Connect with us

Istaknuto

(RADIO) IVICA URSIĆ: PREUZIMANJE RIZIKA

Published

on

»Doista, kao kad ono čovjek, polazeći na put, dozva sluge i dade im svoj imetak. Jednomu dade pet talenata, drugomu dva, a trećemu jedan – svakomu po njegovoj sposobnosti. I otputova. Onaj koji je primio pet talenata odmah ode, upotrijebi ih i stekne drugih pet. Isto tako i onaj sa dva stekne druga dva. Onaj, naprotiv, koji je primio jedan ode, otkopa zemlju i sakri novac gospodarov.«

»Nakon dugo vremena dođe gospodar tih slugu i zatraži od njih račun. Pristupi mu onaj što je primio pet talenata i donese drugih pet govoreći: ‘Gospodaru! Pet si mi talenata predao. Evo, drugih sam pet talenata stekao!’ Reče mu gospodar: ‘Valjaš, slugo dobri i vjerni! U malome si bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti! Uđi u radost gospodara svoga!’«

»Pristupi i onaj sa dva talenta te reče: ‘Gospodaru! Dva si mi talenta predao. Evo, druga sam dva talenta stekao!’ Reče mu gospodar: ‘Valjaš, slugo dobri i vjerni! U malome si bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti! Uđi u radost gospodara svoga.’«

»A pristupi i onaj koji je primio jedan talenat te reče: ‘Gospodaru! Znadoh te: čovjek si strog, žanješ gdje nisi sijao i kupîš gdje nisi vijao. Pobojah se stoga, odoh i sakrih talenat tvoj u zemlju. Evo ti tvoje!’ A gospodar mu reče: ‘Slugo zli i lijeni! Znao si da žanjem gdje nisam sijao i kupîm gdje nisam vijao! Trebalo je dakle da uložiš moj novac kod novčara i ja bih po povratku izvadio svoje s dobitkom.’«

»‘Uzmite stoga od njega talenat i podajte onomu koji ih ima deset. Doista, onomu koji ima još će se dati, neka ima u izobilju, a od onoga koji nema oduzet će se i ono što ima. A beskorisnoga slugu izbacite van u tamu. Ondje će biti plač i škrgut zubî.’«

(Matej 25, 14-30)

 

„Bio jednom čovjek jedan. Oprezan jako. Koji se nikada igrao nije. A ni smijao. Nikada ništa riskirao nije. Ni pjevao nije.  A ni molio se nije. Tvrdio je da ne posjeduje ni jedan talent. I kada je umro njegovo životno osiguranje ne htjedoše isplatiti. Jer kako u biti nikada ni živio nije, tvrdili su da nikada nije ni umro.“

On ti je živi talent.

Upropastio je svoj talent.

Ona ti je za sve talentirana.

Šteta, a bila je talent koji se rijetko viđa.

CIJELU EMISIJU PREUZMITE OVDJE!

Sve nama jako dobro poznate fraze. Svi mi znamo barem nekoliko osoba za koje smo bili više nego sigurni da će uspjeti u životu, jer su talentirane, a s druge strane svjedočili smo, nažalost, tolikim nerealiziranim talentima. Uvijek su nam roditelji punili glavu kako moramo iskoristiti svoje talente i usput su nam prali uši o drugoj, talentiranoj djeci. „Ništa dite moje od tebe. Ti si obična linčina, a koji samo talent imaš. E, da je kome Bog podarija ka’ tebi.“

Onda smo odrasli i doznali da je talent samo 1%, a sve ostalo da je trud i volja. Upornost i ustrajnost. I kad ne bi uspjeli vadili smo se kako mi baš za taj posao i nismo talentirani  – „Od Boga stvoreni.“ Kako ova naša sredina i ne cijeni baš nešto uspješne ljude iz svoje ulice, mnogi su talenti na vrijeme otišli tamo gdje su drugi znali cijeniti ono što mi nismo željeli ni vidjeti.

I onda je rođena kolosalna laž po kojoj netko nije kriv što nije talentiran. „A što se može, nije Bog dao svakome jednako.“ Tupili su mudraci koji jednostavno nisu željeli da bilo tko ugrozi njihove pozicije. I čovjek bi se na te riječi pokrio ušima i počeo bi vjerovati kako su drugi bolji i pametniji, viši i lipši, bogatiji i uspješniji, jer Bog nije bio prema svima jednako darežljiv. Ta laž vlada i danas i jedan je od glavnih uzroka tolikih nepravdi u ovome svijetu. Nepravdi i nesreća.

rizik01

Danas je pitanje nečijeg talenta dovedeno do tragikomične situacije. Bitno je posjedovati isključivo talent kojim ćete biti u stanju nekoga zabaviti i odvući njegove misli od bitnih životnih tema. Sve je podređeno spektaklu i goloj zabavi, medijskoj manipulaciji i trivijalizaciji.  Sigurno da je potrebno imati izuzetan talent za dobrog zabavljača, i to je častan i vrijedan poziv, ali kada se u jednom društvu kriterij uspješnosti isključivo mjeri uspjehom u show-businessu onda je to stanje za – plakanje.

Danas sve ovisi o tome poznaješ li nekog na položaju ili ne. Jesi li član određene političke grupacije i jesi li u blizini onih koji se kite oznakom ViP (veze i poznanstva). Tek tada možeš tamo gdje po svom znanju i po svojoj darovitosti nikada ne bi ni primirisao.

Zato danas s nama vladaju i upravljaju oholi mediokriteti, arogantni zgubidani,  netalentirani političari, osobe koje su doduše ipak imale jedan talent, a to je talent beskrupuloznosti i koje su zahvaljujući njemu usavršile tehniku manipuliranja ljudima. Zato naša društvena situacija i jest ovakva, jer rijetkost je vidjeti nekoga tko radi ono za što je kvalificiran, a pogotovo talentiran.

Oholost i samodovoljnost, uz pohlepu i sebičnost, danas su odlike uspješnih u čije smo ruke prepustili svoju sudbinu, sudbinu svoje djece i svoje domovine. A to smo učinili, jer smo se bojali ući u rizik i sami odlučivati o svojoj sudbini.

Današnje čitanje možemo tumačiti i kroz prizmu rizika. Obojica pohvaljenih slugu, koji su udvostručili povjerene im talente, svjesno ulaze u rizik koristeći gospodarevo bogatstvo. Na prvi pogled treći sluga izbjegava svaki mogući rizik i povjereno bogatstvo zakopava u zemlju. Navodno ne čini ništa. Komentatori uglavnom tog nesretnika vješaju poput Pedra, jer on kao nije iskoristio ono što je od Boga dobio nego je ljenčario i bio beskoristan. Pokušajmo u tom trećem sluzi pronaći pozitivnog aktera, junaka našeg doba, čak.

Moramo se prisjetiti da glavninu Isusove publike čine obični ljudi. Ribari i seljaci. Mali svijet Palestine. Kada Isus spominje bogatog veleposjednika i talente, a bila je u pitanju nezamislivo velika vrijednost koju je povjerio trojici slugu, tim ljudima koji Isusa slušaju savršeno je jasno koga taj bogataš predstavlja. Njima je jasno da tu Isus kroz njega spominje i sve one koji u biti posjeduju njihove kuće, brodove, mreže, stoku, one koji im svako malo povisuju poreze, one koji donose i provode zakone, one koji određuju granice njihove slobode, one koji su u biti gospodari života i smrti.

Kada Isus kaže da ova trojica dobivaju na raspolaganje silne ovlasti i na upravljanje ogromno bogatstvo, ljudi istog trena shvaćaju što to znači. A to znači da ta trojica sada imaju ovlasti kako bi umnožili dobiveni novac i da to sada mogu činiti kako im se prohtije. A to obično znači dodatno opterećenje onih najsiromašnijih.

Sustav je bio korumpiran. Bogati su postajali sve bogatiji, a siromašni sve siromašniji. Kada se gospodar vraća prva dvojica bivaju nagrađena zato što su dodatnim opresijama na narod uvećali gospodarev kapital, a treći, zato što to nije učinio biva kažnjen.

Ovaj treći sluga je jedini vidio tko je njihov gospodar. Vjerojatno su to vidjela i ona druga dvojica ali su mudro šutjela. Treći sluga je vidio što bi trebao činiti, ako želi napredovati, i bilo mu je jasno da bi poslušavši svog gospodara samo potencirao korupciju, zlo i nepravdu u društvu. Hranio bi postojeći sistem. I on to odbija činiti. I govori svojem gospodaru: „Ja znam da si ti strog čovjek, ja znam da mi možeš nauditi, ali ja to nisam mogao ni želio činiti… evo ti tvoj novac… netaknut.“

Treći je sluga znao koji rizik preuzima na sebe. On je svjesno riskirao upasti u nemilost, u siromaštvo. Riskirao je živjeti među odbačenima, marginaliziranima, izvan kruga povlaštenih, a sve zato jer nije želio biti dio korumpiranog sustava. On nije mogao niti je želio ići protiv naroda.

Isus slika sliku svijeta kakav on uistinu jest. Duboko ogrezao u grijehu. U nepravdi i zlu. Isus nam poručuje da i mi trebamo riskirati i žrtvovati svoj komoditet za veće dobro. I mi trebamo učiniti korak suprotiva ovom protu-Božjem i protu-čovječjem sustavu i trebamo ići kontra matice koja sve to šutke gleda i svojom šutnjom odobrava.

Ne smijemo šutjeti, adaptirati se, pokloniti se, odobravati, zatvarati i oči i uši i usta, jer u pitanju je grijeh. Grijeh protiv neba i zemlje. Grijeh protiv Boga i naroda.

Mnogi među nama koji se diče svojim kršćanstvom niti ne razmišljaju o bilo kakvom riziku kada je u pitanju svjedočenje njihove vjere. Oni se najradije ne bi htjeli miješati, jer kao ima tko je za to talentiran. Od Svetog Pisma i Božjih zapovijedi selektivno uzimaju samo ono što odgovara njihovom komoditetu i zakopavaju svoje talente. Nisu u stanju niti se pobuniti protiv očite nepravde koja ih okružuje sa svih strana.

Bog nam je svima dao određene talente. Baš svima. Ali jedna stvar nas priječi iskoristiti ih. Strah od rizika. Strah da ćemo se zamjeriti, ne Bogu, nego svijetu. A kada čovjeka motivira strah onda on nikada nije u stanju učiniti ništa vrijedno spomena.

U biti u životu postoji samo jedan jedini pravi rizik. Jedan i jedini. To je rizik ne upotrijebiti darove od Boga primljene i ne ući u rizik kao Kristov sljedbenik. Jer ako ono što činimo, mi činimo u slavu Božju (a ne ovoga svijeta) i na korist bližnjega (a ne isključivo svoju) onda ne postoji strah od rizika, od mogućeg neuspjeha, jer Božja ljubav koja nam je konačni cilj jest savršena, a savršena Božja ljubav ne poznaje strah i neuspjeh.

Znameniti katalonski čelist Pau Casals i Defilló (Pablo Casals) reče: „Ne budi tašt, jer posjeduješ nekakav talent. Ti nisi odgovoran za to. Nije to do tebe. Ono što ti činiš sa svojim talentom, to je važno.“

A koja je to najbolja stvar koju možemo učiniti sa svojim talentima, sa svojim sposobnostima? Iskoristiti ih! Iskoristiti ih velikodušno i za opće dobro.

Ali, ako je to potrebno, i zakopati ih, samo kako ne bi bili u službi zla i nepravde.

Jesmo li spremni preuzeti taj rizik?

Ivica Ursić/croative.net

Komentari

Istaknuto

PRKOSNO IZ TURSKE – Cavusoglu: Tursku neće zaplašiti Trumpove prijetnje

Published

on

Došao je novi, žestoki modgovor iz Turske koja sada izaziva odgovorom Sjedinjenim Državama da se neće dati zastrašiti nakon što ju je američki predsjednik Donald Trump upozorio da će biti ekonomski uništena ako napadne kurdske snage u Siriji.

Turski ministar vanjskih poslova Mevlut Cavusoglu prekorio je Trumpa, kazavši na konferenciji za novinare u ponedjeljak u Ankari da “strateški partneri ne komuniciraju putem Twittera i društvenih medija”.

“Naši kanali su otvoreni”, rekao je, dodajući da je Trump dva puta nazvao turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana kako bi razgovarali o koordinaciji povlačenja američkih snaga iz Sirije.

Sjedinjene Države će “uništiti Tursku ako napadne Kurde“, napisao je Trump na Twitteru u nedjelju, predloživši da se uspostavi “sigurna zona široke 20 milja (32 km)”.

„Isto tako, ne želim da Kurdi izazivaju Tursku. Rusija, Iran i Sirija će imati najveću korist od dugoročne američke politike uništavanja DAEŠ-a u Siriji — prirodnih neprijatelja. I mi imamo koristi, ali sada je vrijeme da dovedemo naše trupe kući. Zaustavite beskrajne ratove!“, istakao je Trump tada u svom tweetu.

Trump je u prosincu najavio da će povući svoje postrojbe iz Sirije, proglasivši rat s Islamskom državom završenim.

“Prijetiti Turskoj ekonomski ne vodi nikamo”, rekao je Cavusoglu, podsjetivši da je upravo Erdogan prvi predložio uspostavu sigurne zone.

Erdoganov glasnogovornik Ibrahim Kalin poručio je da teroristi ne mogu biti partneri i saveznici.

“Turska očekuje od SAD-a da poštuje naše strateško partnerstvo i ne želi da teroristička propaganda na njega baci sjenu.”

Naglasio je da ne postoji razlika između Islamske države, Kurdistanske radničke stranke i sirijskih Kurda. “Nastavit ćemo se boriti protiv svih njih”, poručio je putem Twittera.

Sirijski Kurdi bili su najučinkovitiji američki saveznici u borbi protiv Islamske države.

Erdogan je prošli mjesec odgodio planiranu vojnu ofenzivu na sjevernu Siriju, ali i upozorio da to neće biti unedogled.

Komentari

Continue Reading

Istaknuto

“Dostajala je jedna jedina Marijina suza” da bi zloduhova moć okopnila…

Published

on

“OBRED” knjiga/film o egzorcizmu     Služba egzorcizma iznimno je važna i potrebna služba u Katoličkoj Crkvi, ali je iz raznih razloga pomalo zanemarivana zadnjih stotinjak godina. Iz tih, kao i drugih jednako važnih povoda, naš portal će u nekoliko nastavaka objaviti najupečatljivije dijelove knjige “Obred” američkog novinara Matta Baglija. Riječ je o istinitoj priči koju je novinar zabilježio i čiji je glavni lik američki svećenik Gary Thomas (inače hrvatskog podrijetla, njegov djed je u SAD došao iz područja Baćinskih jezera i promijenio prezime Tomić) koji je ispričao svoj duhovni put od svećenika skeptičnog prema egzorcizmu do glavnog egzorcista u jednoj kalifornijskoj biskupiji. (više…)

Komentari

Continue Reading

Istaknuto

Sezona račvastih jezika

Published

on

Nedavno je Tomislav Jonjić u ”Bujici” iznio zanimljivu opasku. Rekao je, otprilike, da sama pojava Zlatka Hasanbegovića djeluje na samozvane antifašiste baš kao svračići na guju nevjestu iz Šume Striborove. Ne mogu se suspregnuti i ne odati se, nego moraju isplaziti račvasti jezik i tako otkriti svoju zmijsku narav.

Da ništa drugo korisno nije učinio Hasanbegoviću bi već i zbog toga bilo zajamčeno ugledno mjesto u suvremenoj hrvatskoj politici. Otkako se pojavio na hrvatskoj političkoj sceni, Hasanbegović na sebe privlači toliku količinu mržnje pseudolijevih i projugoslavenskih snaga da na temelju toga možemo pouzdano ustvrditi da je riječ o iznimnom političaru i domoljubu.

Kukavni prebjeg u Bandićev tabor, stanoviti Polovanec, pokušao je izgovor za bijednu izdaju opozicije pronaći u Hasanbegovićevu prezimenu. Kao, Hasanbegovićevo prezime nije zagrebačko! Hvala Bogu da Bandićevo jest. No, treba biti pošten i dodati da tzv. Bandićeva opozicija nije ništa drugo ni zaslužila nego da bude izdana. Jer ne izdati Anku Mrak i Gordana Marasa – to nije ništa drugo do izdaja zdrave pameti i dobrog ukusa. Ali pustimo sad to, vratimo se Hasanbegoviću i račvastim jezicima. Na Polovanca se nadovezao Beljak pokušavajući galamom i bezobrazlukom nekako zabašuriti činjenicu da upravo tajnik njegove stranke, Ilija Ćorić, održao Bandića na vlasti u Zagrebu.

Beljak na svom profilu piše: ”… a Hasanbegović je, uz Kusturicu jedan od važnijih izdajnika bošnjačkog naroda. I jedan od važnijih učenika i sljedbenika Luburića i Pavelića, samo je prevelika kukavica da to javno i prizna. Efendija Hasanbegović je obični domaći izdajnik, kriptonacist i lažov.” Nepatvoreni govor ljubavi, to ni Glavašević i Matić ne mogu nadmašiti! Međutim, ne piše stručnjak za autoradije u afektu, to ne. Štoviše, svaka je riječ pomno odvagana. Paralela s Kusturicom, nepriznavanja Hasanbegoviću prava na hrvatski identitet, ubacivanje u priču Luburića i Pavelića, domaćih izdajnika i nacista, kao i nazivanje Hasanbegovića efendijom – sve je to sračunati da Hasanbegovića što više uvrijedi, obezvrijedi i, nada se Beljak, omrzne u očima običnih Hrvata. Jer Beljak, vodeći se valjda vlastitim primitivizmom i mržnjom prema onima koji drukčije misle, misli da su Hrvati zadrti klerofašisti koji ne mogu prihvatiti da Hrvat može biti i islamske vjeroispovijesti.

Ovaj model ocrnjivanja Hasanbegovića lažni antifašisti perpetuiraju otkako se Hasanbegović pojavio na političkoj sceni. Tomić ga je zvao ”retardom i balijom”, Hajdaš Dončić poturicom, Frljić ga je u kazališnoj predstavi prikazao kao svinju itd. Iz toga se mogu iščitati dvije stvari: da tzv. antifašisti nisu antifašisti nego jugonacionalisti i da su Hrvati islamske vjeroispovijesti označeni kao meta prema kojoj se ne smije imati nikakvog obzira jer su smetnja obnovi Jugoslavije u bilo kojoj varijanti. Polovanec, Beljak i slični instinktivno osjećaju koga i kako treba napadati da bi se sebi priskrbio glas naprednjaka, antifašista, urbanog dečka.

No, ne brinu mene toliko šovinistički ispadi drugorazrednih političara ni govnom ovjenčanih pjesnika koliko sve češće strjelice odapete na Hasanbegovića i NHR i na desnim portalima. Nekako tu njušim HDZ-ov agitprop, cijele kohorte na baš bistrih trolova, svrha kojih je upornim ponavljanjem floskula o ”Hasinoj” nejasnoći i neodređenosti glede statusa Hrvata u BiH posijati nemir i nepovjerenje u biračko tijelo sklono kroatocentričnim političkim opcijama. Ako se odnosi s Bošnjacima nastave komplicirati, a svi su izgledi da hoće, to će se zabijanje klina između hrvatskih birača i sve omiljenijeg Hasanbegovića nastaviti još žešće nego dosada. Žalosno bi bilo ako bi Tomiću, Frljiću, Beljku i sličnima uspjela provokacija.

Uostalom, da bi Hrvatska uistinu mogla pomoći Hrvatima u BiH, nužno je da prethodno pomogne sama sebi, to jest da provede barem simboličnu lustraciju i riješi se ”partijskog nasljeđa”. Ta ”partijska” mreža, čini se, uspješno prelazi stranačke granice i još uvijek funkcionira kao jedina istinska vlast u zemlji. Hasanbegovićeva uloga u toj poželjnoj tranziciji, kako sada stvari stoje, mogla bi biti vrlo važna. Ako ništa drugo, ono barem da prikrivene zmije pokažu svoj račvasti jezik.

Damir Pešorda

Komentari

Continue Reading

Facebook

Popularno