Connect with us

Društvo

Rasplamsava se sukob Karamarka i predsjednice Kolinde?

Published

on

TITO JE ZA OREŠKOVIĆA PROFESOR KROATISTIKE    Najdulje godinu-dvije može trajati ljubav nekog novog predsjednika RH i njegove matične stranke. Toliko je trebalo Josipoviću da se raziđe s Milanovićem i SDP-om. Manje od toga trebalo je Grabar Kitarović da se distancira od Karamarka i HDZ-a.

Kolinda Grabar Kitarović planirana je za fikus, koji će izgledati bolje od Ive Josipovića, primjerenije Lijepoj našoj, i još se očekivalo da će svima smetati manje od njega, da bi u konačnici fikus postao Tomislav Karamarko. Eto je krenula i prva reforma. Nacija je uzbuđeno čekala spasonosnu vijest. Presretni Hrvati počeli su podizati spomenike Boži Petrovu i Tihomiru Oreškoviću. Kad ono, dopunsko zdravstveno osiguranje poskupilo je na 89 kuna. Genijalno! 

U Hrvatskoj je u tijeku prikriveni državni udar, u kojemu osobe bez ljudskog dostojanstva bezobrazno i bezobzirno prekrajaju izborne rezultate. “Tihomir Orešković još uvijek ima podršku HDZ-a. Kada je ne bude imao, on više neće biti predsjednik Vlade” – napisao je Tomislav Karamarko na svome facebook profilu. Premijer Orešković zapravo gubi podršku Karamarka, relativnog pobjednika parlamentarnih izbora, pa je prigrlio Kolindu Grabar Kitarović, direktno izabranu predsjednicu RH, da se na njega prelije malo direktno iskazane narodne volje. Posve razumno, Orešković je gurnuo u drugi plan reforme koje ne zna provesti, i kreće u takozvanu udarnu kampanju. Na branitelje ne može računati, pa će pokušati pridobiti molitvenu zajednicu Vukovara, kojoj je izvor vjere brdo Golija više Novog Pazara. 

Komunisti su izgubile izbore, a nova garnitura čini sve da nas uvjeri kako je komunizam bio dobar sistem. Jedna Partija, jedan Vođa, i samo jedna izrabljivačka Banda. Tko je preživio, zabavljao se pogađanjem koji je Tito na vlasti, onaj samouki bravar, koji je izrađivao bombe za teroriste tog vremena, ili onaj mutavi neradnik, koji je stigao iz Rusije. Da je došlo do zamjene glavnog druga prepoznavali smo po njegovom čudnom govoru povratnika. Pričalo se da originalni terorist zvan Bravar nije imao jedan prst na lijevoj ruci – dogodio mu se bombaški proces. Jeste li primijetili da Kemičar ima sve prste? To je sumnjivo i nedopustivo. Za ono što Orešković pokušava provesti u Hrvatskoj, u Indiji odsijecaju cijelu ruku. Navodno se originalni Tihomir Orešković vratio u Hrvatsku još za Domovinskog rata i vodio obranu Gospića. Tko je onda ovaj kontroverzni buržoaski delegat na čelu republičkog CK?

Poplava konvertita 

Zanimljivo, drug Orešković nema pojma o ustašama, partizanima i udbašima, kao da je odrastao uz Missouri i Stjepu Bartulicu, koji je opet ne tako davno bio kršćanski savjetnik agnostika Ive Josipovića. Bartulica nije preobratio Josipovića, nego je Josipović osvijestio Bartulicu. I sada takav Bartulica dekontaminira premijera Oreškovića. Pa ipak, Orešković je Uskrs proveo u društvu riječkog nadbiskupa Ivana Devčića, čime se očitovao kao liberal u svim područjima života. A stvarnom kršćanskom preobraćenju Oreškovića nada se strpljivi šef naše glavne demokršćanske stranke.

Pučistički “Tims tim” pojačao se za predsjednicu Grabar Kitarović, koja bi uskoro mogla napredovati do glavnog kurira premijera, kao njegov osobni izaslanik u GSHV. Čini se da je Karamarko izvisio, ali nije ni on bez utjecaja i bez svojih simpatizera. Tako je novi ideološki rasterećeni HRT ugostio Vesnu Balenović, koja je predsjednicu Kolindu nazvala prevaranticom. “Nakon četiri mjeseca mandata izigrala je obećanje da će vraćati zviždače na posao. Potjerala je povjerenicu za zviždače s Pantovčaka, a istovremeno je abolirala dilere i kriminalce, čime je stala na stranu korupcije” – izjavila je Balenović, koja je prije 15 godina progovorila o teškoj korupciji u Ini, ali je sve gurnuto pod tepih. “Predsjednica Prevarantica” tako je dobila prvu javnu pljusku pod okriljem relativnog i relativiziranog pobjednika parlamentarnih izbora.

Tko tu koga?

Takav je život. Da je Josipović ostao na Pantovčaku, Karamarko bi već pola godine bio novi premijer, i vjerojatno smanjio cijenu dopunskog zdravstvenog osiguranja. Ovako, predsjednica je Grabar Kitarović, koja nije prihvatila kao mandatara relativnog izbornog pobjednika, nego se o trošku svih nas trudi dokazati svoju neovisnost u odnosu na HDZ. U svakom raspletu pogledajte kome se priklonio Bartulica, jer je tamo preselila moć. Da je Karamarko premijer, Bartulica bi ostao uz Josipovića, a ovako je savjetnik Oreškovića. Usprkos kreposnom Bartulici, nacija je doživjela pad agnostika Josipovića kao Božju milost, a njegova sudbina u SDP-u zapravo je nacrt onoga što se može dogoditi Grabar Kitarović glede HDZ-a. Kada je Josipović konačno pao i ispario, šefovi vojne službe, uglavnom kadrovi Stipe Mesića, došli su na ideju da krađu blagajne službe prevale na Palog anđela. “Predsjednica Prevarantica” treba se zabrinuti. Ono strašno u životu nije visina, nego pad – davno je upozorio Nietzsche.

Zanimljivo je da sve te “naše” neznalice iz politike misle da bi lako spasili zemlju kada bi dobili veće ovlasti. A nemaju blage veze o bilo čemu. Josipović se sjetio pred kraj mandata mijenjati Ustav, inače uglađena Grabar Kitarović ulazi u sumnjive nagodbe, uz suspenziju demokratske kulture, a premijer Orešković dodjeljuje samom sebi apsolutističke ovlasti. Jednostavno ima dar za prepoznati pametnu osobu. Orešković se ponaša kao da je imenovan za šefa korporacije RH od strane vlasnika i glavnih dioničara, i da svi ostali u upravi trebaju poslušno provoditi politiku novog direktora. Božo Petrov uvjerava nas kao svoje pacijente da su reforme poodmakle, samo što smo glupi da ih prepoznamo. Dopunsko zdravstveno osiguranje jednog će dana pojeftiniti!

“Predsjednica Prevarantica” zapravo vara iskvarenu političku elitu, onu koja to zaslužuje. Da je Milanović bio korektniji, možda bi se koalicija SDP – Most održala? Predsjednica odlučuje tko će vladati u Hrvatskoj, ona će raspisati nove izbore, ili pustiti da se oblikuje neka nova i još perverznija koalicija. S druge strane, koja postupno postaje suprotna i neprijateljska strana, Karamarko je zanijemio. Računao je na Predsjednicu kao partnericu u kontroli Premijera, preko njenih ustavnih ovlasti i instituta supotpisa, ali od toga ništa. Gledano iz Karamarkove perspektive, jedna jedina kavica s premijerom, ugodna spika na imperijalističkom engleskom jeziku, i Predsjednica se priklonila Premijeru i stranom interesu, izgovarajući se na svoju ustavnu obvezu neovisnosti u odnosu na sve političke stranke.

I mimo volje predsjednice Kolinde, jasno specificirani zahtjevi relativnog pobjednika parlamentarnih izbora glatko su odbačeni, uz obavještajno kreirane društvene pobune. Danielu Markiću sve ovo nije trebalo, kao što nije trebalo Anti Gotovini da stane iza istog Markića, jer tako imamo nastavak kriminalističke franšize “French Connection”. Lako za Gotovinu, na portalima su se pojavile informacije da je Markić bio u bliskim odnosima sa opakim francuskim legionarom Jamesom Cappiuom, koji je likvidirao Vjeku Sliška. Cappiu je smaknuo Ratka Zrna zbog popisa doušničke mreže za općinu Duvno, odnosno Tomislavgrad! Navodno Markića kao svoj kontakt u Hrvatskoj u svojoj knjizi spominje general Philippe Rondot, nekadašnji šef francuske obavještajne službe DGSE. Karamarko ima 14 godina iskustva u obavještajnim poslovima i dobro je znao da će takve ili slične sumnje izaći u Javnost. A da premijer povremeno prihvati dobronamjeran savjet?

Bolni kraj ljubavi 

Kao što je poznato, Predsjednica je smijenila Lozančića na čelu SOA-e, zbog afere neovlaštenog praćenja nje same, i u svezi toga bila ignorirana od Premijera. Valjda je više puta pregledao video s proslave rođendana predsjednice Kolinde u vili Zdravka Mamića. Mogu hladno napisati ovu neugodnu konstataciju: Predsjednica RH i bivša dužnosnica saveza NATO, protivno mišljenju relativnog izbornog pobjednika, prihvatila je prijedlog Premijera, kanadskog državljanina iz izraelske korporacije, da američkog državljanina na čelu SOA-e naslijedi njegov zamjenik, francuski državljanin. Kada je bio narušen autoritet Predsjednice, Karamarko je priskočio u pomoć i tražio Lozančićevu hitnu smjenu, a kada je Predsjednica trebala jednako uzvratiti, jer je Karamarko javno izrazio svoju rezervu glede Markića, pustila je Karamarka da se koprca u mišolovci koju je ona proizvela.

Bit će frke. Jer, ako neće uslijediti prijevremeni parlamentarni izbori i konačan dolazak Karamarka na vlast, sukladno izbornoj volji, lako se mogu dogoditi prijevremeni predsjednički izbori, koje će Zoran Milanović podržati. Svi smo priželjkivali impeachment Stipe Mesića i/ili Ive Josipovića, a nešto slično moglo bi se dogoditi Kolindi Grabar Kitarović. Iako se to danas čini nevjerojatno, naoko prihvatljiva kohabitacija Oreškovića i Grabar Kitarović može završiti kao njihov pad, pa i u slučaju da se dogovore HDZ i HNS, u kojemu je predsjednik postao Ivan Vrdoljak. Srećom za Predsjednicu i Premijera, Vrdoljak se gubi i priča kako “crnokošuljaši šetaju ulicama uz podršku vladajuće većine”.

Znate, glede Oreškovića, Markića, Lozančića, Grabar Kitarović, pa i glede Gotovine i Bartulice, ne vjerujem da su se vratili u Hrvatsku iz strogo domoljubnih i kršćanskih razloga. Hrvatska ipak nije nastala na nekakvom hrvatskom cionizmu. Naprotiv, događa se novo veliko razaranje našeg Hrama, odnosno Crkve u Hrvata. Katolička sirotinja odlazi, a molitvene zajednice dobrostojećih i dokonih Hrvata potiskuju mise u crkvama. Mnogi političari potvrđuju svoj legitimitet kroz napade na Katoličku crkvu. “Agresivno, pod valutom slobode izražavanja, (mediji) prokazuju svjedoke koji ne kriju kršćansko uvjerenje” – izjavio je kardinal Josip Bozanić.

Obavještajni prodori  

RH je od svojih početaka izložena opakim obavještajnim prodorima. Teorija zavjere počinje tek nakon te činjenice, u smislu da pogađamo koje tajne službe kontroliraju Hrvatsku. Činjenica je da najviše pozicije u državi i društvu drže strani poslušnici i strana agentura. Imamo više pokazatelja koji ne slute na dobro. Tajne službe kadrovirali su Mesić i Josipović dugih petnaest godina, a ne trebamo zaboraviti da su u jednom trenutku svi šefovi “naših” tajnih službi privatno bili kumovi Hrvoja Petrača, koji se upleo ili je uvučen u otmicu sina Vladimira Zagorca. Zna se da je Petrač bio štićenik Stipe Mesića, koji je pomogao Petraču da se ispred progona “Ive Smradanera” skloni u Izrael. Ovdje ne treba previdjeti da se na udaru Sanadera našla i Grabar Kitarović. Javlja se određeni strah da je tada prešla u tabor Stipe Mesića i Budimira Lončara.  

Na kraju je na čučavcu završio “Smradaner”, Mesić se provukao neozlijeđen i bogatiji za cijelu vilu, dok su Petrač i Zagorac svoju utakmicu priveli kraju s neodlučnim rezultatom. Fenomen cijele naše iščašene situacije je činjenica da se upravo tada Tomislav Karamarko pojavio na poziciji ministra policije, uz potporu Mesića, koji je tada podržao i Ivana Šimonovića glede pravosuđa, da bi Šimonović svoje reforme pridržao na reorganizaciji zatvora, preuređujući čučavce u korist “stradalnika” Petrača. I, eno Šimonovića na visokoj stolici u UN-u, na koju hrvatski državljani ne dolaze bez blagoslova Mesića i/ili Lončara, a opet taj vražji strah: kako je Grabar Kitarović došla na visoku stolicu u savezu NATO? Kontrola od strane Petrača i Mesića nad tajnim službama može se gledati kao trenutak naše neovisnosti. Strašno je da podzemlje postupa autonomnije od pobjednika izbora.

Nije sigurno jeli Mesić igrao svoju osvetničku igru u odnosu na Tuđmana, Sanadera i sve one koji su se uplitali u biznis s naftom, ili je servisirao neku tajnu službu. Govori francuski jezik i znao je boraviti kod rodbine u Francuskoj. Pokojni Ivo Pukanić i njegov Nacional bili su glasnogovornici Mesića, a istom je linijom išao povlašteni kontakt sa Antom Gotovinom, vjerojatno koordiniran s Britancima ili Francuzima. Tako se javlja mogućnost da se Mesić i Gotovina privatno i javno ne trpe a da su svjesno ili nesvjesno ipak proveli ono što je Pariz od njih tražio ili očekivao. Ne trebamo previdjeti činjenicu da se Mesić suprotstavio otcjepljenju Republike Srpske u BiH, što Francuzima zasigurno nije odgovaralo. Isto tako, Pukanić je javno priznao da je za neke regionalne afere preuzeo naputke američkog State Departmenta.

Na planu kontrole Hrvatske dominirale su nama relativno sklone tajne službe, američka CIA i njemački BND, kao i nama nesklone: britanski MI6, francuska DGSE i izraelski Mosad. Dodajte tome strahotu da je RH bila probijena na “dobrosusjedskoj” razini, pa i na onoj nutarnjoj, koju je kontroliralo jugoslavensko obavještajno-kriminalno podzemlje. Ivica Račan posve je Britancima otvorio Hrvatsku, pod izgovorom lova na Antu Gotovinu. Mosad zasigurno nije imun na podmetanja Labradora i protuhrvatsko dežurstvo Ephraima Zuroffa i sličnih nametnutih društvenih arbitara, u zemlji i u inozemstvu.

Problem kod Francuza je što se snažno zauzimaju za srpske interese, što će žrtvovati cijelu Hrvatsku da velikosrpska opcija ugrabi pedalj tuđe zemlje. Prisjetimo se da je teško bolesni François Mitterrand ustao sa samrtne postelje i letio za Sarajevo za spas Pala i Republike Srpske. Svi za Daytonski sporazum optužujemo Amerikance, a zapravo su ga skuhali Britanci i Francuzi. Niti njemački BND nije bez grijeha glede RH, jer je po inerciji nastavio suradnju sa mnogim jugoslavenskim obavještajcima, naslijeđenu iz Hladnog rata i podrške Jugoslaviji protiv Sovjetskog Saveza. Karamarku netko treba objasniti da nije presudan njegov dugi staž u domaćim tajnim službama – glavne su one strane.

Tvrtko Dolić

Komentari

Društvo

Jan Ivanjek: Nama treba borbeno zrakoplovstvo s punim spektrom sposobnosti

Published

on

Natječaj za nabavu borbenih zrakoplova poništen je, još se ne zna kako dalje. Hoće li se krenuti u novi natječaj ili možda u izravnu pogodbu? Kako stvari stoje, prepuštanje nekoj drugoj državi da nam uz naplatu čuva nebo ne dolazi u obzir.

Izgubljeno vrijeme u pregovorima s Izraelcima ne može se vratiti, a, čini se, ni naplatiti.

U međuvremenu ionako vremešni hrvatski MiG-ovi još su ostarjeli – bliži im se konačno prizemljenje. Koliko će Vladi trebati da pronađe nov model nabave zrakoplova, koliko da zaključi posao, kad bi prvi mogao poletjeti iznad Hrvatske?

Gosti „Teme dana“ su bili bivši zapovjednik Hrvatskoga ratnog zrakoplovstva general Josip Štimac te vojni analitičar Jan Ivanjek.

Nastupio je svojevrsni obrat u razmišljanju ministra obrane, kakvih i koliko borbenih zrakoplova Hrvatskoj treba. Ministar je rekao kao je za njega najbolja platforma F-16, da budu novi avioni i da ih ima manje.

– Stručna studija koja je napravljena ne ide ispod 12 aviona, rekao je Štimac.

Ivanjek je rekao kako nama treba borbeno zrakoplovstvo s punim spektrom sposobnosti. S obzirom da nije prošlo da uzmemo najmoćnije rabljene avione, donesena je odluka da nabavimo nove borbene avione.
– Dugoročno se mora doći do brojke od 12 aviona, naglašava Ivanjek.

– Naši postojeći migovi mogu letjeti do 2024. godine i ako do tada ne ugovorimo kupnju zrakoplova, to bi bio veliki problem zato što bi se ljudski potencijal, koji je i tako u osipanju, počeo još više osipati, ističe Ivanjek.

Štimac je rekao kako bi nam Amerikanci mogli ponuditi Block 50/52 što bi nas moglo zadovoljiti. Takav tip aviona imaju i Poljaci.

Ivanjek smatra da bi nas osnovni paket aviona mogao koštati milijardu dolara i to bi nam olakšalo iduću seriju nabave (HRT)

Komentari

Continue Reading

Društvo

Robert Valdec o lobistima /narikačama u svezi (ne)kupnje F-16 koju moraju pročitati svi, posebno u MORH-u

Published

on

Propala, je izgleda, nabavka F 16 Barak višenamjenskih lovaca opremljenih onako kako su ponuđeni na natječaju. Ovo pišem jer imam što reći o HRZ i nabavci zrakoplova – piše Valdec na svom fb profilu.

Zanimljivo je da sada nad propalim poslom najviše nariču oni koji su do jučer F-16 Barak nazivali ‘starim kantama’, ‘otpadom’ i sl.

Dobar dio njih (govorim o ‘velikim stručnjacima’) nariče po inerciji, samo zato jer su ‘popušili’ čaščenje od SAAB-a za koji su gorljivo navijali, a koje im je obećano ako se HRZ opremi Gripenima. Šveđani su ih tijekom tendera vodali kao medvjede po Švedskoj, trpali im u torbe mobitele, laptope, kemijske, rokovnike, vodali ih po večerama…, a oni, ‘stručno’, objašnjavali Hrvatima kako je Gripen daleko najbolja opcija. Jer, ‘novo je novo’.

Oni vještiji su, umjesto mobitela, rokovnika i kemijskih olovki, na račune dobili i nešto konkretnije – neću o imenima, dovoljno je proguglati najstrastvenije ‘Gripenovce’. Među njima ima novinara, ‘vojnih analitičara’, umirovljenih pilota, političara…

I o tom sam tenderu davno pisao. Između onog što su nam odredili da ‘smijemo’ kupiti, F 16 Barak je, po meni, bio najbolja opcija. Na stranu što se za isti iznos može kupiti eskadrila, realno, boljih višenamjenskih lovaca. Ako ne boljih, a onda ne lošijih, no osjetno jeftinijih, pod boljim uvjetima.

Ali, opremanje ratnog (a i civilnog) zrakoplovstva je ionako više politička odluka. Otprilike slična onoj kada je, danas u terminalnoj fazi, Croatia Airlines, umjesto Boing-a odabrala Airbus. I tu su se provizijama napunili offshore računi, sagradili dvorci u okolici Zagreba, no to je neka druga priča.

I u njoj su obje opcije između kojih smo mogli birati bile podjednako kvalitetne (financijski, Boing je nešto jeftiniji), dakle osim toga koji će Tuđmanov savjetnički lobi ubrati proviziju, odabir je signalizirao i političku naklonjenost (EU – SAD).

No vojne nabavke su ipak nešto posve drugo. U jednom razdoblju novinarske karijere bavio sam se, između ostalog, i naoružanjem i vojnom opremom, nabavkama, međunarodnom trgovinom, tržištem oružja i vojne opreme i to crnim i bijelim, obišao dosta međunarodnih sajmova naoružanja i vojne opreme širom svijeta, ponešto tvornica (po svijetu), razgovarao i s trgovcima i s kupcima i s korisnicima. Pa si utvaram da ponešto o tome i znam.

Ako ostavimo po strani politiku pa čak i cijenu i uvjete (npr. održavanje, obuka, rezervni dijelovi, eventualne modernizacije, nadogradnje), najznačajnija stvar pri odluci o odabiru određenog ‘proizvoda’ (nebitno radi li se o jurišnoj pušci, streljivu, zrakoplovu, tenku ili oklopnom vozilu…) su reference.

Dakle, je li se (kada, gdje, kako, u kojim uvjetima i kojem obujmu, koliko efikasno itd.) određeni proizvod dokazao u operativnoj upotrebi i koje su oružane sile već njime opremljene, kakva su im iskustva itd. Jedan od najslikovitijih primjera je jurišna puška AK 47 (i njene inačice) koja je odavno planetarni brend. Postao je to i pištolj Glock, izraelski UZI…

Složeniji sustavi poput zrakoplova, protuzračnih borbenih sustava, raketnih, radarskih i sličnih sofisticiranih sustava druga su priča, no činjenica da je neko oružje, oruđe ili sustav dokazan u operativnoj upotrebi tu je najvažniji. Mislim da ne treba elaborirati zašto je tome tako, dovoljno je napomenuti kako za tako delikatnu namjenu poput oružanog sukoba, nitko pametan neće kupiti ‘mačka u vreći’ bez obzira na to koliko ta vreća bila lijepa i bez obzira na to koliko prodavač te vreće slatkorječivo i uvjerljivo hvalio svoju robu.

I za takve ‘mačke u vreći’ postoje brojni primjeri – jedan od ne tako davnih bio je i naš tender za nabavku borbenih oklopnih vozila. U finalu ostala su dva ponuđača: finska ‘Patria’ i austrijski (zapravo američki) ‘Pandur’. Rezultate znamo – na tenderu je pobijedila Patria. S pravom.

Naime, Patria je već bila u naoružanju nekoliko svjetskih oružanih snaga, u operativnoj upotrebi (tu je bio i offset program, a još se vuku i repovi korupcijskih afera) .

No ‘Pandur2’, tada zapravo, nije postojao – bila je riječ o prototipu čiji ga je proizvođač gurao HV-u kako bi si počeo sastavljati referentnu listu. No unatoč tome, naši su ‘stručnjaci’ po medijima ispisivali hvalospjeve, svako malo putujući u Austriju po ‘rokovnike i penkale’, vješto prešućujući činjenice.

Poput one da je tijekom jedne demonstracije na jednom austrijskom poligonu, kojoj su nazočili i hrvatski novinari (znam i poimence koji), došlo do incidenta – nezgode, u kojem su ozbiljno ranjeni austrijski vojnici (loše rješenje strojnice na kupoli – povratne eksplozije ozlijedile su posadu). O tome, naravno, nije bilo riječi u medijima. Jebi ga, rokovnici su ipak bili u kožnom uvezu. A i nova Motorola Rizr Z8 je bila baš sexy.

Tako nismo mogli u našim medijima, čiji su novinari, ‘investigativno’ analizirali Gripen na licu mjesta – u Švedskoj, u organizaciji proizvođača/prodavača, pročitati o korupcijskim aferama koje još uvijek drmaju i Brazil i Tajland, i Češku i Južnoafričku republiku (nakon tendera na kojem je Gripen pobijedio).

Nije nigdje bilo niti riječi o Gripenima koji su se srušili, incidentima, a još manje o tome da je jedino ‘vatreno krštenje’ taj zrakoplov imao za vrijeme uvođenja ‘demokracije i ljudskih prava’ u Libiju, gdje je uspješno uništio nekoliko meta – par beduinskih šatora i jednu karavanu na devama.

Da se vratimo našim nesuđenim F 16 Barak.

Prvo, hrvatska strana koja je raspisala tender i odlučila spizditi naših pola milijarde dolara, trebala se na vrijeme informirati – no VOA, MVP i slične organizacije su zacijelo imale drugog, pametnijeg posla.

Drugo, ako ništa, bar je nekom, nadam se, došlo iz dupeta u glavu koliko je našim ‘strateškim partnerima’ zapravo stalo do nas.

I treće – da netko na vlasti ima muda pa da kaže kako ćemo, kad već ne možemo kupiti F 16 Barak, tražiti i ponude za, recimo, KAI T-50 Golden Eagle, PAC JF-17 Thunder/CAC FC-1 Xiaolong, Su-35, Su-30MKK…

Mnijem da bi, u tom slučaju, naši ‘strateški partneri’ ekspresno promijenili odluku i isporučili nam odmah eskadrilu F 16 Barak-a sa svim nadogradnjama, uz akcijski popust. Još bi dobili i komplet kuhinjskih noževa na poklon.

Robert Valdec Foto: fb/Valdec

Komentari

Continue Reading

Društvo

PUTIN OBJAVIO OTVORENI RAT ILUMINATIMA: Ako Soros ikad uđe u Rusiju, nikad više iz nje neće izaći!

Published

on

Rusija je izdala službeno priopćenje da je George Soros tražen “živ ili mrtav”, navodeći da su i on i njegova organizacija “prijetnja za rusku nacionalnu sigurnost.”

Sorošu je zabranjen ulazak u Rusiju još od prošle godine, kada se saznalo da je on pomogao uništenje ruske ekonomije u ranim ’90 -im, izvještava Veteranstoday.com, a prenosi Webtribune.

Još prije šest godina objavljeno je:

“Prva stvar koju trebate znati o “Goldman Sachs” je da je to najmoćnija investicijska banka na svijetu, da je svuda, da je to veliki vampir koji sisa lice čovječanstva i nemilosrdno dosipa svoj lijevak krvi koji miriše na novac.”

“U stvari, povijest nedavne financijske krize potpisana je od strane ove banke i njenih pitomaca.”

Soros je kao ova banka. Fil Butler kaže: “George Soros je zamijesio svaku političku pitu koja postoji. Ako postoji kriza na svijetu, sigurna je oklada da on ima udjela u tome. “

Može se reći da su Soros i Goldman Sachs ideološki pripadnici istog bratstva. Njihova strategija je malo drugačija, ali je krajnji rezultat uništenje života putem ekonomskog sustava (bilo da je u pitanju kapitalizam ili socijalizam) i politička manipulacija.

Soros misli da je nepobjediv. Misli da može kretati u politici cijele planete u nekoliko treptaja oka i da nitko ne može mu kaže da prestane. On je tvorac financijske alkemije. Smatra da može ubiti političku stabilnost Europe i Amerike bez izazova.

Soros je star, ali nije zastario. Njegova organizacija je nedavno razotkrivena u obavljanju tajnih operacija osmišljenih da destabiliziraju Rusiju. Povodom toga zanimljiv je citat procurio iz dosjea “Soros fondacije”:

“Naš interes je da se uključimo u aktivnosti ruskih pokreta koji se bore protiv tradicionalnih vrijednosti. Ali imenovanje naše strane je problematično: mi smo u poslu kanaliziranja novca u drugim zemljama u političke svrhe. “

Sada se vidi pravo lice Soroša. Sve te priče o pomaganju sirijskim izbjeglicama, o spašavanju Ukrajine, o “građanskim pravima” i uvođenju “demokracije” u Rusiju su samo dimna zavjesa.

Prema Butleru, sve je to infekcija Soroša. Soros želi uništiti rusku tradicionalnu obitelj. On želi da Rusija bude kao zoološki vrt, a “demokracija” je termin kojim obmanjuje mase.

Soros je u veljači 2015.godine napisao da je “Putin veća prijetnja postojanju Europe od ISIS-a” i takvim izjavama je samo otpočeo svoj đavolji plan.

“Čelnici SAD-a i EU griješe kad misle da je Rusija potencijalni saveznik u borbi protiv islamske države. Dokazi ih osporavaju. Putinov cilj poticanje razgradnje EU, a najbolji način da to postigne je da poplavi Europu sirijskim izbjeglicama. “

“Ruski avioni su bombardirali civilno stanovništvo u južnoj Siriji i natjerali ih da pobjegnu u Jordan i Libanon. Sada je u pustinji 20 tisuća sirijskih izbjeglica koje čekaju prijam u Jordan. “

A dokazi ovakvih tvrdnji? Pa, dokazi su u samom Sorošu. Ono što on kaže je dovoljno. Nema potrebe za istragama. Soros je alfa i omega, početak i kraj. I ako dokazi slučajno ukazuju na nešto drugačije onda moraju biti odbijeni. Ako se Rusija zaista bori protiv terorista onda je takva informacija ipak lažna jer se Soros sa njom ne slaže.

Soros ne shvaća da je ranjiviji nego ikada ranije jer se ne ponaša praktično. Teži da dopuni ideološke dogme i zanemaruje istinu.

Vjerojatno je istina da je Soros protiv izraelskog režima, ali ono što on daje to s druge strane uzima.

Svidjelo se to njemu ili ne, Soros neizravno podupire izraelske zločine time što podržava organizacije za rušenje Asada. Ako zaista želi učiniti nešto dobro onda bi se trudio da stvari popravi a ne da podržava zločinačke ideologije koje vode uništavanju.

Soros je agent novog svjetskog poretka.

Rusiji je očito bilo dosta ovog čovjeka i na kraju su mu zabranili pristup državi. Soroša i njegovu subverzivnu organizaciju označili su kao “prijetnju nacionalnoj sigurnosti.”

“Soroš je špekulant i samoproglašeni filantrop, a njegove malverzacije oslobođene od poreza su sastavni dio ratne mašinerije” – riječi su Williama Engdahla.

On je očito u pravu. Ali Rusija je više nego spremna odstraniti Soroša. Ako se ikad Soros ohrabri ući u Rusiju, nikada više iz nje neće izaći.

Rusija potresa same temelje novog svjetskog poretka i političkog sotonizma.

Veteranstoday.com | Webtribune.rs | Croative.net

Komentari

Continue Reading

Facebook

Popularno