Connect with us

Istaknuto

(RADIO CROATIVE) IVICA URSIĆ: POVRATAK KRALJA

Published

on

Posljednji sud

»Kad Sin Čovječji dođe u slavi i svi anđeli njegovi s njime, sjest će na prijestolje slave svoje. I sabrat će se pred njim svi narodi, a on će ih jedne od drugih razlučiti kao što pastir razlučuje ovce od jaraca. Postavit će ovce sebi zdesna, a jarce slijeva.«

»Tada će kralj reći onima sebi zdesna: ‘Dođite, blagoslovljeni Oca mojega! Primite u baštinu Kraljevstvo pripravljeno za vas od postanka svijeta! Jer ogladnjeh i dadoste mi jesti; ožednjeh i napojiste me; stranac bijah i primiste me; gol i zaogrnuste me; oboljeh i pohodiste me; u tamnici bijah i dođoste k meni.’«

»Tada će mu pravednici odgovoriti: ‘Gospodine, kada te to vidjesmo gladna i nahranismo te; ili žedna i napojismo te? Kada te vidjesmo kao stranca i primismo; ili gola i zaogrnusmo te? Kada te vidjesmo bolesna ili u tamnici i dođosmo k tebi?’ A kralj će im odgovoriti: ‘Zaista, kažem vam, što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste!’«

»Zatim će reći i onima slijeva: ‘Odlazite od mene, prokleti, u oganj vječni, pripravljen đavlu i anđelima njegovim! Jer ogladnjeh i ne dadoste mi jesti; ožednjeh i ne dadoste mi piti; stranac bijah i ne primiste me; gol i ne zaogrnuste me; bolestan i u tamnici i ne pohodiste me!’«

»Tada će mu i oni odgovoriti: ‘Gospodine, a kada te to vidjesmo gladna, ili žedna, ili stranca, ili gola, ili bolesna, ili u tamnici, i ne poslužismo te?’ Tada će im on odgovoriti: ‘Zaista, kažem vam, što god ne učiniste jednomu od ovih najmanjih, ni meni ne učiniste.’«

»I otići će ovi u muku vječnu, a pravednici u život vječni.«

(Matej 25, 31-46)

„Sve dok se sunce ne ohladi,
i zvijezde ne ostare,
i dok se stranice knjige
Sudnjeg dana
ne rastvore.“
(Bayard Taylor)

John Ronald Reuel Tolkien u svojoj trilogiji „Gospodar prstenova“ priča fascinantnu priču u kojoj „prstenova družina“, koju predvodi hobit Frodo Baggins, nosi Jedinstveni Prsten, u zemlju sjenki Mordor, kako bi ga uništila u Kletoj gori, gdje je i iskovan.

Paralelno s ovom pričom teče i jedna druga priča. To je priča o Aragornu nasljedniku prijestolja Gondora i Arnora. I uspjeh kojeg postiže Frodo, uništivši prsten, nije kraj priče. Kraj priče nastupa tek kada Aragorn bude okrunjen za kralja.

VIŠE O POVRATKU KRALJA POSLUŠAJTE U EMISIJI – OVDJE!

Biblija priča priču o Isusu, o njegovoj otkupiteljskoj misiji, o muci, križu i uskrsnuću. Isusovom pobjedom i uništenjem moći, koju posjeduje smrt, priča ne završava. Priča ne završava uskrsnućem nego Drugim adventom. Povratkom Isusa Krista.

Povratkom Kralja. Krista Kralja. I Posljednjim Sveopćim Sudom.

Kada Isus govori o Posljednjem Sveopćem Sudu on spominje kriterije po kojima će se obaviti razdvajanje naroda. Ti kriteriji za mnoge od nas su neshvatljivi. Krist ne pita nikoga o njihovim uvjerenjima, o njihovom društvenom statusu, bogatstvu, moći i slavi koje su stekli na zemlji, nego pita:

„Što ste učinili za sirotinju, za gladne, za žedne? Jeste li ugostili stranca, odjenuli nagoga? Jeste li ikada otišli nekoga posjetiti u zatvoru? U bolnici? U staračkom domu?“

Gladni, žedni, beskućnici, goli, bosi, invalidi, potlačeni, prezreni, odbačeni, siromašni, bolesni… što smo to mi učinili za njih?

Ili točnije rečeno: „Što to NISMO učinili za njih, a MOGLI smo?“

Jesmo li ikada odvojili nešto od sebe, od onoga što je naše, i jesmo li to bezuvjetno udijelili potrebnima koji nam ničim nisu bili u stanju uzvratiti?

Jesmo li susreli Isusa u zadnje vrijeme? I jesmo li ga prepoznali?

Jesmo li ga prepoznali u sirotinji, u nezaposlenima, u gladnima, u deložiranima, u dragovoljcima, u invalidima, u napuštenima, u bolesnima?

Nedjelja je Krista Kralja. Čuli smo čitavu priču. Mi posjedujemo sve relevantne informacije.

Dakle, kako ćemo prepoznati Isusa kao Kralja?

U Evanđelju po Luki, u priči o razapinjanju, čini se da nitko od prisutnih ne prepoznaje Isusa kao Kralja. Evanđelist Luka kao da opisuje nas, današnje ljude. Svijet tamo stoji. Ništa ne čini.

Osim što stoji. I gleda.

„Narod je tamo stajao i gledao.“ (Luka 23, 35)

To smo mi, zar ne?!

Moralna izopačenost iz dana u dan proždire naše duše, a mi samo „stojimo i gledamo“. Po mogućnosti sa distance. Gledamo kako se ovaj svijet valja u glibu zla i nemorala. Gledamo kako se bezboštvo uspostavlja kao norma. Gledamo kako su razlike između bogatih i siromašnih sve veće i veće.

Ali mi i dalje samo „stojimo i gledamo“.

Znamo mi jako dobro koliko je bitna naša duša, ali predebele su naslage ravnodušnosti kojima je ovaj svijet obložio naše srce. Znamo mi koliko je bitno svakog dana čitati Riječ Božju, ali naši su rasporedi užasno pretrpani. Bismo mi, nema sumnje, ali nemamo kada.

Zato samo „stojimo i gledamo“.

Pokušavajući učiniti sve, mi ne činimo ništa, barem ne ništa od onoga što bi bilo za spas naše duše. I kada Krist Kralj prođe kroz naš život, kada prođe kao siromah, kao prosjak, kao borac koji ima PTSP, kao terminalni bolesnik, kao deložirana obitelj, kao ovisnik, zar ćemo i dalje samo „stajati i gledati“?

U svojoj knjizi „Milosrđe: Mjesto siromašnih u biblijskoj tradiciji“ Gary Anderson piše da kršćanin brine o siromašnima (i ostalim potrebnima) ne samo zato što je to čin socijalne pravde, ne samo iz nesebičnog altruizma, pa niti čak iz vjerskih motiva, nego da je briga za siromašnoga (i svakoga potrebnoga) „privilegija služenja Bogu“.

Mi brinemo o drugome, jer kada to činimo onda mi oponašamo Božji karakter, i na taj način najbolje vodimo računa o svojoj duši.

Samo u Raju, kaže Majka Terezija, mi ćemo shvatiti koliko dugujemo siromašnima zato što su nam pomogli ljubiti Boga baš onako kako bi to i trebali činiti.

Ali ako govorimo o povratku Krista Kralja i o Posljednjem Sveopćem Sudu, onda je potrebno zapitati se, a što je s paklom kojeg evanđelist Matej toliko puta spominje?

U posljednjoj rečenici poglavlja „Pakao“ u svojoj knjizi „Problem boli“, CS Lewis kaže ovako: „Ovo poglavlje nije o vašoj supruzi ili sinu, niti je o Neronu ili Judi Iškariotu, ono je o tebi i meni.“

Pitao čovjek poznatog evangelistu Billy Sundaya: „Što moram učiniti da bih otišao u pakao?“.

Ovaj mu kratko i jasno odgovori: „Ništa!“

To je ujedno i poruka današnjeg čitanja.

Ako želimo imati pakao u našoj domovini, ako želimo imati pakao na zemlji, ako želimo provesti vječnost u paklu, onda jednostavno okrenimo glavu na drugu stranu. Gledajmo i ne činimo ništa.

Jarci u Isusovoj paraboli su ljudi koji su vidjeli nečiju potrebu ali ništa nisu učinili kako bi pomogli.

Mogli su, ali su okrenuli glavu. Stajali su, gledali i ništa nisu činili.

PovrataKralj

Bio sam gladan i rekli ste mi neka režem kruh na tanje kriške.
Bio sam bez krova nad glavom i rekli ste mi da će zima biti blaga.
Bio sam poplavljen i rekli ste mi da je i vama jednom pukla cijev u stanu.
Bio sam osamljen i rekli ste mi da kupim walkman.
Bio sam pretučen i rekli ste mi da se ne šetam noću.
Bio sam gol i rekli ste mi da u Caritasu dijele iznošenu odjeću.
Bio sam bolestan i rekli ste mi neka uplatim dopunsko osiguranje.
Bio sam depresivan i dali ste mi tabletu za spavanje.
Bio sam nepismen i rekli ste mi neka gledam televiziju.
Bio sam u zatvoru i rekli ste mi da je to „nova pravednost“.
Bio sam siromašan i rekli ste mi da Bog ljubi sirotinju.
Bio sam na samrti, a vi ste mi rekli da postoji život vječni.

 

Učinimo za svoje bližnje nešto danas.

Sada. Ovog trena. Dok ima vremena.

Ne će biti ni malo ugodno slušati ovakve optužbe u onaj dan kada se stranice knjige Sudnjeg dana otvore.

U onaj dan povratka Kralja.

Krista Kralja.

“Na nama je odlučiti

što ćemo učiniti s vremenom

koje nam je dano.”

(Gandalf, „Gospodar prstenova: Prstenova družina“)

Ivica Ursić/croative.net

 

 

Komentari

Istaknuto

PRKOSNO IZ TURSKE – Cavusoglu: Tursku neće zaplašiti Trumpove prijetnje

Published

on

Došao je novi, žestoki modgovor iz Turske koja sada izaziva odgovorom Sjedinjenim Državama da se neće dati zastrašiti nakon što ju je američki predsjednik Donald Trump upozorio da će biti ekonomski uništena ako napadne kurdske snage u Siriji.

Turski ministar vanjskih poslova Mevlut Cavusoglu prekorio je Trumpa, kazavši na konferenciji za novinare u ponedjeljak u Ankari da “strateški partneri ne komuniciraju putem Twittera i društvenih medija”.

“Naši kanali su otvoreni”, rekao je, dodajući da je Trump dva puta nazvao turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana kako bi razgovarali o koordinaciji povlačenja američkih snaga iz Sirije.

Sjedinjene Države će “uništiti Tursku ako napadne Kurde“, napisao je Trump na Twitteru u nedjelju, predloživši da se uspostavi “sigurna zona široke 20 milja (32 km)”.

„Isto tako, ne želim da Kurdi izazivaju Tursku. Rusija, Iran i Sirija će imati najveću korist od dugoročne američke politike uništavanja DAEŠ-a u Siriji — prirodnih neprijatelja. I mi imamo koristi, ali sada je vrijeme da dovedemo naše trupe kući. Zaustavite beskrajne ratove!“, istakao je Trump tada u svom tweetu.

Trump je u prosincu najavio da će povući svoje postrojbe iz Sirije, proglasivši rat s Islamskom državom završenim.

“Prijetiti Turskoj ekonomski ne vodi nikamo”, rekao je Cavusoglu, podsjetivši da je upravo Erdogan prvi predložio uspostavu sigurne zone.

Erdoganov glasnogovornik Ibrahim Kalin poručio je da teroristi ne mogu biti partneri i saveznici.

“Turska očekuje od SAD-a da poštuje naše strateško partnerstvo i ne želi da teroristička propaganda na njega baci sjenu.”

Naglasio je da ne postoji razlika između Islamske države, Kurdistanske radničke stranke i sirijskih Kurda. “Nastavit ćemo se boriti protiv svih njih”, poručio je putem Twittera.

Sirijski Kurdi bili su najučinkovitiji američki saveznici u borbi protiv Islamske države.

Erdogan je prošli mjesec odgodio planiranu vojnu ofenzivu na sjevernu Siriju, ali i upozorio da to neće biti unedogled.

Komentari

Continue Reading

Istaknuto

“Dostajala je jedna jedina Marijina suza” da bi zloduhova moć okopnila…

Published

on

“OBRED” knjiga/film o egzorcizmu     Služba egzorcizma iznimno je važna i potrebna služba u Katoličkoj Crkvi, ali je iz raznih razloga pomalo zanemarivana zadnjih stotinjak godina. Iz tih, kao i drugih jednako važnih povoda, naš portal će u nekoliko nastavaka objaviti najupečatljivije dijelove knjige “Obred” američkog novinara Matta Baglija. Riječ je o istinitoj priči koju je novinar zabilježio i čiji je glavni lik američki svećenik Gary Thomas (inače hrvatskog podrijetla, njegov djed je u SAD došao iz područja Baćinskih jezera i promijenio prezime Tomić) koji je ispričao svoj duhovni put od svećenika skeptičnog prema egzorcizmu do glavnog egzorcista u jednoj kalifornijskoj biskupiji. (više…)

Komentari

Continue Reading

Istaknuto

Sezona račvastih jezika

Published

on

Nedavno je Tomislav Jonjić u ”Bujici” iznio zanimljivu opasku. Rekao je, otprilike, da sama pojava Zlatka Hasanbegovića djeluje na samozvane antifašiste baš kao svračići na guju nevjestu iz Šume Striborove. Ne mogu se suspregnuti i ne odati se, nego moraju isplaziti račvasti jezik i tako otkriti svoju zmijsku narav.

Da ništa drugo korisno nije učinio Hasanbegoviću bi već i zbog toga bilo zajamčeno ugledno mjesto u suvremenoj hrvatskoj politici. Otkako se pojavio na hrvatskoj političkoj sceni, Hasanbegović na sebe privlači toliku količinu mržnje pseudolijevih i projugoslavenskih snaga da na temelju toga možemo pouzdano ustvrditi da je riječ o iznimnom političaru i domoljubu.

Kukavni prebjeg u Bandićev tabor, stanoviti Polovanec, pokušao je izgovor za bijednu izdaju opozicije pronaći u Hasanbegovićevu prezimenu. Kao, Hasanbegovićevo prezime nije zagrebačko! Hvala Bogu da Bandićevo jest. No, treba biti pošten i dodati da tzv. Bandićeva opozicija nije ništa drugo ni zaslužila nego da bude izdana. Jer ne izdati Anku Mrak i Gordana Marasa – to nije ništa drugo do izdaja zdrave pameti i dobrog ukusa. Ali pustimo sad to, vratimo se Hasanbegoviću i račvastim jezicima. Na Polovanca se nadovezao Beljak pokušavajući galamom i bezobrazlukom nekako zabašuriti činjenicu da upravo tajnik njegove stranke, Ilija Ćorić, održao Bandića na vlasti u Zagrebu.

Beljak na svom profilu piše: ”… a Hasanbegović je, uz Kusturicu jedan od važnijih izdajnika bošnjačkog naroda. I jedan od važnijih učenika i sljedbenika Luburića i Pavelića, samo je prevelika kukavica da to javno i prizna. Efendija Hasanbegović je obični domaći izdajnik, kriptonacist i lažov.” Nepatvoreni govor ljubavi, to ni Glavašević i Matić ne mogu nadmašiti! Međutim, ne piše stručnjak za autoradije u afektu, to ne. Štoviše, svaka je riječ pomno odvagana. Paralela s Kusturicom, nepriznavanja Hasanbegoviću prava na hrvatski identitet, ubacivanje u priču Luburića i Pavelića, domaćih izdajnika i nacista, kao i nazivanje Hasanbegovića efendijom – sve je to sračunati da Hasanbegovića što više uvrijedi, obezvrijedi i, nada se Beljak, omrzne u očima običnih Hrvata. Jer Beljak, vodeći se valjda vlastitim primitivizmom i mržnjom prema onima koji drukčije misle, misli da su Hrvati zadrti klerofašisti koji ne mogu prihvatiti da Hrvat može biti i islamske vjeroispovijesti.

Ovaj model ocrnjivanja Hasanbegovića lažni antifašisti perpetuiraju otkako se Hasanbegović pojavio na političkoj sceni. Tomić ga je zvao ”retardom i balijom”, Hajdaš Dončić poturicom, Frljić ga je u kazališnoj predstavi prikazao kao svinju itd. Iz toga se mogu iščitati dvije stvari: da tzv. antifašisti nisu antifašisti nego jugonacionalisti i da su Hrvati islamske vjeroispovijesti označeni kao meta prema kojoj se ne smije imati nikakvog obzira jer su smetnja obnovi Jugoslavije u bilo kojoj varijanti. Polovanec, Beljak i slični instinktivno osjećaju koga i kako treba napadati da bi se sebi priskrbio glas naprednjaka, antifašista, urbanog dečka.

No, ne brinu mene toliko šovinistički ispadi drugorazrednih političara ni govnom ovjenčanih pjesnika koliko sve češće strjelice odapete na Hasanbegovića i NHR i na desnim portalima. Nekako tu njušim HDZ-ov agitprop, cijele kohorte na baš bistrih trolova, svrha kojih je upornim ponavljanjem floskula o ”Hasinoj” nejasnoći i neodređenosti glede statusa Hrvata u BiH posijati nemir i nepovjerenje u biračko tijelo sklono kroatocentričnim političkim opcijama. Ako se odnosi s Bošnjacima nastave komplicirati, a svi su izgledi da hoće, to će se zabijanje klina između hrvatskih birača i sve omiljenijeg Hasanbegovića nastaviti još žešće nego dosada. Žalosno bi bilo ako bi Tomiću, Frljiću, Beljku i sličnima uspjela provokacija.

Uostalom, da bi Hrvatska uistinu mogla pomoći Hrvatima u BiH, nužno je da prethodno pomogne sama sebi, to jest da provede barem simboličnu lustraciju i riješi se ”partijskog nasljeđa”. Ta ”partijska” mreža, čini se, uspješno prelazi stranačke granice i još uvijek funkcionira kao jedina istinska vlast u zemlji. Hasanbegovićeva uloga u toj poželjnoj tranziciji, kako sada stvari stoje, mogla bi biti vrlo važna. Ako ništa drugo, ono barem da prikrivene zmije pokažu svoj račvasti jezik.

Damir Pešorda

Komentari

Continue Reading

Facebook

Popularno