Connect with us

Istaknuto

PRIJATELJI ZAUVIJEK

Published

on

Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za prijatelje.

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:

»Kao što je Otac ljubio mene, tako sam i ja ljubio vas; ostanite u mojoj ljubavi. Budete li čuvali moje zapovijedi, ostat ćete u mojoj ljubavi; kao što sam i ja čuvao zapovijedi Oca svoga te ostajem u ljubavi njegovoj. To sam vam govorio da moja radost bude u vama i da vaša radost bude potpuna.

Ovo je moja zapovijed: ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio! Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje. Vi ste prijatelji moji ako činite što vam zapovijedam. Više vas ne zovem slugama jer sluga ne zna što radi njegov gospodar; vas sam nazvao prijateljima jer vam priopćih sve što sam čuo od Oca svoga. Ne izabraste vi mene, nego ja izabrah vas i postavih vas da idete i rod donosite i rod vaš da ostane te vam Otac dadne što ga god zaištete u moje ime. Ovo vam zapovijedam: da ljubite jedni druge.«

Riječ Gospodnja.

(Ivan 15, 9-17)

„Pravi su prijatelji kao drago kamenje.

Stvarni su i rijetki.

Lažni prijatelji su kao lišće…

raštrkani su posvuda.“

Od početka moje radijske karijere svaku svoju emisiju (uglavnom) završavam jednim te istim glazbenim brojem, „Amigos Para Siempre“ (skladatelj Andrew Lloyd Webber, tekst Don Black, izvedba  Sarah Brightman i José Carreras). „Prijatelji zauvijek“ nastala je povodom Olimpijskih igara 1992. u Barceloni i izvedbom te skladbe označen je i završetak igara. Igre su završile, a prijatelji su (nadajmo se) ostali.

Nikada ih nismo više imali, a nikada se nismo mogli u njih manje pouzdati. Brojimo ih na stotine, na tisuće čak, a u biti nemamo ni jednog pravog. Postoje na međumrežju, u mailovima, na chatu, na Facebooku, u memoriji našeg mobitela, ali ih zato nema tamo gdje je to najvažnije. U našem životu.

Prijatelji. Poput onih iz TV serijala. Zabavni, duhoviti, uglavnom dobro raspoloženi, ali kada nam je teško njih nema. Jer su fantazija. Iluzija. Izmišljotina. Nema ih, jer vjerojatno na ovom svijetu ne postoje.

Ako u prijatelje ubrajamo sve one s kojima se zabavljamo, veselimo, s kojima slavimo, idemo na tulume, utakmice, balote, marende, u ribe… onda je danas prijateljstvo roba široke potrošnje. Jeftina, lako dostupna, ovisna o modnim hirovima, često na rasprodaji i lako pokvarljiva.

Ali ako u prijatelje ubrajamo one koji s nama u našim tugama tuguju, koji nam, naš križ pomažu nositi, koji bi i život svoj za nas dali, onda je prijateljstvo pojava u izumiranju, a pravi prijatelji postoje još samo u legendama.

Ubila nas je sebičnost, izobličila nas je pohlepa, postali smo dovoljni sami sebi i ni o kome više ne vodimo računa. A oblaci se na obzorju gomilaju, često se i grmljavina čuje, munje paraju nebom, a vjetovi su sve jači.

Dolaze dani kada sami više više ne ćemo moći. I tražit ćemo prijatelja.

Pitam se hoće li nas više itko htjeti?

friends0033

Dobri prijatelji uistinu su jedno od najvećih mogućih bogatstava u našem životu. Imati prijatelja znači imati nekog kome se možeš obratiti bez obzira na sve, na koga se možeš osloniti, u koga možeš imati povjerenja. Pravi prijatelj ne osuđuje, ali ti iskreno sve „saspe“ u lice.

Današnje čitanje prepuno je Isusovog obećanja njegove ljubavi svojim učenicima, ali Isus ovdje stvari „komplicira“, jer svoje učenike naziva „prijateljima“.

Zašto „komplicira“?

Iako mi prepoznajemo prijateljstvo kao nešto jako posebno, u isto vrijeme mi naginjemo razmišljanju da je prijateljstvo nekako „manje vrijedno“ od ljubavi. Kao, u njemu je manje žara nego u vatrenoj ljubavi, i u njega treba manje ulagati nego u ljubav. Dok nam se ljubav čini kao nešto fatalno, sudbonosno, kao nešto „ili jesi ili nisi“, prijateljstvo predmnijeva veću mogućnost biranja.

Mi volimo svoju djecu, svoju obitelj, roditelje, zato što smo s njima u rodbinskom odnosu. Govorimo o zaljubljivanju u svoju suprugu ili partnericu kao o nečemu što je izvan naše kontrole.

Ali prijateljstvo je nešto drugačije.

Rijetko je to instinktivan osjećaj kao što je to roditeljska ljubav prema djetetu, niti je to nehotičan čin kada se zaljubiš, pa ti „uši gore“. Pravo, zrelo prijateljstvo nije stvar automatizma. Ono je namjeran čin, koji zahtjeva trud i rad, predanost, pa čak i onda kada svjesno želiš biti prijatelj s osobom koju voliš.

Isus svoje učenike zove prijateljima i čineći to on „komplicira“ uobičajeni odnos učitelj-učenik, on razbija neke granice, donosi jednu novu dimenziju u vezu koju je imao s apostolima.

Nije to više odnos gospodar-sluga. Oni su prijatelji, sa svim onim što taj iznos nosi sa sobom.

Prijateljstvo na Mediteranu u 1. stoljeću bilo je jako ozbiljna stvar. Biti nečiji prijatelj bilo je pitanje časti. Značilo je voditi računa o dobrobiti drugih, staviti tuđe potrebe na istu razinu kao svoje osobne. Prijateljstvo je značilo uzajamnost.

Kada je Isus apostole nazvao prijateljima on je u njih uložio svoju brigu za njih. Podijelio je s njima ono što je Otac otkrio njemu i dao im je zadaću da to isto oni podijele sa svijetom.

Obratite pozornost na ovu rečenicu: „Kao što je Otac ljubio mene, tako sam i ja ljubio vas.“ Ide li nama uopće u glavu što to Isus zbori? Kako nas Krist može tako ljubiti?

Ja mogu razumjeti da se Krist može nad nama sažaliti. Meni je to logično. On je samo milosrđe.

Ja mogu razumjeti da nas Bog ljubi. Pa on nam je Otac.

Ja mogu razumjeti da mu možemo ići na živce, jer on je pravedan, a mi griješimo gdje i kad stignemo.

Sve ja to mogu (donekle) razumjeti.

Ali vjerujte mi ne mogu nikako razumjeti da nas voli onako kako je Otac volio njega.

Krist nas voli usprkos svemu onome što mi činimo suprotiva njemu. Krist nas voli usprkos što ga tako bezočno ignoriramo. Usprkos što ga psujemo. Što mu se izrugujemo. Što ga vrijeđamo. Krist nas ljubi usprkos što ga uvijek i iznova razapinjemo.

Nas Bog voli onakve kakvi jesmo. Nesavršene, iritantne, loše naravi, lošeg zadaha, pakosne, lažljive, prevrtljive, pune zavisti i ljubomore… ljude sklone zlu.

Da, Bog nas baš takve voli, ali nas isuviše voli da bi nas takvima i ostavio. Zato nas želi za prijatelje kako bi nam, za naše dobro, mogao „sasuti“ sve u lice što s nama ne valja.

Bog nam je dao svojih 10 zapovijedi, ali mi smo se dohvatili prilagođavati ih svojemu komoditetu, razvodnjavati ih, relativizirati. Dopisujemo, dodajemo, oduzimamo i zato Isus „zipuje“ sve ono što Bog traži kao uvjet prijateljstva u jednu zapovijed.

„Ovo je moja zapovijed: ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio! Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje.“

Da, on nas voli istom onom silinom kojom njegov otac voli njega, svoga Sina.

Jedan je dječak definirao prijatelja kao „nekoga tko zna sve o tebi, a ipak te voli.“

To jedino može prijatelj. Pravi prijatelj.

To jedino može Krist.

Prijatelj zauvijek.

„Prijatelj je netko tko razumije tvoju prošlost,

vjeruje u tvoju budućnost i

prihvaća te danas onakvim kakav jesi.“

Ivica Ursić

Komentari

Istaknuto

PRKOSNO IZ TURSKE – Cavusoglu: Tursku neće zaplašiti Trumpove prijetnje

Published

on

Došao je novi, žestoki modgovor iz Turske koja sada izaziva odgovorom Sjedinjenim Državama da se neće dati zastrašiti nakon što ju je američki predsjednik Donald Trump upozorio da će biti ekonomski uništena ako napadne kurdske snage u Siriji.

Turski ministar vanjskih poslova Mevlut Cavusoglu prekorio je Trumpa, kazavši na konferenciji za novinare u ponedjeljak u Ankari da “strateški partneri ne komuniciraju putem Twittera i društvenih medija”.

“Naši kanali su otvoreni”, rekao je, dodajući da je Trump dva puta nazvao turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana kako bi razgovarali o koordinaciji povlačenja američkih snaga iz Sirije.

Sjedinjene Države će “uništiti Tursku ako napadne Kurde“, napisao je Trump na Twitteru u nedjelju, predloživši da se uspostavi “sigurna zona široke 20 milja (32 km)”.

„Isto tako, ne želim da Kurdi izazivaju Tursku. Rusija, Iran i Sirija će imati najveću korist od dugoročne američke politike uništavanja DAEŠ-a u Siriji — prirodnih neprijatelja. I mi imamo koristi, ali sada je vrijeme da dovedemo naše trupe kući. Zaustavite beskrajne ratove!“, istakao je Trump tada u svom tweetu.

Trump je u prosincu najavio da će povući svoje postrojbe iz Sirije, proglasivši rat s Islamskom državom završenim.

“Prijetiti Turskoj ekonomski ne vodi nikamo”, rekao je Cavusoglu, podsjetivši da je upravo Erdogan prvi predložio uspostavu sigurne zone.

Erdoganov glasnogovornik Ibrahim Kalin poručio je da teroristi ne mogu biti partneri i saveznici.

“Turska očekuje od SAD-a da poštuje naše strateško partnerstvo i ne želi da teroristička propaganda na njega baci sjenu.”

Naglasio je da ne postoji razlika između Islamske države, Kurdistanske radničke stranke i sirijskih Kurda. “Nastavit ćemo se boriti protiv svih njih”, poručio je putem Twittera.

Sirijski Kurdi bili su najučinkovitiji američki saveznici u borbi protiv Islamske države.

Erdogan je prošli mjesec odgodio planiranu vojnu ofenzivu na sjevernu Siriju, ali i upozorio da to neće biti unedogled.

Komentari

Continue Reading

Istaknuto

“Dostajala je jedna jedina Marijina suza” da bi zloduhova moć okopnila…

Published

on

“OBRED” knjiga/film o egzorcizmu     Služba egzorcizma iznimno je važna i potrebna služba u Katoličkoj Crkvi, ali je iz raznih razloga pomalo zanemarivana zadnjih stotinjak godina. Iz tih, kao i drugih jednako važnih povoda, naš portal će u nekoliko nastavaka objaviti najupečatljivije dijelove knjige “Obred” američkog novinara Matta Baglija. Riječ je o istinitoj priči koju je novinar zabilježio i čiji je glavni lik američki svećenik Gary Thomas (inače hrvatskog podrijetla, njegov djed je u SAD došao iz područja Baćinskih jezera i promijenio prezime Tomić) koji je ispričao svoj duhovni put od svećenika skeptičnog prema egzorcizmu do glavnog egzorcista u jednoj kalifornijskoj biskupiji. (više…)

Komentari

Continue Reading

Istaknuto

Sezona račvastih jezika

Published

on

Nedavno je Tomislav Jonjić u ”Bujici” iznio zanimljivu opasku. Rekao je, otprilike, da sama pojava Zlatka Hasanbegovića djeluje na samozvane antifašiste baš kao svračići na guju nevjestu iz Šume Striborove. Ne mogu se suspregnuti i ne odati se, nego moraju isplaziti račvasti jezik i tako otkriti svoju zmijsku narav.

Da ništa drugo korisno nije učinio Hasanbegoviću bi već i zbog toga bilo zajamčeno ugledno mjesto u suvremenoj hrvatskoj politici. Otkako se pojavio na hrvatskoj političkoj sceni, Hasanbegović na sebe privlači toliku količinu mržnje pseudolijevih i projugoslavenskih snaga da na temelju toga možemo pouzdano ustvrditi da je riječ o iznimnom političaru i domoljubu.

Kukavni prebjeg u Bandićev tabor, stanoviti Polovanec, pokušao je izgovor za bijednu izdaju opozicije pronaći u Hasanbegovićevu prezimenu. Kao, Hasanbegovićevo prezime nije zagrebačko! Hvala Bogu da Bandićevo jest. No, treba biti pošten i dodati da tzv. Bandićeva opozicija nije ništa drugo ni zaslužila nego da bude izdana. Jer ne izdati Anku Mrak i Gordana Marasa – to nije ništa drugo do izdaja zdrave pameti i dobrog ukusa. Ali pustimo sad to, vratimo se Hasanbegoviću i račvastim jezicima. Na Polovanca se nadovezao Beljak pokušavajući galamom i bezobrazlukom nekako zabašuriti činjenicu da upravo tajnik njegove stranke, Ilija Ćorić, održao Bandića na vlasti u Zagrebu.

Beljak na svom profilu piše: ”… a Hasanbegović je, uz Kusturicu jedan od važnijih izdajnika bošnjačkog naroda. I jedan od važnijih učenika i sljedbenika Luburića i Pavelića, samo je prevelika kukavica da to javno i prizna. Efendija Hasanbegović je obični domaći izdajnik, kriptonacist i lažov.” Nepatvoreni govor ljubavi, to ni Glavašević i Matić ne mogu nadmašiti! Međutim, ne piše stručnjak za autoradije u afektu, to ne. Štoviše, svaka je riječ pomno odvagana. Paralela s Kusturicom, nepriznavanja Hasanbegoviću prava na hrvatski identitet, ubacivanje u priču Luburića i Pavelića, domaćih izdajnika i nacista, kao i nazivanje Hasanbegovića efendijom – sve je to sračunati da Hasanbegovića što više uvrijedi, obezvrijedi i, nada se Beljak, omrzne u očima običnih Hrvata. Jer Beljak, vodeći se valjda vlastitim primitivizmom i mržnjom prema onima koji drukčije misle, misli da su Hrvati zadrti klerofašisti koji ne mogu prihvatiti da Hrvat može biti i islamske vjeroispovijesti.

Ovaj model ocrnjivanja Hasanbegovića lažni antifašisti perpetuiraju otkako se Hasanbegović pojavio na političkoj sceni. Tomić ga je zvao ”retardom i balijom”, Hajdaš Dončić poturicom, Frljić ga je u kazališnoj predstavi prikazao kao svinju itd. Iz toga se mogu iščitati dvije stvari: da tzv. antifašisti nisu antifašisti nego jugonacionalisti i da su Hrvati islamske vjeroispovijesti označeni kao meta prema kojoj se ne smije imati nikakvog obzira jer su smetnja obnovi Jugoslavije u bilo kojoj varijanti. Polovanec, Beljak i slični instinktivno osjećaju koga i kako treba napadati da bi se sebi priskrbio glas naprednjaka, antifašista, urbanog dečka.

No, ne brinu mene toliko šovinistički ispadi drugorazrednih političara ni govnom ovjenčanih pjesnika koliko sve češće strjelice odapete na Hasanbegovića i NHR i na desnim portalima. Nekako tu njušim HDZ-ov agitprop, cijele kohorte na baš bistrih trolova, svrha kojih je upornim ponavljanjem floskula o ”Hasinoj” nejasnoći i neodređenosti glede statusa Hrvata u BiH posijati nemir i nepovjerenje u biračko tijelo sklono kroatocentričnim političkim opcijama. Ako se odnosi s Bošnjacima nastave komplicirati, a svi su izgledi da hoće, to će se zabijanje klina između hrvatskih birača i sve omiljenijeg Hasanbegovića nastaviti još žešće nego dosada. Žalosno bi bilo ako bi Tomiću, Frljiću, Beljku i sličnima uspjela provokacija.

Uostalom, da bi Hrvatska uistinu mogla pomoći Hrvatima u BiH, nužno je da prethodno pomogne sama sebi, to jest da provede barem simboličnu lustraciju i riješi se ”partijskog nasljeđa”. Ta ”partijska” mreža, čini se, uspješno prelazi stranačke granice i još uvijek funkcionira kao jedina istinska vlast u zemlji. Hasanbegovićeva uloga u toj poželjnoj tranziciji, kako sada stvari stoje, mogla bi biti vrlo važna. Ako ništa drugo, ono barem da prikrivene zmije pokažu svoj račvasti jezik.

Damir Pešorda

Komentari

Continue Reading

Facebook

Popularno