Connect with us

Istaknuto

(RADIO CROATIVE) IVICA URSIĆ: SKIDANJE MASKI

Published

on

Tada Isus prozbori mnoštvu i svojim učenicima: »Na Mojsijevu stolicu zasjedoše pismoznanci i farizeji. Činite dakle i obdržavajte sve što vam kažu, ali se nemojte ravnati po njihovim djelima jer govore, a ne čine. Vežu i ljudima na pleća tovare teška bremena, a sami ni da bi ih prstom maknuli. Sva svoja djela čine zato da ih ljudi vide. Doista, proširuju zapise svoje i produljuju rese. Vole pročelja na gozbama, prva sjedala u sinagogama, pozdrave na trgovima i da ih ljudi zovu ‘Rabbi’. Vi pak ne dajte se zvati ‘Rabbi’ jer jedan je učitelj vaš, a svi ste vi braća. Ni ocem ne zovite nikoga na zemlji jer jedan je Otac vaš – onaj na nebesima. I ne dajte da vas vođama zovu jer jedan je vaš vođa – Krist. Najveći među vama neka vam bude poslužitelj. Tko se god uzvisuje, bit će ponižen, a tko se ponizuje, bit će uzvišen.«

(Matej 23, 1-12)

Život je maskenbal. Naslov je to glazbenog hita iz ’70 tih. Nažalost, koliko god su tu u pitanju „lake note“ poruka je teška. I dramatična. Nije to poruka samo ovog trenutka, čitava povijest od Adama i Eve pa do naših dana odvija se u znaku trajnog maskenbala. Živimo pod maskama, a u takvom životu prva nastrada – istina. Zatim pravda. A onda i sve ostalo.

CIJELU EMISIJU PREUZMITE OVDJE!

Lucije Anej Seneka je tvrdio da nitko ne može jako dugo nositi masku, ali mi smo u stanju jako dugo nositi različite maske. Maske dobrih roditelja, poštenih poslodavaca, odanih suradnika, vjernih prijatelja, iskrenih domoljuba, bogobojaznih vjernika, državotvornih političara, uvjerenih demokrata. Ništa nama nije teško, pogotovo mijenjati maske kojima se predstavljamo pred drugima.

Mi ljudi nalik smo santama leda. Obično otkrivamo samo jedan mali dio sebe i to naravno onaj dio kojeg želimo pokazati. Sve ostalo držimo iza maske i pretvaramo se poput glumaca na pozornici. Ali kao i na „daskama koje život znače“, tako i u našem životu, dođe trenutak kada „zavjesa padne“ i kada je potrebno vratiti se u realnost svakodnevnice.

To je trenutak kada se trebamo suočiti sa životom, ali bez maske.

To je trenutak kada maske padaju. Ili se skidaju.

Situacija postane neizdrživa i istina zahtjeva izaći na vidjelo.

I stvarnost biva raskrinkana.

Aktualna zbivanja pred zgradom Ministarstva branitelja u Zagrebu i u Hrvatskom saboru jesu takvi trenutci „skidanja maski“.  Raskrinkava se jedna anacionalna politika, jedna bešćutna i sebična piramida vlasti, koja od 2000 godine, pod krinkom lažnog domoljublja i prividne demokracije, rastače sve temeljne sastavnice hrvatskog nacionalnog bića. Skidaju se maske licemjerima koji toliko toga izgovoriše, a ništa ili sve suprotno napraviše.

Taj maskenbal predugo traje i sada kada zavjesa polako pada nad  ostatcima ostataka ponižene Hrvatske, njezini najbolji sinovi i kćeri, najteži stradalnici Domovinskog rata, ne dopuštaju da politička oligarhija navuče neke nove obrazine i da se maskenbal nastavi i sutra kao da se ništa ne događa.

Netko je trebao reagirati. Odlučno. Beskompromisno. Bez straha. A to mogu samo oni koji su svojom žrtvom dokazali svoju vjerodostojnost. Samo oni koji su bez maske gledali životu i smrti u oči. Oni koji su ponijeli križ za Domovinu i koji nisu odustali pred žrtvom.

U današnjem čitanju vidimo kako Isus reagira odlučno, beskompromisno, bez straha. Ne govori to pod maskom, na nekom forumu sakriven iza „nicka“, nego to zbori na javnom mjestu, oči u oči pred mnoštvom i svojim učenicima. Teškim riječima raskrinkava licemjerje pismoznanaca i farizeja.

Isus je to u stanju učiniti zato što je u svojem životu bio vjerodostojan. Mogao je bez problema navući jednu od poželjnih maski onog vremena, mogao je glumiti i dobiti pljesak bilo Rimljana bilo farizeja, ali on je bio poslušan Ocu. Poslušan do kraja. Do smrti na križu.

Isus nije želio svojom šutnjom odobravati stanje u kojem vjerska oligarhija i dalje „ljudima na pleća tovari teška bremena, a sami ni da bi ih prstom maknuli.“ Netko je trebao izgovoriti istinu. Strgnuti im maske s lica.

Isus govori o poniznosti. Oni koji su ulazili u sukob s Isusom uvijek su to činili s pozicije nekog statusa. Statusa moći. Statusa vlasti. Statusa novca. Ali Isus traži poniznost koja s tim statusima nikako ne ide zajedno.

Isus upozorava: „Najveći među vama neka vam bude poslužitelj. Tko se god uzvisuje, bit će ponižen, a tko se ponizuje, bit će uzvišen.«

Ali mi volimo moć. Volimo novac. Volimo slavu. Volimo da nas se poslužuje. Volimo uzvisivanje. Zato se i guramo u različite političke, institucionalne, birokratske, medijske, estradne strukture jer se tamo raspodjeljuje moć po hijerarhijskom principu. Jedni su gore, a drugi dolje. Jer kada se uzvisuješ onda se uvijek netko u odnosu na tebe mora poniziti.

Zato mnogima današnje čitanje nije uhu ugodno. Pokušavamo mi sve to malo omekšati, pa govorimo o „liderstvu koje služi narodu“, ali, priznajmo, to su priče za malu djecu i za naivne birače pred izbore.

I farizeji su umislili kako oni „služe narodu“, ali nešto je definitivno krenulo krivim putem. Navukli su maske na svoja lica, i sve su činili „zato da ih ljudi vide“. Evanđelist  Matej ovdje koristi grčki glagol „theathenai“. Lako je opaziti njegovu povezanost s toliko poznatom riječi u mnogim jezicima – teatar. Kazalište.

Ono što Isus govori jest da ljudi, poput ovih, kao i njihov vjerski život, da je sve to postalo stvar manje o Bogu, a više neka javna predstava – teatar, drama koja se odvija pred  očima drugih ljudi, koji sada u biti više nisu braća i sestre u Bogu, nego su pasivni promatrači – publika.

A Isus nas neprestano podsjeća da jedina „publika“ o kojoj trebamo voditi računa jest naš Otac, Bog svemogući, Stvoritelj i Otkupitelj.

Kada mi od drugih ljudi učinimo svoju publiku pred kojom izvodimo svoje predstave, kojima veličamo sebe i svoj ego, onda se naša želja da istinski služimo Bogu i bližnjemu smanjuje u našim srcima i umjesto nje jača naša oduševljenost predstavom koju izvodimo.

Nama, a poglavito onima kojima smo povjerili da nas vode, bilo u vjerskom bilo u političkom životu, dana je velika prigoda ali i zadaća i odgovornost da se smijemo s onima koji se raduju i da plačemo s onima koji tuguju. Ali smo je dobili pod uvjetom da ne budemo oholi i licemjerni, nego ponizni i iskreni.

A to jedino možemo ako ne nosimo masku.

Jer jedino tako naši bližnji su u stanju procijeniti našu suosjećajnost i osjetiti toplinu našeg osmjeha i iskrenost naših suza.

Ukoliko ostanemo licemjeri, s maskom na licu, oholi i bešćutni, onda očekujmo dolazak trenutka kada će nam pravednici strgnuti maske s naših lica. I to će biti jako bolan trenutak kada ćemo se suočiti s istinom.

Bez maske.

Ivica Ursić/croative.net

 

 

 

 

 

Komentari

Istaknuto

PRKOSNO IZ TURSKE – Cavusoglu: Tursku neće zaplašiti Trumpove prijetnje

Published

on

Došao je novi, žestoki modgovor iz Turske koja sada izaziva odgovorom Sjedinjenim Državama da se neće dati zastrašiti nakon što ju je američki predsjednik Donald Trump upozorio da će biti ekonomski uništena ako napadne kurdske snage u Siriji.

Turski ministar vanjskih poslova Mevlut Cavusoglu prekorio je Trumpa, kazavši na konferenciji za novinare u ponedjeljak u Ankari da “strateški partneri ne komuniciraju putem Twittera i društvenih medija”.

“Naši kanali su otvoreni”, rekao je, dodajući da je Trump dva puta nazvao turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana kako bi razgovarali o koordinaciji povlačenja američkih snaga iz Sirije.

Sjedinjene Države će “uništiti Tursku ako napadne Kurde“, napisao je Trump na Twitteru u nedjelju, predloživši da se uspostavi “sigurna zona široke 20 milja (32 km)”.

„Isto tako, ne želim da Kurdi izazivaju Tursku. Rusija, Iran i Sirija će imati najveću korist od dugoročne američke politike uništavanja DAEŠ-a u Siriji — prirodnih neprijatelja. I mi imamo koristi, ali sada je vrijeme da dovedemo naše trupe kući. Zaustavite beskrajne ratove!“, istakao je Trump tada u svom tweetu.

Trump je u prosincu najavio da će povući svoje postrojbe iz Sirije, proglasivši rat s Islamskom državom završenim.

“Prijetiti Turskoj ekonomski ne vodi nikamo”, rekao je Cavusoglu, podsjetivši da je upravo Erdogan prvi predložio uspostavu sigurne zone.

Erdoganov glasnogovornik Ibrahim Kalin poručio je da teroristi ne mogu biti partneri i saveznici.

“Turska očekuje od SAD-a da poštuje naše strateško partnerstvo i ne želi da teroristička propaganda na njega baci sjenu.”

Naglasio je da ne postoji razlika između Islamske države, Kurdistanske radničke stranke i sirijskih Kurda. “Nastavit ćemo se boriti protiv svih njih”, poručio je putem Twittera.

Sirijski Kurdi bili su najučinkovitiji američki saveznici u borbi protiv Islamske države.

Erdogan je prošli mjesec odgodio planiranu vojnu ofenzivu na sjevernu Siriju, ali i upozorio da to neće biti unedogled.

Komentari

Continue Reading

Istaknuto

“Dostajala je jedna jedina Marijina suza” da bi zloduhova moć okopnila…

Published

on

“OBRED” knjiga/film o egzorcizmu     Služba egzorcizma iznimno je važna i potrebna služba u Katoličkoj Crkvi, ali je iz raznih razloga pomalo zanemarivana zadnjih stotinjak godina. Iz tih, kao i drugih jednako važnih povoda, naš portal će u nekoliko nastavaka objaviti najupečatljivije dijelove knjige “Obred” američkog novinara Matta Baglija. Riječ je o istinitoj priči koju je novinar zabilježio i čiji je glavni lik američki svećenik Gary Thomas (inače hrvatskog podrijetla, njegov djed je u SAD došao iz područja Baćinskih jezera i promijenio prezime Tomić) koji je ispričao svoj duhovni put od svećenika skeptičnog prema egzorcizmu do glavnog egzorcista u jednoj kalifornijskoj biskupiji. (više…)

Komentari

Continue Reading

Istaknuto

Sezona račvastih jezika

Published

on

Nedavno je Tomislav Jonjić u ”Bujici” iznio zanimljivu opasku. Rekao je, otprilike, da sama pojava Zlatka Hasanbegovića djeluje na samozvane antifašiste baš kao svračići na guju nevjestu iz Šume Striborove. Ne mogu se suspregnuti i ne odati se, nego moraju isplaziti račvasti jezik i tako otkriti svoju zmijsku narav.

Da ništa drugo korisno nije učinio Hasanbegoviću bi već i zbog toga bilo zajamčeno ugledno mjesto u suvremenoj hrvatskoj politici. Otkako se pojavio na hrvatskoj političkoj sceni, Hasanbegović na sebe privlači toliku količinu mržnje pseudolijevih i projugoslavenskih snaga da na temelju toga možemo pouzdano ustvrditi da je riječ o iznimnom političaru i domoljubu.

Kukavni prebjeg u Bandićev tabor, stanoviti Polovanec, pokušao je izgovor za bijednu izdaju opozicije pronaći u Hasanbegovićevu prezimenu. Kao, Hasanbegovićevo prezime nije zagrebačko! Hvala Bogu da Bandićevo jest. No, treba biti pošten i dodati da tzv. Bandićeva opozicija nije ništa drugo ni zaslužila nego da bude izdana. Jer ne izdati Anku Mrak i Gordana Marasa – to nije ništa drugo do izdaja zdrave pameti i dobrog ukusa. Ali pustimo sad to, vratimo se Hasanbegoviću i račvastim jezicima. Na Polovanca se nadovezao Beljak pokušavajući galamom i bezobrazlukom nekako zabašuriti činjenicu da upravo tajnik njegove stranke, Ilija Ćorić, održao Bandića na vlasti u Zagrebu.

Beljak na svom profilu piše: ”… a Hasanbegović je, uz Kusturicu jedan od važnijih izdajnika bošnjačkog naroda. I jedan od važnijih učenika i sljedbenika Luburića i Pavelića, samo je prevelika kukavica da to javno i prizna. Efendija Hasanbegović je obični domaći izdajnik, kriptonacist i lažov.” Nepatvoreni govor ljubavi, to ni Glavašević i Matić ne mogu nadmašiti! Međutim, ne piše stručnjak za autoradije u afektu, to ne. Štoviše, svaka je riječ pomno odvagana. Paralela s Kusturicom, nepriznavanja Hasanbegoviću prava na hrvatski identitet, ubacivanje u priču Luburića i Pavelića, domaćih izdajnika i nacista, kao i nazivanje Hasanbegovića efendijom – sve je to sračunati da Hasanbegovića što više uvrijedi, obezvrijedi i, nada se Beljak, omrzne u očima običnih Hrvata. Jer Beljak, vodeći se valjda vlastitim primitivizmom i mržnjom prema onima koji drukčije misle, misli da su Hrvati zadrti klerofašisti koji ne mogu prihvatiti da Hrvat može biti i islamske vjeroispovijesti.

Ovaj model ocrnjivanja Hasanbegovića lažni antifašisti perpetuiraju otkako se Hasanbegović pojavio na političkoj sceni. Tomić ga je zvao ”retardom i balijom”, Hajdaš Dončić poturicom, Frljić ga je u kazališnoj predstavi prikazao kao svinju itd. Iz toga se mogu iščitati dvije stvari: da tzv. antifašisti nisu antifašisti nego jugonacionalisti i da su Hrvati islamske vjeroispovijesti označeni kao meta prema kojoj se ne smije imati nikakvog obzira jer su smetnja obnovi Jugoslavije u bilo kojoj varijanti. Polovanec, Beljak i slični instinktivno osjećaju koga i kako treba napadati da bi se sebi priskrbio glas naprednjaka, antifašista, urbanog dečka.

No, ne brinu mene toliko šovinistički ispadi drugorazrednih političara ni govnom ovjenčanih pjesnika koliko sve češće strjelice odapete na Hasanbegovića i NHR i na desnim portalima. Nekako tu njušim HDZ-ov agitprop, cijele kohorte na baš bistrih trolova, svrha kojih je upornim ponavljanjem floskula o ”Hasinoj” nejasnoći i neodređenosti glede statusa Hrvata u BiH posijati nemir i nepovjerenje u biračko tijelo sklono kroatocentričnim političkim opcijama. Ako se odnosi s Bošnjacima nastave komplicirati, a svi su izgledi da hoće, to će se zabijanje klina između hrvatskih birača i sve omiljenijeg Hasanbegovića nastaviti još žešće nego dosada. Žalosno bi bilo ako bi Tomiću, Frljiću, Beljku i sličnima uspjela provokacija.

Uostalom, da bi Hrvatska uistinu mogla pomoći Hrvatima u BiH, nužno je da prethodno pomogne sama sebi, to jest da provede barem simboličnu lustraciju i riješi se ”partijskog nasljeđa”. Ta ”partijska” mreža, čini se, uspješno prelazi stranačke granice i još uvijek funkcionira kao jedina istinska vlast u zemlji. Hasanbegovićeva uloga u toj poželjnoj tranziciji, kako sada stvari stoje, mogla bi biti vrlo važna. Ako ništa drugo, ono barem da prikrivene zmije pokažu svoj račvasti jezik.

Damir Pešorda

Komentari

Continue Reading

Facebook

Popularno