi bilo ako bi Tomiću, Frljiću, Beljku i sličnima uspjela provokacija.

Uostalom, da bi Hrvatska uistinu mogla pomoći Hrvatima u BiH, nužno je da prethodno pomogne sama sebi, to jest da provede barem simboličnu lustraciju i riješi se ”partijskog nasljeđa”. Ta ”partijska” mreža, čini se, uspješno prelazi stranačke granice i još uvijek funkcionira kao jedina istinska vlast u zemlji. Hasanbegovićeva uloga u toj poželjnoj tranziciji, kako sada stvari stoje, mogla bi biti vrlo važna. Ako ništa drugo, ono barem da prikrivene zmije pokažu svoj račvasti jezik.

Damir Pešorda

Komentari

Continue Reading

Facebook

Popularno