Connect with us

Društvo

Prof. Jurčević: Zapanjujuća je opsežnost i intenzitet medijske zaštićenosti Ive Josipovića

Objavljeno

- datum

Objavljujemo razgovor koji je prof. Josip Jurčević napravio za portal hrsvijet.net, a koji je stavljen na raspolaganje i našem portalu croative.net.

Kako gledate na tezu prema kojoj su Josipovića od sigurnog poraza u prvom krugu zapravo spasili  skloni mu mediji?

Na prvi pogled je zapanjujuća dugotrajnost, opsežnost i intenzitet medijske zaštićenosti Ive Josipovića. Ta zaštićenost traje već šest godina, tj. od početka javne akcije kojom ga se započelo voditi prema mjestu predsjednika Republike Hrvatske. Znakovito je podsjetiti da je ta specijalnoratovska operacija započela u veljači 2009. g. nastupom Josipovića u emisiji Aleksandra Stankovića, Nu2, te bez prekida traje do sada.

Izgleda gotovo nevjerojatno da se u okolnostima gotovo bezbrojnih i veoma različitih suvremenih medijskih sredstava može tako uspješno medijski oblikovati i štititi poželjni virtualni lik i djelo Ive Josipovića, koji je stvarno iznimno problematičan s političkog, korupcijsko-kriminalnog i psihološkog motrišta. Odnosno, naglašeno je skandalozan niz činjenica iz političkog djelovanja te poslovnog i osobnog života Ive Josipovića, ali sva su ta zanimljiva i za državljane Hrvatske važna saznanja ostala prikrivena na samim rubovima javnog govora.

Presuda HNES-a Josipoviću za veleizdaju

Za ilustraciju je dovoljno podsjetiti da je Hrvatsko nacionalno etičko sudište 10. prosinca 2014., tj. na Međunarodni dan ljudskih prava, u dvorani Lisinski pred 500 ljudi objavilo etičku osudu Predsjednika Ive Josipovića zbog veleizdaje. Osuda je detaljno obrazložena i u pisanom obliku dostavljena svim medijima. Međutim, izricanje osude je spomenulo tek nekoiliko nemasovnih medija.

Prema tome, Predsjednik RH Ivo Josipović je projekt kojeg su oblikovali i zaštitili brojni protuhrvatski interesi, koji imaju ishodište u Hrvatskoj i izvan Hrvatske. U tome projektu mediji predstavljaju tek jedno od isturenih sredstava, a u pozadini je cijela korupcijska struktura koja je okupirala sve položaje moći u državnim i društvenim institucijama u Hrvatskoj, te onemogućava institucionalni otpor katastrofi u koju se sustavno privodi Hrvatska.

Kriminalna mreža marketinških agencija 

– Marketinške agencije koje pet godina od Ive Josipovića stvaraju najomiljenijeg političara u Hrvatskoj ponovo je demantitao izborni rezultat. Ima li u tim manipulacijama elemenata za USKOK?

Marketinške agencije koje se koriste za manipulaciju u Hrvatskoj dvostruko su kriminalne. S jedne strane njihova takozvana istraživanja krše niz stručnih načela i standarda istraživanja javnog mnijenja. S  druge strane njihov posao je kriminalan prema temeljnim određenjima i vrijednostima Ustava i niza zakona RH. Pritom je najvažnije da agencije i njihovi proizvodi sudjeluju u onemogućavanju vladavine prava i demokratskog višestranačkog sustava te diskriminiraju temeljna ljudska prava na slobodu i jednakost državljana Republike Hrvatske.

USKOK je nadležan i potpuno nepoduzetan za nedjela klasičnog organiziranog kriminala u kojem su markentiške agencije godinama tek jedan djelić. No, niz drugih državnih tijela i institucija – od Sabora, Ustavnog suda i pravosuđa do strukture najviše i lokalne izvršne vlasti – također je paraliziran i odgovoran, jer ne izvršavaju svoje propisane dužnosti. Koji god čestiti pojedinac pokuša unutar sustava postupati sukladno ustavnim i zakonskim ovlastima na njega se obrušava i davi ga cijela korupcijska mreža. Stoga otpor koji može promijeniti ovo jadno stanje mora biti u sinergijskom, organiziranom obliku.

– Dok iz stožera Kolinde Grabar Kitarović dolaze pozivi na zajedništvo, iz SDP-ovog pristizu poruke “ili mi ili oni”. Nije li to svojevrsno priznanje podjele na političke Hrvate i političke Jugoslavene ?

Svako održivo djelovanje u kojem sudjeluje više skupina ili veći broj ljudi mora pored ostaloga imati i sustav zajedničkih idejnih i moralnih načela i vrijednosti, koji se na razini stranaka očituju u političkim koncepcijama, porukama, simbolima, parolama itd.

Komunistička isključivost Milanovića: “Ili mi ili oni…”

Iako je od raspada Jugoslavije proteklo već četvrt stoljeća, SDP se nažalost nije ni formalno a kamoli stvarno odrekao ni privrženosti svojem temeljnom koncepcijskom ishodištu a to je Komunistička partija Jugoslavije, niti se odrekao jugokomunističkih simboli i idola. To se najjasnije očitovalo  u Josipoviću omiljenoj komunističkoj partizanskoj kapi i činjenici koju je sam Josipović naglasio kako nije slučajno što je u drugu predsjedničku kampanju krenuo s Trga maršala Tita jednog od deset najvećih svjetskih masovnih ubojica. Na to se naravno nadovezao i junoša Milanović s najradiklanijom revolucionarnom komunističkom isključivošću – „ili mi ili oni“.

S druge strane, vrijednosni i životni korijeni Kolinde Grabar Kitarović su iz tradicionalnog hrvatskog i kršćanskog ambijenta, a u njenoj veoma uspješnoj političkoj karijeri nema naznaka da je sudjelovala u kriminalnim djelatnostima korupcijeske hobotnice. Stoga je razumljivo što gospođa Grabar Kitarović poziva na zajedništvo i nudi u svakom pogledu zaokret prema boljoj hrvatskoj budućnosti.

Iznimno su bitne kvalitativne razlike između predsjedničke ponude Ive Josipovića i predsjedničke ponude Kolinde Grabar Kitarović, te se one na razini osnovnih političkih poruka mogu jasno prepoznati u razlici između  komunističkog političkog jugoslavenstva kojeg uporno i dosljedno zastupa Josipović te pluralno-demokratskog političkog hrvatstva kojeg predstavlja Kolinda Grabar Kitarović.

– Zoran Milanović je otvoreno protiv Josipovićevog koncepta ustavnih promjena a time i njegovog predizbornog programa. Može li s takvim teretom Josipović uopće biti ozbiljan rival u drugom krugu?

Prividno ili stvarno ustavno i drugačije čerupanje između Josipovića i Milanovića je drugorazrednog značenja i svakako pomaže kampanji Josipovića, jer se stvara javna percepcija da se Josipović navodno razlikuje od Milanovića te se tako pokušava kampanju Josipovića rasteretiti golemih neuspjesha i tereta SDP-ove vladajuće strukture. Stvarne su činjenice da je Josipović obljubljeni predsjednički kandidat SDP-a i napose Zorana Milanovića osobno, te da su udbaški tajkuni i milanovićevi ministri najveći novčani i drugačiji donatori Josipovićeve prerdsjedničke kampanje.

Osim toga, ta protuhrvatska struktura je popunila gotovo cijelu upravljačku piramidu u Hrvatskoj, te će učiniti sve institucionalno i vaninstitucionalno radi zadržavanja svojih položaja.

Stoga, bila bi najtragičnija zabluda stožera Kolinde Grabar Kitarović i napaćenih hrvatskih državljana ako se ijednog trenutka opuste i podcijene moćne interese u Hrvatskoj i izvan Hrvatske koji nose Josipovića.

– Kako tumačite činjenicu da i unatoč svemu vezanom za Lex Perković Ivo Josipović uživa toliku potporu?

Lex Perković i dubina cijelog slučaja Perković, kojeg sam detaljno opisao u svojoj knjizi „Slučaj Perković – spašavanje zločinačke budućnosti“ – zorno svjedoče o upravljačkoj moći s kojom protuhrvatske strukture raspolažu u Hrvatskoj. Upravo zbog te moći koja je je sakrivena od hrvatske javnosti i koja je moć Josipovića dovela na položaj Predsjednika RH, terbaju svi koji žele dobro Hrvatskoj biti svjesni kako će biti veoma teško osloboditi predsjednički ured od Josipovića i njegove pozadine.

To će biti jedino izvedivo ako se do završetka predsjedničkih izbora okupe sve hrvatske snage i 11. siječnja 2015. zajednički pokažu odgovornost. Kao i 1991. godine.

croative.net | hrsvijet.net

 

Komentari

Oglasi
Komentari

Društvo

Zabranjen film ‘Staljinova smrt’ jer ‘uvredljivo ismijava sovjetsku prošlost’

Objavljeno

- datum

 PUTINOVA REPRESIJA   Nikita Mihalkov je autor filma o staljinizmu “Varljivo sunce” za koji je 1994. dobio Veliku nagradu ocjenjivačkog suda u Cannesu za najbolji strani film

Rusko ministarstvo kulture otkazalo je u utorak prikazivanje francusko-britanske komedije “Staljinova smrt” koja je u ruska kina trebala doći u četvrtak i koju su ruski filmski radnici i političari ocijenili uvredljivom i “propagandnom”.

“Dozvola za distribuciju filma “Staljinova smrt” je povučena”, rekla je za AFP glasnogovornica odjela za film pri ministarstvu. Film Armanda Ianuccija koji se u četvrtak trebao početi prikazivati u Rusiji i koji je bio zabranjen za osobe mlađe od 18 godina, na komičan način priča o borbi Staljinovih najbližih suradnika za vlast nakon njegove smrti 1953.

Filmski radnici, zastupnici i političari u Rusiji koji su u ponedjeljak pogledali film u ministarstvu kulture, potpisali su apel upućen ministru Vladimiru Medinskom tražeći zabranu prikazivanja komedije koja je “udar na ruske državne simbole”.

“Zahtijevamo da provedete dodatno sudsko vještačenje i u međuvremenu povučete dozvolu za prikazivanje filma”, piše dvadesetak ruskih uglednika, među kojima redatelj Nikita Mihalkov i kći sovjetskog generala Georgija Žukova, Era Žukova.

Medinski je ocijenio da se film može tumačiti kao “uvredljivo ismijavanje sovjetske prošlosti, zemlje koja je pobijedila fašizam, sovjetske vojske i običnih ljudi, pa i žrtava staljinizma”. Otkazivanje početka prikazivanja filma nije “cenzura”, rekao je ruskim novinarima.

Kritiziran je i izbor vremena izlaska filma, samo tjedan dana prije proslave 75. obljetnice sovjetske pobjede u Staljingradu nad nacističkom Njemačkom. Potpisnici peticije objavljene na mrežnoj stranici ministarstva, drže da je taj “propagandni film (…) uvreda za sve koji su poginuli i koji su preživjeli” Staljingradsku bitku.

“Ne samo Staljin, nego i svi njegovi maršali, pa i Žukov, prikazani su kao slaboumnici, iako su pobijedili u ratu”, rekao je za AFP jedan od potpisnika, Pavel Požigajlo, član savjetodavnog vijeća ministarstva kulture. “Ovakvi filmovi jednostavno ne bi trebali dolaziti u Rusiju a oni koji kupuju slične filmove ne bi trebali raditi u našoj zemlji”, istaknuo je drugi potpisnik, Nikita Mihalkov, nakon gledanja filma, pokazuju snimke portala Komsomolske Pravde.

Autor: Hina

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Društvo

Hasanbegović: Salonski kvaziljevičari 24 sata na dan sjede na zagrebačkoj špici i ispijaju kave i troše novac od te “fašističke države” u kojoj žive

Objavljeno

- datum

Zlatko Hasanbegović, bivši ministar kulture, inače novi član Kazališnog vijeća HNK, nakon što je bio na premijeri predstave redatelja Olivera Frljića “Šest likova traži autora”, kaže: “Ja sam došao, pogledao i nisam bio šokiran”.

“Ima tu možda elemenata i mazohizma, a ima i veze s mojom urođenom znatiželjom. Morao sam doći pogledati”, rekao je Hasanbegović, koji je u kontekstu predstave i onih koji su se tamo našli, spominjao “wannabe zvijezde i novu socijaldemokratsku haljinu s Burberry uzorkom Milanke Opačić”.

“Bilo mi je zanimljivo vidjeti me kako izgledam sa svinjskom glavom, kako me pričešćuje s kokainom biskup Mile Bogović …”, rekao je u razgovoru za RTL i dodao: “Ja sam došao, pogledao i nisam bio šokiran”.

Osvrnuo se i na to da sada sjedi u počasnoj loži HNK-a Zagreba, rekao je: “Spletom okolnosti moram biti u loži. U ložama nisam bio nikad u životu. Zanimljivo je gledati to ozračje uvijek istih lica te naše celebrity scene. Očigledno su preplaćeni na lože i na domjenak”.

O pojmu “kvaziljevičari” koje on sam stalno spominje, objasnio je, kako on smatra: “To su klišeji koji su izgubili bilo kakvo značenje. Kad sam govorio o tome, govorio sam o salonskim kvaziljevičarima koji 24 sata na dan sjede na zagrebačkoj špici i ispijaju kave i troše novac od te “fašističke države” u kojoj žive”.

Za sebe kaže da se ne prepoznaje kao desničar i poručuje: “Ja sam čovjek širokih shvaćanja. Riječ sloboda obilježava moje političko djelovanje”.

Što se tiče zagrebačkog HNK-a, kaže: “Sve što je dobro će se pozdraviti. HNK Zagreb je stožerna kulturna ustanova i kao takva mora imati podršku od države”, istaknuo je, a komentirao je i neprofitne medije: “Ono što se naziva neprofitni mediji i što su parapolitičke i paraideološke platforme i one se ne mogu financirati iz državnog proračuna. Nema više toga da se novac dijeli političkim dekretom”.

Na opasku da je fokusiran na ideološko – kulturno – medijski prostor, ali to nije najvažnija stvar, Hasanbegović je upozorio: “Taj prostor je jako važna stvar, naša stranka je utemeljena na jasno orijentiranim vrijednostima i načelima iza kojih stojimo, ali to nisu jedina pitanja. Medije najviše zanima ovo, ali ja vas pitam zašto onda postoje toliki otpori stanovitim promjenama?”

Što se pak tiče europarlamentarnih izbora, do njih je, kaže, još mnogo vremena, ali svaka ozbiljna stranka mora sudjelovati na svim parlamentarnim izborima, a što se tiče predsjedničkih – “o tome ću pričati kad to dođe na dnevni red. Mi ćemo iznijeti svoje stajalište i naši birači će znati što činiti” – donosi Hrvatska-danas.hr

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Društvo

TKO JE ZAUSTAVIO ULAGANJE BOEINGA U HRVATSKU? I kako je zbog Kotromanovića i Vrdoljaka država izgubila milijarde eura

Objavljeno

- datum

 NEVJEROJATNO, SULUDO …    U Hrvatskoj se ponovno vodi besmislena i banalna rasprava oko nabave vojnih zrakoplova. Jedni smatraju da su zrakoplovi bespotrebni i skupi, dok drugi vjeruju kako pod hitno trebamo obnoviti i modernizirati vojno zrakoplovstvo. Naravno, nitko ne postavlja pitanje kako smo se doveli u situaciju da nemamo borbenu sposobnost braniti hrvatsko nebo, jer se avioni koji ispravno lete, mogu izbrojiti na prste jedne ruke. Naša redakcija u posjedu je e-mailova o tajnim pregovorima Vlade s utjecajnim lobistom Matthewom Milletom.

Ovom prilikom, objavljujemo tek manji dio dostupnog materijala. Ti pregovori vođeni su tijekom 2013. i 2014. godine, dakle za vrijeme Vlade Zorana Milanovića. U jednom od mailova, Matthew Millet hrvatske partnere podsjeća na dogovor s tadašnjim ministrom obrane Antom Kotromanovićem. Millet tvrdi kako je Kotromanović obećao prodaju pet helikoptera češkoj CZE kompaniji iz Praga – donosi dnevno.hr.

Ovaj posao trebao je biti preduvjet dolaska Boeinga u Hrvatsku. U propali Zrakoplovno-tehnički centar, Boeing je imao namjere uložiti veliki kapital. Zadržali bi sve zaposlenike, ali ih i dodatno školovali te otvorili veliki broj novih radnim mjesta. Također, Hrvatska bi imala najmoderniji servisni centar zrakoplovstva u ovom dijelu Europe. Na žalost, ni ovaj projekt nikada nije realiziran. Iz nekog razloga, ministar Kotromanović ignorirao je navodni dogovor s Matthewom Milletom.

Gospodin Millet zastupao je i Cantor Fitzgerald, jednu od najmoćnijih američkih financijskih agencija koja je bila zainteresirana i za osiguranje kreditnih linija prema Agrokoru. Za hrvatsku Vladu, Millet je tada imao nekoliko ponuda velikih multinacionalih kompanija i o svemu je razgovarao s ministrom gospodarstva Ivanom Vrdoljakom. U načelu, Vrdoljak je oduševljeno pozvao Milleta da njegovi klijenti ulože u Hrvatsku, ali u praktičnom smislu, do realizacije posla nikada nije došlo. Čim bi trebalo dogovoriti konkretne detalje, Vrdoljak bi se ogradio i prebacio operativnu odgovornost na svoju zamjenicu Sabinu Škrtić. Škrtić nije imala ovlasti donijeti važne odluke, loše je vladala engleskim jezikom i vremenom je Millet potpuno izgubio strpljenje te bijesan napustio Hrvatsku.

Ne znam mogu li čitatelji dočarati kako ove situacije izgledaju u normalnom svijetu. U svakoj uređenoj državi, kada se pojave ozbiljni potencijalni ulagači u velike strateške projekte od nacionalnog interesa, odmah se osnivaju radne skupine koje svakodnevno surađuju s menadžmentom koji predstavlja investitora. Sabina Škrtić kasnije je završila u Prvom plinarskom društvu Pave Vujnovca. Zapravo, osim nevjerojatnog razvoja PPD-a, ništa bitno nije se dogodilo za vrijeme Vrdoljakovog vođenja Ministarstva gospodarstva.

Znalo se za slom Agrokora

Isto tako vrijedi napomenuti da je Franz Bucher, glavni direktor Cantor Fitzgeralda za Europu, pokazao izniman interes za posao kreditiranja i restrukturiranja Agrokora. Znači, već 2014. godine u svjetskim financijskim krugovima znalo se za budući kolaps koncerna Agrokor. Neke od tih ponuda išle su i preko nadležnih ministarstva Vlade Republike Hrvatske i opet, ne samo da nisu postignuti nikakvi konkretni dogovori, nego su potencijalni partneri i ulagači bijesni napustili Hrvatsku. Naši političari igraju neku čudnu igru. Na deklarativnoj razini zovu investitore da ulože u Hrvatsku, ali kada se ovi pojave, odjednom nastanu problemi. Pristojno ih prime, saslušaju i onda stvari stanu i ne miču se ni centimetra. Nema nikakvih pomaka.

I sada taj isti Ivan Vrdoljak, zbog kojeg je Hrvatska vjerojatno izgubila milijarde eura stranih investicija i tisuće novi radnih mjesta glavni je politički partner premijera Andreja Plenkovića. Brojne afere, od famoznih razdjelnika do bliskih veza s vlasnikom PPD-a Pavo Vujnovcem, ne treba valjda više ni spominjati. Vrdoljak je hodajuća metafora politike bez stvarnog sadržaja, s vrlo stvarnim poslovnim interesima u pozadini.

Ali vratimo se na priču o nabavi novih borbenih zrakoplova. Po svemu sudeći, Hrvatska, da je ne vode ovakvi političari, uz pomoć stranih stručnjaka, investitora i kompanija, mogla je praktički sama proizvoditi borbene zrakoplove i helikoptere te ih održavati i servisirati, oslanjajući se na svoju infrastrukturu. U jednom tekstu, nemoguće je sažeti sve grijehe pojedinog ministra, a kamoli čitavih Vlada. Poanta je u tome da se ništa bitno ne mijenja. Uhljebe i kriminalni oligarsi u političkim odijelima i dalje s ispruženom dlanom traže svoj postotak, reket ili proviziju. Pristali bi investitori i na takve ucjene kada red ne bi bio toliko dugačak. Od načelnika općina koji diže mještane na pobunu pa sve do samih ministara, svatko hoće svoj dio. Na kraju, tako su bezobrazni i oholi da ne dobiju ništa. Kako oni, tako ni Hrvatska u koju nitko donekle pošten i normalan više ne želi uložiti ni jedan cent svog kapitala.

Autor: Marin Vlahović/ izvor: ovdje

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Facebook

Popularno