Connect with us

Društvo

Prof. emeritus Matko Marušić: HOĆE LI PLENKOVIĆ PASTI ZBOG ISTAMBULSKE KONVENCIJE?…

Objavljeno

- datum

Andrej Plenković NIŠTA NE ĆE BITI NAPRAVLJENO AKO TO MI SAMI NE NAPRAVIMO. Plenković se jest dužan boriti za nas, jer smo ga mi izabrali i na mjesto predvodnika i osobe odgovorne za našu sudbinu postavili, ali – ŠTO AKO SUMNJAMO, ŠTO AKO NAS IZDA???

Budući da sam stari i vjerni član Hrvatske demokratske zajednice (HDZ), imam pravo otvoreno i kritički govoriti o sadašnjem trenutku te stranke.

Ona se nalazi pred raspadom.

HDZ je jedina jaka hrvatska državotvorna stranka i njezin raspad, a i njeno značajno slabljenje, znači i ozbiljnu opasnost za slobodnu, samostalnu i demokratsku Republiku Hrvatsku.

Raspad se može dogoditi oko saborskoga glasovanja o ratifikaciji Istambulske konvencije.

ISTAMBULSKA KONVENCIJA

Istambulska konvencija je u svakom svojemu detalju protivna zdravom razumu i trenutnom znanju čovječanstva:

a) protuprirodna, protuznanstvena, protuobiteljska, protuvjerska, protucivilizacijska i protuhrvatska. Ona je neprijatelj svih ljudi, a napose žena i djece (vidi ovdje).
b) Istambulska konvencija je toliko zla i štetna da se slobodno može smatrati đavoljim djelom – za one koji iole vjeruju da postoji i Sotona, kao pali anđeo, koji na svijetu radi nezamisliva zla (vidi ovdje).
c) Istambulska konvencija nije uopće napisana zbog zaštite žena, nego je „zaštita žena“ zlouporabljena da bi se svijetu nametnula rodna teorija, kao pravosudna praksa i neupitno školsko gradivo, dakle kao životna praksa, nova kultura u kojoj vlada Sotonino Zlo (četiri laži Istambulske konvencije).
d) Tko god glasuje za Istambulsku konvenciju, glasovao je protiv svoje obitelji, svoje djece, svoje Vjere, Domovine, države i naroda (Braniteljski: Puh i Sarnavka lagale o Istambulskoj…).

Ovo sam napisao oštro i otvoreno, jer moj um i dostojanstvo, osjećaj za potrebom pristojnosti razgovora i dijaloga, moje znanje i profesiju, vrijeđaju bezočne i bezobrazne laži da je Istambulska konvencija napisana ili potrebna da bi se dodatno zaštitile žene. Ustrajem da se prekine s lažima i da se jasno vidi i kaže: radi se o pokušaju rušenja civilizacije koju živimo, radi se o svjetskom sukobu i drugih argumenata nema: pobijedit će onaj tko bude jači i ustrajniji.

POLITIČKA SNAGA HRVATSKE DEMOKRATSKE ZAJEDNICE

Što god tko rekao, neka je rekao, a koga god ovo vrijeđa, ja mu se ispričavam, ali – Hrvatska demokratska zajednica bila je ključna za stvaranje slobodne, samostalne i demokratske Hrvatsku, ona je čuva i bit će vrlo opasno kad i ako je prestane čuvati.

HDZ nema 30% glasača, nego barem 60%, što dokazuje referendum o samostalnosti i svi susljedni izbori. HDZ može dobiti izbore kad hoće i kad hoće, samo je pitanje kakav je. A o tome sâm odlučuje.

Ljudi koji su za HDZ glasovali u visini 60% nisu izumrli, nego su se u HDZ razočarali.

HDZ je dvaput gubio izbore od jugonostalgičara, ali ne zato što bi jugonostalgičari bili bolji, nego zato što je HDZ u oba slučaja toliko razočarao domoljubne birače da za njega više nisu glasovali.

A čim se popravio, čak i čim je pokazao da bi se mogao popraviti, čim od korupcije nije više smrdio do nebesa, odmah mu se narod vratio i pobijedio je.

HDZ može spriječiti ratifikaciju Istambulske konvencije.

HDZ I ISTAMBULSKA KONVENCIJA

HDZ s lakoćom može odbaciti Istambulsku konvenciji, čak i u današnjem Saboru! Ako svi zastupnici HDZ-a glasuju za odbacivanje Konvencije, a ne vidim ni jednoga koji bi mogao i trebao izdati (neka se takav ovdje javi, ako će glasovati za Konvenciju!), Konvencija će biti odbačena. To što će, ako se usude, možda HNS-ovi i manjinski zastupnici (iz vladajuće koalicije) glasovati za ratifikaciju Konvencije ne znači da će Konvencija proći. U Saboru ima dovoljno pametnih, poštenih i domoljubnih ljudi koji će glasovati protiv ratifikacije. Uvjeren sam da Most i Nezavisni ne bi zbog smiješnih sukoba s HDZ-om izdali svoju Majku, svoju Vjeru i svoju Domovinu. A ima i još poštenih i pametnih ljudi koji ne bi izdali svoju majku, da se više tako ne zove, ni svoju djecu, da je obeščaste Sotonini orkovi.

PLENKOVIĆ I ISTAMBULSKA KONVENCIJA

Andreja Plenkovića jako cijenim, a budući da sam stari, iskusan i učen nastavnik, znanstvenik i poznavatelj najviših kriterija vrsnoće, bolje je da mi vjeruje i on i oni koji ovo čitaju. Da ih ne nabrajam, g. Plenković ima sve vrline potrebne za funkciju koju obnaša. Ima i onu u koju neki moji sumnjaju, domoljublje. Promatram ga velikim očima, svaki dan, i nisam vidio ni izdaju, pa ni kolebanje.

Dakle, kao prvo, ne mogu vjerovati da bi njegova inteligencija i sposobnost procjene riskirala da izgubi jednu od najviših funkcija u državi i društvu da bi ugodio nekima koji nisu dostojni ni da mu auto operu. Drugo, ne mogu vjerovati da bi riskirao da uđe u hrvatsku povijest kao jedan od najvećih izdajica naroda kojemu pripada, i države koja mu je povjerena na upravljanje.

Zar je moguće da će i stranku žrtvovati, svoje kolege, prijatelje i braću, koji su ga izabrali, koji ga slušaju, dive mu se i vjeruju da ih vodi u bolji i mirniji život?

Ja to ne mogu vjerovati.

A ako g. Plenković, ili tko drugi, pomisli da sam pretjerao i da to ne bi bio tako strašan grijeh, neka malo promisli po komu i po čemu su u hrvatskoj povijesti zapamćeni, i zapamćeni će ostati, ona dvojica hadezeovaca koji su doveli do dvaju jedinih gubitaka izbora 2001. i 20011.

Može li takvu memoriju pametan čovjek riskirati svojoj djeci i unucima, jednako kao svojim pretcima, porodici i obitelji?

Ne može. To može samo duboko nepametan i duboko nemoralan čovjek i to u kombinaciji tih dviju strašnih mana.

TREBA LI SE PLENKOVIĆ BOJATI EUROPE?

Da, Plenković se boji Europe, i treba je se bojati. Mnogi koji ga kritiziraju to ne znaju ili pritisak podcjenjuju. Tko nije doživio što se tamo zbiva, ne može dobro ni shvatiti koliko je Zlo ovladalo Europom. Sjetite se samo lakomislenog bezobrazluka koji je ona zastupnica u EU parlamentu pitala Plenkovića za ratifikaciju Istambulske konvencije kad je nedavno tamo držao govor. To nije bio ispad, to je politika. Europa je puna i prepuna takvih osoba i ta je politika, politika lakomislenosti i bezobrazluka, drskosti i raskalašenosti, zavladala u Europi, i nitko joj se ne usudi suprotstaviti. (Jeste li ikad čuli za „Lunacek izvješće“? Takvih je bilo i ima ih mnogo. Neka su se probila kroz parlament EU, a kad se to dogodi, lavina se ne može zaustaviti.) Toj politici je podlegla i gđa Merkel i većina europskih intelektualaca i političara koji sami po sebi nisu ljevičari (v. dolje o ljevičarima).

To što neki u Europi mogu Plenkovića zbog odbijanja Istambulske konvencije gledati krivo i manje ga tapšati po ramenu nije bitno. Bitno je da mogu uskratiti novac, a to je velik novac, ekonomski pojas za spašavanje za hrvatski nerad, dezorganiziranost i korupciju.

Odgovor na tu opasnost ipak je dosta jednostavan. Sastoji se od dva dijela: a) ništa se još nije dogodilo članicama EU koje nisu ratificirale Istambulsku konvenciju, pa ne će ni nama. b) Kad zbog odbijanja ratifikacije počnu teške kazne i svi popuste, ništa nas ne priječi da budemo zadnji koji će to Zlo ratificirati. Ali ZADNJI. U tom slučaju ne ćemo biti kažnjeni sve do tada, a onda ni tada uskratom potpora, nego samo Zlom. Ali ako se nitko na svijetu ne može od toga Zla spasiti, ne možemo ni mi.

Primijetite da sam dao kompromisni prijedlog.

Tek onda se može razmišljati o istupanju iz EU, ali tu pak ne smijemo biti ni prvi ni peti. Poslije petoga.

MOŽE LI PLENKOVIĆ PREVARITI HRVATSKI NAROD?

Ne može, ali može pokušati. Bojim da to i sprema. Tu su također dva scenarija.

Prvi je da nam „floćaje“ i da nas „manta“ i dopusti ratifikaciju Konvencije, a mi ga ne kaznimo. U Splitu je „floćavanje“ varanje i laganje lijepim riječima. To je, čini se, Plenković već počeo (v. https://direktno.hr/direkt/lokalni-hdz-ovac-upozorio-plenkovica-kako-istanbulska-konvencija-protuprirodna-te-da-su-demokrscansk-115773/), ali još se nadam da je ta njegova diplomacija upućena zagovornicima rodne teorije. „Mantanje“ je kad te netko pravi ludim, opet izmišljanjem praznih obećanja i netočnih objašnjenja. Ni jedno ni drugo mu ne može uspjeti, nego će, ako dopusti ratifikaciju, u povijest ući kao izdajica koji je svojemu narodu „floćavao“ i poštene ljude „mantao“. A to nitko ne oprašta.

Drugi scenarij je isti kao prvi, samo što bi za ratifikaciju Konvencije Plenković upotrijebio promjene nekih zakona (o zaštiti žena) ili stvorio neki dokument koji bi nazivao „zaštitom od rodne ideologije“. No, ne vjerujem da se takav dokument može napraviti koji će stvarno biti zaštita od rodne ideologije i koji će braniti da ona prodre u pravosuđe i škole. Ako se takvo što pojavi, treba tražiti tumačenje dobrih pravnika (npr., Hodak, Vojvodić, Olujić). Budu li oni imali i najmanju dvojbu oko sigurnosti zaštite, Plenkovićev postupak treba smatrati prevarom.

MI ODBIJAMO ISTAMBULSKU KONVENCIJU

Mi to ne ćemo prihvatiti. Mi tražimo da se ratifikacija Istambulska konvencija, pristojno i demokratski, ali nedvojbeno i odlučno, ODBIJE.

Plenković i HDZ je mogu odbiti ratifikaciju Istambulske konvencije, kao što rekoh, i usprkos blefiranju HNS i M. Pupovca. Da se HNS ljulja govori nedavna izjava Ivana Vrdoljaka da „ne će rušiti Vladu zbog Istambulske konvencije“. Pa i ne bi je trebali rušiti, jer – gdje će onda plaću PRIMATI, a nove izbore ne mogu dobiti? Ne će, valjda, ići raditi?

DUBINA IZDAJE NARODA I DRŽAVE: RADI SE O KOMUNISTIČKOJ REVOLUCIJI

Za one koji ne znaju, i za one koji mi ne će vjerovati, ali će doći dan kad će to i sami vidjeti, moram javno reći da su rodna teorija i njezina Istambulska konvencija zapravo suvremena komunistička revolucija. Prvo, F. Engels je pisao da je „žena zarobljena u obitelji, ropkinja, i da se njezino oslobađanje može postići samo razaranjem obitelji“. Treba se prisjetiti i njegovih, Marxovih i Lenjinovih (i svih komunista) riječi da radnike treba osloboditi ropstva uništenjem postojećeg (kapitalističkog) društvenog i ekonomskog poretka. Oko sto godina bili su se posvetili oslobađanju radnika (seljake su ubijali) i „oslobađanje radnika od eksploatacije“ nije uspjelo. Pa su se, uporni i bez drugoga posla, posvetili – oslobađanju žena od (muške) eksploatacije. Tzv. LGBTIQA ih uopće ne zanimaju; oni im služe samo za rušenje pojmova „muškarac, žena, obitelj“, jer, na primjer, „transrodna“ osoba je žena koja tvrdi (prema rodnom konceptu ima pravo izabrati) da je muškarac, ali budući da je žena može roditi, a budući da se smatra muškarcem, ježi ga – ne može se zvati majkom; dakle treba ukinuti pojam „majka“, i pojam „trudna žena“ – jer i „muškarac može biti trudan, a ne smijemo ga diskriminirati“!

Engelsovu ideju razaranja obitelji „radi oslobađanja žena“ razradili su „marksistički“ mislioci, napose oni iz tzv. „Frankfurtske škole“, a među njima najugledniji profesionalni filozof komunističke revolucije Herbert Marcuse. Marcuse se za svjetsku revoluciju najviše nadao od feministica, a poznat je po tome što je uspio dignuti studentski bunt 1968.

Danas su feministice na čelu toga pokreta. Slušajte ih što govore: da ne žele biti majke ako to ne žele. (Pa neka ne budu, tko im to brani? Ali neka naše ljubljene, divne žene ne huškaju na nas i na našu djecu.)

Ukratko, onaj tko glasuje, omogući, ili na drugi način podupire ratifikaciju Istambulske konvencije, zapravo je ork komunističke revolucije koja upravo osvaja svijet. Drugim sredstvima, s drugim izgovorom i pod drugim simbolima (nabrojite sadašnje, znate ih).

Znate li nekog zagovornika/icu Istambulske konvencije koji/a nije ljevičar? (Ne znate.)

ŠTO, BRAĆO I SESTRE, TREBATE RADITI

Molim vas da ne organizirate prosvjede nakon što Istambulska konvencija bude prihvaćena. Ne ćete time ništa postići, nego ćete samo ljevičarima dati priliku da vas nazivaju katolibanima i povećati im trijumf pobjede.

Procjenjujem da prosvjedi ne bi bili učinkoviti ni da se održe prije saborskoga glasovanja o ratifikaciji. To bi komunistima dalo priliku da dignu još veću galamu (ugroženost, klerofašizam, ustaštvo, znate njihove trikove), a Plenkovića to ne bi ganulo. U njemu je tajna!

Treba raditi pojedinačno, tako da se, kao prvo, sebi daju (osvijeste) ISTA LJUDSKA PRAVA koja sebi daju Pupovčevi, transrodni, frfljićevci i feministice i takva „ugrožena“ bratija. Ovo je demokratska država i svi imamo ista prava.

Tu svijest treba konkretizirati u pisanju i nazivanju Plenkovića i saborskih zastupnika izabranih u Vašoj izbornoj jedinici. Pisma šaljite s povratnicom. Mogu zatrebati kad povijest bude brojila izdajice.

A što ako sve ne uspije?

Prvo, zašto ne bi uspjelo? Mi smo brojniji, jači, hrabriji, pametniji, učeniji, plemenitiji i ljepši i – zašto bi nas pobijedili orkovi Zla i izdajnički uhljebi? Pa nije vas/nas pobijedila srpska armada 1991., kako će danas Ponosni Paraderi? Treba se boriti.

Nitko se ne će boriti umjesto vas. Sjetite se kako se i danas jadate da nas je 1991. Europa „ostavila na cjedilu“; pa naravno da nas je ostavila na cjedilu! Ali to je samo prvi dio istine, a drugi je važniji i poučniji: onda smo se mi digli i SAMI SE OBRANILI. Tako je sve u životu.

NIŠTA NE ĆE BITI NAPRAVLJENO AKO TO MI SAMI NE NAPRAVIMO. Plenković se jest dužan boriti za nas, jer smo ga mi izabrali i na mjesto predvodnika i osobe odgovorne za našu sudbinu postavili, ali – ŠTO AKO SUMNJAMO, ŠTO AKO NAS IZDA???

Moramo se sami izboriti. Nikome ne smijete vjerovati. A nikako ne smijete vjerovati da će vaš posao obaviti netko drugi.

A što ako ipak izgubimo?

Rekli smo: ako ipak izgubimo, kriv je Andrej Plenković, koji zapovijeda saborskom većinom, a navlastito zastupnicima HDZ. Ako saborski zastupnici HDZ-a glasuju za ratifikaciju, i oni su izdajnici.

Pa, ako se to dogodi, PREDLOŽIT ću Vam da NIKAD VIŠE NE GLASUJETE ZA HDZ.

Imat ćete za koga glasovati i kad HDZ počini samoubojstvo. Sjetite se samo kako ste pobijedili 1991. Vi ste pobijedili, a ne HDZ. Vi možete pobijediti i bez HDZ-a. Srce mi se cijepa što to moram reći, ali moram. Istambulska konvencija je prag koji se ne smije prijeći.

Ako nas HDZ ne može voditi kuda mi želimo, onda nas i ne treba voditi.

Za Braniteljski portal/ Matko Marušić, profesor emeritus

Komentari

Društvo

Jevrem Brković: Mislim da bi svaka Jugoslavija bez Srbije uspjela!

Objavljeno

- datum

 JEVREM I BALŠA BRKOVIĆ, STUPOVI STARE I NOVE CRNE GORE 

Jevrem i Balša Brković: Njegoš nije Balkanac  U Njegoševu opusu nema riječi ‘Balkan’; da je Njegoš sebe osjećao Balkancem, on bi to ipak negdje umetnuo

Gospodo Crnogorci, je li vaša zemlja na Balkanu?

JEVREM: U cijelom Njegoševu opusu nema spomena Balkana, što znači da je Balkan umjetna tvorevina, prije svega mentalitetska. Ja smatram, kao pisac, čovjek i intelektualac – crnogorski, dukljanskog porijekla – da mogu meritorno govoriti o Balkanu i tvrditi da Crna Gora nije Balkan. Balkan se geografski i klimatski završava kod Užica u Srbiji.

BALŠA: Od početka je posrijedi filološka zabuna. Kao što znate, riječ ‘Balkan’ je turskog porijekla i označava lanac visokih planina. Do zabune je došlo u 19. stoljeću, kad su njemački geolozi zaključili da je gorje u Bugarskoj geološki istovjetno s našim i hrvatskim Dinaridima, pa su sve skupa prozvali Balkanom, dok se kasnije ispostavilo da nije riječ o istom tipu planina.

Ipak, Crna Gora se uobičajeno svrstava na Balkan?

JEVREM: Crna Gora je odskora Balkan, tek otprije sto godina, kao i Hrvatska, i to od 1918. i ujedinjenja s balkanskim zemljama, prije svega Srbijom, pa smo pri tome morali uzeti i tursko nasljeđe Srbije. Crna Gora je mediteranska zemlja, sa starim dukljanskim, zetskim i crnogorskim dinastijama i, kao što rekoh, u cijelom Njegoševu opusu nigdje nema riječi ‘Balkan’; da je Njegoš sebe osjećao Balkancem, on bi to ipak negdje umetnuo.

Ali upravo Njegoševi opisi borbi s Turcima uključuju one elemente i metode koje podrazumijevamo kao ‘balkanske’?

JEVREM: Ja ne poričem da je on bio surov, čak i suroviji od onog što se smatra balkanskim.

Ipak, smatrate da je Crnoj Gori i Hrvatskoj Balkan nametnut od Srbije?

JEVREM: Mogu priznati da dijelovi Hrvatske i Crne Gore imaju nešto balkansko: Turska je otišla s Balkana, ali je ostavila svoj mentalitet, pa je taj okupacijski mentalitet ostao tu i poslije njihova odlaska. Štoviše, nijedan naš okupator u povijesti – od Bizanta i Venecije, preko Njemačke i Italije do Srbije – nije toliko ostavio svoj mentalitet kao Turci. Imali su i najviše vremena, doduše.

BALŠA: Ako prihvatimo mentalitetsko određenje Balkana, onda u nekom širem smislu Balkan počinje od bečke željezničke stanice, dok u užem smislu počinje od Zagreba. To je na neki način nedovršeni dio Europe. Nemaju samo Srbija i Crna Gora gusle, ima ih i Hrvatska: znam za onog Milu Krajinu.

Jevreme, zašto mislite da je turski mentalitet ostao utisnut najviše u Srbiji?

JEVREM: Taj se turski mentalitet primao u svim našim zemljama, ali je pravo prve bračne noći u praksi bilo prisutno samo u Srbiji. Ne volim mnogo pričati o genetici, jer se iz nje mogu izvući svakojake, pa i zločinačke teorije, ali činjenica je da je krvna grupa A intenzivno prisutna od Izmira u Turskoj do Crne Gore i Hrvatske, gdje se njezina učestalost smanjuje. U Srbiji imate jedan fenomen: zašto su četnici u ovom ratu napravili toliko silovanja u Bosni? Naša kršćanska civilizacija zasnovana je na kultu Majke Bogorodice, i tek kad je Europa shvatila da je to u Bosni uništeno, onda su riješili da interveniraju. Četnici siluju Muslimanke da bi se osvetili Turcima za pravo prve bračne noći, koje je bilo samo u Srbiji, i to do 1848. godine.

Balša, kad vas gledam obojicu zajedno, pada mi na pamet ona scena iz vašeg romana ‘Privatna galerija’, kad glavni junak šmrče kokain s korica debele knjige koju je napisao njegov otac akademik. Je li to samo generacijski obiteljski obračun ili i pobuna protiv epske tradicije Crne Gore i Balkana, čiji ste jedan od predstavnika i vi, Jevreme?

BALŠA: Meni je lakše da navedem književni razlog za tu scenu: ako se sjećate, to se događa na kraju četvrtog poglavlja, a u petom poglavlju junaku dolazi sin iz druge države, gdje živi sa svojom majkom, i on želi uzeti očinsku snagu za taj susret, uzimajući kokain s knjige svog oca. A u dimenziji koju spominjete tu bih, kako kažete, ‘pobunu’, opisao kao odnos visokog modernizma i postmodernizma.

JEVREM: Ja sam komandant Lovćenske straže, koja čuva Njegošev grob, a Njegoš je veliki pjesnik europskog romantizma.

Koji su vam najveći minusi Balkana?

BALŠA: Ta politička i državna nedovršenost koju sam spomenuo: ona stvara kulturološku situaciju koja suspendira kritički duh. Lideri na Balkanu uvijek su obožavani, a opozicija je uvijek izdajnička. Ta strast prema vođama je nesreća, s tim da taj omiljeni vođa obično završi tako da ga spale. To su kulturalne, antropološke odrednice Balkana: kad je netko tu 500 godina, kao što su to bili Turci, to nije okupacija, nego kulturološki projekt.

JEVREM: Ja nisam sklon turski utjecaj gledati isključivo negativno, Turci su u nekim stvarima bili prema našim ljudima bolji nego naši velmože. Recimo, nisu nikoga prisiljavali da prijeđe na islam niti je to itko mogao prije svoje osamnaeste godine. Turci su dobro riješili nacionalno pitanje, a imali su i dobra ekonomska rješenja, pa tako nisu islamizirali sirotinju. Iako je njihov utjecaj najjači, ne bih današnji Balkan gledao isključivo kroz njega, jer ovo je prostor i antičke Grčke i još nekoliko kultura. Uglavnom, rekao bih da je Crna Gora na Balkanu samo mentalitetski. Uostalom, nigdje u Crnoj Gori ne postoji Balkanska ulica, dok u Beogradu postoji.

Koji bi, po vama, bio glavni grad Balkana?

BALŠA: Jedini pravi glavni grad Balkana je Haag, jer se jedino tamo svi balkanski narodi i narodni vođe druže, razgovaraju i zajedno jedu.

JEVREM: Ta sintagma je izlizana: Balkan, Balkanci…

Što ta sintagma danas znači?

BALŠA: Mi danas možemo govoriti o ‘balkanskom barbarogeniju’ – to je genij koji nema obzira prema kulturi. Tu je Balkan drugo ime za antieuropsko i antizapadnjačko; Balkan je danas korifej toga, a u stvari je kolijevka europske kulture. Borislav Pekić je napisao da je Balkan svijetu dao dvije civilizacije, helensku i bizantinsku, a cijeli Zapad samo jednu – protestantsku. Međutim, sve što je tu bilo prije 19. stoljeća teško možeš uklopiti u današnji Balkan. Helenizam je kulturalno najznačajniji proces u povijesti Europe, koji je Europu spojio s Bliskim istokom, ali kad mi govorimo o Balkanu, mi govorimo o zadnjih 200 godina, kad su tutori Balkana bili Turska i Austrija.

Ukratko: što je Balkanu dala Turska, a što Austrija?

JEVREM: Austrija je ostavila mentalitet Vojvodine, sa željezničkim stanicama, javnim pisoarima i kazalištima, dok Turska nije ostavila ništa od toga, a umjesto pisoara dobili smo – ćenefe. Turska je nama ostavila što je ostavila, a oni sami su se modernizirali, pri čemu je čovjek koji ih je modernizirao – mislim, naravno, na Kemala Ataturka – rođen na Balkanu, u Solunu. A mi smo došli u situaciju da afrički car Bokassa izjavljuje kako neće dopustiti balkanizaciju svoje carevine!?

BALŠA: Uzmite u obzir jezik na Balkanu: sve riječi kojima označavamo dijelove tijela slavenskog su porijekla, od glave do srca, dok sve dijelove kućanstva zovemo turcizmima, od stana do kauča. Dakle, zoveš se po slavenski, a kućiš se po turski.

Jevreme, jednom ste izjavili da su na Balkanu svi razlazi teški, od ljubavnih do političkih. Zašto se nismo mogli rastati kao Česi i Slovaci, uz ples i šampanjac u ponoć?

JEVREM: Na Balkanu nisu teški samo razlazi i rastave, nego i susreti i ujedinjenja – ta mi smo se nekoliko puta sastajali i rastajali. Tu svi robujemo jednome mentalitetu, koji nije samo turski, nego i južnoslavenski. I svi smo stoljećima uvjeravani – počevši od starih hrvatskih pisaca, koji su govorili o slavinstvu, do Njegoša i poslije Njegoša – da smo svi mi Južni Slaveni braća. Na tom uvjerenju je počivala Jugoslavija, i recimo da je Jugoslavija bila nekakav izlaz iz te naše parcijalne situacije, makar je u samom nazivu imala kaos: a gdje su neslavenski narodi? Gdje su Albanci, Mađari i drugi? Ali ako me pitate za razlog, ja mislim da bi svaka Jugoslavija bez Srbije uspjela, jer Srbija ima imperijalne ambicije, ona se ne može pomiriti da Slavonija nije Srbija.

Kako će procesi i ratovi iz 90-ih utjecati na budućnost Balkana?

JEVREM: Mislim da je ovaj proces s početka 90-ih, odnosno raspad Jugoslavije, jedan od najprogresivnijih procesa na Balkanu uopće, makar i dalje postoji ta tipična balkanska ovisnost o prostoru – nema balkanske države koja ne misli da je negdje zakinuta od susjeda, što je tipično osjećanje malih zemalja. Svijet i Europa dugo se nisu bavili Balkanom, sve do ratova i pojave Slobodana Miloševića: tek onda je svijet shvatio da se mi svakih 50 godina pokoljemo i sve srušimo jedni drugima, i da onda zovemo Europu i svijet da podignu to što smo mi srušili, i to je to čuveno ‘balkansko pitanje’. I onda je svijet rekao: ‘Dosta! Sad ćete biti dominioni, a vaši vođe će doći u Haag!’ Taj proces je doveo do priznanja Kosova, što su Hrvatska i Crna Gora već učinili.

Kažete da ćemo biti dominioni?

JEVREM: Mi ćemo u civilizacijskom smislu biti europski, tj. američki dominioni. To se nacionalistima neće svidjeti, ali to je civiliziranje Balkana, i to je normalno i to treba prihvatiti. Valja maknuti kriminal i početi se baviti civilizacijom.

Što će biti s međusobnim odnosima balkanskih naroda u bliskoj budućnosti?

JEVREM: Mislim da će se odnosi popraviti čim uđemo u Europsku uniju. To je najbolji put da se demfuju balkanski nacionalizmi, od Slovenije do Makedonije.

Oprostite, što znači ‘demfuju’?

JEVREM: Umanje.

Što će Balkan dobiti od ulaska u EU?

JEVREM: Svi ti naši antagonizmi čine nas u očima Europe plemenskim društvima. Sad treba naučiti europski protokol ponašanja, i to moraju svi naučiti, od vođa naniže. Meni se čak čini da se, kako nam se Europska unija približava, zaista sve više distanciramo od balkanskog modela ponašanja. Europa je uvela taj termin ‘zapadni Balkan’, što nikad nije postojalo, ali je dobro što je zapadni, a ne istočni.

Što ćemo sa Srbima i Albancima?

JEVREM: Srbi više nisu najbrojniji balkanski narod, nego Albanci, koji imaju biološku eksploziju. Ja sam albanski prijatelj, ali… hajde, o tome ćemo drugi put.

Uglavnom, je li Balkan nešto pozitivno ili negativno?

BALŠA: Vjerojatno polovina ljudi gleda na Balkan pozitivno, a polovina negativno. Imamo memoriju, kao što imamo i negativne i pozitivne stereotipe. Po tim negativnim stereotipima Balkan je nešto odurno, pa nitko neće da mu pripada: vi niste Balkan, mi nismo Balkan, na kraju je samo Grčka Balkan, ma vidi molim te!? A nervira me i ovaj drugi stereotip, kao Balkan je šampion u vitalnosti, kreativnosti itd., a ono svakih 50 godina klanje.

Damir Pilić/ SD, Nedjeljna Dalmacija   SNIMILA VINKA MARINKOVIĆ

 

 

 

 

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Društvo

Josip Jović: Trijumf hrvatske predsjednice u Bukureštu

Objavljeno

- datum

Inicijativa triju mora doživjela je ove godine u Bukureštu svoju potpunu afirmaciju. Osim dvanaest zemalja članica (Litva, Letonija, Estonija, Poljska, Češka, Slovačka, Mađarska, Austrija, Slovenija, Hrvatska, Rumunjska i Bugarska), inicijativu su podržali i ovogodišnjem zasjedanju nazočili predstavnici Europske unije (Jean-Claude Juncker, predsjednik EK), SAD-a (Rick Perry, ministar energetike) te Njemačke (Heiko Maas, ministar vanjskih poslova).

Dok Amerika nije iznenađenje, jer inicijativu podupire od početka, potpora EU-a i njezine najjače članice ipak to donekle jest, s obzirom na to da su na ovoj strani u početku sumnjičavo vrtjeli glavom, sumnjajući kako bi ona mogla biti usmjerena protiv samog EU-a. Takav je stav, primjerice, otvoreno izrazio Ivan Jakovčić, hrvatski zastupnik u Europskom parlamentu piše Josip Jović u Slobodnoj.

EU se priklonila Uspravnici, shvativši da ju ne može zaustaviti

Europska unija priklonila se ovoj srednjoeuropskoj asocijaciji država sa spremnošću za financiranje njezinih projekata, shvativši kako je ne može zaustaviti i kako bi je, bude li se protivila, mogla čak i izgubiti na vlastitu štetu, a u korist američke ili čak ruske konkurencije. Sama ideja o najprije dva, pa onda tri mora nekako je nastala nakon što se u “staroj” i bogatoj Europi počelo govoriti o dvije brzine unutar EU-a, pa su ove zemlje, uvidjevši kako je vrag odnio šalu, odlučile uzeti stvari u svoje ruke.

U Bukureštu je akceptirano 45 projekata, među kojima se jedanaest odnosi na Hrvatsku (LNG terminal, Luka Rijeka, Jonsko- jadranski plinovod…), vrijednih 45 milijardi eura, i to sve iz područja energetike, prometne i digitalne infrastrukture. I Hrvatska bi mogla imati velike koristi ne bude li unutarnje poslovične destrukcije, neorganiziranosti i sporosti.

Pogrešno bi bilo misliti kako su samo ekonomski interesi u pitanju. Postoji i nešto što se ne ističe u prvi plan, jer možda nije zgodno, nešto što djeluje i kad nije osviješteno ili pak nešto što se podrazumijeva. Spomenute zemlje povezane su katoličkim tradicijama i vrijednostima nasuprot zapadnoeuropskom sekularizmu, te zajedničkim životom i sudbinom u austrougarskim ili sovjetskim okvirima.

Ključna osoba – Kolinda Grabar-Kitarović

Ključna osoba u ovom projektu je hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović, od nje je sve krenulo, ona je, nasuprot dvojici svojih prethodnika, rekla: Mi nismo zapadni Balkan, mi smo Hrvatska i pripadamo regiji koja se zove Srednja Europa. Za svoju ideju najprije je pridobila Poljsku, pa SAD, pa sve ostale, demonstrirajući kako i mala država može biti važan međunarodni igrač ako ima samouvjerene, inicijativne i sposobne političare koji drže do sebe i do svoje zemlje.

I zbog tog okretanja od Balkana (i od Jugoslavije) zaradila je u političkim i medijskim krugovima pregršt oštrih napada, kao nedavno u povodu jednog intervjua u Kleine Zeitungu. Ti će krugovi i nadalje forsirati “našu regiju”, koja, razumije se, nije Srednja Europa.

Izvor: Josip Jović/Slobodna Dalmacija

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Društvo

ZERO HEDGE: ZAMALO ARMAGEDON! JE LI PUTIN PONOVO SPASIO čovječanstvo!?

Objavljeno

- datum

Zamislite glavnu vijest: Po ne znam koji put je Vladimir Putin spasio čovječanstvo… ovo u glavnim medijima nećete pročitati

Petrodolar polako odlazi sa scene kao jedini izvor vojne i ekonomske nadmoći SAD-a. Dolazi era stvarnog novca i ekonomije – ZLATO.  

Zbog toga je SAD-u i NATO saveznicima rat potreban kao nasušni kruh, makar nuklearni, makar propast svijeta, jer su padom Berlinskog zida 1989 zacrtali jednopolarni svijet neoliberalizma u kojem će oni biti JEDINI PRAVI PUT, ISTINA I ŽIVOT – VLADARI I “MORAL” SVIJETA SVOJIM RATOVIMA, NASILJEM, BANKARSKIM PRIJEVARAMA I PLJAČKAMA.

U potpunoj samovjerenosti da su velikom pljačkom Rusije za vrijeme Jeljcina Rusiju potpuno uništili tako da se nikada neće više oporaviti poništili su sve sporazume o neširenju NATO saveza na istok, o ravnoteži i kontroli nuklearnih balističkih projektila. Došli su na ruske granice od Afganistana do Kaliningrada. I onda im se pojavio VLADIMIR PUTIN koji je Rusiji vratio snagu obrane i dostojanstvo velike nacije.

18 rujna 2018. je s francuske fregate ispaljena raketa koja je uništila ruski tridesetmetarski avion elektronskog nadzora nad bliskoistočnim područjem. Istovremeno su 4 izraelska F-16 bili u sjeni tog ogromnog aviona da bi izazvali sirijsku protuzračnu obranu. To je bila zamka – strašna zamka – koja se dogodila nakon petosatnog razgovora između Erdogana i Vladimira Putina i sporazuma o odustajanju od Idlib ofanzive. Iz svega se moglo vidjeti da je NATO bio spreman reagirati na sirijsku ofanzivu na Idlib pod svaku cijenu: S podvalom bojnih otrova ili bez nje, jer je za njih Sirija pitanje vladavine nad svijetom. U Idlibu je nekoliko desetina tisuća džihadista među kojima se nalaze brojni američki, britanski, francuski i ini NATO operativci. Svi su oni uzeli za taoce 2 i pol milijuna stanovnika Idliba.

Shvativši ozbiljnost situacije Putin je prisilio Erdogana na ustupka i napravili su zajedničku zonu nadzora i odustali od ofanzive. SAD-u i NATO savezu je bila izmaknuta prilika za napad. Izostanak ofanzive za SAD i NATO je bio nezamisliv jer su pripreme za III svjetski rat gotove.

IZMISLILI SU DRUGI CASUS BELLI: Oborit će ruski elektronski nadzorni avion s 15 članova posade i izazvati Rusiju na odmazdu protiv Izraela i Francuske koji su članovi NATO saveza i tako opravdati OPĆI NATO NAPAD NA SIRIJU I RUSIJU ŠTO BI BIO ARMAGEDON.

Kako je Vladimir Putin promijenio scenarij pročitajte:

Sjajni komentator Tom Longo piše:

It was obvious to me that this attack was designed as a provocation to start World War III in Syria and blame the Russians for attacking a NATO member without proper cause, since the Syrian air defense forces were the ones responsible for shooting down the plane.  Lying us into war is a time-honored American political tradition. The setup is pretty clear. Israel and France coordinated an attack on multiple targets within Syria without US involvement but with absolute US knowledge of the operation to provoke Russia into going off half-cocked by attacking the inconsequential French frigate which assisted Israel’s air attack….That would constitute an attack on a NATO member state and require a response from NATO, thereby getting the exact escalation needed to continue the war in Syria indefinitely and touch off WWIII.

Author: Tyler Durden/ZeroHedge

Prevela i uredila: Kornelija Pejčinović

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Facebook

Popularno