Connect with us

Artur Bagdasarov

Prof. Bagdasarov: Je li materinski jezik isto što i standardni?

Published

on

 PRIGODOM MEĐUNARODNOG DANA MATERINJSKOG JEZIKA     U posljednje vrijeme pojedini jezikoslovci u razgovorima za sredstva javnoga priopćavanja (subesjedama, intervjuima) izjednačuju književni (standardni) jezik s materinskim jezikom i pokušavaju bezimenim imenom zamijeniti ime nastavnoga predmeta Hrvatski jezik u školama.

Pitamo se je li zaista materinski jezik isto što i standardni i možemo li ih poistovjećivati? Problem (zagana) je u tom da se pojam “materinski jezik” u različitim teorijama objašnava na različit način. Nema općega pojma “materinski jezik” jer svatko oblikuje svoje mišljenje, ali ipak “materinski jezik” nikako se ne može potpuno podudarati sa standardnim jezikom.

Nevest ćemo nekoliko inačica pojmova “materinski jezik”.

1. Materinski je jezik zapravo prvi jezik (“jezik kolijevke”) koji čovjek prihvaća od djetinjstva (tzv. native language). Obično se materinski jezik podudara s jezikom roditelja ili jednoga od roditelja. Obitelj u razgovoru s djetetom rabi ponajprije razgovorni jezik ili čak oponaša dječji govor, a ne standardni. Dakako, dio toga razgovornoga jezika podudara se sa standardnim, ali djelomice, jer ovisi o mnogim društvenojezičnim čimbenicima: zavičaj, obrazovanje, struka, dob itd.

2. Materinski je jezik etnički jezik (tzv. ethnic language, Volkssprache). Mnogi ga ljudi poistovjećuju sa svojim etnosom ili narodom, etničkim istobitom (etničkim identitetom).

3. Materinski je jezik jezik predaka (tzv. Muttersprache), tj. materinski govor koji su rabili naši predci.

4. Materinski je jezik isto što i funkcionalno prvi jezik.

5. Materinski je jezik jezik na kojem mislimo (tzv. thinking language) i razgovaramo.

6. Materinski je jezik jezik koji smo svjesno odabrali za priopćavanje npr. u jezičnoj zajednici u kojoj dugo živimo i radimo.

Dakako, može postojati i drugo tumačenje pojmova “materinski jezik“, ali ni jedan od višenavedenih ne podudara se potpuno sa standardnim jezikom. Materinski se jezik kao jezik roditelja ili obitelji smatra jednom od osnovnih teorija i kao takav skoro se nikada ne podudara sa standardnim. Materinski je jezik jezik koji je usvojen u djetinjstvu, navike porabe kojega se većinom čuvaju u zreloj dobi. Materinskih jezika može biti više od jednoga. Prvi jezik može potpuno ili djelomice prijeći u drugi i ne imati izravnu vezu s roditeljima ili predcima.

Zatiranje naziva ‘hrvatski jezik’

Pomoću neutralizacije naziva hrvatski jezik, pokušava se kao nastavni predmet u školi unijeti naziv “Materinski jezik i knjževnost” ili “Nastavni jezik” govori da se radi o nekom bezimenom, valjda “zajedničkom jeziku”. U zbilji tako što nije ni moguće jer školarci u nastavi uče i poučavani se konkretnom jeziku koji ima svoje ime, a to je hrvatski književni (standardni) jezik koji je službeno određen u 12. članku Ustava Republike Hrvatske. Treba li tada sve udžbenike koji nose ime Hrvatski jezik za različite razrede preimenovati u udžbenike za “materinski jezik“ ili “nastavni jezik“? Možemo li tada imati naziv „materinski jezik“ za nastavni predmet, a književnost ili povijest nazivati hrvatskom ili tada i književnost i povijest valja preimenovati u “materinsku“?

Tvrditi da je naziv „materinski jezik“ ili „nastavni jezik“ prikladniji jer „kajkavcima i čakavcima nije materinski jezik štokavski“ ne odgovara stvarnosti u kojoj živimo. U školama kajkavci i čakavci uče i poučava ih se književnom (standardnom) hrvatskom jezikom, a ne narječjima. U Hrvatskoj već postoji nastavni predmet Hrvatski jezik i ne valja ga zamjenjivati bilo kojim bezimenim nazivom. Nitko ne izbjegava i ne skriva svoje ime koje već odavno postoji u nazivu nastavnoga predmeta u školama, u knjigama i monografijama, u Ustavu, priznat je kao služebeni u EU, služe se njim, opisuju ga i rabe mnogi znanstvenici i ustanove u drugim državama. Nazivom se jezika ne manipulira!

Naziv “materisnki jezik“ kao jedan od predmeta u pojedinim školama izvan Hrvatske, ne treba uvijek poistovjećivati sa strukovnim, jezikoslovnim pojmom – standardni jezik. Međusobno jezikoslovne značajke materinskoga i standardnoga jezika mogu se podudarati u školskom predmetu, ali naziv materinski jezik nosi često stilski osjećajnu obojenost, pokazujući bliskost, intimnost odnosa jezika prema svojoj domovini i materi koja počinje razgovarati s novorođenčetom, daje djetetu prve osnove govora. Materinski jezik valja razlikovati od standardnoga u pojmovima jer, uz ostalo, standardni je jezik, ili katkada jezici (npr. u Republici Bjelarus bjelaruski i ruski), službeni, kodificirani jezik u mnogim državama diljem svijeta. Materinski jezik i standardni jezik u većine Hrvata u Hrvatskoj upravo je hrvatski, a ne bilo koji drugi i ne valja mu ponovno pokušavati oduzimati ime u korist nekoga bezimenoga „zajedničkoga“.

Artur Bagdasarov/HKV

Komentari

Artur Bagdasarov

U Francuskoj proglašen Dan sjećanja genocida nad Armencima

Published

on

 
Memorijalni spomenik Cicernakaberd Jerevanu  koji je posvećen žrtvama genocida nad Armencima 1915.-1923. (2018.)

  Predsjednik je Francuske, Francuski je predsjednik objavio svoju odluku jučer 6. veljače 2019. god. na godišnjoj večeri Koordinacije vijeća armenskih organizacija u Francuskoj. “Francuska je ponajprije zemlja koja zna pogledati povijesti u oči, koja je osudila među prvima ubojiti progon armenskoga naroda”, naglasio je Macron u svojem govoru.

    Republika Francuska je 2001. službeno priznala genocid nad Armencima. Na ovaj je način Emmanuel Macron također odao počast francuskomu šansonjeru armenskoga podrijetla Charlesu Aznavouru koji je umro 1. listopada prošle godine i skladatelju Michelu Legrandu preminulomu 26.  sjećnja, čija je majka bila armenskoga podrijetla. U genocidu je poginulo milijun i pol Armenaca.

Artur Bagdasarov/Croative.net

Komentari

Continue Reading

Artur Bagdasarov

U ruskom gradu Voronežu, 2017. g. podignuta spomen ploča Matiji Zmajeviću, hrvatskom pomorcu i ruskom admiralu

Published

on


Na Admiralitetskom trgu, desno od ulaza u Crkvu Uznesenja BDM, u zapadnoruskom gradu Voronježu, koji je jedna od ruskih atrakcija, otkrivena je spomen ploča 11. svibnja 2017. g. Matiji Zmajeviću, hrvatskom pomorcu i ruskom admiralu.

Matija Zmajević je rođen u Perastu, 6. siječnja 1680., u ‘hrvatskom zaljevu svetaca, Boki Kotorskoj, gdje je i stekao prve pomorske vještine te vrlo rano postao zapovjednik trgovačkih brodova.

Zbog umiješanosti u ubojstvo istaknutoga peraškoga ratnika V. Bujovića (1709), otišao je u Dubrovnik pa u Carigrad, gdje se sklonio kod tamošnjega ruskog veleposlanika Petra A. Tolstoja.

God. 1712. u službi ruskog cara Petra I. Velikoga otišao je u Sankt Peterburg, gdje je već 1714. postao kapetan komodor te se za trajanja Sjevernoga (Nordijskoga) rata (1700–21) kao zapovjednik prvoga sastava ruskih galija istaknuo u bitki kraj grada Hankoa u južnoj Finskoj. God. 1719. bio je promaknut u čin kontraadmirala, te je pod njegovim zapovjedništvom bila izvojevana odlučna pobjeda nad Šveđanima, koji su 1721. bili prisiljeni sklopiti mirovni ugovor u Nystadtu.

God. 1721. postao je viceadmiral, 1722. zapovjednik lake flote, a 1723. povjereno mu je vodstvo nad gradnjom riječne flote na Donu. Od 1725. ponovno u Sankt Peterburgu, 1727. imenovan admiralom, ali je nedugo potom bio optužen zbog utaje i osuđen na smrt.

Nakon pomilovanja postavljen je za guvernera Astrahanskoga područja na Kaspijskom jezeru, a 1728. imenovan zapovjednikom luke u Tavrovu na Donu. Zalagao se za osnivanje crnomorske ratne mornarice te se pretpostavlja da je sastavio nacrt kodeksa ruske ratne i trgovačke mornarice.

Zmajević je jedan od više Hrvata, Dubrovnika ili Boke Kotorske, koji su u povijesti bili pioniri u asistenciji ruskoj mornarici, diplomaciji i prvim ekumenskih zasadama katoličke i pravoslavne vjere.

Pripremio: Prof. A. Bagdasarov

izvori: enciklopedia.hr | moe-online.ru |foto: E. Gvozdenko

Komentari

Continue Reading

Artur Bagdasarov

A. Bagdasarov: Armenski trag kave u Europi

Published

on

 UZ 1. LISTOPADA  – Međunarodni dan kave      Ako ste u Armeniji u gostima, prvo što će vam ponuditi jest svježe kuhana crna kava. Kava je na armenskom surdž ili surč ovisno o zapadnoj ili istočnoj inačici armenskoga književnoga jezika. Kava je vrlo popularna u Armeniji. Ona je nezaobilazan užitak mnogih armenskih kavoljubaca. Piju ju na svakom uglu i u bilo koje vrijeme cijele godine.

Tradicija pijenja kave u Armenaca je još jedna prigoda za susret s bližnjima, za razmjenu vijesti i briga, čak i za gatanje. Iako kava u Armeniji ne raste, Armenci su pravi majstori u pripremanju napitka od kavenih zrna. Pili su kavu isprva pripadnici viših slojeva društva. Prema statistici u Armeniji potrašnja kave po glavi stanovnika iznosi prosječno tri i pol kilograma. Armenija uvozi približno više od deset tisuća tona kave, kavenih zrna i nadomjestaka za kavu – piše Artur Bagdasarov, prof. hrvatskog jezika iz Moskve.

Grant Sukiasjan, U kavani

Prema tvrdnjama nekih povjesničara, u 16. st. kavu su u Europu donijeli upravo armenski trgovci. Oni su prvi otvorili kavane u Londonu, Beču, Parizu i Pragu. Prva kavana u Londonu otvorena je 1652. god. u uličici sv. Mihaela, Cornhill (St. Michael, Cornhill). Vlasnik te kavane bio je Armenac (prema drugoj imačici – Grk) Pasqua Roseé (Harutiun). Roseé je bio sluga u engleskoga trgovca Daniela Edwardsa koji je uvozio kavu. On je također utemeljio 1672. god. prvu kavanu u Parizu.

Armenski trgovac iz Carigrada Johannes Diodato (Ovannes Astvacatur) (1640. – 1725.) 1685. god. je otvorio prvu kavanu u Beču. Kavu u Češku je prvi donio također Armenac Georgies Deodatus koji je došao iz Sirije. U Rimu je 1699. god. prihvatio katoličanstvo, dobivši ime Georgies Deodatus. Godine 1705. došao je kao siromah u Prag gdje je kasnije dobio dozvolu da se bavi uličnom trgovinom. Hodao je praškim ulicama u turskoj nošnji s malom pećicom, nudeći Pražanima skuhanu kavu. Armenski trgovac je uskoro vrlo dobro zaradio na prodaji kave. Ostao je u Pragu i tamo se je oženio. Godine 1707. dobio je od cara Josipa 1. (vladao od 1690. – 1711.) dozvolu za prodaju kave i iduće godine, u siječnju je otvorio u domu pod nazivom “Kod zlatne zmije” kavanu koja se je nalazila u praškom Starom gradu.

Armenska kava djelomice se razlikuje od drugih – zrna su mljevena u prah, što je moguće sitnije. Ako su mljevena krupnije, tada kava ne bi imala mirisni okus. Prije mljevenja zrnje valja pržiti od 5 do 15 minuta ovisno o vrsti kave. Kavu polagano kuhaju u džezvi, u koju dodaju hladnu vodu, jednu žličicu mljevene kave i slador (šećer) prema želji. Kava se zagrijava do ključanja i poslužuje se u malim šalicama.

Evo jedan od recepata za armensku crnu kavu s konjakom.

Potrebni sastojci:
• kava sitno mljevena
• slador (šećer) – jedna žličica
• armenski konjak – na vrhu čajne žlice
• voda – 35 ml.

Priprema:

U džezvu sipamo kavu i slador (šećer), potom dodajemo konjak i vodu. Kuhamo na laganoj vatri do stvaranje pjene. Ne treba se žuriti, kava se kuha na laganoj vatri, prije zakuhavanja voda ne smije dugo kipjeti. Pripremljenu kavu nalijevamo u šalicu i kušamo.

Pripremio: Artur Bagdasarov/Croative.net

Komentari

Continue Reading

Facebook

Popularno