Connect with us

Društvo

Pročitajte pozdravni govor alkarskog vojvode Boška Ramljaka: Što se budućnosti tiče, možemo biti optimisti!

Objavljeno

- datum

Pročitajte govor alkarskog vojvode Boška Ramljaka.

Dragi Sinjani i Cetinjani, dragi gosti!

Fra Andrija Kačić Miošić opjevao je slavnu i čudotvornu pobjedu pod Sinjem u kolovozu godine 1715. Junaštvom i viteštvom, domoljubljem i bogoljubljem naši su pređi, pod ovom surom tvrđavom krvlju i znojem, branili i obranili “krst časni i slobodu zlatnu”.
Njima u spomen, a nama i budućim generacijam na čast i trajno sjećanje, okupili su se i danas, u prvu kolovošku nedjelju, po 303. put vitezovi alkari na vilovitim konjima te gordi momci zlatom okovani, starim oružjem opasani, da pokažu sjaj i bogatstvo naše slavne povijesti i kulturnog nasljeđa.

Ove godine na prvu nedjelju kolovoza, kada se tradicionalno održava Sinjska alka, pada i godišnjica oslobađanja Knina. Zato je red da odmah na početku u ime svih pozdravim i zahvalim svim obiteljima poginulih i nestalih hrvatskih branitelja, svim hrvatskim ratnim vojnim invalidima, svim hrvatskim  braniteljima i osloboditeljima – sudionicima veličanstvene vojno-redarstvene operacije Oluja.
S obzirom da je veliki broj članova VAD-a sudjelovao u Oluji, dozvolite mi da i njih sve posebno pozdravim, na čelu s mojim časnim prethodnicima – alkarskim vojvodama: brigadirom Antom Vučićem, brigadirom Ivanom Čikarom, stožernim brigadirom Antom Kotromanovićem i general bojnikom Mirkom Norcem – koji su svi odreda bili hrvatski dragovoljci i sudionici Oluje.
Poštovani prethodnici na ovoj časnoj dužnosti, zahvaljujem Vam na Vašem doprinosu u obrani i oslobađanju Hrvatske, ali isto tako i na nemjerljivom doprinosu u očuvanju i napretku naše Alke. Činjenica da su od devedesetih godina do danas, svi alkarski vojvode bili dragovoljci i sudionici Oluje, koja se dogodila upravo na današnji dan prije 23 godine, mene čini osobito ponosnim!
Dragi gosti, danas Vam u ime postrojenih alkara i alkarskih momaka, građana grada Sinja i Cetinskog kraja i u svoje osobno ime, čestitam Dan pobjede, Dan domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja. Želim Vam iskrenu dobrodošlicu i ugodan boravak u našem Sinju.

Pozdravljam poštovanu Predsjednicu RH, vrhovnu zapovjednicu OSRH i pokroviteljicu Sinjske alke, gospođu Kolindu Grabar Kitarović.
Pozdravljam poštovanog hrvatskog člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine,  gospodina Dragana Čovića.
Pozdravljam poštovanog predsjednika Hrvatskog sabora gospodina Gorana Jandrokovića.
Pozdravljam poštovanog predsjednika Vlade RH, gospodina Andreja Plenkovića.
Pozdravljam sve nazočne preuzvišene biskupe na čelu s nadbiskupom i metropolitom Splitsko-makarskim monsinjorom Marinom Barišićem.
Pozdravljam sve ministre u Vladi RH, a poseban pozdrav upućujem: 
– potpredsjedniku Vlade RH i ministru obrane, ratnom zapovjedniku, general-bojniku Damiru Krstičeviću,
– ministru hrvatskih branitelja, ratnom zapovjedniku, brigadnom generalu Tomislavu Medvedu, – ministru unutarnjih poslova Davoru Božinoviću.
Posebno pozdravljam i gradonačelnika hrvatske metropole, glavnog grada svih Hrvata, osvjedočenog prijatelja Sinja i Cetinske krajine i velikog podupiratelja Alke – gospodina Milana Bandića.
Pozdrav ratnom zapovjedniku, načelniku Glavnog stožera Oružanih snaga RH, generalu zbora Mirku Šundovu.
Pozdrav svim generalima i admiralima i svim pripadnicima Hrvatske vojske  i Policije.
Pozdravljam:
– mnogopoštovanog provincijala Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja fra Joška Kodžomana,
– gvardijana svetišta Čudotvorne Gospe Sinjske fra Petra Klapeža, – dekana Cetinskog dekanata don Stipu Ljubasa,
– župnika Župe Gospe Sinjske fra Pericu Maslaća. 
Poseban pozdrav svim franjevcima i časnim sestrama. Veliko Vam hvala za stoljetno očuvanje žive vjere i ustrajno čuvanje neraskidive veze naše zaštitnice Čudotvorne Gospe Sinjske i Sinjske alke. 
Poseban pozdrav našem ponosu, uzoru i svjetioniku, hrvatskoj nogometnoj reprezentaciji na čelu s izbornikom gospodinom Zlatkom Dalićem. 
Pozdravljam sve veleposlanike akreditirane u Republici Hrvatskoj (Dear ambassadors, welcome!). 
Pozdravljam sve saborske zastupnike, na čelu sa zastupnikom iz Sinja gospodinom Mirom Buljem i iz Trilja, gospodinom Ivanom Šipićem. 
Pozdravljam sve prisutne župane, na čelu sa Splitsko-dalmatinskim županom gospodinom Blaženkom Bobanom. 
Pozdravljam sve gradonačelnike i načelnike općina, na čelu s gradonačelnicom grada Sinja gospođom Kristinom Križanac. 
Posebno pozdravljam gradonačelnika grada heroja Vukovara, gospodina Ivana Penavu. Ovogodišnju alku održavamo na dunavskom pijesku kojeg smo dovezli iz Vukovara, čime želimo trajno povezati naša dva grada i odati počast vukovarskom herojstvu i sinjskom viteštvu. 
Pozdravljam sve predsjednike i predstavnike političkih stranaka, kako na nacionalnoj, tako i na lokalnoj razini. 
Pozdravljam sve povijesne postrojbe na čelu s Kliškim Uskocima, 
– Šibenskom gradskom stražom, – Trkom na prstenac iz Barbana u Istri,
– te našim prijateljima iz Italije, trkom „Sartilja” sa Sardinije. 
Pozdravljam predsjednika VAD-a dr. Stipu Jukića, sve članove Upravnog odbora, Časnog suda, Nadzornog odbora te sve članove i djelatnike VAD-a, kao i sve Vas u organizaciji Alke. Pozdravljam sve bivše alkare, alkarske momke, alajčauše, arambaše, barjaktare i sve bivše predsjednike i dužnosnike VAD-a. 
Na kraju pozdravljam sve predstavnike medija, kao i sve Vas koji nas gledate i slušate preko Hrvatske televizije i slušate preko radio valova u domovini i inozemstvu.  
“Dear ladies and gentlemen welcome and enjoy, thank you for coming!”. 

Iako danas slavimo, sjećamo se i svih naših poginulih, nestalih i umrlih hrvatskih branitelja, kao i svih žrtava Domovinskog rata, koji su svoje živote ugradili u temelje moderne Hrvatske. Želio bih da se posebno sjetimo preko 3000 branitelja koji su počinili suicid nakon Domovinskog rata. Osobno me jako žalostila činjenica što su dostojanstvo i vrijednosti Domovinskog rata u nedavnoj prošlosti bili poljuljani. Kao hrvatski branitelj, vidim pozitivne promjene i osjećam da se dostojanstvo vraća. Zbog toga zahvaljujem i ministru hrvatskih branitelja Tomislavu Medvedu, a posebno potpredsjedniku Vlade i ministru obrane Damiru Krstičeviću.

Uz njih u ovoj su Vladi angažirani i brojni drugi istaknuti ratni zapovjednici. Milijan Brkić je potpredsjednik Sabora, a na mjestima savjetnika u ministarstvima svoj doprinos daje veliki broj istaknutih ratnih zapovjednika, na čelu s dvojicom najistaknutijih, počasnim članovima VAD-a – ratnim zapovjednikom Specijalne policije generalom Mladenom Markačem i ratnim zapovjednikom Splitskog zbornog područja generalom Antom Gotovinom.

Smatram i to otvoreno govorim, da se takvim kadrovskim rješenjima iskazalo poštovanje prema svim hrvatskim braniteljima. Ali što je znatno važnije, u kratkom vremenu ostvareni su pozitivni pomaci na strateškoj razini – kakvi se ne pamte od devedesetih godina.
Poglavito se to odnosi na afirmaciju Oluje kao legitimne i legalne vojno-redarstvene operacije – jer svi znaju, a pogotovo mi hrvatski branitelji, što znači afirmativna i pozitivna izjava o Oluji ministra obrane Sjedinjenih Američkih Država generala Mattisa. Duboko smo svjesni što za Oluju znači jutrošnji prelet dva  izraelska zrakoplova F16-BARAK preko kninske tvrđave.

Isto tako znamo i što znači uvođenje novih sposobnosti u Hrvatsku vojsku, učenje od najboljih na svijetu i ogroman tehnološki iskorak – koji s druge strane otvara do sada neviđene mogućnosti izvoza i industrijske suradnje. Svi su ti ključni strateški uspjesi ostvareni zato jer je u kadrovskoj križaljci ove Vlade, napokon – hvala Bogu i Gospi Sinjskoj –  bilo mjesta za istaknute ratne zapovjednike na čelu s legendarnim zapovjednikom 4. gardijske brigade, našim generalom Damirom Krstičevićem – i za to Vam poštovani Predsjedniče Vlade RH iskreno zahvaljujem!

Zahvaljujem i Vama, poštovana Predsjednice Republike Hrvatske, što Vi i današnji državni vrh, niti jednom svojom gestom, činom ili propustom niste doveli u pitanje opravdanost, legalnost i legitimnost  naših oslobodilačkih operacija, što nikada niste zatajili istinu o Domovinskom ratu i brutalnoj agresiji na našu Domovinu – od koje smo se imali pravo i obvezu braniti!

Nama, hrvatskim braniteljima je to posebno važno  jer je hrvatska sloboda skupo plaćena – desecima tisuća poginulih branitelja i civila, velikim brojem ranjenih i raseljenih, kao i nesagledivom materijalnom štetom koju će osjećati generacije. Zbog tih žrtava moramo biti jedinstveni, a posebno kad su u pitanju nacionalni interesi naše Domovine i budućnost novih naraštaja.

Što se budućnosti tiče, možemo biti optimisti!

U to sam se uvjerio gledajući nadljudsku borbu naših nogometaša dok su pobjeđivali najveće reprezentacije svijeta. Njihova neviđena upornost i hrabrost, bez obzira o kojem se protivniku radilo, vraćali su me u prošlost, u rovove i bitke, dok smo se borili protiv nadmoćnog neprijatelja. Naši nogometaši pokazali su svima nama, a posebno djeci i mladima, kako se čuva i voli ono za što se žrtvovao naš narod i za što su prije dvadesetak godina u Domovinskom ratu ginuli njihovi vršnjaci.
Dragi nogometni reprezentativci i gospodine Zlatko Dalić – od srca Vam hvala, jer ste nam pokazali kako se danas trebamo boriti za svoj narod i svoju Domovinu.

Zadnjih smo dana pokazali cijelom svijetu kakav smo narod – najprije velebnim dočekom naših nogometaša u Zagrebu, a nakon toga dostojanstvenim ispraćajem našeg legendarnog Olivera. Pokazali smo kako se znamo iskreno radovati svojim uspjesima, ali  i dostojanstveno i ponosno tugovati zbog odlaska svojih najboljih. Cijeli svijet nam se divi! Kao da smo se oslobodili svih kompleksa, kao da smo zbacili sve okove i pokazali tko smo i što smo!

Ova 2018. godina do sada je obilježena veličanstvenim i dostojanstvenim događajima i važnim uspjesima za Republiku Hrvatsku. Po zagovoru Gospe Sinjske – neka tako bude i dalje! Hrvatski narod i svi stanovnici Lijepe naše to zaslužuju!

Alkarski momci! Zapovijedam Vam gordo i ponosno držanje dostojno pradjedova.
Alkari! Zapovijedam Vam gađajte u sridu, za našu Domovinu Hrvatsku, za naše mlade, za naše zajedništvo, slogu i prosperitet našeg hrvatskog naroda i svih građana Republike Hrvatske!

“Zahvaljujte, od Sinja junaci,
brez pristanka Isusovoj Majci, kojano vas od Turak’ obrani!
I da ste mi zdravi, Cetinjani!”
Proglašavam 303. Sinjsku alku otvorenom!

Piše Toni Paštar   Foto Vladimir Dugandžić/Hanza Media

Komentari

Komentari

Društvo

Ivica Šola: Pupovčevu dožupanu bilo bi pametnije da šuti

Objavljeno

- datum

Hrvatska, nažalost, nije Država Izrael. Izrael je okrenut budućnosti, danas je gospodarska, vojna i politička sila. Ali je okrenut i prošlosti, jer jedno drugo ne isključuje.

Tako, dok su razvijali državu i blagostanje, nisu zaboravili svoje žrtve holokausta. I pedeset i više godina nakon završetka 2. svjetskog rata hvatali su nacističke zločince po svijetu i sudili im.

Kod Hrvata je suprotno, medijska, pravosudna i politička mašinerija u ime “okretanja budućnosti” već dvadeset i sedam godina ili ne procesuira ili zataškava zločine.

Židovi su pak dvadeset sedam godina od završetka 2. svjetskog rata, koliko je i kod nas prošlo od Domovinskog, 1962. osudili u Jeruzalemu Eichmanna. Zato, kada bilo tko u medijima, u politici, kaže pustimo prošlost, okrenimo se budućnosti, zapravo govori – zataškajmo zločine.

Terete ga (i) Srbi

Vukovar i Hrvatska prepuni su Eichmanna i Eichmannčića. Prosvjed u Vukovaru, samo slijepac i kolaboracionst to nije vidio, bio je usmjeren protiv Eichmanna iz našeg sokaka. Ni “p” od politike.

Na jednoj strani govor, krik žrtava, silovane žene, na živo kastrirani muškarci, logoraši, preživjeli prerezanoga grkljana, koji su hrvatskim pravosudnim institucijama, kao i na prosvjedu, imenom i prezimenom prijavljivali svoje krvnike, piše Ivica Šola / Slobodna Dalmacija

Ali ništa, muk, šutnja, opstrukcija ili sumanute političke interpretacije prosvjeda i diskreditacija krika žrtava nad kojima je, kako neki pišu, “Plenković odnio pobjedu”, a skup doživio “fijasko”.

Umjesto da slušaju žrtve, oni broje koliko je bilo prosvjednika. Bolesno. Da ih je bilo pet, to je sekundarno, bitno je da su žrtve imenovale zločince imenom i prezimenom, a da procesuiranja nema. Dapače, veliki medijski prostor daje se, na sam dan prosvjeda, mogućim sudionicima zločina na Ovčari, koji to, dakako, negiraju.

Radi se o aktualnom dožupanu vukovarsko-srijemskom i istaknutom članu Pupovčeva SDSS-a Đorđu Ćurčiću, koji je na dan prosvjeda u Vukovaru dobio ogroman prostor i osvanuo na naslovnici utjecajnog priloga jednog dnevnog lista.

Moja je građanska, ljudska i moralna odgovornost, u ime svih silovanih, masakriranih zaklanih i ubijenih u Vukovaru reći, što koštalo da koštalo – Ćurčić laže! U samoj opremi teksta, da dalje ne idem, vrište laži.

Prva, Ćurčić nije na meti “radikalne desnice”, kako tvrdi medij, Ćurčića terete Srbi. Ponovit ću, Ćurčić je Cvjetinu Joviću naredio da kopa jamu na Ovčari u koju su pobacana tijela ubijenih iz bolnice. Tereti ga i njegov sin Slobodan. Tereti ga… Možda su otac i sin Jović i ostali Srbi koji su uprli prst u Ćurčića “ekstremna desnica”, ne znam.

Znam samo da je jedan, danas bliski suradnik ministra Božinovića, odmah nakon mirne reintegracije dao Cvjetinu Joviću po žurnom postupku putovnicu i predali ga srpskim službama, a ovi ga prebacili u Norvešku, gdje i danas živi sa sinom. Ćurčić dalje tvrdi da je bio “radnik na Ovčari”, samo ne objašnjava koje vrste “radnik” i koje je “poslove” obavljao.

‘Običan radnik’

Drugo, Ćurčić tvrdi da nije znao za zločine. Laže. Kako to može tvrditi kada postoje svjedoci da jest. Evo primjer. Ivan Vukojević, Hrvat, danas pokojni (eto, žrtve umiru bez pravde), radio je kao veterinarski tehničar u VUPIK-u s Ćurčićem prije rata. Ćurčić je bio traktorist. Pred hangarom, nakon okupacije Vukovara, Ivana, koji je bio ranjen, zajedno s njegovom ženom Janjom, krenuli su tući.

Traktorist Ćurčić, kojemu je prije rata Ivan Vukojević puno pomogao, spasio ga je od smrti. Nazvao je oficira JNA-a koji mu je dao vozilo, a Ivan i Janja su vojnim vozilom odvezeni do škole u Sotinu. Potom su preko BiH prebačeni u Hrvatsku. To mogu potvrditi Srbi i istražitelji.

Za usporedbu, što jasno govori koliki je bio Ćurčićev utjecaj među zločincima, da jednim telefonskim pozivom riješi sve, Igora Kačića, hrvatskog zarobljenika, pokušao je spasiti njegov prijatelj, srpski dragovoljac. Nekoliko puta je Igora vadio iz grupe za likvidaciju, ali ga je oficir, psujući, vraćao nazad. I tako je ipak ubijen.

Kako Ćurčić može reći da nije znao za zločine, kada je evidentno da je imao snažan utjecaj na organizatore zločina da je jednim pozivom riješio sve, što drugi Srbi nisu mogli, pa ni za Igora Kačića.

Neću ništa sugerirati, zaključite sami o Ćurčiću kao “običnom radniku” na Ovčari koja je u to vrijeme, kad smo već kod “radnika”, bila radni i koncentracijski logor za Hrvate zaposlene u VUPIK-u, koji su 18., 19., i 20. studenog tamo maltretirani, a čuvali ih kao stražari srpski radnici VUPIK-a. Očito, osim Ćurčića, na Ovčari je tada bilo puno “radnika”. Koji morbidni cinizam!

Ne osporavam Ćurčiću slobodu govora, kao niti medijima da mu daju prostor, ali sam dužan donijeti i “drugu stranu” marljivog radnika Ćurčića, nekad traktorista, danas dožupana i koalicijskog partnera HDZ-a. Ima još toga, zato, bez cinizma, preporučujem Ćurčiću da mu je pametnije da šuti jer će krvava ravnica kriknuti!

No, nisu meni problem Ćurčići, već “naše” pravosuđe, DORH i MUP koji svojim (ne)činjenjem sudjeluju u zločinu. Ovo nije Država Izrael, stoga, okrenimo se budućnosti. S Ćurčićima na čelnim mjestima…

Ivica Šola / Slobodna Dalmacija

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Društvo

Tko to podmeće Andreju Plenkoviću?

Objavljeno

- datum

Prvi su počeli podmetati oni koji su iskoristili lex Agrokor kako bi sve poslove podmetnuli njegovim prijateljima

Do prije dvije godine Hrvati su zamalo bili prepušteni sami sebi. Vlast je bila klimava, institucije bez političkog nadzora, a narod zbunjen. Ali, srećom, takvo stanje nije dugo potrajalo. Zagazili smo u razdoblje u kojem je politika brzo pohvatala sve konce i preuzela potpuni nadzor nad institucijama. Započela je era političke stabilnosti. Era u kojoj su institucije u službi stabilnosti, a politika jamac njihove neovisnosti. Što bi rekao gospodin Pupovac, to je razina nadzora i kontrole koja se ne može platiti ni suhim zlatom – Borislav Ristić u VL-u.

Zato treba dati državno priznanje svima onima koji su na tom putu žrtvovali vlastiti obraz i sav svoj politički kapital usmjerili na očuvanje te opjevane stabilnosti. U prvome redu, hvala zagrebačkom gradonačelniku, koji je delajući 365 dana u godini za svoje jato otkupio najveći broj slobodnih radikala. A sada bi neki te odgovorne ljude optuživali da su jeftini preletačevići? Koja besmislica, jer kako netko s takvim životopisom može biti jeftin? Oni su samo jamstvo da nikakve presude neće ugroziti stabilnost.

Hvala i gospodinu Vrdoljaku koji je zbog žrtve za stabilnost izgubio reputaciju omiljenog hrvatskog političara. On je svojim životnim primjerom djeci pokazao što je to “škola za život”.

I kako se javnim natječajima informatika pretvara u virtualnu stvarnost. Koliko je brižljivo pristupljeno ovoj reformi, govori i podatak kako je težina torbe smanjena za 30% jer se posebna pažnja obratila na to da se odmah ne uvode digitalne knjige kako učenici ne bi pomisli da je znanje lagano. Nije lagano kao što nije laka odgovornost upravljanja polovicom državnih tvrtki.

Posebno hvala gospodinu Pupovcu koji je zbog podrške ovoj vlasti jedva preživio napad giricama, koji je svoj čitav politički kapital obilato umnožio. To je čovjek bez kojega bi svi hrvatski Srbi ostali prepušteni totalnoj nebrizi i očaju i bez kojega bi davno zaboravili kako je nekad bilo bolje.

I na kraju, posebna zahvala ide našem premijeru koji je vezivno tkivo i snaga koja je sve ove različitosti okuplja u jednu duboku vreću. Zbog toga je izložen stalnim napadima, trpi najjače udarce i konstantna podmetanja. Znajući koliku plaću ima u Europarlamentu, prvo su mu podmetnuli neposlušnu stranku, a zatim zamjenika stranke koji ga stalno opstruira i pokraj kojega ne može ništa napraviti. A prethodnici su mu u amanet ostavili vjetrokaz, koji mu je 808 glasača podmetnulo kao predsjednika Sabora. Unatoč svim tim podmetanjima, on je opet bio spreman za žrtvu i preuzeo je vlast. A onda su toj vlasti podmetnuli lošu oporbu, kako se pokraj Bere i Pernara ne bi vidjelo koliko je on dobar.

Pokušali su mu podmetnuti u Vukovaru i na taj način zabiti klin između njega i gospodina Pupovca. Ali ekstremna desnica u tome nije uspjela jer je stabilnost sačuvana pravovremenim djelovanjem premijera, koji je prema riječima ministra Kušćevića, svojim nedolaskom izbjegao politiziranje tog skupa i sačuvao žrtve od “diskrepancije u percepciji”.

Onda se 40 tisuća onih koji se ne znaju čitko potpisati sjetilo referendumom ugroziti stabilnost. Čak su podmuklo mislili podmetnuti i onaj Sauchin potpis. Srećom je ministar Kuščević ostao pribran i 371 tisući potpisnika poslao poruku kako su gubitnici i da “tko gubi, ima pravo da se ljuti”. Upravo zato treba imati povjerenja u institucije koje transparentno zabrane nadgledanje prebrojavanja.

Ali našem premijeru najviše podmeću oni koji ga hvale. Znaju lijevi mediji i komentatori koliko ga ljudi vole pa se svim silama trude obraniti ga od njegovih desnih birača. A on za svoje birače radi sve. Potrošio je tako pola milijarde njihovih kuna na Uljanik, a sada jamči da će u likvidaciji potrošiti još 2,5 milijarde, ali ni to nije sve. I onda dolazimo do pitanja “tko podmeće Plenkoviću”. Pa, prvi su počeli oni koji su iskoristili lex Agrokor kako bi sve poslove podmetnuli njegovim prijateljima. Iza njih su došli oni koji se služe prljavim podmetanjem da će on uskoro preuzeti neku visoku funkciju i nama upravljati iz Europe. To su oni koji žele da se kandidira kako bi ga osramotili i internacionalizirali aferu Borg, kao da bi za to ikoga u Europi bilo briga. Ne daju se u Europi ostavke za takve gluposti. Ali ni Europi nije vjerovati – europski pučani su mu, tako, podmetnuli skraćenicu EPP, znajući da se to na hrvatski prevodi kao ekonomsko-propagandni program.

Kako onda ostati pribran pod svim tim napadima? Kako osigurati da se Hrvatska i dalje nastavi vrtjeti u mjestu? Tako da institucije paze da ni u jednom trenutku ne ugroze vlast, a vlast će poduzeti sve što joj je u moći da oni nikada ne skrenu s tog puta (Vecernji list).

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Društvo

STIGLE NOVE SNAGE: U HDZ-u nemaju pojma što im spremaju već na prvim izborima

Objavljeno

- datum

HDZ-OV TEAM BUILDING …

Oni koji sada u vrhu vlasti i HDZ-a i u većini oporbe i medija slave propast referendumskih inicijativa i to što se u Vukovaru skupilo “samo” 15 do 20 tisuća prosvjednika, zavaravaju se.

Prosvjednici su možda izgubili bitku, no rat je tek započeo. Uljuljkivanju i lovorikama nema mjesta jer onaj tko je u 14 dana uspio skupiti, sasvim svejedno 350 ili 400 tisuća potpisa, ozbiljan je politički igrač i nije ga pametno podcijeniti, piše Davor Ivanković za Večernjak.

Vjerojatno u Hrvatskoj sada ne postoji neka druga politička snaga koja bi mogla u tako kratkom roku prikupiti više potpisa za bilo što. Ako znamo da onaj tko ne izlazi na izbore, ne izlazi ni na potpisivanje peticija, možemo zaključiti da su oni koji su dali svoj potpis glasači, odnosno birači i da će ti ljudi koristiti svoje biračko pravo.

Ako pak znamo da su oni potpisom prosvjedovali protiv sadašnjih vlasti, Plenkovićeve Vlade i HDZ-a koji on vodi, jasno je da je vladajuća stranka u velikim nevoljama. Jer se može procijeniti da su potpisnici i prosvjednici iz HDZ-ova biračkog korpusa.

Kada bi samo polovica njih izišla i na sljedeće izbore i umjesto HDZ-u glas dala nekoj drugoj političkoj opciji, HDZ bi doživio potop. A koliko je svaka tisuća birača važna potvrđuju brojke iz 2016., kada je na izborima za HDZ glasovalo 683 tisuće birača (61 saborski mandat), a za ujedinjenu lijevu opciju 637 tisuća (54 mandata).

Uostalom, Most je sa 187 tisuća glasova osvojio 13, a Živi zid je sa 117 tisuća glasova čak osam mandata. Stvarna ili hinjena mirnoća i samozadovoljstvo vladajućih sada počivaju na nekoliko premisa.

Glavna kaže da će Plenković i njegov HDZ uspjeti nadoknaditi gubitak na desnom biračkom tijelu ulaskom u lijevi politički prostor koji će mu donijeti nove birače. To će se, prema tim računicama, morati dogoditi zbog potpune razlomljenosti ljevice, pa će oni koji sada slijeva aplaudiraju Plenkoviću ubuduće glasovati za njega. Je li tome baš tako?

Bivši šef i HDZ-ov premijer Sanader također se bio okušao u političkom manevriranju prema ljevici i gušenju stranačke desnice, no kad je trebalo, nije dobio dio glasova ljevice, nakon njegova odlaska HDZ je izgubio vlast. Sve je došlo na naplatu, a HDZ se vratio u sedlo tek kada se opet okrenuo prema svojem originalnom svjetonazoru.

Realnije je, dakle, procijeniti da je HDZ-ovo klatno doseglo svoju krajnju lijevu granicu i da više od toga HDZ-ovo biračko tijelo ne može tolerirati. Pouka je da najveći dio razočaranih birača SDP-a i ljevice sigurno neće glasovati za HDZ, pa bio on i Plenkovićev.

Pa kada ministar Lovro Kuščević na HTV-u ustvrdi da su referendumske inicijative “zagadile društvo” on to kaže ili iz straha ili zato što uopće ne shvaća koja tektonska pomicanja nastaju u HDZ-ovu biračkom tijelu.

Takve izjave iz vrha HDZ-a samo dodatno “ogađuju” HDZ kod tog dijela birača. Jedan od bivših HDZ-ovih lidera iz toga zaključuje da HDZ još nema pojma što mu se sprema i čudi se kako u vrhu stranke ne vide da su referendumske inicijative potpisivale uglavnom tisuće mladih i educiranih, obiteljskih ljudi. Koji su već nekoliko puta od prošlog proljeća, kada su u kolonama prosvjedovali u središtima velikih hrvatskih gradova, pokazali da posjeduju neku novu političku energiju.

Kako se stvari odvijaju, sad je već zamislivo da su oni blizu formiranja nove političke, konzervativne opcije koja bi, potencijalno, mogla izmijeniti hrvatski politički okvir. Ovdje se, dakle, ne radi o već viđenom – da dio srditih HDZ-ovaca radije glasuje za pravaške državotvorne stranke ili za sličnu opciju koju vode Hasanbegović, Esih i Glasnović.

Naprotiv, ovdje je riječ o aktivizmu sasvim nove ekipe ljudi koji za sebe najkraće kažu da oni “vole Hrvatsku i Boga”. Kažu i to da su protiv političkih kalkulanata.

Svesti te grupe mladih, obrazovanih konzervativaca na štićenike i aktiviste Željke Markić također bi moglo biti pogrešno. Koliko se zasad može čuti iz tog za javnost zasad vrlo zatvorenog kruga, Markić je “svoje odigrala” i u tijeku je okupljanje oko lidera koji će imati težinu za izbore.

I kada se kaže da je Plenković ovladao HDZ-om te da je dobro da se od pokreta HDZ profilira u stranku, zaboravlja se da je u HDZ-u kao pokretu bilo mjesta i za konzervativce. Ako se oni više u njega ne mogu uklopiti i ako za njih u HDZ-u više nema mjesta, jasno je da moraju krenuti svojim putem. A onda će postati odlučujuće tko će na izborima dobiti tih 350 tisuća glasova. I koji bi, da parafraziramo Kuščevića, iz temelja mogli “zagaditi” izbore.

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Facebook

Popularno