Connect with us

Društvo

Punoglavci napadaju profesore Lovrinovića i Jakovčevića

Published

on

ATENTAT NA ZNANOST I LJUDSKO DOSTOJANSTVO   Primitivni nasrtaji na profesore Ivana Lovrinovića i Dragu Jakovčevića ulaze u završnu fazu razgradnje naše ekonomije, države i cjeline društva. Sve je na svoj način uklopljeno u proces potiskivanja potpunih sveučilišta, potiskivanja znanosti. Nije se osamostalila Hrvatska, nego banke. Prostačko vrijeđanje znanstvenika dokaz je manjka u odgoju i obrazovanju. Banka želi da žrtvu isisava što dulje, ali švicarac poput ebole brzo ubija domaćina.

Znanost je ugrožena na svjetskoj razini. Korporacije i banke ne trebaju znanstvenike koji su danas specijalizirani za određene znanstvene discipline, ali uvažavaju cjelinu znanosti i

Korporacije i banke ne trebaju znanstvenike koji su danas specijalizirani za određene znanstvene discipline, ali uvažavaju cjelinu znanosti i cjelinu društvenog interesa. U privatnim ustanovama uzgajaju se predatori, bez sustavnog školovanja i velikog znanja, kakve znanost i znanstvenici ne mogu disciplinirati, jer takvi ne znaju sa znanstvenicima komunicirati. Manje znanja – agresivniji menadžer.

cjelinu društvenog interesa. U privatnim ustanovama uzgajaju se predatori, bez sustavnog školovanja i velikog znanja, kakve znanost i znanstvenici ne mogu disciplinirati, jer takvi ne znaju sa znanstvenicima komunicirati. Manje znanja – agresivniji menadžer. Njihovo glavno oružje su isprazne dosjetke i napad na osobu. Poslovne banke izazvale su svjetsku krizu, koja još traje, da bi države i ekonomije ipak sanirale propale banke, o trošku poreznih obveznika. Kada društvo treba pomoći pojedincu, banke su protiv. Pojavljuju se kao ovrhovitelji!

U SAD-u se događa pobuna znanstvenika i sustavno educiranih stručnjaka, koji više ne mogu podnijeti divljanje skromno obrazovanih menadžera, proizvedenih na korporacijskoj traci, koji s lakoćom ruše sustave vrijednosti, a ako treba uništavaju svjetsko gospodarstvo. Gospodarstveni i društveni oporavak u SAD-u oslanja se na monetarne intervencije, ali istodobno prati zaokret prema javnom školstvu, koje je ključ održivog razvoja nekog društva. Najugledniji svjetski intelektualci snažno se zalažu za obnavljanje dominacije javnih sveučilišta i onih privatnih koja pokrivaju sve znanstvene discipline, uključujući matematiku, fiziku, kemiju i druge egzaktne znanosti. Kao što bi rekao znanstvenik Davor Pavuna, svijet je prezasićen društvenim šminkerima.

Vratimo se javnim sveučilištima

Kod nas djeluje nekoliko privatnih učilišta, koja zaobilaze svaku egzaktnu znanost kao kugu. Čemu mukotrpan rad, kada se visoka društvena pozicija može izgraditi na blefu i zauzimanju agresivne poze. U takvim ustanovama jedva da postoji selekcija. Tko plati školovanje, dobiva određena predavanja, što se potvrđuje diplomom, sve dobro zvuči, pa ako momak nešto čuje i još ugrabi glanc u inozemstvu, onda se investicija brzo vraća, a može pasti i određen društveni utjecaj. Kompiliraju se besmislene radnje na engleskom jeziku, ali kada momak napokon progovori, da vidimo tko je, onda bahato prozove priznate dugogodišnje sveučilišne profesore kao šarlatane.

Kod nas se kroz privatna učilišta formirala zasebna društvena kasta, izvan egzaktne znanosti i na rubu svake znanosti, kojoj su smetnja naša priznata javna sveučilišta. Nije riječ o naslijeđu komunizma, koji je imao jaka javna sveučilišta, nego o nedostatku bilo kakvog sustavnog školovanja. U referentnim strukturama naših privatnih učilišta nalazite imena političke elite.

Kod nas se kroz privatna učilišta formirala zasebna društvena kasta, izvan egzaktne znanosti i na rubu svake znanosti, kojoj su smetnja naša priznata javna sveučilišta. Nije riječ o naslijeđu komunizma, koji je imao jaka javna sveučilišta, nego o nedostatku bilo kakvog sustavnog školovanja. U referentnim strukturama naših privatnih učilišta nalazite imena političke elite. Dekan VERN-a bio je komunistički političar Goran Radman, a danas je dekan politolog Vlatko Cvrtila. U savjetu VERN-a bila je Vesna Pusić, a ako niste znali, zagrebačku školu ekonomije ne čine profesori poput Lovrinovića i Jakovčevića, nego je baš tako nazvano privatno učilište, kojemu je dekan bivši političar Đuro Njavro, Tuđmanov ekonomski savjetnik iz vremena nesretne privatizacijske pljačke, pa onda predsjednik saborskog Odbora za financije i državni proračun, da bi nakon hrvatskog gospodarstvenog čuda zasluženo došao na poziciju ravnatelja na Ekonomskom institutu u Zagrebu. Još 1997. objavio je knjigu “Hrvatska po mjeri čovjeka”. Hrvatska po mjeri Njavre? Pa, bio je u mnogim nadzornim odborima. Tko zna, zna!

Tko gura Vuka na razinu profesora?

Pitate se odakle nam dolazi mlađahni Vuk Vuković? Pa, asistent je nečega kod Njavre. Kada na njegovom profilu na ZŠEM-u kliknete “znanost”, dobijete prazno ništa, ali mladića strašno smetaju duge znanstvene biografije profesora Lovrinovića i Jakovčevića. Tajna je

Kada na njegovom profilu na ZŠEM-u kliknete “znanost”, dobijete prazno ništa, ali mladića strašno smetaju duge znanstvene biografije profesora Lovrinovića i Jakovčevića. Tajna je u godinama – Lovrinović ima 117 godina, a Jakovčević je ušao u svoju 123. Nakupilo se znanstvenih godina i znanstvenih radova. Za razliku od tih predstavnika drevne Antike, Vuk Vuković ostao je mladić nakon dugogodišnje znanstvene karijere, što je neponovljiv slučaj u svjetskim razmjerima

u godinama – Lovrinović ima 117 godina, a Jakovčević je ušao u svoju 123. Nakupilo se znanstvenih godina i znanstvenih radova. Za razliku od tih predstavnika drevne Antike, Vuk Vuković ostao je mladić nakon dugogodišnje znanstvene karijere, što je neponovljiv slučaj u svjetskim razmjerima. Naravno da sva tajna nije u kompleksima Vuka Vukovića u odnosu na prave znanstvenike. Vuk je objavio nekoliko tekstova u časopisu Banka, koji uređuje Željko Ivanković, koji se dugi niz godina dodvorava bankarima. Tajne veze i tajne asocijacije svakodnevno izviru, pa javna televizija kojom ravna Goran Radman, svakodnevno ponavlja neukusnu Vukovićevu izjavu o Jakovčeviću i Lovrinoviću kao redikulima. Profesor Lajoš Žager, dekan Ekonomskog fakulteta u Zagrebu, mora skrenuti pažnju Vukoviću da je preskočio značajne obrazovne faze za osobu koja se predstavlja kao ekonomist. Jakovčević je uočio da Vuković ne poznaje osnove računovodstva.

Nisu svi naši mladići postali bahati zato što je netko financirao njihovo obrazovanje izvan Hrvatske. Mnoga privatna sveučilišta imaju visok rejting, kakav naša privatna učilišta mogu samo sanjati, ali Vuk Vuković nije takvih proizvod. Ivan Mihaljević obrazovao se na Yaleu, a kada je diplomirao, sva su mu vrata bila otvorena. Zadržao je svoju pri rođenu skromnost, pa ne vjerujem da bi ponavljača u osnovnoj školi nazvao šarlatanom. Slično vrijedi i za njegovog brata Olivera. Kako će se i koliko primiti doškolovanje u inozemstvu ovisi o integritetu osobe koju tamo pošaljete. Nouras Haddad dodatno se školovao u Japanu i SAD-u, poslovno se izgrađivao u Londonu i tko zna gdje sve, ali je ostao pristojan i dobronamjeran. Kod nas je stvorena ružna navika popuštanja prema agresivnim osobama, koje to koriste i onda se uspinju u društvenoj hijerarhiji, grabeći formalne kvalifikacije koje im po njihovom stvarnom znanju ne pripadaju, grabeći pozicije kojima nisu dorasli.

Tako nam Vuk Vuković u Jutarnjem listu reče da je u svojoj 24. godini predavao nobelovcima. Jadni nobelovci! Nije niti njima lako. O čemu je Vuk zborio? O korupciji u Hrvatskoj! Čuo sam za mlade dilere droge, ali mladi stručnjaci za korupciju ipak su fenomen. Valjda je Vuk u vrtiću ulovio tetu kako terorizira njegovu čokoladicu. Snalažljivi Vuk došao je na ideju da iznova otkrije jedan model korupcije koji se često naglašava u SAD-u: mito političara poskupljuje gradnju. Naravno da je to istina na svjetskoj razini, ali to nitko ne spominje, jer je to očigledno. Eto prostora za znanstvenika Vuka. Mito poskupljuje gradnju svuda u svijetu. Ne znam koliko je o tome razmišljao, ali nobelovci gore od želje da ga čuju. Valjda je donedavno vladalo mišljenje kako korupcija političara pojeftinjuje projekte, ali se srećom za ovaj svijet, rodio bistar momak, kao stvoren za poduzeće Đure Njavre. Ovdje sam namjerno grub prema Njavri, jer je diplomirao na Fakultetu za vanjsku trgovinu u Zagrebu, pa bi se po svim ljudskim normama morao distancirati od šarlatanstva Vuka Vukovića, posebno u smislu njegovog vrijeđanja profesora s EFZG-a. Mladi Boris Lalovac je 2006. magistrirao na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu (financije i fiskalna politika) i ne pada mu na pamet omalovažavati svoje profesore.

Domišljati Vuk Vuković nekako je dokučio kako se institucionalizirala korupcija u jedinicama lokalne samouprave. Baš kada sam pomislio da nas guši klasično džeparenje lokalnih šerifa. Razveselila me informacija da Vuk “o britanskoj ekonomskoj politici pregovara s lordovima i članovima engleskog parlamenta”. Koji to šarlatani moraju biti! Negdje u studenom 2013., Vuković je shvatio kako je ekonomija znanost i da svi ekonomisti nisu znanstvenici. Dobro je to podnio i nastavio otkrivati Ameriku u 21. stoljeću. Toliko je tamo doma da daje “vlastitu” prognozu rasta američkog BDP-a. Barack Obama, najvjerojatnije, napeto prati Vukove procjene. Ima toga još, pa su glavni mediji neukusno zgurali Njavrinog asistenta u ravan sveučilišnih profesora Jakovčevića i Lovrinovića.

Koga zastupa Zoran Bohaček? 

Nadao sam se da će nam novi serijal “12 majmuna” ponuditi nekakvo razumljivo iznenađenje tipa: virus je krenuo iz Erste banke. Tamo su se počeli dijeliti krediti s valutnom klauzulom u švicarskom franku. Zaraza se brzo prenijela na ostale banke. Zaspali HNB nije formirao karantenu. Činjenica da se moderna kuga proširila u Hrvatskoj, Mađarskoj i Poljskoj otvara vrata različitim teorijama zavjere. Iz Erste banke stigla je najava da Petar Radaković u svibnju odlazi u mirovinu. To ne znači da se virus povlači. U dostupnim biografijama Petra Radakovića nalazimo da je završio Ekonomski fakultet, ali se uporno izostavlja podatak o kojem je konkretnom fakultetu riječ. Svejedno, ne vjerujem da bi Radaković potpisao napad Hrvatske udruge banaka na potvrđene hrvatske znanstvenike.

U svakom slučaju, pitanje razine moramo postaviti i u svezi sinkronog napada Hrvatske udruge banaka i Zorana Bohačeka na profesore Jakovčevića i Lovrinovića. Kako je Bohaček originalno informatičar, bio bi nekakav red da se u svezi “kredita u švicarcima” našoj sveučilišnoj eliti obrati naša bankarska elita, dakle Franjo Luković i Božo Prka, koji su diplomirali na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu, gdje su Lovrinović i Jakovčević profesori. Simbolički gledano, Franjo Luković stigao je iz Jugobanke, a Božo Prka se zajedno s ostalim domoljubima pojavio na pogrebu Zvonka Bušića. Umjesto domoljubne provjere Lukovića i Prke, nameće se pitanje kredibiliteta takozvane Hrvatske udruge banaka. Simbolički rečeno, Franjo Tuđman je umro, a rodila se Hrvatska udruga banaka. HUB je obmana, fasada koja služi sebi. Kako HUB grubo nastupa protiv znanstvenika, treba provjeriti kako se HUB nametnuo poslovnim bankama. Jer, HUB nije nastao na inicijativu nekog okupljanja banaka i bankara, nego je osnovan na inicijativu određene interesne skupine na čelu sa Zoranom Bohačekom, koji je tako sebi osigurao ugodnu egzistenciju. Glavne poslovne banke u zemlji puštaju Bohačeka da igra svoju ulogu, jer ih to oslobađa glede nadzora države i Javnosti. Klijenti banaka, eno vam Bohaček, zadužili ste se kod njega!

Zapravo, možemo biti zadovoljni da do stvarnog udruživanja banaka nije došlo, jer bi ovaj narod lakše podnio sve političke asocijacije, uključujući udruživanje u treću Jugo slaviju. Zoran Bohaček i njegovo poduzeće HUB samo su privid udruge, koji zamućuje naš pogled na pravo stanje. Poslovne banke ne udružuje HUB, nego uglavnom talijanski i njemačko-austrijski kapital, strani i privatni interes, koji vjerojatno imaju neku treću i četvrtu izvornu boju. Vidimo da je pojava originalnog ruskog kapitala zamalo izazvala novi svjetski rat, koji se praktično vodi kroz banke, korporacije i sve te izrabljivačke swapove. U toj opakoj federaciji, daleko snažnijoj od Eurozone, svaka pijavica djeluje u zasebnom swapu s inozemnom bankom maticom, unutar korporacijske magline izvornog kapitala. Banke su se na Dobronićevu presudu žalile pojedinačno. Kako nam kaže profesor Jakovčević, Bohaček je proveo staljinistički pokušaj zastrašivanja intelektualaca – pisao je dekanu Ekonomskog fakulteta u Zagrebu, profesoru Lajošu Žageru, tvrdeći kako profesori Jakovčević i Lovrinović iznose netočne i štetne izjave. Vjerojatno je to učinio na svoju ruku, bez znanja Lukovića i Prke. Bohaček vjerojatno imitira “telefonske sjednice”, a moj je dojam da “autonomno” vuče one poteze za koje očekuje da bi se mogli svidjeti na šim glavnim bankarima. S napadom na Jakovčevića i Lovrinovića povukao je potez koji Prka i Luković sebi ne mogu dopustiti, a ljubav puca jer Prka i Luković zasigurno rešpektiraju Jakovčevića i Lovrinovića. “Ovo je poraz HUB-a. Ne znaju nastaviti argumentiranu raspravu, nego se služe staljinističkim zastrašivanjem”, izjavio je Jakovčević. “Moje glavno pitanje i zahtjev bankama i HNB-u je: prikažite bilance! Kojeg dana su milijarde švicarskih franaka ušle u hrvatski bankovni sustav, po kojem tečaju je franak promijenjen u kunsku likvidnost i kada su se počeli odobravati krediti u kunama s valutnom klauzulom u švicarskim francima?”. Isto pitanje postavlja i profesor Lovrinović.

Možda je dobro da Vujčić šuti? 

Guverner HNB-a nije Vuk, niti Vuković, nego Vujčić. Diplomirao je na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu 1988. godine. Doktorirao je 1996., na temi “Ponuda rada žena i njen utjecaj na tržište rada: primjer Hrvatske”. Svašta mi pada na pamet. Vujčić je dogurao do pozicije izvanrednog profesora na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu. Vjerojatno izuzetno cijeni profesore Lovrinovića i Jakovčevića, ali se s njima ne konzultira, što može značiti da Vujčić slijedi nečiji diktat.

Znate, kada dobrom financijašu pokažete bilancu, takav će iščitati puno. Možemo li Vujčićevo kratko izvješće za potrebe Udruge Franak i analize koju provode profesori Lovrinović i Jakovčević gledati kao Vujčićevu nekorektnost prema punokrvnim znanstvenicima, ili kao njegovo osobno priznanje potvrđenim znalcima? Vujčić je dao dvije stranice na razini letka i dvije kumulativne tablice za sve banke, otvorene pozicije u švicarskom franku i u eurima, po kvartalima od kraja 2003. do kraja 2014. godine. Promptna – swap pozicija izražena je s kolonama imovine i obveza, a terminske korekcije dijele se na duge i kratke pozicije. Simbolički je tu pozicija ugrađene kupnje, koja signalizira valutno usklađivanje tek u 2. kvartalu 2011. godine. Kupovanjem eura! Naime, tada je Viktor Orban u Mađarskoj pokrenuo zatvaranje kredita s valutnom klauzulom u švicarskom franku, po tečaju 20 posto nižem od tržišnog, praktično po početnom, pa su domaće banke pokrenule prividno poravnanje, svaka u svome swapu inozemne matice i specifičnih derivata. Javlja se mogućnost da je izvlačenje dobiti u korist matica prikazano kao poravnanje, pa to može biti razlog zašto je Boris Vujčić uskratio analitiku. Naravno da su profesori Lovrinović i Jakovčević usporedili tablicu za CHF s tablicom za euro i da su u Vujčićevim podacima lako iščitali istinu koja je posve suprotna onome što Vujčić tvrdi. Tako je Vujčić matirao samog sebe. Nije dao analitiku, a u prikazanim kumulativima ipak je razotkrio špekulativno ponašanje banaka i svoju vlastitu sumnjivu monetarnu politiku. Razvidno je da banke nisu pokrile “kredite u švicarcu”.

Isto tako, nastavlja se obmanjivanje hrvatske Javnosti glede mađarskih “kredita u švicarcima”. Zatvoreni su 2011. praktično po početnom tečaju. HNB nam podmeće mađarsko rješenje iz 2014. za automobile kao “mađarski model za stambene kredite u švicarcima”, realiziran tri godine ranije. Sramotno je uspoređivati relativno stabilne “rate eura” i “rate švicarca”, koje su se duplirale. Gordana Meze je kredit od 700 tisuća kuna otplaćivala 9 godina i danas je dužna 1,5 milijuna kuna! Ako je netko podigao “kredit u švicarcu” za kupnju druge nekretnine, zar mu treba oduzeti sve? Svako pozivanje na socijalnu pravdu, u smislu da se pomogne samo nekim dužnicima po “kreditima u švicarcu”, zapravo je udar na zajedništvo Udruge Franak. 

Sale-leaseback

Zanimljivo je da nam iz gnijezda Petra Radakovića dolaze novi virusi. Sve nas vraća u antička vremena, kada su se duž Via Appia pojavile biste financijskih magnata Rima, ispred rezidencija ugaslog plemstva. Bilo bi zgodno da dužnici Zabe ispred svojih kuća postave bistu Franje Lukovića, a dužnici PBZ-a mogu istaknuti kip Bože Prke. Ovako moram zastati kod susjeda i pitati ga kojoj je banci dužan. Pojam sale-leaseback češće se spominjao nakon što je Britanija ratom otela Argentini Falklandske otoke, a onda ih iznajmila Argentini kroz 99 godina leasinga. Slično je rješavan Hong Kong. Sve ima svoje korijenje u preuzimanju kreditno opterećenih rezidencija i dvoraca, koji su se vraćali bivšim vlasnicima uz rentu ili iznajmljivali novoj društvenoj eliti, a novom vlasniku garantirana je određena renta. Prijedlog je privukao pažnju ministra Borisa Lalovca. Banka bi vlasnički preuzela stan dužnika, a dužnik bi postao podstanar banke u tom istom stanu, čime bi banka osigurala siguran dotok novca do kraja života dužnika, jer znamo da kredit ne može otplatiti. Tko će održavati stanove, tko će odrediti visinu rate i što s obiteljskim kućama koje imaju više stanova?

Osim što se tako rješavala zatrovana aktiva, u Francuskoj, Britaniji, Indiji, Španjolskoj i Švicarskoj, bio je to način da bespomoćni vlasnik dvorca brzo dođe do kapitala. U našem slučaju govorimo o lošim kreditima, pa nema tog efekta, jer korisnik ne dobije ništa, nego samo pokriva već nastali dug. Problem je što se kod nas ništa ne aplicira razvojno, proaktivno, nego se gasi vatra i odvodi izlivena voda, nakon što uništi kuće i cijela naselja. Dođe vam menadžer i kaže vam da od danas niste ponosni vlasnik dvorca, koji je ponosno plaćao ogromnu ratu kredita, nego ste podstanar s obvezom rente za istu nekretninu. Prodavanje duga između korporacija danas je raširena pojava, samo je problem što naši dužnici banaka ne uživaju nikakvu korporativnu podršku, a nekako se manje bojim Borisa Lalovca, a više banaka, koje već znaju kako će to zapetljati.

Konzultantica Žanina Žigo, kojana Hrvatskim studijima predaje upravljanje rizicima i kriznim komunikacijama, dala je u Jutarnjem listu razuman prijedlog za rješavanja slučaja Franak. Predlaže konverziju kredita s valutnom klauzulom u franku po tečaju franka i uz kamatu na dan sklapanja ugovora, sve uz državnu dokapitalizaciju poslovnih banaka na temelju stvarnog gubitka banaka – ovdje trebamo procijeniti koliko banke mogu gubiti zbog situiranja poslovne sredine i poslovne klime u kojoj djeluju. Žanina Žigo napominje da “takva operacija ne bi imala utjecaj na inflaciju ili pad tečaja kune, jer korisnici konvertiranih CHF kredita preplaćenu razliku ne bi dobili u novcu,već bi im se za taj iznos umanjila sadašnja glavnica kredita, pa bi u budućnosti dužnici imali znatno manje rate”. Odakle državi novac za dokapitalizaciju banaka? Pa, HNB može za tu namjenu od države otkupiti državne obveznice s niskom kamatnom stopom.

Pitanja – konstatacije sa presice Udruge Franak od 28. siječnja 2015.

(1) Nametnut je zaokret – država poboljšava stanje banaka.
– Kampanja da država preuzme nenaplativa potraživanja banaka.
– Zahtjevi UF-a preusmjeravaju se za potrebe čišćenja portfelja banaka.
– Bruxelles: Lalovac se obvezao protiv konverzije kredita.
– U sale-leaseback dužnik postaje podstanar, doživotno, u preplaćenom stanu.
– Nekretnine niskobonitetnih preuzima država u zamjenu za obveznice.

(2) Lažna briga za socijalno ugrožene dužnike – napad na znanost i UF – novogovor.
– Za banke je neotplativ kredit NPL – non performing loan, krepano kljuse.
– Niti jedan stambeni kredit ne može biti špekulativan. Niti prvi, niti deseti.
– Proizvod s greškom imaju pravo vratiti svi, pa i bolji kupci.
– Norme EU-a zahtijevaju jednak tretman dužnika prema kreditnom riziku.
– Lažna briga za socijalno ugrožene rasterećuje odgovarajuće ministarstvo.
– Nametanje samo socijalnog aspekta je razbijanje zajedništva UF-a.

Tvrtko Dolić

Komentari

Društvo

Jan Ivanjek: Nama treba borbeno zrakoplovstvo s punim spektrom sposobnosti

Published

on

Natječaj za nabavu borbenih zrakoplova poništen je, još se ne zna kako dalje. Hoće li se krenuti u novi natječaj ili možda u izravnu pogodbu? Kako stvari stoje, prepuštanje nekoj drugoj državi da nam uz naplatu čuva nebo ne dolazi u obzir.

Izgubljeno vrijeme u pregovorima s Izraelcima ne može se vratiti, a, čini se, ni naplatiti.

U međuvremenu ionako vremešni hrvatski MiG-ovi još su ostarjeli – bliži im se konačno prizemljenje. Koliko će Vladi trebati da pronađe nov model nabave zrakoplova, koliko da zaključi posao, kad bi prvi mogao poletjeti iznad Hrvatske?

Gosti „Teme dana“ su bili bivši zapovjednik Hrvatskoga ratnog zrakoplovstva general Josip Štimac te vojni analitičar Jan Ivanjek.

Nastupio je svojevrsni obrat u razmišljanju ministra obrane, kakvih i koliko borbenih zrakoplova Hrvatskoj treba. Ministar je rekao kao je za njega najbolja platforma F-16, da budu novi avioni i da ih ima manje.

– Stručna studija koja je napravljena ne ide ispod 12 aviona, rekao je Štimac.

Ivanjek je rekao kako nama treba borbeno zrakoplovstvo s punim spektrom sposobnosti. S obzirom da nije prošlo da uzmemo najmoćnije rabljene avione, donesena je odluka da nabavimo nove borbene avione.
– Dugoročno se mora doći do brojke od 12 aviona, naglašava Ivanjek.

– Naši postojeći migovi mogu letjeti do 2024. godine i ako do tada ne ugovorimo kupnju zrakoplova, to bi bio veliki problem zato što bi se ljudski potencijal, koji je i tako u osipanju, počeo još više osipati, ističe Ivanjek.

Štimac je rekao kako bi nam Amerikanci mogli ponuditi Block 50/52 što bi nas moglo zadovoljiti. Takav tip aviona imaju i Poljaci.

Ivanjek smatra da bi nas osnovni paket aviona mogao koštati milijardu dolara i to bi nam olakšalo iduću seriju nabave (HRT)

Komentari

Continue Reading

Društvo

Robert Valdec o lobistima /narikačama u svezi (ne)kupnje F-16 koju moraju pročitati svi, posebno u MORH-u

Published

on

Propala, je izgleda, nabavka F 16 Barak višenamjenskih lovaca opremljenih onako kako su ponuđeni na natječaju. Ovo pišem jer imam što reći o HRZ i nabavci zrakoplova – piše Valdec na svom fb profilu.

Zanimljivo je da sada nad propalim poslom najviše nariču oni koji su do jučer F-16 Barak nazivali ‘starim kantama’, ‘otpadom’ i sl.

Dobar dio njih (govorim o ‘velikim stručnjacima’) nariče po inerciji, samo zato jer su ‘popušili’ čaščenje od SAAB-a za koji su gorljivo navijali, a koje im je obećano ako se HRZ opremi Gripenima. Šveđani su ih tijekom tendera vodali kao medvjede po Švedskoj, trpali im u torbe mobitele, laptope, kemijske, rokovnike, vodali ih po večerama…, a oni, ‘stručno’, objašnjavali Hrvatima kako je Gripen daleko najbolja opcija. Jer, ‘novo je novo’.

Oni vještiji su, umjesto mobitela, rokovnika i kemijskih olovki, na račune dobili i nešto konkretnije – neću o imenima, dovoljno je proguglati najstrastvenije ‘Gripenovce’. Među njima ima novinara, ‘vojnih analitičara’, umirovljenih pilota, političara…

I o tom sam tenderu davno pisao. Između onog što su nam odredili da ‘smijemo’ kupiti, F 16 Barak je, po meni, bio najbolja opcija. Na stranu što se za isti iznos može kupiti eskadrila, realno, boljih višenamjenskih lovaca. Ako ne boljih, a onda ne lošijih, no osjetno jeftinijih, pod boljim uvjetima.

Ali, opremanje ratnog (a i civilnog) zrakoplovstva je ionako više politička odluka. Otprilike slična onoj kada je, danas u terminalnoj fazi, Croatia Airlines, umjesto Boing-a odabrala Airbus. I tu su se provizijama napunili offshore računi, sagradili dvorci u okolici Zagreba, no to je neka druga priča.

I u njoj su obje opcije između kojih smo mogli birati bile podjednako kvalitetne (financijski, Boing je nešto jeftiniji), dakle osim toga koji će Tuđmanov savjetnički lobi ubrati proviziju, odabir je signalizirao i političku naklonjenost (EU – SAD).

No vojne nabavke su ipak nešto posve drugo. U jednom razdoblju novinarske karijere bavio sam se, između ostalog, i naoružanjem i vojnom opremom, nabavkama, međunarodnom trgovinom, tržištem oružja i vojne opreme i to crnim i bijelim, obišao dosta međunarodnih sajmova naoružanja i vojne opreme širom svijeta, ponešto tvornica (po svijetu), razgovarao i s trgovcima i s kupcima i s korisnicima. Pa si utvaram da ponešto o tome i znam.

Ako ostavimo po strani politiku pa čak i cijenu i uvjete (npr. održavanje, obuka, rezervni dijelovi, eventualne modernizacije, nadogradnje), najznačajnija stvar pri odluci o odabiru određenog ‘proizvoda’ (nebitno radi li se o jurišnoj pušci, streljivu, zrakoplovu, tenku ili oklopnom vozilu…) su reference.

Dakle, je li se (kada, gdje, kako, u kojim uvjetima i kojem obujmu, koliko efikasno itd.) određeni proizvod dokazao u operativnoj upotrebi i koje su oružane sile već njime opremljene, kakva su im iskustva itd. Jedan od najslikovitijih primjera je jurišna puška AK 47 (i njene inačice) koja je odavno planetarni brend. Postao je to i pištolj Glock, izraelski UZI…

Složeniji sustavi poput zrakoplova, protuzračnih borbenih sustava, raketnih, radarskih i sličnih sofisticiranih sustava druga su priča, no činjenica da je neko oružje, oruđe ili sustav dokazan u operativnoj upotrebi tu je najvažniji. Mislim da ne treba elaborirati zašto je tome tako, dovoljno je napomenuti kako za tako delikatnu namjenu poput oružanog sukoba, nitko pametan neće kupiti ‘mačka u vreći’ bez obzira na to koliko ta vreća bila lijepa i bez obzira na to koliko prodavač te vreće slatkorječivo i uvjerljivo hvalio svoju robu.

I za takve ‘mačke u vreći’ postoje brojni primjeri – jedan od ne tako davnih bio je i naš tender za nabavku borbenih oklopnih vozila. U finalu ostala su dva ponuđača: finska ‘Patria’ i austrijski (zapravo američki) ‘Pandur’. Rezultate znamo – na tenderu je pobijedila Patria. S pravom.

Naime, Patria je već bila u naoružanju nekoliko svjetskih oružanih snaga, u operativnoj upotrebi (tu je bio i offset program, a još se vuku i repovi korupcijskih afera) .

No ‘Pandur2’, tada zapravo, nije postojao – bila je riječ o prototipu čiji ga je proizvođač gurao HV-u kako bi si počeo sastavljati referentnu listu. No unatoč tome, naši su ‘stručnjaci’ po medijima ispisivali hvalospjeve, svako malo putujući u Austriju po ‘rokovnike i penkale’, vješto prešućujući činjenice.

Poput one da je tijekom jedne demonstracije na jednom austrijskom poligonu, kojoj su nazočili i hrvatski novinari (znam i poimence koji), došlo do incidenta – nezgode, u kojem su ozbiljno ranjeni austrijski vojnici (loše rješenje strojnice na kupoli – povratne eksplozije ozlijedile su posadu). O tome, naravno, nije bilo riječi u medijima. Jebi ga, rokovnici su ipak bili u kožnom uvezu. A i nova Motorola Rizr Z8 je bila baš sexy.

Tako nismo mogli u našim medijima, čiji su novinari, ‘investigativno’ analizirali Gripen na licu mjesta – u Švedskoj, u organizaciji proizvođača/prodavača, pročitati o korupcijskim aferama koje još uvijek drmaju i Brazil i Tajland, i Češku i Južnoafričku republiku (nakon tendera na kojem je Gripen pobijedio).

Nije nigdje bilo niti riječi o Gripenima koji su se srušili, incidentima, a još manje o tome da je jedino ‘vatreno krštenje’ taj zrakoplov imao za vrijeme uvođenja ‘demokracije i ljudskih prava’ u Libiju, gdje je uspješno uništio nekoliko meta – par beduinskih šatora i jednu karavanu na devama.

Da se vratimo našim nesuđenim F 16 Barak.

Prvo, hrvatska strana koja je raspisala tender i odlučila spizditi naših pola milijarde dolara, trebala se na vrijeme informirati – no VOA, MVP i slične organizacije su zacijelo imale drugog, pametnijeg posla.

Drugo, ako ništa, bar je nekom, nadam se, došlo iz dupeta u glavu koliko je našim ‘strateškim partnerima’ zapravo stalo do nas.

I treće – da netko na vlasti ima muda pa da kaže kako ćemo, kad već ne možemo kupiti F 16 Barak, tražiti i ponude za, recimo, KAI T-50 Golden Eagle, PAC JF-17 Thunder/CAC FC-1 Xiaolong, Su-35, Su-30MKK…

Mnijem da bi, u tom slučaju, naši ‘strateški partneri’ ekspresno promijenili odluku i isporučili nam odmah eskadrilu F 16 Barak-a sa svim nadogradnjama, uz akcijski popust. Još bi dobili i komplet kuhinjskih noževa na poklon.

Robert Valdec Foto: fb/Valdec

Komentari

Continue Reading

Društvo

PUTIN OBJAVIO OTVORENI RAT ILUMINATIMA: Ako Soros ikad uđe u Rusiju, nikad više iz nje neće izaći!

Published

on

Rusija je izdala službeno priopćenje da je George Soros tražen “živ ili mrtav”, navodeći da su i on i njegova organizacija “prijetnja za rusku nacionalnu sigurnost.”

Sorošu je zabranjen ulazak u Rusiju još od prošle godine, kada se saznalo da je on pomogao uništenje ruske ekonomije u ranim ’90 -im, izvještava Veteranstoday.com, a prenosi Webtribune.

Još prije šest godina objavljeno je:

“Prva stvar koju trebate znati o “Goldman Sachs” je da je to najmoćnija investicijska banka na svijetu, da je svuda, da je to veliki vampir koji sisa lice čovječanstva i nemilosrdno dosipa svoj lijevak krvi koji miriše na novac.”

“U stvari, povijest nedavne financijske krize potpisana je od strane ove banke i njenih pitomaca.”

Soros je kao ova banka. Fil Butler kaže: “George Soros je zamijesio svaku političku pitu koja postoji. Ako postoji kriza na svijetu, sigurna je oklada da on ima udjela u tome. “

Može se reći da su Soros i Goldman Sachs ideološki pripadnici istog bratstva. Njihova strategija je malo drugačija, ali je krajnji rezultat uništenje života putem ekonomskog sustava (bilo da je u pitanju kapitalizam ili socijalizam) i politička manipulacija.

Soros misli da je nepobjediv. Misli da može kretati u politici cijele planete u nekoliko treptaja oka i da nitko ne može mu kaže da prestane. On je tvorac financijske alkemije. Smatra da može ubiti političku stabilnost Europe i Amerike bez izazova.

Soros je star, ali nije zastario. Njegova organizacija je nedavno razotkrivena u obavljanju tajnih operacija osmišljenih da destabiliziraju Rusiju. Povodom toga zanimljiv je citat procurio iz dosjea “Soros fondacije”:

“Naš interes je da se uključimo u aktivnosti ruskih pokreta koji se bore protiv tradicionalnih vrijednosti. Ali imenovanje naše strane je problematično: mi smo u poslu kanaliziranja novca u drugim zemljama u političke svrhe. “

Sada se vidi pravo lice Soroša. Sve te priče o pomaganju sirijskim izbjeglicama, o spašavanju Ukrajine, o “građanskim pravima” i uvođenju “demokracije” u Rusiju su samo dimna zavjesa.

Prema Butleru, sve je to infekcija Soroša. Soros želi uništiti rusku tradicionalnu obitelj. On želi da Rusija bude kao zoološki vrt, a “demokracija” je termin kojim obmanjuje mase.

Soros je u veljači 2015.godine napisao da je “Putin veća prijetnja postojanju Europe od ISIS-a” i takvim izjavama je samo otpočeo svoj đavolji plan.

“Čelnici SAD-a i EU griješe kad misle da je Rusija potencijalni saveznik u borbi protiv islamske države. Dokazi ih osporavaju. Putinov cilj poticanje razgradnje EU, a najbolji način da to postigne je da poplavi Europu sirijskim izbjeglicama. “

“Ruski avioni su bombardirali civilno stanovništvo u južnoj Siriji i natjerali ih da pobjegnu u Jordan i Libanon. Sada je u pustinji 20 tisuća sirijskih izbjeglica koje čekaju prijam u Jordan. “

A dokazi ovakvih tvrdnji? Pa, dokazi su u samom Sorošu. Ono što on kaže je dovoljno. Nema potrebe za istragama. Soros je alfa i omega, početak i kraj. I ako dokazi slučajno ukazuju na nešto drugačije onda moraju biti odbijeni. Ako se Rusija zaista bori protiv terorista onda je takva informacija ipak lažna jer se Soros sa njom ne slaže.

Soros ne shvaća da je ranjiviji nego ikada ranije jer se ne ponaša praktično. Teži da dopuni ideološke dogme i zanemaruje istinu.

Vjerojatno je istina da je Soros protiv izraelskog režima, ali ono što on daje to s druge strane uzima.

Svidjelo se to njemu ili ne, Soros neizravno podupire izraelske zločine time što podržava organizacije za rušenje Asada. Ako zaista želi učiniti nešto dobro onda bi se trudio da stvari popravi a ne da podržava zločinačke ideologije koje vode uništavanju.

Soros je agent novog svjetskog poretka.

Rusiji je očito bilo dosta ovog čovjeka i na kraju su mu zabranili pristup državi. Soroša i njegovu subverzivnu organizaciju označili su kao “prijetnju nacionalnoj sigurnosti.”

“Soroš je špekulant i samoproglašeni filantrop, a njegove malverzacije oslobođene od poreza su sastavni dio ratne mašinerije” – riječi su Williama Engdahla.

On je očito u pravu. Ali Rusija je više nego spremna odstraniti Soroša. Ako se ikad Soros ohrabri ući u Rusiju, nikada više iz nje neće izaći.

Rusija potresa same temelje novog svjetskog poretka i političkog sotonizma.

Veteranstoday.com | Webtribune.rs | Croative.net

Komentari

Continue Reading

Facebook

Popularno