Connect with us

Vijesti

,,Privremeni sporazum“ s Kinom – Vatikan se predaje?

Published

on


Privremeni sporazum između Vatikana i Pekinga, potpisan 22. rujna 2018. god. i dalje je službeno tajna. U međuvremenu je onima koji su zaduženi za vjerske poslove u kineskim pokrajinama povjereno da otkriju veze Crkve u Kini s inozemnim vlastima i da suzbiju ,,uplitanje“ Vatikana.


,,Sinicizacija“ Katoličke Crkve u Kini

Tako je katolička agencija Ucanews izjavila da je od 8. do 11. listopada 2018. god. u gradu Wuhanu (u pokrajini Hubei) održan ,,seminar“ za 80 svećenika, redovnica i laika, tijekomkojega je pomoćnik ravnatelja Pokrajinskog odbora za etničke i vjerske poslove objasnio Pravila o vjerskim poslovima koja su revidirana 1. veljače 2018. Podcjenjujući vatikansku politiku uplitanja u Kinu, zamolio ih je da usklade svoje vjerske aktivnosti s interesom vlade po volji posljednjeg Nacionalnog kongresa Kineske komunističke partije o sinicizaciji Crkve. Crkva u Kini dužna je upravljati autonomno i neovisno o stranim pritiscima.
Kardinal Joseph Zen Ze-kiun, biskup emeritus Hong Konga, izrazio je zabrinutost na svojem blogu već 2. listopada kada je vidio da je Papa Franjo ,,oduševljen idejom razgovora o novoj eri ‘jedinstva’, kao da je ‘tajni sporazum’ čudesno uspio uspostaviti savršenu i vidljivu zajednicu“. On je objasnio:
,,Jedinstvo je pitanje organizacije koja ovisi o strogom nadzoru od strane vlade. Hoće li vlada pustiti vjernike da slobodno žive u svom ‘tajnom’ životu? Apsolutno ne… To znači tražiti da tajna Crkva uđe u ‘kavez za ptice’.“

Ovaj ,,privremeni sporazum“ tvrdi da je tajnu Crkvu ujedinio s Patriotskom crkvomuspostavljanjem načela da će Franjo odobriti biskupe koje Peking imenuje. Sjetite se da je Crkva u Kini podijeljena od kada je Komunistička partija preuzela vlast i 1950. god. stvorila Kinesko patriotsko katoličko udruženje pod nadležnošću države, koja imenuje biskupe novostvorene takozvane Patriotske crkve te je time protjerala u podzemlje Crkvu koja je ostala u zajedništvu s Rimom. ,,Kina je svakako postala otvorenija od osamdesetih godina, ali čak i danas je sve pod kontrolom Kineske komunističke partije. Službenu Crkvu u Kini kontrolira tzv. Patriotsko udruženje i biskupska konferencija, a Partija upravlja oboma“, objašnjava kardinal Zen.


,,Papa ne razumije Kinu“

Daje li ovaj sporazum kineskim vlastima potpunu slobodu da još strože nadziru katolike? Zašto je Peking potpisao sporazum s Rimom? New York Times od 24. listopada 2018. godine objavio je članak kardinala Zena s naslovom ,,Papa ne razumije Kinu“. On objašnjava da papa Franjo ne može razumjeti komuniste, budući da dolazi iz Južne Amerike gdje su ,,neke vlade koje su povijesno kontrolirali vojska i bogate elite, udružile snage da bi ugnjetavale siromašne“. Potonje su branili, nastavlja kardinal Zen, komunisti i… neki isusovci. Stoga Papa može samo suosjećati s tim komunistima koji su bili progonjeni.

Ipak, naglašava, Sveta Stolica i Peking prekinuli su sve odnose u pedesetima; tada je desetine tisuća katolika bilo uhićeno i poslano u radne logore. ,,Tijekom Kulturne revolucije situacija je bila nezamislivo strašna. Cijela nacija u ropstvu. Te stvari prelako zaboravljamo“.
Kardinal potom podsjeća da su vjernici patili i bili podvrgnuti sve većem pritisku od početka ove godine primjenom novih propisa o prakticiranju religije. Trenutno tajni svećenici idu tako daleko da odvraćaju svoje župljane od dolaska na Misu kako bi izbjegli uhićenje. Kardinal je to čuo od nekolicine onih koji su mu se povjerili.

Foto: ljubaznošću Bohumil Patrik /CNA

,,Danas se“, nastavlja biskup emeritus Hong Konga, ,,papu Franju koji je prirodno optimističan glede komunizma potiče da bude optimističan prema kineskim komunistima u Kini… Mislim da kardinal Parolin manje brine o Crkvi nego o diplomatskom uspjehu. Njegov konačni cilj je obnova formalnih odnosa između Vatikana i Pekinga“.

Kardinal Joseph Zen Ze-kiun je kasnije u časopisu Valeurs Actuelles od 1. studenog komentirao kardinala Pietra Parolina, odgovarajući na pitanja novinara Yvesa Chirona. ,,On nema vjere! Samo slijedi politički cilj. On želi diplomatski sporazum s Kinom“. Što se tiče kineske vlade, ,,ona je zainteresirana za diplomatski sporazum sa Svetom Stolicom zbog međunarodnog prestiža. Ona zahtijeva da Vatikan prekine svoje diplomatske odnose s Tajvanom i prizna Narodnu Republiku Kinu“. Kardinal bi bio vrlo iznenađen ako bi Papa mogao pomisliti da je u Kini moguće jedinstvo Crkve: ,,Ima toliko činjenica koje svatko zna… kako ih može ignorirati? On neće imati posljednju riječ s kineskom vladom“.

Prema nestanku ,,istinske kineske Crkve“?

Za kineskog kardinala sporazum nužno znači da će svi biskupi u Kini morati pristupiti biskupskoj konferenciji povezanoj s Patriotskim udruženjem kineskih katolika pod vlašću Pekinga. U stvarnosti ima oko 70 ,,službenih“ biskupa i tridesetak ,,tajnih“ biskupa, a potonji ,,će biti prisiljeni pridružiti se tzv. Biskupskoj konferenciji. Bit će obvezni pridružiti se drugoj Crkvi u tom ptičjem kavezu i postat će među njima manjinska stranka“.

Izjavio je još: ,,Vatikanski sporazum, napravljen u ime ujedinjenja kineske Crkve, znači uništenje istinske Crkve u Kini“.

Kako bi pojasnio što govori, kardinal ilustrira situaciju kako slijedi: ,,Da sam karikaturist, prikazao bih Svetoga Oca na koljenima kako nudi ključeve kraljevstva nebeskog predsjedniku Xi Jinpingu i govori: ‘Priznajte me kao papu’.“
,,To je ateistička vlada koja više nego ikada želi suzbiti Crkvu“, ponovio je 26. rujna novinarima u Salezijanskoj kući u Hong Kongu. Agencija Ucanews objavila je njegove primjedbe 28. rujna: ,,Kineska vlada će uspjeti ukloniti tajnu Crkvu uz pomoć Vatikana. Sada kada se pojačava represija religija, kako možete misliti da će to dovesti do dobrog sporazuma? Kao da je sv. Ivan Krstitelj pregovarao s kraljem Herodom!“

Kardinal također ukazuje na prisutnost dva ,,službena“ kineska biskupa – biskupa Guo Jincaija iz Chengde i biskupa Ivana-Krstitelja Yang Xiaotinga iz Yan’ana – na Sinodi za mlade. On iznosi optužbu da su ti prelati ,,poznati kao bliski vladi“. ,,Prisutnost dvojice emisara iz progonilačke ateističke vlade predstavlja uvredu dobrim biskupima u Kini i Sinodi katoličkih biskupa“, napisao je na svom blogu 3. listopada.

Komunizam nije vječan

U pozadinskom članku kojega je 27. rujna objavio u Églises d’Asie (Azijske crkve, EDA) o. Jean Charbonnier, svećenik Pariških stranih misija (Mission Étrangères de Paris, MEP) i stručnjak za kinesko kršćanstvo, objasnio je da ,,sporazum ni na koji način ne podrazumijeva promjenu brutalne primjene novog zakona o religijama koji je na snazi od veljače ove godine“. Podsjetio je na stanje biskupija u Kini:,,U Rimskom papinskom godišnjaku, Kina ima ukupno 144 biskupije koje je stvorio Rim. Nova upravna reorganizacija biskupija, koja se provodi pod pokroviteljstvom Patriotskog katoličkog udruženja, smanjuje broj biskupija… Međutim, rimska politika zadržavanja starih biskupija omogućila je tajnim biskupima da služe uz biskupe novih, službeno priznatih biskupija. Svećenici su mogli tražiti pokroviteljstvo biskupije i biskupa koji im je odgovarao.“

Svećenik iz stranih misija pita: Jesu li ta pitanja obrađena u sporazumu?
,,Od 1950. godine većina biskupija pod vodstvom stranih biskupa i misionara uočila je da je broj svećenika smanjen za dvije trećine. U razdobljima represije, sve do kulturne revolucije 1966.-1976., smanjivao se i broj kineskih svećenika. Slijedom nove politike modernizacije koju je započeo Deng Xiaoping 1978. godine, kineski svećenici koji su napustili logore za prisilnu radnu snagu ili zatvore bili su u stanju nastaviti službu. Njihova prva briga bila je podučavati neke mladiće latinski jezik kako bi se osigurali novi naraštaji svećenika. Od 1982. ponovno su se mogle otvarati bogoslovije. Srećom, do kraja 20. stoljeća bilo je brojnih zvanja. No u nekim su biskupijama ostala samo dva ili tri svećenika. U Provinciji Hunan sedam biskupija je spojeno kako bi se formirala jedna biskupija Changsha, glavnog grada pokrajine. Biskupu Changshe je na raspolaganju oko 20 svećenika. Vjerojatno je“, sugerira p. Charbonnier, ,,da trenutni sporazum sadrži klauzulu koja određuje priznavanje nove karte biskupija u Kini. To znači“, objašnjava on, ,,povećanu kontrolu crkvenog života i još teže životne uvjete za tajne katolike“.

Zaključno, kardinal Joseph Zen Ze-kiun molio je ,,tajne“ biskupe i svećenike da ne ,,pokreću revoluciju“. ,,Oduzimaju li vaše crkve? Više ne možete slaviti Misu? Idite doma i molite sa svojim vjernicima. Pričekajte bolja vremena. Vratite se u katakombe. Komunizam nije vječan“.

,,Poznajem Crkvu u Kini, poznajem komuniste i Svetu Stolicu. Ja sam rođeni Kinez iz Šangaja. Živio sam dugi niz godina u unutrašnjosti zemlje i dugi niz godina u Hong Kongu. Poučavao sam u sjemeništima diljem Kine – u Šangaju, Xianu, Pekingu, Wuhanu, Shenyangu – između 1989. i 1996. godine“, napisao je kardinal Joseph Zen Ze-Kiun u The New York Timesu od 24. listopada 2018. Rođen u katoličkoj obitelji u Šangaju 13. siječnja 1932. godine, ušao je u Salezijance 1944. godine, položio svečane zavjete u svojoj kongregaciji 16. kolovoza 1955.god. i zaređen za svećenika 11. veljače 1961. god. u Torinu. Godine 1964. diplomirao je na Filozofskom fakultetu na Salezijanskom sveučilištu u Rimu. Nakon povratka u Hong Kong postao je profesorom od 1971. godine u Bogosloviji Duha Svetoga, a 1978. godine izabran je za generalnoga poglavara Kineske salezijanske provincije. 1989. godine, kada se Kina počela otvarati, bio je prvi kineski svećenik iz Hong Konga koji je mogao poučavati u sjemeništima u unutrašnjosti zemlje. Do svoje biskupske posvete 1996. godine provodio je gotovo šest mjeseci svake godine u različitim bogoslovijama (službenim i tajnim) Narodne Republike Kine.
Izvor: fsspx.news | Christus Rex 

Komentari

Vijesti

Ivica Šola: Nije mi jasno upravlja li Katoličkom crkvom papa Franjo ili filantrop George Soros?

Published

on

Papin dokument o prihvatu migranata čista je zlouporaba Evanđelja u političke svrhe. On ruši temeljnu granicu koju je Isus postavio: “Dajte Bogu Božje, a caru carevo”

Što se humane dimenzije migracija tiče, tu nitko nema dileme, čovjeku u nevolji, pogibelji, treba pružiti srce i ruku bez obzira na naciju, rasu, boju kože ili vjeru. No migracije imaju i pravni, (geo)politički, pravni, pa i sigurnosni aspekt.

Razne nevladine udruge već godinama rade dar-mar na Mediteranu, proizvode politički i sigurnosni kaos kršeći pravila i zakone.

Tako su dvije njemačke nevladine udruge doslovno ukrale ispred nosa libijske obalne straže pedesetak ljudi, strpali ih na svoje brodove i krenuli put Italije.

Nažalost, na njihovim brodovima, koje ni Italija ni Malta ne žele primiti, ima male djece i žena uz pomoć kojih ova NGO mafija, mahom financirana od “financijskog terorista”, kako su ga nazvali Kinezi, Georgea Sorosa, emocionalno reketari zapadne države i vlade, zapravo savjest svih nas.

Tako da u prvom planu nije problem bezakonja, protuzakonitih djelatnosti, bilo da se radi o trgovcima ljudima, bilo da se radi o rečenim nevladinim udrugama koje potiču bezakonje, već “humanitarna dimenzija”.

Nova talijanska Vlada stala im je na kraj u ovom ratu između “humanitaraca i filantropa” i ljudi, političara koji traže vladavinu prava, poštovanje pravila i procedura pri migracijama, koje mazohistički Zapad naziva “populistima”, “ksenofobima”, “nacionalistima” i masom drugih etiketa.

Na stranu “humanitaraca i filantropa” sorosevske matrice žestoko se svrstala Sveta Stolica na čelu s papom Franjom koji je baš u slučaju ova dva broda koja Italija i Malta ne žele primiti ponovno prozvao “bešćutni Zapad” da hitno dozvole uplovljavanje brodova s pedesetak migranata bez obzira na to što se radi o protuzakonitoj djelatnosti.

Koliko je papi Franji stalo do migranata iz islamskog svijeta koji protuzakonito i bez ugroze rata ili slične nevolje navaljuju na europske granice, svjedoči i jedan medijski potpuno ignorirani događaj.

Koncem prošle godine u Vatikanu, u organizaciji Odjela za izbjeglice i prognanike Dikasterija za promicanje cjelovitog ljudskog razvoja, koji osobno vodi papa Franjo, organiziran je skup pod naslovom Ksenofobija, rasizam, populistički nacionalizam u kontekstu globalne migracije.

U završnom dokumentu ovaj Franjin Dikasterij žestokim je riječima napao “idolatriju granica” i kršćane koji pristaju na vladavinu prava kaljajući time svoje kršćansko ime, jer granice vlastitih država uzdižu iznad Isusove zapovijedi ljubavi.

Cijeli dokument je radikalniji od Marakeškog sporazuma, vrlo površan, bez razlikovanja, moralizatorski te zagovara bezuvjetni prihvat svih migranata bez obzira jesu li zakoniti ili nezakoniti, a sve drugo proglašava ksenofobijom, rasizmom, nacionalističkim populizmom.

Na audijenciji kod pape Franje nakon tri dana rada podtajnik ovog Franjina Dikasterija pater Fabio Baggio dužnost svih kršćana sažeo je, kada su posrijedi (i)legalne migracije muslimana u Europu, u četiri riječi: “Prihvatiti, zaštititi, promicati, integrirati.”

Osim što ovaj dokument i skup ima sve elemente anarhističkog bezumlja, on je čista zlouporaba Evanđelja i Isusa u političke svrhe. Evanđelje ni sam Isus nije zamislio kao politički program i matricu, to je svojstveno Kur’anu i islamu, gdje nema razlike između religioznog i svjetovnog po pitanju “kompetencija”.

Zapovijed ljubavi prema bližnjem Isus nije zamislio kao imigracijsku politiku, to je u nadležnosti svjetovnih država i njihovih parlamenata.

Stoga, kada je “idolatrija granica” u pitanju, ovaj dokument je srušio temeljnu granicu koju je Isus postavio a glasi: “Dajte Bogu Božje, a caru carevo”, jer “moje kraljevstvo nije od ovoga svijeta”.

Evanđelje je poruka spasenja, a ne neki humanitarističko-politički manifest. Ovakvom politizacijom evanđelja i horizontalizacijom kršćanstva papa Franjo upleće se kao vjerski poglavar u unutarnja pitanja sekularnih, suverenih država, u ovom slučaju Italije i Malte, kao i pritiskom na Bruxelles, kako će iste države regulirati vlastiti pravni i granični režim.

K tome, s gorčinom i tugom valja konstatirati da Katolička crkva pod papom Franjom reducira svoju misiju na humanitarizam, a evanđeoski navještaj na političko oslobođenje, sve viđeno kod latinskoameričke teologije oslobođenja.

Takva Crkva, svedena na nekog podizvođača globalne etike, zapravo postaje beskorisna, jedna među mnoštvom humanitarnih udruga.

No taj humanitarizam je lažan, pa i opasan za same migrante. To kaže jezik brojki. Prije dolaska na vlast u Italiji ove “rasističke, ksenofobne, nacionalističke i populističke” Salvinijeve vlasti, ovo su službeni podaci Visokog komesarijata za izbjeglice, zbog vabljenja raznih nevladinih udruga i humanista te filantropa na Mediteranu je broj smrtno stradalih osoba, migranata bio 2872.

Nakon što su Salvinijevi rasisti i ksenofobi došli na vlast i promijenili pravila što se tiče ilegalnih (napominjem: ilegalnih) migracija i uplovljavanja, taj broj je spao na tisuću.

Dakle, krenuvši u borbu protiv trgovaca ljudima i “humanitarnih” nevladinih udruga, spašeno je gotovo dvije tisuće života, i to inzistiranjem na zakonu i procedurama, što bi, sigurno, i Isusu bilo drago čuti, jer su ilegalni migranti u velikom postotku s ekonomskim motivima, u lovu na blagodati europske socijalne države, bili obeshrabreni u toj ilegalnoj raboti koja je ujedno prijetnja sigurnosti državama Europe.

Italija nipošto nije ksenofobna zemlja jer je u njoj već sada četiri milijuna imigranata, mahom iz Afrike, koji su u Italiju zadnjih desetljeća legalno došli i tu žive i rade.

Unatoč tome državni tajnik Svete Stolice kardinal Parolin poručio je pred Božić talijanskim vlastima kako je “migriranje (ljudsko) pravo” dok, s druge strane, za države, poput Italije, ne postoji “pravo na neprihvaćanje”.

No ova politika Vatikana prema (ilegalnim) migrantima, u ogromnoj većini iz islamskih zemalja, ima i dimenziju farse. Tako je spomenuti dokument Franjina Dikasterija u tu svrhu posebno naglasio važnost “instituta azila” za sve one koji bježe od rata ili (smrtnih) pogibelji.

Farsa je u sljedećem. U Pakistanu, zemlji u kojoj nema rata, iz koje horde ilegalnih migranata muslimana bez dokumenata kucaju na granice Europe, jedna katolkinja, kršćanka Asia Bibi, (Tje Guardian: Njenu obitelj rulja ‘lovi’ od kuće do kuće) prije deset godina lažno je bila optužena za blasfemiju, da je uvrijedila proroka Muhameda, deset godina je trunula u zatvoru i nakon što je odbila obratiti se na islam, osuđena je na smrt. Pošto ju je Vrhovni sud oslobodio, izbile su demonstracije i rulja je na ulicama Islamabada tražila da je ipak ubiju.

U Pakistanu je četiri milijuna kršćana koji svaki dan trpe torture, brani im se sloboda vjeroispovijesti, suprug i djeca Asie Bibi također se skrivaju jer ih žele ubiti.

Tražili su azil u Europi, ali ništa, Velika Britanija, u kojoj u Londonu stoluje gradonačelnik po ocu i majci Pakistanac, odbila im je dati azil kako ne bi potaknuli vjerske nerede i bijes među britanskim muslimanima. Muk cijelog Zapada.

No kada dođe Pakistanac u EU, dovoljno je da proda fintu da je homić i da će ga u Pakistanu kamenovati, eto ti azila, stana, novca i svih blagodati europske socijalne države.

Kada su već EUropske države odbile dati azil obitelji katolkinje Asie Bibi, izvan svake sumnje da će Vatikan, koji “potiče instituciju azila za sve koji su u smrtnoj opasnosti”, ovoj katoličkoj obitelji u smrtnoj pogibelji pružiti ruku.

Onda je za mnoge katolike, uključujući moju malenkost, nastupio šok. Kako je donijela agencija SIR (agencija talijanske biskupske konferencije!!!) broj dva Crkve pod vladavinom pape Franje, spomenuti kardinal Parolin, na upit novinara o sudbini Asie Bibi i njezine obitelji izjavio je kako po tom pitanju “ne postoji nikakva diplomatska aktivnost Svete Stolice” i potom sve ostavio u šoku rekavši:

“Slučaj Asie Bibi je unutarnje pitanje Pakistana.” Drugi čovjek Katoličke crkve, kardinal Parolin (ove godine hitno na sastanku Bilderberga, ZAŠTO?), tvrdi, dakle, da je sudbina žene koja je zbog svoje katoličke vjere osuđena na smrt, kao i njene katoličke obitelji, “interna stvar Pakistana”, i to, pustimo sada crkvene dokumente o svetosti života, sedamdeset godina od Opće deklaracije o ljudskim pravima, koja jasno kaže da teška kršenja ljudskih prava nikako nisu interna stvar bilo koje države ili režima, već pozivaju na akciju sve ljude, sve narode i države.

Licemjerni aspekt aktualne vatikanske nomenklature sastoji se i u sljedećem nadrealističkom paradoksu: dok Vatikan ne želi uznemiravati islamske režime u kojem su ugrožena temeljna ljudska prava (vjerskih) manjina, pri čemu je pravo na život upravo to, isti taj Vatikan ustaje protiv “idolatrije granica” i osporava pravo slobodnim i demokratskim državama da vrše svoju temeljnu funkciju, kontrolu vlastitih granica, štićenje vladavine prava, te suvereno pravo odlučivanja o modalitetima vlastite (i)imigracijske politike.

Nevjerojatno je da Katolička crkva pod papom Franjom, inače katolikom, ima dvostruke kriterije za ilegalne migrante tražitelje azila, i katolike tražitelje azila u smrtnoj opasnosti u istim tim državama iz kojih migranti dolaze!

Osobno, što se moje Crkve tiče, više ništa nije jasno, kuda ide i što je ona pod ovim papom. Zapravo, nije mi jasno upravlja li Katoličkom crkvom papa Franjo ili filantrop George Soros? Možda obojica…

Ivica Šola / Globus

Komentari

Continue Reading

Vijesti

BOŠNJAČKO NAČERTANIJE: Pojavio se tajni Zulfikarpašićev dokument “BOING”, zbog kojeg njihovi mediji lude…

Published

on

Nakon što je portal Dnevnik.ba objavio, kako kažu, tajni, klasificirani dokument, navodni Memorandum Bošnjačkog instituta koji je otkriven navodno prije nekoliko  godina a stariji znatno više, i  u kojem su taksativno navedeni ciljevi bošnjačke nacionalne politike, od  plana marginaliziranja Hrvata,  potom i Srba, a onda i pripojenja Sandžaka, krenule su salve napada sa bošnjačkih portala, personalnih uvreda na račun novinara portala Dnevnik.ba i tvrdnji  da se radi o falsifikatu.

Tvrde da je sporni dokument pisan hrvatskim jezikom i da je to krucijalni dokaz da se radi o falsifikatu.

Iako se Dnevnik.ba ogradio, da ne može dokazati autentičnost dokumenta, ono što frapira, jeste podudarnost ciljeva, zacrtanih prije 19 godina, i onog što se događa danas a koji se gotovo savršeno poklapaju s onim do sada ostvarenim.

Dokument izgleda kao da ga je pisao obavještajac, koji je došao do saznanja o njemu.

Kao izvor dokumenta navodi se Fondacija Bošnjački institut Adila Zulfikarpašića koja , prema spornom dokumentu datira iz 1999.

Međutim, službeno Fondacija datira s novijim datumom, pa bi taj datum a ne hrvatski jezik trebao biti krunski dokaz da se radi o falsifikatu budući da Zulfikarpašić jeste koristio hrvatski izričaj u pisanju.

Opet, Zulfikarpašić je imao neregistriranu Fondaciju još od ranije u BIH tijekom rata. Ranije dok je živio u inozemstvu,  bio  je na čelu raznih fondacija, preko kojih se navodno obogatio, no  one opet nikada  nisu imale sjedište u BIH, a u ovom dokumentu tvrdi se da je potpisan u BIH.

Bez obzira je li tekst koji se nalazi u famoznom tajnom bošnjačkom dokumentu BOING, doista izvorno djelo Adila Zulfikarpašića,  ili je prijepis BH tajnih službi, ili pak podvala dobro upućenog analitičara događaja u BIH, od prije 19 godina,  ono što frapira jeste , da su ciljevi iz njega,i to gotovo svi, skoro ostvareni.

A upravo time  bi se hrvatska i srpska politička elita u BIH morale ozbiljno zabrinuti. Bilo bi doista, krajnje, krajnje, vrijeme.

Prenosimo tekst o BOINGU 1 , dokumentu koji je Dnevnik.ba danas ekskluzivno objavio:

FASCINIRA KOLIKO ODGOVARA SADAŠNJOSTI

JE LI MEMORANDUM “BOING” BOŠNJAČKO NAČERTANIJE Politički likvidirati Hrvate u BiH i eutanizirati Hrvatsku

Bošnjački institut Adil Zulfikarpašić navodni je autor Memoranduma BOING, svojevrsnog bošnjačko-muslimanskog „Načertanija“ koji se ovih dana ponovno, nakon što je 1999. godine sastavljen, pojavio na internetu.  Memorandum BOING navodno je nastao u lipnju 1999. godine, a idejni tvorac je, prema onom kako stoji u dokumentu, Bošnjački institut Adil Zulfikarpašić.

Dnevnik.ba se ograđuje od sadržaja dokumenta i naglašavamo kako  nismo sigurni u autentičnost samog Memoranduma BOING, međutim, objavljujemo ga pošto nevjerojatno korespondira sa stvarnim političkim i društvenim prilikama u BiH danas.

Također, naglašavamo ukoliko je Memorandum BOING post festum napisan onda je riječ o vrhunskoj analizi, a ukoliko je, pak, plan, onda se zaista uspješno i vrhunski provodi i ovom prilikom odajemo priznanje autoru.

Memorandum BOING, zapravo, je platforma za razvoj bošnjačke unitarističke i centralističke ideje kojom se bh. Hrvati pretvaraju u nacionalnu manjinu.

Neke od ključnih teza  Memoranduma BOING su one o umanjivanju odgovornosti Bošnjaka za zločine nad Hrvatima u BiH, osiguravanje Bošnjacima dugotrajnog i apsolutnog statusa žrtve kroz montirane sudske postupke, zagovaranje modela građanske države budući da su Bošnjaci većinski narod. Također,  navedeno je i kako bi bošnjački političari pred međunarodnom zajednicom trebali glumiti da su za izmjene Izbornog zakona BiH, a argumente Hrvata i Srba u BiH proglašavati fašističkim i separatističkim.

U nastavku pročitajte Memorandum BOING u cijelosti:

  • Umanjiti odgovornost Bošnjaka za počinjene zločine i razaranja, i optužnicama, potjernicama i montiranim sudskim procesima protiv državljana BiH hrvatske i srpske nacionalnosti osigurati Bošnjacima dugotrajan status apsolutne žrtve.
  • Ne dozvoliti da se baca ljaga na pripadnike Armije BiH, posebno na generale.
  • Bošnjački narod izolirati od informacija hrvatskih i srpskih medija, usaditi mu osjećaj pravednika i najveće žrtve. Jačati želju za osvetom. Obučiti ga da prekida protubosanski dijalog, da sve argumente Srba i Hrvata u BiH koji nisu na fonu unitarne BiH nazivaju fašističkim i separatističkim.
  • Izbjegavati nacionalnu retoriku. Kao većinski narod zagovarati građansku državu. Vezati nacionalni pokret uz novu bošnjačku nacionalnu stranku, koja će imati građanski, a ne nacionalni predznak, kako bi se za ovaj projekt pridobili i predstavnici međunarodne zajednice, posebno Amerikanci.
  • Iz pozicije žrtve vršiti snažne pritiske na predstavnike međunarodne zajednice u BiH. Od OHR-a međunarodnim lobiranjem i pomoću bošnjačkih prijatelja iznuditi izmjene izbornog zakona koje će onemogućiti antibosanskim snagama da ucjenjuju u federalnom parlamentu (ovaj je dio već ostvaren Petrischevim amandmanima)
  • Izmjenama izbornog zakona predstavničku demokraciju u Federaciji pretvoriti u pripadničku. Imenovati svoje ljude na sva mjesta koja pripadaju Hrvatima, tamo gdje to omogućuju nedostaci izbornog zakona.
  • Osigurati da visoki predstavnici u BiH budu politički ”mekani” i lako potkupljivi. Potkupiti sve buduće visoke predstavnike u BiH kapitalom iz prijateljskih zemalja istoka. Preko OHR-a iznuditi izvođenje vladavine Bošnjaka putem ”građanske vlade” u Federaciji. Ukoliko se Hrvati budu pozivali na zakone pritiskom na OHR putem naklonjenih članica PIC-a, suspendirati izborna tijela. U Ustavnom sudu Federacije postaviti svoje ljude koji će se proglasiti nenadležnim.
  • Pronaći podobne Hrvate i Srbe u Federaciji koji će nasjesti na priču o građanskoj BiH. Ako se takvi ne mogu pronaći kao benevolentni i lojalni ovoj ideji kupiti ih pozicijama, slavom i moći. Ako ne bude niti takvih, pronaći korumpirane i ucijeniti ih.
  • Među Hrvatima u BiH, kao slabom i neorganiziranom političkom korpusu pronaći ljude iz medija koji su voljni raditi za ovaj projekt.
  • Osnovati novinu na hrvatskom jeziku koja mora biti instalirana u Hercegovini, kako bi se odagnale sumnje da ju kontrolira Sarajevo. Pored novine, nastojati u svim ostalim medijima osigurati minimalno jedan probosanski orijentiran koji bi djelovao s hrvatskih područja, čime bi učinak bio veći.
  • Osnovati stranku s hrvatskim predznakom koja mora imati radikalnu hrvatsku retoriku, kako bi se odagnale sumnje da je stranka probošnjačka. Pogodnost kod hrvatskih radikala jeste politička srbofobija. Kooptirati u tijela nove građanske Vlade Federacije one Hrvate kojima je srbofobija jedini politički kredo. Za šefa te probosanske hrvatske stranke postaviti čovjeka ograničene ubrojivosti, koji je poslušan i ne vrluda, kako bi ga se moglo držati pod kontrolom, a čiji je probosanski politički kredo oformljen i provjeren ranije. Rezultate te stranke u medijima maksimalizirati. Nakon njenog ulaska u Vladu u Bosni joj osigurati podružnice, kako ne bi doživjela fijasko, te fingirati izborne rezultate iste stranke ubuduće bošnjačkim glasovima, kako bi stranka preživjela.
  • Preuzeti javne medije u državi. Preko njih kriminalizirati i držati u šaci sve one koji se budu odupirali ovom probosanskom projektu. Na čelo javnog emitera postaviti također intelektualno ograničenog čovjeka zadojenog ekstremno lijevim načelima. Kako bi se kod stranaca stvorio privid građanskih medija povremeno napadati benigne islamske grupe poput vehabija i sl. Davati im veliko značenje i predstavljati ih kao stalnu opasnost, a građansku bošnjačku ideju predstavljati kao jedinu koja se u stanju suprotstaviti radikalizaciji i islamizaciji bh društva. Za to vrijeme na terenu raditi na radikalnoj islamizaciji Bošnjaka, putem ubačenih NVO grupa s istoka, kojima je potrebno osigurati financiranje.
  • Politički eutanazirati Hrvatsku. Ponavljanjem priče o dogovoru Boban-Karadžić i Tuđman-Milošević novim liderima u Hrvatskoj dati do znanja da je BiH sklizak teren na koji ne trebaju ulaziti. Svaki pokušaj RH lidera koji bi bio na tragu jačanja položaja Hrvata u BiH prozvati preko javnih medija i denuncirati propagandom o obnovljenom Karadžić-Boban putu.
  • Poticati ostanak HDZ-a na vlasti u Hrvatskoj. Zbog grijeha prošlosti RH Vlada na čelu sa slabim i pokajničkim HDZ-om nije nikakva prijetnja bošnjačkoj ideji. Preko Bošnjaka u RH Saboru jačati identitet Bošnjaka u RH i ostanak HDZ Vlade. HDZ je sam po sebi, zbog međunarodno prihvaćene priče o podjeli Bosne, već eutanaziran. Sprječavati dolazak lijeve Vlade s državničkim načelima na vlast u RH. U slučaju dolaska takve Vlade na Vlast, jačati neprijateljstvo i nenaklonjenost Hrvatima u BiH prema ideji ljevice, propagandom o povratku komunista. Raširiti svijest među bošnjačkim liderima da ljevica u Hrvatskoj može biti opasnija za projekt unitarizacije BiH od RH desnice i dodatno ih obučiti za komunikaciju s njima.
  • Nakon iznuđenih izbornih amandmana (Petritsch op.a) u Federaciji uvesti građansku demokraciju po volji većine. Sve protubosanske snage držati u oporbi. Držanje Hrvata u oporbi pravdati višim patriotizmom. Imenovanje Federalne Vlade mimo Ustava pravdati potrebom da se spriječi kaos. Povike o konstitutivnosti Hrvata, koji će se javiti nakon toga, gušiti propagandom kako nisu samo HDZ Hrvati dobri Hrvati. Izbjegavati teme poput konstitutivnosti, Ustava, kolektivnih prava. Jačati teme poput programske i ideološke koalicije i sl.
  • Naše Hrvate gurati u medije, naročito na HRT, instalirati pod svaku cijenu na HRT provjeren probosanski kadar koji će osigurati termine probosanskim snagama na HRT (ovaj je dio već odrađen preko Marije Topić Crnoje op.a).
  • Činjenicu da je većina Hrvata i dalje vezana uz nacionalne stranke razbiti iluzijom o tome kako ih više od pola glasuje za vodeću građansku stranku.
  • Nakon ukidanja prava na predstavničku demokraciju Hrvatima u FBiH, slabiti i sotonizirati njihovo prirodno približavanje Srbima do čega će zasigurno doći uslijed unitarizacije u Federaciji. Približavanje Hrvata i Srba u BiH najopasnija je posljedica našeg cijelog projekta pretvaranja Federacije u građansku državu, koja može izazvati slovensko-hrvatski efekt već viđen u Jugoslaviji te dovesti do formiranja političke osovine u BiH, koja bi mogla promijeniti sudbinu BiH.
  • Sve Hrvate koji budu zagovarali suradnju sa Srbima u BiH javno prozivati kao srpske plaćenike. Na javnim medijima perpetuirati dokumentarne filmove o srpskim zločinima nad Hrvatima.
  • Koristiti jaki antisrpski sentiment u RH kako bi se diskreditirali hrvatski lideri u BiH koji komuniciraju sa Srbima. Svaki sastanak hrvatskih i srpskih lidera u BiH nazvati koalicijom i političkim paktiranjem, raditi paralelu sa Boban-Karadžić sastancima.
  • Jačati prijateljstvo s Hrvatima u Hrvatskoj na svima razinama. Dogovoriti s građanski orijentiranim Vukovarcima prijateljstvo Sarajeva i Vukovara. Iskoristiti antihercegovačko raspoloženje u Hrvatskoj kao argument za negiranje protuhrvatskog raspoloženja kod Bošnjaka argumentima da Hrvati u RH i oni u BiH te da su oni u RH dobri, a naši u BiH loši.
  • Osmisliti SANU II i putem javnih medija u BiH i svojih ljudi u RH širiti propagandu o ”SANU-u II” i time plašiti Hrvate u RH i u Federaciji novim velikosrpskim projektom kako bi se osporio politički dijalog Hrvata sa Srbima.
  • Sve građanski orijentirane Srbe i Hrvate koji u početku nasjednu na ideju ovog projekta, a u međuvremenu ustanu protiv njega medijski izolirati i politički eutanazirati. (Ovo se već dogodilo Vlaisavljeviću i Lovrenoviću).Bošnjake koji ustanu protiv ovog projekta javno izopćiti i diskreditirati na sve moguće načine.
  • Svaki zahtjev za Trećim entitetom gušiti pričom o ”hrvatskoj Posavini” kao bošnjačkoj dudi varalici za Hrvate. Posavinu javno priznati kao jedini komad BiH koji pripada Hrvatima kako bi se zahtjevi za Trećim entitetom što intenzivnije gasili.
  • Sufinancirati djelovanje Islamske zajednice u Sandžaku.
  • Sufinancirati djelovanje Islamske zajednice u Hercegovini.
  • U Međunarodnim krugovima propagirati stanje apartheida u Sandžaku i Hercegovini. Negirati priču o etnički očišćenom Sarajevu te o pola milijuna Hrvata i Srba koji nedostaju na većinskim bošnjačkom području u BiH. Priče o apartheidu na bošnjačkom području nazivati fašističkim i monstruoznim optužbama.
  • Posebnu pažnju posvetiti Mostaru. Pokušati preko suradnje s Turskom u Istočni Mostar nastaniti tisuće novih studenata koji trebaju biti budući bošnjački lideri Mostara i Hercegovine.
  • Posebnu pažnju posvetiti eksploatiranju snažne simbolike svećenika kod Hrvata. Budući da oni imaju ogroman utjecaj na katolike u BiH pronaći nekoliko svećenika koji će raditi za našu stvar i dati im medijske i svake druge privilegije. Pronaći najtaštije među njima, koji će za malo medijske pozornosti potpuno prigrliti bošnjački nacionalni program.
  • Razvijati svijest o genocidu u Srebrenici. Židovskim modelom eksploatacije genocida slabiti položaj Banjaluke. Negirati u međunarodnim kontaktima turski genocid nad Armencima, kako bi se osigurala dugoročna potpora Turske.
  • Iskoristiti pripadnost islamu kod Amerike; uvjeriti ih da pomaganjem Muslimana na Balkanu imaju dugoročno jak protuargument kod islamskih zemalja za sve optužbe kako je Amerika antiislamska.
  • Jačati suradnju s Turskom i koristiti njezine resurse moći u svijetu. Privatno na sastancima s Turcima izražavati im vjernost i pripadnost jednoj naciji. Javno se u BiH ograđivati od turkofilije, kako bi se zadržala patriotska probosanska pozicija.
  • Sve osobe iz srednjovjekovne bosanske povijesti, bili oni pravoslavci ili katolici, proglasiti drevnim Bošnjacima, kako bi se osigurao višestoljetni nacionalni kontinuitet i ujedno priskrbio imidž temeljnog naroda. Ujedno Hrvate i Srbe u BiH proglasiti doseljenicima.

Ovom planu potrebno je pristupiti odmah i bez odgađanja.
Bošnjački institut u Sarajevu – Fondacija Adil beg Zulfikarpašić,
Sarajevo, 17. lipnja 1999.

R. I. / Dnevnik.ba

Komentari

Continue Reading

Vijesti

Šokantna izvješća kanadske tajne službe tvrde da Rusija krade Sjeverni pol

Published

on

Osuđujući, novi izvještaj Kanadske obavještajne službe tvrdi da Rusija polako krade Sjeverni magnetni pol proteklih 20 godina.

U izvještaju od 467 strana se navodi da se Vladimir Putin tajno urotio s desetinom ruskih milijardera kako bi pomaknuli zemljin Sjeverni magnetni pol još od 1999. Tada se vjerovalo da je on nadgledao razvoj ogromnih podzemnih magnetnih objekata u Sibiru, koji su polako privlačili spoljno jezgro planete od tekućeg željeza poznatog kao jezgra zemlje.

Zabrinjavajući izvještaj procijenjuje da će Sjeverni pol uskoro biti pozicioniran u ruskoj sjevernoj teritoriji do 2035.

,,Mi ne znamo zašto Rusija krade magnetni pol iz Kanadskog Arktika”,   kaže glasnogovornik Sigurnosne obavještajne službe i dodaje: ,,ali što god da je razlog, to može biti opasno za cijelo čovječanstvo i može imati ozbiljne poslijedice na našu trenutnu životnu sredinu”.

Eksperti spekuliraju da Rusija možda krade magnetno polje kao taoca u igri moći protiv Zapada.

,,Mi sada strahujemo da Rusija možda namjerava započeti naplaćivati ostatku svijeta korištenje navigacijskog sustava koji se nalazi na Sjevernom polu, što će im takođe ostaviti odriješene ruke u svim budućim konfliktima”, zaključuje vojni ekspert. (Webtribune.rs)

Komentari

Continue Reading

Facebook

Popularno