Connect with us

Kultura i vjera

Proslava Male Gospe u Solinu

Published

on

Brojni hodočasnici i ove su se godine okupili uz solinski Jadro na blagdan Male Gospe, 8. rujna, kako bi zahvalili Blaženoj Djevici Mariji za njezin zagovor te molili za svoje najmilije. “Kruna kojom smo okrunili Majku Mariju želi biti naša zahvalna rođendanska čestitka. Ovim gestom ne želimo Majku samo veličati i častiti, već prije svega nju, najvjerniju učenicu svoga Sina, i u životu nasljedovati.

Sa našim zavjetnim darovima i mi poput Majke Marije želimo reći Gospodinu: ‘Veliča duša moja Gospodina, i klikće duh moj u Bogu mome Spasitelju, jer velika mi djela učini Svesilni, sveto je ime njegovo'”, kazao je splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić predvodeći obred krunjenja odnosno blagoslova Gospine i Isusove krune. Time je započela proslava koja se nastavila svečanim ophodom oko svetišta s Gospinim kipom. Euharistijsko slavlje ispred crkve Gospe od Otoka predvodio je splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić u koncelebraciji s provincijalom Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja fra Joškom Kodžomanom, župnikom don Rankom Vidovićem i ostalim svećenstvom.

U propovijedi je nadbiskup govorio o obitelji kao temeljnoj stanici društva i budućnosti, o ulozi majke u obitelji i o Trećem nacionalnom susretu hrvatskih katoličkih obitelji. “U središtu Božjeg plana spasenja stoji žena – majka po kojoj se na svoj način dodiruje ljudsko i božansko rodoslovlje. Zato danas slavimo rođendan i Isusove i naše Majke. Svojim dolaskom na slavlje rođendana Blažene Djevice Marije ulazimo i mi sa svojim obiteljima u radosni tok rijeke božanskog milosrđa koje je svijetu poklonilo čistu i neokaljanu Majku. Ovogodišnje rođendansko slavlje još je svečanije jer nas uvodi u Treći nacionalni susret hrvatskih katoličkih obitelji kojeg ćemo za tjedan dana slaviti ovdje u prasvetištu Gospe od Otoka. S Majkom želimo ići ususret ovom Susretu. Jer Majka nas vodi k svom Sinu Isusu Kristu, darovatelju života. A upravo to ovim nacionalnim susretom želimo obnoviti: da nam obitelji budu izvor života i radosti, mjesta zajedništva i ljubavi, požrtvovnosti i brige za drugoga.”

Govoreći o majkama naglasio je da je svaka majka, poput Majke Marije koja je u svom krilu nosila Sina Božjega, svetohranište jer nosi život koji je Božji dar. “Vi ste gorući grm u kojem nam se Bog objavljuje, pred kojim puni poštovanja trebamo izuti obuću jer je trudna žena donositeljica novog života. A Bog je došao da život imamo i to u izobilju! No kako se odnosimo prema ovim božanskim darovima? Zar je moguće i zar se smije gasiti i trnuti život u majčinu krilu? Zar se smije gaziti po ovom svetom tlu? Narod koji to čini nema budućnosti. Njegovo rodoslovlje ne može poznavati ni stoljeća ni tisućljeća. Kratkog je vijeka! Stoga je vrijeme da majku i obitelj stavimo na prvo mjesto, jer su majka i obitelj put nade – izvor života i radosti!” Dodao je da je majka za djecu i žena za svoga supruga “svetište i središte, srce i duša obitelji! U obiteljskoj ljepoti zajedništva najvažnija uloga je dodijeljena tebi ženo – majko! Prevažna si i za društvo i za Crkvu, a osobito si na srcu Boga koji preko tebe svijetu kojeg voli daruje novi život i spasenje.”

U nastavku svoje propovijedi osvrnuo se na pobudnicu „Radost ljubavi“ u kojoj papa Franjo upozorava da smanjenje majčinske prisutnosti u društvu predstavlja ozbiljnu opasnost za samo društvo. U tom je svjetlu progovorio o suvremenim društvenim poteškoćama s kojima se susreće majka kazavši: “Nažalost, danas društvo prihvaća ženu, ali ne i majku! Ako si trudna, ako želiš i imaš djecu tebi nije dostupno radno mjesto! A što reći o ženi – majci koja je i nedjeljom prisiljena biti odsutnom iz svoje obitelji. A da i ne spominjemo slučaj obitelji koja je bez vlastitog doma i mora u podstanarstvo. Što će čuti? Oprostite, ne primamo obitelj s djecom.”

Podsjetio je na nedavni slučaj kada iznajmljivač nije htio primiti dvojicu deklariranih turista. Istoga dana doznale su to i osudile sve svjetske agencije i naši domaći mediji. Nadbiskup se upitao: “A tko će znati za slučaj odbijanja obitelji s djecom? Nitko osim same obitelji. I nikomu ništa! I nikomu ništa za slučaj gubljenja radnog mjesta zbog trudnoće. Zapravo, svi to skupo plaćamo! Jer ako se tako odnosimo prema majci koja nosi i daruje život ostat će nam prazna radna mjesta i bit ćemo i bez mirovina i bez rodoslovlja. Uostalom, što nam govore tolike škole bez prvašića? Mentalitet kapitalizma i produktivnosti tjera ženu da između „biti žena“ i „biti majka“ izabere ostati žena. Prisiljena je odreći se majčinstva kako bi se svim raspoloživim sredstvima – kontracepcijom, abortusom… – obranila od svog čeda koje postaje opasnost i ugroza za njezin nametnuti status u društvu. O koje sve drame u svojoj nutrini žive tolike žene, ove osjetljive, a u isto vrijeme i jake duše! S kolikim poteškoćama i izazovima se nose mnoge žene zbog sve veće pojave neplodnosti. Što bi sve učinile za dar majčinstva! Ostajemo nijemi pred ovakvim stvarnostima, ali svoj pogled i molitve upravljamo prema Majci Mariji – onoj koja je pohitala u gorje kako bi podijelila radost s Elizabetom kojoj je darovano dijete onda kada se to činilo nemogućim.”

Nadbiskup Barišić se na kraju svoje propovijedi obratio supruzima i očevima: “Vrijeme je da naše društvo prepozna i vrednuje majčinstvo i majčin odgojni rad u obitelji. To također trebaš vrednovati i ti poštovani supruže i oče, koji ćeš svojom prisutnošću i odgovornošću znati preuzeti i one kućne obveze za koje ti se čini da ti ne pripadaju. Dragi i poštovani supruže i oče, pozvan si u blagosti i strpljivosti ljubiti svoju suprugu i majku svoje djece. Jer što najviše može učiniti jedan otac za svoju djecu, tj. za čitavu obitelj i vlastito rodoslovlje? Da voli majku svoje djece, svoju suprugu! Ako je s jedne strane za zdravo društvo potrebna prisutnost majke i majčinstva, s druge strane je potrebno oca i očinstvo više povratiti u obitelj. Na to nas podsjeća i papa Franjo kada kaže da je za zdravlje obitelji i društva nužno vrednovati i majčinstvo i očinstvo kako bi se dogodilo ozbiljno vrednovanje i uvažavanje obitelji, a time i čitavog društva po njegovoj temeljnoj stanici.”

Prigodnu riječ zahvale na kraju misnoga slavlja uputio je župnik i upravitelj solinskoga prasvetišta don Ranko Vidović, a nadbiskup Barišić pozvao je sve na cjeloviti program Trećega nacionalnog susreta hrvatskih katoličkih obitelji i da podrže humanitarnu akciju “Obitelji za najmanje” pozivom na broj 060 9000. Po drevnom običaju, brojni su hodočasnici pristupili sakramentu euharistije, a euharistijsko slavlje, koje je zajedno s procesijom prigodnim riječima animirao don Ante Mateljan, završilo je himnom Lijepoj našoj.

Misi je nazočio izaslanik Vlade RH ministar Lovre Kuščević, solinski gradonačelnik Dalibor Ninčević, župan Splitsko-dalmatinske županije Blaženko Boban, brojni (grado)načelnici, predstavnici crkvenih i društvenih ustanova te javni kulturni djelatnici. Pjevanje je predvodio zbor Kraljice Jelene pod ravnanjem prof. Mirka Jankova. Proslava blagdana i Dana grada Solina završit će svečanim popodnevnim misnim slavljem u 18 sati koje će predvoditi vojni ordinarij u BiH mons. Tomo Vukšić.      autor: Silvana Burilović Crnov/SMN

Komentari

Kultura i vjera

Godina bez fra Josipa Marcelića

Published

on

Hrvatska udruga Benedikt zahvalna svojem utemeljitelju

Don Mladen Parlov  i don Jure  Vrdoljak služili  svetu misu na Lovretu

Kapela Školskih sestara franjevki na Lovretu bila je u utorak navečer, 22. siječnja mjesto sjećanja na fra Josipa Marcelića i izričaj naše zahvalnosti za sve ono nemjerljivo dobro što je učinio.

Zahvalni  smo  i za  ono manje uspješno, ali uvijek  s pouzdanjem u Božju providnost, u nadi  i ljubavi.  Bio je autentičan  glasnik Božje riječi, nepokolebljiv znak vedrine  i nade u našem vremenu i u našem gradu.

Liječio je ranjene duše, vidao rane, tješio neutješne,  vraćao nadu izgubljenim, zalutalim otkrivao smisao života  i put do Boga. Uronjem u otajstvo spasenja otkrivao je radost života u vjeri, pouzdanje u Boga i njegov sveti nauk. Uvjerio je mnoge u sreću rađanja novog života, ljepotu kreposnog življenja,  snagu molitve i tako su fra Josipovi puti  polako bivali i naši puti.

Don Mladen je, u svojoj homiliji,  s puno pažnje i lijepih riječi govorio o svojem profesoru i velikom prijatelju, don Jurinom također. Slušajući ga, zajedno smo pokušali listati knjigu fra Josipova života.  Nije moguće napraviti  sažetak tako dugog, dinamičnog života, bogatog dobrim djelima  kao što je bio fra Josipov život.

Umro je u 89.godini života, 71.godini redovništva i 65.godini svećeničke službe.Vjernici ga pamte kao vrlo učenog i brižnog redovnika, predanog i sjajnog duhovnika i karizmatika. „Fra Josipove velike ljubavi u životu su Isus, Gospa i Crkva. Ali,  postojala je još jedna ljubav, jednako velika kao prva, a to je Hrvatska. Volio je beskrajno svoju domovinu. Radovao se njezinim uspjesima, a patio je u godinama nakon  Domovinskog rata. Bilo je to teško vrijeme započete detuđmanizacije. Ali nošen nadom i pouzdanjem u Boga,  želio se suprostaviti idejama loših namjera i tada je zapalio krijesnicu Hrvatske udruge Benedikt.   Tako je postao jedan od njezinih  vrijednih utemeljitelja, duhovnik i član Savjetodavnog vijeća“ rekao je don Mladen.

Dragi naš pater Josipe, bili ste naša luč na putu, naša podrška, sigurnost i hrabrost kada su nam snaga, odvažnost i mudrost bile itekako potrebne. Hrvatska udruga Benedikt  zahvaljuje Vam na svakoj izgovorenoj riječi, savjetu, dobronamjernoj  kritici,  molitvi i ljubavi koju ste nam nesebično poklanjali s osmjehom i vedrinom. Vaše javno sudjelovanje u našim programima, za nas je značio kvalitetan korak naprijed u našem radu. Vaša podrška, nada, hrabrost i mudrost  su nam i danas potrebni, još i više. Sigurni smo da nas, s nebeskih visina u blizini Svevišnjega, Vaše molitve i dalje brižno prate da ne posustanemo na našem putu. Vi ste  trajno u našem srcu, sjećanju i molitvi. Zahvalni Vam za onu prvu upaljenu krijesnicu čiji plamen još uvijek gori istim žarom.

Hrvatska udruga Benedikt/ Margita Vučetić

Komentari

Continue Reading

Kultura i vjera

SLUČAJ KOJI JE ZBUNIO ZNANSTVENIKE: Novo čudo u Međugorju!

Published

on

Nevjerojatno ozdravljenje dječaka kojem su predvidjeli samo nekoliko tjedana života po izlasku iz autobusa!Jedno od narazglašenijih čudesa u Međugorju svakako je ozdravljenje malog Joshue o kojemu su izvještavale sve talijanske televizije i mnogi europski mediji. Riječ je o djetetu koje je posve zbunilo znanost čudesnim ozdravljenjem od  mnoštva tumora. Osam mjeseci, dvogodišnji Joshua borio se protiv posljednjeg stadija raka koji ga je proveo kroz transplantaciju, 80 kemoterapija, 17 terapija radioterapijom. A kad ništa od toga nije uspjelo, njegovi roditelji koji uopće nisu katolici, odveli su ga u Međugorje. Vrativši se kući, testovi su pokazali kako je 19 tumora od 20 koliko je sveukupno imao, te metastaze po kostima nestalo, te je počeo čudesni oporavak malenog djetešca.

Liječnici su mu prije odlaska u Međugorje dali svega nekoliko tjedana života. Uslijed tumora nije mogao hodati, no došavši u mjestašce u Bosni i Hercegovini, čim je sišao s autobusa počeo je trčati na veliko čudo roditelja,  priča reporter RAI3 televizije i dodaje: ‘Uslijedila su klinička testiranja koja su pokazala nestanak tumora,  smanjenje tumorne mase od 7,5 i 3 cm i zacjeljivanje metastaze na kostima.’

Ovo čudo probudilo je veliko zanimanje svih onih koji su poznavali užasan i bolan put kojeg je prolazio mali Joshua od svog rođenja, ali najviše iznenađuje to što njegovi roditelji, otac Manuel (poznati glumac sit coma “Family very strong”) i majka Elisabetta de Venera, koji su ga odveli u Međugorje nisu prakticirali katoličku vjeru već pripadaju skupini kršćana pod nazivom ‘kršćani uradi sam’.

Padre Pio posredovao putu u Međugorje

No, kako je ova obitelj završila u Međugorju? Tu priču ispričao je otac Manuel: Nakon tolikih medicinskih problema i obuzet očajem mislio sam odvesti Joshuu u Lourdes’ – priča otac Manuel za talijanske novine.

Jedino marijansko svetište koje mi je bilo poznato. Ali jednog dana dok sam bio u San Giovanni Rotondu (maleni je bio u bolnici u San Giovanni Rotondu koju je podignuo sam Padre Pio), otišao sam u kriptu Oca Pia i u trenutku očaja pitao sam ga s knedlom u grlu: “Zašto baš mom sinu? Daj mi jedan znak kako bih se opet mogao nadati”.

Nakon susreta s Ocem Piom vratio sam se u bolnicu i dok sam hodao hodnikom odjela, na kompjuteru se upalio jedan totem gdje mi se prikazalo Gospino lice. Bio je to jedan blic koji me je smeo. Kada sam ušao u sobu zatekao sam moju suprugu koja mi je ispričala da Joshua nije htio spavati i da je zahvaljujući marijanskim pjesmama pronašao spokoj i mir.

Informirali smo se o glazbi koja je uspavala našeg sina.
Bile su to pjesme posvećene Gospi iz Međugorja. Nismo čak niti znali da postoji mjesto Međugorje. Ali Gospa nas je zvala i dala nam je drugi znak. Među razbacanim časopisima u bolničkoj čekaonici nalazio se jedan poseban “Danas” u kojem se govorilo o Gospi koja se prikazala 6 vidiocima 1981. i o njezinim čudima ozdravljenja. Nakon što smo pročitali taj članak odlučili smo odmah otputovati. Liječnici su nam savjetovali suprotno jer je Joshua imao vrlo niske trombocite u krvi (5.000), ali mi smo čvrsto odlučili ići.

ČUDO S trombocitima …

Čudo se dogodilo već na dan polaska jer taj dan trombociti u krvi našeg sina čudesno su porasli na 160.000. ‘Već sam u ovom vidjela čudo. Dijete nije moglo putovati u tim uvjetima, no povećanje trombocita preko noći bio nam je prvi znak da moramo ići’, rekla je majka Elizabeth de Nicolo za RaiUno.

Također, njegovi roditelji su primijetili da se Joshua osjećao bolje čim je stigao u Međugorje. ‘Dijete nije moglo uopće hodati prije puta, a on je hodao po izlasku iz autobusa. Nadalje, obitelj je zbog poznanstva s poznatom talijanskom novinarkom Paolom Brassi prisustvovalo ukazanju vidjelice Mirjane. ‘Nakon ukazanja primijetili smo da Joshua, kao da ne osjeća više bol, on je bio radostan’, priča otac talijanskim medijima i dodaje da je pravi šok uslijedio tek nakon povratka u Italiju. Vratili smo se u bolnicu u San Giovanni Rotondo i pronašli liječnike koji bi nam mogli objasniti što se događa. Klinički testovi pokazali su da je 19 tumora nestalo a metastaze kostiju su posve izliječene. Ostao je samo jedan neuroblastom čija je veličina drastično smanjena sa 7 na 3 cm. Dr. Xavier Ladogana, direktor onkološkog odjela, za talijanske medije je rekao : ’Ono što se dogodilo Joshui je znanstveno neobjašnjivo. S obzirom na resurse i znanje koje imamo na raspolaganju ne možemo dati točno i neosporivo objašnjenje ovog događaja. Možemo samo reći da Joshua nema istu dijagnozu koju je imao prije hodočašća u Međugorje. ‘

Slijede mistična iskustva

S obzirom da je posljednji tumor koji se nalazio iza pluća smanjen za 4 cm, to je omogućilo liječnicima da obave opasnu operaciju. ‘Operacija je bila u potpunosti uspješna i liječnici su rekli da je čak i to čudo jer je operacija trajala manje od jednog sata a bila je predviđena kao operacija koja će trajati 4-5 sati. Nakon operacije dijete je je trebalo provesti nekoliko dana na odjelu intenzivne njege međutim, nakon pola sata Joshua se probudio i počeo disati bez problema, daleko bolje od predviđenog. Nakon buđenja od operacije Joshua je rekao da je bio s Isusom i da mu je on dao veliki veliki dar života’ ispričala je majka, koja se nakon godinu dana vratila sa potupno zdravim sinom u Međugorje – zahvaliti. Tamo je Joshua gledao u nebo i radosno se smiješio. Kad smo ga pitali čemu se smiješi on je odgovorio:

Vidio sam Majku!

Izvor: dnevno.hr

Komentari

Continue Reading

Kultura i vjera

Crkva objavila 70. čudesno izlječenje u Lourdesu: Naglo, trenutačno i potpuno trajno!

Published

on

 NA SVJETSKI DAN BOLESNIKA     Biskup Beauvaisa je u nedjelju objavio čudesno izliječenje teško invalidne francuske redovnice Bernadette Moriau (69) nakon hodočašća u svetište Lourdes 2008. godine, što je 70. čudo koje je Crkva priznala u Lourdesu tijekom posljednjih 160 godina. 
  
“Opasno je usuditi se reći da je Bog intervenirao putem čuda u nečijem životu, potpuno sam svjestan činjenice da sam biskup Beauvaisa i da ta vijest odjekuje Crkvom u Francuskoj i u svijetu”, rekao je biskup Jacques Benoit-Gonnin.

Sestra Bernadette Moriau je rođena na sjeveru Francuske 1939. i od 1966. je patila od bolova u kralježnici. Niti nakon četiri operacije nije mogla raditi kao bolničarka niti hodati bez poteškoća.

U srpnju 2008. ta redovnica je sudjelovala u hodočašću u Lourdes, gdje je primila sakrament bolesnima – donosi direktno.hr.

Po povratku 11. srpnja 2008. je doživjela neuobičajene osjete i unutarnji glas joj je rekao da skine sve aparate, korzet i udlagu, prema priopćenju biskupije. Istog dana sestra Bernadette je prekinula sva liječenja.

“To naglo, trenutačno i potpuno trajno izlječenje i dalje je neobjašnjivo prema našim sadašnjim znanstvenim spoznajama, pa je monsignor Jacques Benoit-Gonnin proglasio izvanrednim i čudesnim, a božansko obilježje izlječenja sestre Bernadette Moriau je postignuto posredovanjem Djevice Marije”, prema tekstu biskupije.

Lourdes, gdje se Djevica Marija ukazala 1858. godine Bernadette Soubiros, postao je jedno od glavnih odredišta katoličkih hodočašća u svijetu s oko četiri milijuna posjetitelja svake godine.

Komentari

Continue Reading

Facebook

Popularno