Connect with us

O dosta toga još i dublje

Razlog protesta žutih majica u Francuskoj

Objavljeno

- datum

Nema dovoljno novca za platiti tolike azilante koji samo traže, a ništa ne doprinose. Određeni za što brzu promjenu pučanstva u cijeloj Evropi, i uspostavljanje posljedičnog kaosa. Upravo ono što se traži.

Kako nema dovoljno novca, potrebno je preko svake mjere – omaklo im se – oporezovati ono što svakom treba: gorivo – piše na blogu O dosta toga još…, Prosječni radnici trebaju platiti leziljebima. Onim istim koji trebaju da ih zamjene, i od kojih usput strahuju da će im silovati žene i kćeri i napadati sinove. Zbog kojih će se vraćati kući u pet po podne.

I svakako, prešlo im preko glave. To je ispravna dijagnoza običnog prosvjednika:

Uostalom, lako je bilo uočiti da su prosvjednici bili uglavnom autohtoni francuzi.

Međutim, kad se vidjelo da NWO predsjednik Emmanuel dolazi pod upitnik i krizu, dolaze njegovi radnici u pomoć: dolaze antife i Allah ekbar ubaciti se u proteste. Da bi prouzrokovali kakav incident i bila opravdana teška intervencija. Za mnogo manje napravili su Ukrajini Majdan i bacili je u rat, ne što ih vole ili im željeli dobro, nego da se približe Rusiji. Za mnogo manje napravili su ’68. u punom jeku seksualne antifa revolucije urnebes De Gaullu i bio je prinuđen podnijeti ostavku. Ali Macron, makar sa 23% podrške javnog mijenja (moguće da je su dobra polovina od tih imigranti), ne odlazi. On je NWO pijun …

Ali prevršilo je preko svake mjere, i njihova TV i sve živo ne služi više. Svaki dan poneka vijest o paklenim aktivnostima divljaka: desetgodišna djevojčica u Finskoj silovana od sedmero izbjeglica:

Hoće li Marrakesh pomoći ili – sve ovo  institucionalizirati – pitaju se mnogi?

Ponovno smo u ključnom povijesnom razdoblju. Možda na nivou 1918 ili barem 1945: vršite pokoru!

O dosta toga još i dublje…

Komentari

O dosta toga još i dublje

STRASBOURG: Sveti Toma Akvinski i migracije

Objavljeno

- datum

Atentat u Strasburgu, na Božićnom trgu. Pitamo se do kada ovako? Zašto je “istina” da je inmigracija “potrebna”? Zašto to ne kažu ovim ljudima koji su poginuli, njihovim obiteljima? Ovo nama nije potrebno

Problem inmigracije nije nov. Budući je postojao od davnine, Sv. Toma je posvetio pažnju ovom pitanju i obradio ga u svom glavnom djelu Suma Teologije (Ia.-IIae., q. 105, a. 3). Zasniva se na Svetom Pismu i Aristotelovoj logici primjenjenoj u klasičnom vremenu u cilju održavanja općeg dobra.

Akvinac jasno određuje granice i način primanja ili odbijanja stranaca. Citiramo glavne tekstove:

“Jedno društvo može imati dvije vrste odnosa sa strancima: mira i nepodnošenja. U oba slučaja su razborita načela Zakona.”

Tj., pridošlica ili imigrant, sam po sebi, nije automatski “dobar” ili “prihvatljiv”. Treba se razlikovati:

“U vrijeme mira, Židovi su imali tri moguće relacije sa strancima. U prvom slučaju, kada bi ovi prolazili kroz njihovu zemlju. Također kad bi dolazili za nastaniti se kao stranci. U oba slučaja zakonske odredbe imaju milosrdan karakter, jer se kaže u Izlasku 22: ‘Ne maltretiraj stranca’, i u 23: ‘ne smetaj prolazniku'”.

Dakle, pridošlice kroz određeno vrijeme, kao i prolaznici, pod uvjetom da su ispravne nakane i da dolaze ne želeći niti planirajući nikakvo zlo, trebaju biti čovječno prihvaćeni i tretirani. Prema tome, pretpostalja se “pravo primanja”. Opće dobro, cjelovitost i identitet zemlje i naroda koji prima pridošlice mora biti osigurano. Idući slučaj, kad se pridošlica želi stalno nastaniti u novom narodu, zahtijevi su snažniji:

“Treći slučaj se davao kad bi neki stranci htjeli uključiti se potpuno u hebrejsku naciju i prihvatiti njihovu religiju. Sa ovim osobama su se primjenjivale izvjesne formalnosti, i njihovo primanje kao građana nije bilo trenutačno. Na isti način, kako je rekao Filozof u III Polit., u nekim nacijama se rezerviralo pravo na građanstvo onima čiji bi već djedovi ili pradjedovi bili pridošlice u svoje vrijeme.”

Sveti Toma opravdavava ovakav postupak, jer:

“Što je razumljivo, zbog mnogih protivnosti i neprilika koje može prouzročiti rano učešće stranaca u administraciji javnih pitanja; doista, prije nego se u njima učvrsti želja za općim dobrom, mogu započeti nešto što bi išlo protiv naroda”.

Tj., uklopiti se u novo društvo ili narod, nije automatski proces koji bi se odigrao sam po sebi. Doći u novu zemlju pretpostavlja asimilirati mnoge običaje i način rada, ponašanja i djelovanja, nije to “tek tako”. Kad nedostaje ta potrebna prilagodba, nužno dolazi su sukoba i loših odluka koje proizvode loše efekte čak i u slučajevima kad se takve ne donosile sa zlom nakanom: jednostavno pridošlica još nije sposobna doprinijeti općem dobru nove zajednice.

S druge strane, sve pridošlice, s obzirom na svoje porijeklo, imaju veću ili manju sklonost prema domaćem življu. Drugim riječima, svi nisu jednaki niti se isto ponašaju niti isto doprinose društvu koje ih prima. Neki doprinose, a neki “odnose”, odnosno: na štetu su. Takvi se ne trebaju prihvatiti radi održanja općeg dobra. Sveti Toma navodi Izraelu bliže i dalje nacije, i opravdanost razlike ophođenja prema jednima i drugima:

“Zbog toga, prema Zakonu, neke nacije koje bi imale izvjesnu bliskost prema Židovima, kao Egipćani, među kojima su se bili rodili i stasali; ili idumejci, koji su bili potomci Ezava, Jakovljevog brata, bili bi primljeni u zajednicu u trećoj generaciji. Drugi, nasuprot – poput – Amonaca ili Moabaca -, koji su pokazali neprijateljstvo prema Židovima, nikad ne bi bili primljeni kao članovi naroda; i Amalečani, koji su se najviše oprijeli Izraelu i nisu imali s njima nikakvu srodnost, trebali su biti tretirani kao neprijatelji.”

Svakako, mogu postojati izuzeci, ali radi se samo o provjerenim izuzecima koji ni u kojem slučaju čine pravilo:

“Ipak, kao izuzetak, jedan idividuo bi mogao, na osnovu kojeg kreposnog čina, biti primljen u zajednicu kao što čitamo o knjizi o Juditi 14, 6 da je Akior, vođa Amonovih sinova, ‘bio primljen u Izraelski narod, on i njegovo nasljedstvo’. Isto se dogodilo moapkinji Rut, koja je bila ‘žena velike kreposti’.”

Ovo upozorenje vidimo danas odraženo u nelagodovnju tolikih evropljana, amerikanaca ili kanađana spram inmigrantskim pokretima određenih ljudskih i religioznih skupina. Uvijet primanja određenih skupina ljudi ovisi o povijesno dokazanoj sposobnosti određenih skupina za prihvaćanje, integraciju i poštovanje zakona i običaja zemalja u koje dolaze. Bez toga, inmigracija je kaos i bolno razaranje koje možemo posvjedočiti iz dana u dan.

Možemo samo reći, nakon ovih tekstova i upozorenja Svetog Tome – ne rasiste, ne ksenofoba, već velikog sveca i filozofa -, da je upravo njegova mudrost ta koja može dati svjetla današnjoj problematici kojoj smo svjedoci; a ne imbeciloidna slaba misao zasnovana na osjećajnosti kojom se karakterizira naše postmoderno vrijeme.

Tekstovi Svetog Tome preuzeti iz članka Johna Horvata, direktora Sjevernoameričkog Društva za Odbranu Tradicije, Obitelji i Vlasništva (TFP) (O dosta toga…)

Komentari

Pročitajte cijeli članak

O dosta toga još i dublje

Ex-iluminat Zagami precizira: Franjo odlazi krajem 02/19. 

Objavljeno

- datum

Prije dva i po mjeseca osvrnuli smo se ukratko na vijest koju je donio bivši illuminati Leo Zagami, o skorom Franjinom odlasku. Tek smo je prenijeli reda radi, bez daljnih komentara.

Sada je malo drugačije: Zagami precizira, navodi da mu njegovi izvori javljaju da će se Franjino napuštanje odigrati krajem veljače iduće godine, šest godina nakon ostavke Benedikta XVI. Razlog? Oporba američkih biskupa s obzirom na tretman krize seksualnog zlostavljanja od strane njihovog klera.

Nadalje, prema ovim izvorima, Franjo bi pripremio njemu “dostojnog” nasljednika.

>> BIVŠI ILUMINAT IZ POVJERLJIVIH IZVORA: PAPA SPREMA STVARI ZA POVRATAK U ARGENTINU!

Trebamo komentirati par stvari o ovoj vijesti, za koju ćemo provjeriti da li je točna u svojoj prognozi i da li će se doista ostvariti. Ono što nas interesira jesu razlozi koji dovode do ovoga, i ono što ovo može značiti.

Interesantna stvar se dogodila sa američkim biskupima. Prvo su tražili da ih Vatikan podrži u njihovoj želji reforme pristupu seksualnom zlostavljanju od strane članova klera. Franjo je to odbio, i biskupi su izrazili svoje čuđenje, da ne kažemo nezadovoljstvo. “Ne liči mi baš ovo na sinodalnost”, promrsiio je Predsjednik BK USA, Kardinal DiNardo, na zasjedanju u Baltimoru.

Ali onda, zadnjeg dana zasjedanja, glasovali su 137 prema 83 (uz tri uzdržana glasa) protiv prijedloga Vatikanu da objavi dokumente tužbi protiv seksualnih zlostavljanja u koja je bio upleten smjenjenji Kardinal McCarrick.

Znači, tu ima nekog vrenja. Prvo se traži nešto od Vatikana, što Vatikan, protivno tako hvaljenom duhu “sinodalnosti”, odjednom odbija prihvatiti. Najobičniji i logični prijedlog o strožijem tretmanu seksualnih zlostavljanja. Da bi na koncu sami biskupi glasovali za neobjavljivanje dosijea o McCarricku.

Ima li pravo Zagami? Jesu li američki biskupi bili vrlo nezadovoljni Franjinim odbijanjem njihovog prijedloga, i da zbog toga zahtijevaju njegovu ostavku? I, uz obećanje ostavke, istupaju kao da se radi o njihovoj inicijativi za neobjavljivanje McCarrickovog dosijea, i tako spašavaju obraz Franji, ali dobivaju obećanje da odlazi?

Objavljujem ovo razmišljanje tek radi vijesti koju ćemo moći provjeriti za malo više od tri mjeseca. Da li je doista Zagami tako uvezan kako tvrdi?

Može biti neke logike u ovome. Svakako, to također ističe Zagami, Franjo će pripremiti teren da izađe izglasan netko iz njegove linije, ako uopće postoji mogućnost radikalnog zaokreta na idućoj konklavi. Već je tolike slične sebi ubacio u kardinalski zbor.

S druge strane, Vatikan je objavio prije nekoliko dana da Franjo u ožujku treba posjetiti Maroko. Doista, bila bi mu velika žrtva ne posjetiti kakvu džamiju i tu, u zemlji u kojoj je zabranjeno napustiti Islam po cijenu pritvora, govoriti o “međureligijskom dijalogu”? Ili možda, jer takvog dijaloga tamo i ne žele, možda uputiti par nagovora o dobroti Islama, zaštiti okoliša i afričkim emigrantima koji nastoje doći do Evrope. Ili je odluka o potencijalnom napuštanju donešena nakon priopćenja o putu u Maroko?

To će biti jasno nakon manje od četiri mjeseca, ali ono što je već jasno jest da je modernistima svjedno tko je na čelu. Njihova agenda ide svojim rasporedom, makar tu i ne bio Franjo na čelu.

Ali ako se ovo sve desi, dolazi do izražaja još jedan udarac na papinstvo: bili bi onda već dvojica “umirovljenih papa”. I tako bi papinska istitucija mogla dobiti znak “kolegijalnosti”, nešto također apsolutno strano instituciji od Boga ostavljenoj.

O dosta toga…

Komentari

Pročitajte cijeli članak

O dosta toga još i dublje

Poljak Tarczyński: ZAŠTO UOPĆE GOVORIMO O LEGALIZACIJI ŠERIJATA?

Objavljeno

- datum

Kad bi samo prije malo godina netko rekao da će u EU razgovarati, i to ozbiljno, na najvišem nivou, o legalizaciji Šarije u Evropi, ne bi mu se vjerovalo. Da ne govorim prije trideset ili četrdeset godina. A ipak, to smo dočekali.

I morao je biti poljski političar Dominik Tarczyński koji će protestirati i pitati u nevjerici svoje europske kolege kojeg smisla ima uopće razglabati o mogućoj legalizaciji Šarije u Evropi? Neki već žele predati Evropu: na stotine i stotine gradskih četvrti diljem Zapadne Evrope su u rukama šerijata, i onda dolaze europske izdajice za konstatirati da, kad je to već stvarnost, zašto ne i legalizirati je?

Ali više od skandala što se to pitanje uopće dovodi u razmatranje, dok kako kaže Tarczyński nikome od istih ne pada na pamet da od Arabije traže uspostavu evropskih zakona na njihovom tlu, jest razotkrivanje demokratske laži o “ljudskim pravima“.

“Ljudska prava” kao najobičniji pakt

Ta “ljudska prava” u demokraciji su jednostavno najobičniji pakt. Kad dođe vrijeme i od pet glasača budu trojica koji će legalizirati neki apsurd, taj apsurd i nepravda preko noći postaje zakonom.

Demokracija se pokazala za ono što jest: nepravda aritmetike koja nije zasnovana na izvjesnim nepromjenjivim zakonima koji su iznad mogućnosti izbora.

Ti viši principi počivanju na kršćanskom poimanju života. Demokracijom možete izabrati red vožnje, ali ne možete niti smijete glasati za ubijanje ljudi u majčinoj utrobi, legalizaciju “istospolih brakova”, divlju ekonomiju koja gazi najmanje i dovodi ih u stanje slično ropstvu, itd. Kao što se ne može niti smje dovesti Islam na vlast, jer je jednostavno nezdrav i štetan po društvo.

Ova šokantna situacija u kojoj jedan – svakako, poljski – političar mora reći najelementarnije stvari dok drugi ostaju kao usplahireni onim što čuju, još jednom potvrđuje čemu plovi demokracija koja gazi kršćanski duh: poganstvu i Islamu, sa nesagledivim posljedicama.

Jednostavno ali čvrsto i nepokolebljivo moramo se oduprijeti i boriti protiv ove dvostruke pošasti: štetočine i njoj potrebnih suradnika. Borba bez kompleksa za dobro, jer kako vidiš ovi ga nemaju u njihovoj borbi za zlo. (O dosta toga …)

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Facebook

Popularno