Connect with us

Društvo

Presretni otac iz BIH: Izliječio sam dijetetu tumor na mozgu i sada svima želim dati recept

Published

on

Liječnici svjetskog glasa proglasili su je čudom i rekli njezinom ocu da joj nastavi davati ono što i do sad, ma što to bilo. A on joj je, između ostalog, davao petrolej pomoću kojega je najsmrtonosniji oblik tumora na mozgu – nestao!

Senad Mujkić, državljanin BiH, nastanjen kraj Tuzle, veliki je čovjek, humanist i nadasve – otac. Dugih petnaest godina vodi bitku s teškom dijagnozom svoje, sada 19-godišnje kćeri Merime, koja je s četiri godine oboljela od tumora na mozgu. Nakon šest operacija u više država, odstranjivanja tumora koji se vraćao u sve gorim oblicima, vijesti od strane stručnjaka da je “Merimi došao kraj”, do proglašenja Merime čudom od strane svjetskih stručnjaka jer je bolest pobijedila, između ostalog, pijući petrolej. “Što god da dajete svom djetetu, nastavite”, savjetovali su svjetski kirurzi oca Senada:

– Ne mogu to podnijeti, ne mogu držati u sebi… Želim da svi oboljeli i njihove obitelji znaju da ima pomoći i da se ne predaju. Ljudi svakodnevno umiru pa mi moja savjest nalaže da im pomognem i ovom prilikom dajem ovako javno svoj kontakt. Svi neka me nazovu, svi koji prolaze ovo što sam ja prošao sa svojom Merimom – ushićeno nam govori Senad Mujkić. A prošao je pakao…

– Merima je rođena 15. 1. 1995. godine (u ratu u BiH), kao zdrava beba i osim uobičajenih zdravstvenih problema koje ima svaka beba, većih nije imala. Tako je bilo sve do 19. 6. 1999. godine kada je prvi put u jutarnjim satima izgubila svijest i to na više od dva sata. Odmah je, naravno, smještena u UKC Tuzla na odjel neuropedijatrije, gdje su joj nadležni lječnici dodijelili dijagnozu EPILEPSIJA. Te je godine dva puta bila u bolnici zbog krize svijesti. Ovaj i svaki naredni put kada bi Merima “zaglavila” u bolnicI zbog krize svijesti, nadležni liječnik neuropedijatar joj je uvijek mijenjao terapiju antiepiletika, obrazlažući da je rezistentna na dosadašnju – opisuje Senad početke bitke za Merimino zdravlje.

– Iste godine u 11. mjesecu učinjeno joj je prvo snimanje mozga magnetskom rezonancom u KC Sarajevo i tada je dr. radiolog Goran Sulejmanpašić iz KC Sarajevo napisao “nalaz je u granicama normale”. Taj nalaz je, nažalost, bio odrednica neuropedijatrici iz UKC Tuzla te je ona nastavila Merimi voditi dijagnozu EPILEPSIJA. Moje dijete je u nastavku svake godine po dva, tri puta zbog kriza svijesti bila smještana u bolnicu i svaki put kada bi se to dogodilo, neuropedijatrica joj je mijenjala terapiju antiepilepticima, ali nas nije upućivala na novo snimanje mozga magnetom. Tako je bilo sve do 2005. godine kada je Merima, na prvi dan proljeća (21. 3.) u jutarnjim satima izgubila svijest. Odmah je, naravno, smještena u bolnicu i na moje grubo inzistiranje i moje povike upućeni smo na drugo snimanje mozga magnetskom rezonancom (dakle, prvo je bilo 1999., a drugo tek 2005. godine) što je veliki, nedopustiv interval između dva snimanja, s obzirom na njezine teške krize svijesti i sveukupne simptome. Otišli smo u VAMED MR centar u Novi Sad gdje je dr. Boris Petrović – radiolog, pregledavajući prvu snimku koju smo donijeli, a koja je učinjena 1999. godine u KC Sarajevo, napisao napomenu:

“RETROSPEKTIVNIM PREGLEDOM MR SNIMAKA KOJI SU UČINJENI U KC SARAJEVO 1999. GODINE, VIDLJIVO JE DA JE LEZIJA (TUMOR) BIO PRISUTAN, ALI DA NIJE DETEKTIRAN. POSTOJI INTERVALNA PROGRESIJA KOJA ODGOVARA MORFOLOGIJI SPORORASTUĆEG TUMORA” – vrlo detaljno objašnjava Senad i nastavlja:

– Odmah je predložena hitna operacija koju je zbog rizičnosti obavio vrsni neurokirurg prof. dr. Vinko Dolenc u KC Ljubljana. Tadašnji PH nalaz je pokazao da je Merimi odstranjen tumor ASTROCITOM grad II. Nakon te operacije Merima nije imala niti joj je preporučena ikakva dodatna terapija (kemo ili zračna). Na kontrolnoj snimci mozga magnetskom rezonancom napravljenom u Tuzli, Merimi je krajem 2007. godine utvrđen recidiv (povratak) tumora na mozgu.

S obzirom na to da prof. dr. Vinko Dolenc iz KC Ljubljana nije bio voljan obaviti drugu operaciju (obratili smo mu se jer je on radio prvu operaciju), ostvarili smo kontakt s INI (međunarodni neurokirurški institut u Hannoveru) te je Merima u 8. mjesecu 2008. godine i operirana u tom institutu. Operirao ju je uvaženi stručnjak svjetskog glasa, neurokirurg, prof. dr. Sammi Madjid.

Nalaz je pokazao da je Merimi odstranjen tumor PYLOCITIČNI ASTROCITOM, što je neurokirurga prof dr. Sammi Madjida dovelo u dilemu jer joj je na prvoj operaciji PH nalaz pokazao ASTROCITOM grad II (medicina ne poznaje da tumori iz većeg gradusa prelaze u niži, nego samo iz nižeg u viši).

S obzirom na te nedoumice, specimen (uzorak tumora) je poslan u još dva referentna laboratorija u BonnuiKölnu, odakle su stigle potvrde da je na toj drugoj operaciji Merimi zaista i odstranjen PYLOCITIČNI ASTROCITOM grad I. Na završnom razgovoru kod prof. dr. Sammi Madjida, rečeno nam je da je to najlakša vrsta tumora i da kad se pacijentu jednom odstrani takav tumor, on se smatra izliječenim. Međutim, krajem 2009. godine Merimi je na kontrolnom snimanju mozga magnetnom rezonancom u Tuzli vrsni radiolog dr. Sead Dizdarević otkrio novi recidiv – opisuje Senad kalvariju kroz koju je prolazio:

– Tu snimku smo poslali u INI institut u Hannover želeći da prof. dr. Sammi Madjid da svoje mišljenje. On nas je pozvao da dođemo gore, što smo i učinili. Kazao je da to nije tumor, već trag (rub) reza. Kada sam ga pitao zašto Merima ponovno ima krize, rekao je da je to posljedica operacija. Isto tako nam je kazao prof. dr. Vinko Dolenc iz KC Ljubljana – nije recidiv. Snimku je pogledao i vrsni radiolog dr. Boris Petrović u Novom Sadu te kazao da to jest recidiv.

Doveden u ćorsokak, tražio sam i mišljenje prof. dr. Branislava Antića s VMA Beograd. On je rekao da to nije recidiv tumora i da treba Merimu pustiti da živi bez ikakvih ograničenja i da, ako želimo, kroz nekih desetak mjeseci učinimo snimanje mozga magnetskom rezonancom sa spektroskopijom. Kada je to rekao bio je 12. mjesec 2009. godine, znači po njemu smo trebali učiniti spektroskopiju tek u desetom mjesecu 2010. godine! Na moje inzistiranje, s obzirom na simptome koje sam uočavao kod Merime (letargičnost, pospanost, umor…), zamolio sam prof. dr. Branislava Antića s VMA Beograd (s obzirom na to da se takva snimanja ne rade u BiH) da nam ubrza tu spektroskopiju. Rekao je da nema potrebe za žurbom te da su Merimi simptomi posljedica dotadašnje dvije operacije. Međutim, na moju upornost on je urgirao i mi smo 26. 3. 2010. godine otišli u bolnicu Sveti Sava u Beogradu na to snimanje mozga magnetskom rezonancom, gdje je Merimi otkriven ogroman recidiv tumora (promjera 9,5 cm). Prof. dr. Branislav Antić sa VMA je bio iznenađen i zaprepašten. Rekao je da je to ogroman tumor i da on ne želi raditi tu hitnu operaciju koju je po njemu trebalo učiniti – odmah. Istu večer je smještena u UKC Tuzla. Tu nam se srušio cijeli svijet – energično svjedoči otac čudesno izlječene djevojke.

– U UKC Tuzla također nisu smjeli operirati, već su nam kao najbliži, dobar neurokirurški centar predložili KBC Rebro u Zagrebu i prof. dr. Pavla Miklića i prof. dr. Josipa Paladina. Odmah sam ih kontaktirao kada me je prof dr. Miklić pozvao da mu hitno donesem tu posljednju snimku iz Beograda, što sam hitno i učinio. On mi je tada (30. 3. 2010. god.) rekao “NEMAMO PUNO VREMENA, PROBLEM JE ALARMANTAN” i zakazao operaciju već za šest dana. Dogovoreno je da Merimu uoči tog šestog travnja uz određene medicinske mjere prebacimo u Zagreb. Međutim, u večernjim satima 31. 3. 2010. godine Merima je u UKC Tuzla pala u komu iz koje se nije budila. Tog 1. 4. 2010. godine, iako nije imao svu potrebnu tehnologiju za takvu operaciju, prof. dr. Mirsad Hodžić iz UKC Tuzla ju je hitno operirao, kada joj je uspio odstraniti samo veći dio tumora i kada joj je izvadio jedan lubanjski koštani poklopac i ugradio ga u potkožno tkivo trbuha.

Dan poslije, 2. 4. 2010. godine, CT snimak je pokazao veliko krvarenje u mozgu te je Merima hitno podvrgnuta reoperaciji kako bi se zaustavilo krvarenje… – s nevjericom slušamo o Meriminim patnjama.

– Kroz tri dana, Merima se probudila i s obzirom na to da tumor nije u cijelosti odstranjen, a da smo bili dogovorili sve u Zagrebu na Rebru (operaciju na koju nismo stigli doći zbog kome), ona je 12. 4. 2010. godine uz velike medicinske mjere i osiguranje prevezena u Zagreb na Rebro gdje je 14. 4. 2010. podvrgnuta najnovijoj, petoj po redu operaciji koju je učinio prof. dr. Pavle Miklić i prof. dr. Josip Paladino. Znači, u četrnaest dana travnja 2010. godine Merima je imala tri vrlo teške operacije koje su trajale svaka po 7 sati. PH nalaz je pokazao da je Merimi odstranjen nasmrtonosniji tumor mozga GLIOBLASTOM MULTIFORME grad. IV. Prosječan vrh preživljavanja od trenutka dijagnosticiranja je 14 mjeseci. Prof. Paldino mi je rekao: “JA, NA ŽALOST, NE ZNAM NIKOGA DA JE PREŽIVIO GLIOBLASTOM….”

U petom i šestom mjesecu 2010. godine provedena je kemo i zračna terapija. Pitao sam liječnike što da činim, što da joj dajem? Svi redom su mi rekli da Merima jede što svi mi jedemo, da nema lijeka tom tumoru i da je pitanje dana, možda čak i sata kad će se vratiti i tada je kraj…

Po povratku iz Zagreba, a i mnogo ranije, tragao sam za tim kako da joj pomognem, tragao sam za alternativnim načinima liječenja, pronalazio ljude koji su imali slična ili ista iskustva i od svih njih uzimao ono za što sam smatrao da joj ne može naškoditi, a ako pomogne, dobro je – kazao je Senad, a onda ispričao nešto nevjerojatno:

– Tako sam joj počeo svako jutro, na tašte (prazan želudac), davati po jednu jušnu žlicu običnog petroleja. Kad se za nekoliko dana Merimin organizam privikao na petrolej, počeo sam joj davati i jednu žlicu navečer. Iz ishrane smo izbacili crveno meso i šećere, vegetu, crvenu papriku, a uveli sve prirodno, neprskano. Merima je završila s kemoterapijom i zračenjem krajem šestog mjeseca 2010. godine, zbog iscrpljenosti i svega što joj se dogodilo do tada. Dana 7. 7. 2010. godine u večernjim satim je pala u komu iz koje se probudila 23. 7. 2010. godine. Liječnici su tada govorili da je pitanje sata kad će podleći. Sva u dekubitnim ranama, s potpuno lošim imunitetom, ponovo smo počeli s “našom” terapijom petrolejom, đumbirom (ingver) u medu s limunom u točno doziranim omjerima, kurkuma začinom sa čurekotom, sezamom, biberom, origanom, ružmarinom u jogurtu, čajevima izvrsnog travara mr. Ive Trogrlića iz Žepča (BiH) i još nekim predobrim supstancama o kojima mogu razgovarati “oči u oči”….

Merima je svaki dan bila sve jača i bolja, ali nakon posljednje operacije u Zagrebu (peta operacija po redu), njoj je skoro godinu dana rana na rubu reza curila, kada se prof. dr. Mirsad Hodžić iz UKC Tuzla odlučio da joj, s obzirom na to da nije imala koštani poklopac koji joj je još uvijek u trbušnom potkožnom tkivu, uzme ovojnicu mišića iz butne kosti i prenese na taj lubanjski dio kako bi koliko toliko nadomjestio nedostatak kosti te kako bi riješio problem curenja rane što je i učinio u šestom mjesecu 2011. godine te je tako Merima sveukupno imala šest operacija glave. Merima i dan-danas uzima dosta stvari koje podižu imunitet, a osnova svega je kurkuma, lan, čurekot, biber, maslinovo ulje, svako jutro pije petrolej (uz određene pauze), đumbir, med, velike količine limuna i još dosta preparata.

U međuvremenu, moja je Merima uspjela završiti srednju trgovačku školu.

Od posljedica zračne terapije nema kose na velikoj površini glave pa ćemo kada se od svega odmori uraditi i presađivanje kose, nadajući se da ćemo uspjeti naći nekog sponzora za tu operaciju koja je također skupa…

Posljednji snimci mozga magnetskom rezonancom pokazuju vrlo čistu situaciju u mozgu bez ikakvih znakova bolesti! Merima je danas i za liječnike svjetskog glasa medicinski fenomen, izliječena je i kada bi ju vidjeli, pomislili bi da nikada nije imala nikakvih zdravstvenih problema.

Osim tog fizičkog nedostatka kose i velike sramežljivosti, drugi defekti su zanemarivi.

Ovu priču sam odlučio podijeliti s javnošću želeći da ljudi trebaju shvatiti da bolest nije kraj, da se vrijedi boriti i pokušati učiniti sve kako bi se izliječili, čak i od ovih opakih, najsmrtonosnijih bolesti. Mene je rukovodilo to da sve što joj dajem, da joj ne naškodi, a ako pomogne – tim bolje. Želim još samo reći da moja Merima jako voli životinje, a pse iznad svega… – kazao je veliki otac Senad i ponovio:

RADO ĆU SVIM VAŠIM ČITATELJIMA UŽIVO ISPRIČATI SVE ŠTO, KAKO I U KOJIM OMJERIMA SAM DAVAO MERIMI I RADO ĆU SE ODAZVATI AKO ME POZOVU. MOJ TELEFON JE 00387 61 143 433.

Izvor: dnevno.hr

Komentari

Društvo

Jan Ivanjek: Nama treba borbeno zrakoplovstvo s punim spektrom sposobnosti

Published

on

Natječaj za nabavu borbenih zrakoplova poništen je, još se ne zna kako dalje. Hoće li se krenuti u novi natječaj ili možda u izravnu pogodbu? Kako stvari stoje, prepuštanje nekoj drugoj državi da nam uz naplatu čuva nebo ne dolazi u obzir.

Izgubljeno vrijeme u pregovorima s Izraelcima ne može se vratiti, a, čini se, ni naplatiti.

U međuvremenu ionako vremešni hrvatski MiG-ovi još su ostarjeli – bliži im se konačno prizemljenje. Koliko će Vladi trebati da pronađe nov model nabave zrakoplova, koliko da zaključi posao, kad bi prvi mogao poletjeti iznad Hrvatske?

Gosti „Teme dana“ su bili bivši zapovjednik Hrvatskoga ratnog zrakoplovstva general Josip Štimac te vojni analitičar Jan Ivanjek.

Nastupio je svojevrsni obrat u razmišljanju ministra obrane, kakvih i koliko borbenih zrakoplova Hrvatskoj treba. Ministar je rekao kao je za njega najbolja platforma F-16, da budu novi avioni i da ih ima manje.

– Stručna studija koja je napravljena ne ide ispod 12 aviona, rekao je Štimac.

Ivanjek je rekao kako nama treba borbeno zrakoplovstvo s punim spektrom sposobnosti. S obzirom da nije prošlo da uzmemo najmoćnije rabljene avione, donesena je odluka da nabavimo nove borbene avione.
– Dugoročno se mora doći do brojke od 12 aviona, naglašava Ivanjek.

– Naši postojeći migovi mogu letjeti do 2024. godine i ako do tada ne ugovorimo kupnju zrakoplova, to bi bio veliki problem zato što bi se ljudski potencijal, koji je i tako u osipanju, počeo još više osipati, ističe Ivanjek.

Štimac je rekao kako bi nam Amerikanci mogli ponuditi Block 50/52 što bi nas moglo zadovoljiti. Takav tip aviona imaju i Poljaci.

Ivanjek smatra da bi nas osnovni paket aviona mogao koštati milijardu dolara i to bi nam olakšalo iduću seriju nabave (HRT)

Komentari

Continue Reading

Društvo

Robert Valdec o lobistima /narikačama u svezi (ne)kupnje F-16 koju moraju pročitati svi, posebno u MORH-u

Published

on

Propala, je izgleda, nabavka F 16 Barak višenamjenskih lovaca opremljenih onako kako su ponuđeni na natječaju. Ovo pišem jer imam što reći o HRZ i nabavci zrakoplova – piše Valdec na svom fb profilu.

Zanimljivo je da sada nad propalim poslom najviše nariču oni koji su do jučer F-16 Barak nazivali ‘starim kantama’, ‘otpadom’ i sl.

Dobar dio njih (govorim o ‘velikim stručnjacima’) nariče po inerciji, samo zato jer su ‘popušili’ čaščenje od SAAB-a za koji su gorljivo navijali, a koje im je obećano ako se HRZ opremi Gripenima. Šveđani su ih tijekom tendera vodali kao medvjede po Švedskoj, trpali im u torbe mobitele, laptope, kemijske, rokovnike, vodali ih po večerama…, a oni, ‘stručno’, objašnjavali Hrvatima kako je Gripen daleko najbolja opcija. Jer, ‘novo je novo’.

Oni vještiji su, umjesto mobitela, rokovnika i kemijskih olovki, na račune dobili i nešto konkretnije – neću o imenima, dovoljno je proguglati najstrastvenije ‘Gripenovce’. Među njima ima novinara, ‘vojnih analitičara’, umirovljenih pilota, političara…

I o tom sam tenderu davno pisao. Između onog što su nam odredili da ‘smijemo’ kupiti, F 16 Barak je, po meni, bio najbolja opcija. Na stranu što se za isti iznos može kupiti eskadrila, realno, boljih višenamjenskih lovaca. Ako ne boljih, a onda ne lošijih, no osjetno jeftinijih, pod boljim uvjetima.

Ali, opremanje ratnog (a i civilnog) zrakoplovstva je ionako više politička odluka. Otprilike slična onoj kada je, danas u terminalnoj fazi, Croatia Airlines, umjesto Boing-a odabrala Airbus. I tu su se provizijama napunili offshore računi, sagradili dvorci u okolici Zagreba, no to je neka druga priča.

I u njoj su obje opcije između kojih smo mogli birati bile podjednako kvalitetne (financijski, Boing je nešto jeftiniji), dakle osim toga koji će Tuđmanov savjetnički lobi ubrati proviziju, odabir je signalizirao i političku naklonjenost (EU – SAD).

No vojne nabavke su ipak nešto posve drugo. U jednom razdoblju novinarske karijere bavio sam se, između ostalog, i naoružanjem i vojnom opremom, nabavkama, međunarodnom trgovinom, tržištem oružja i vojne opreme i to crnim i bijelim, obišao dosta međunarodnih sajmova naoružanja i vojne opreme širom svijeta, ponešto tvornica (po svijetu), razgovarao i s trgovcima i s kupcima i s korisnicima. Pa si utvaram da ponešto o tome i znam.

Ako ostavimo po strani politiku pa čak i cijenu i uvjete (npr. održavanje, obuka, rezervni dijelovi, eventualne modernizacije, nadogradnje), najznačajnija stvar pri odluci o odabiru određenog ‘proizvoda’ (nebitno radi li se o jurišnoj pušci, streljivu, zrakoplovu, tenku ili oklopnom vozilu…) su reference.

Dakle, je li se (kada, gdje, kako, u kojim uvjetima i kojem obujmu, koliko efikasno itd.) određeni proizvod dokazao u operativnoj upotrebi i koje su oružane sile već njime opremljene, kakva su im iskustva itd. Jedan od najslikovitijih primjera je jurišna puška AK 47 (i njene inačice) koja je odavno planetarni brend. Postao je to i pištolj Glock, izraelski UZI…

Složeniji sustavi poput zrakoplova, protuzračnih borbenih sustava, raketnih, radarskih i sličnih sofisticiranih sustava druga su priča, no činjenica da je neko oružje, oruđe ili sustav dokazan u operativnoj upotrebi tu je najvažniji. Mislim da ne treba elaborirati zašto je tome tako, dovoljno je napomenuti kako za tako delikatnu namjenu poput oružanog sukoba, nitko pametan neće kupiti ‘mačka u vreći’ bez obzira na to koliko ta vreća bila lijepa i bez obzira na to koliko prodavač te vreće slatkorječivo i uvjerljivo hvalio svoju robu.

I za takve ‘mačke u vreći’ postoje brojni primjeri – jedan od ne tako davnih bio je i naš tender za nabavku borbenih oklopnih vozila. U finalu ostala su dva ponuđača: finska ‘Patria’ i austrijski (zapravo američki) ‘Pandur’. Rezultate znamo – na tenderu je pobijedila Patria. S pravom.

Naime, Patria je već bila u naoružanju nekoliko svjetskih oružanih snaga, u operativnoj upotrebi (tu je bio i offset program, a još se vuku i repovi korupcijskih afera) .

No ‘Pandur2’, tada zapravo, nije postojao – bila je riječ o prototipu čiji ga je proizvođač gurao HV-u kako bi si počeo sastavljati referentnu listu. No unatoč tome, naši su ‘stručnjaci’ po medijima ispisivali hvalospjeve, svako malo putujući u Austriju po ‘rokovnike i penkale’, vješto prešućujući činjenice.

Poput one da je tijekom jedne demonstracije na jednom austrijskom poligonu, kojoj su nazočili i hrvatski novinari (znam i poimence koji), došlo do incidenta – nezgode, u kojem su ozbiljno ranjeni austrijski vojnici (loše rješenje strojnice na kupoli – povratne eksplozije ozlijedile su posadu). O tome, naravno, nije bilo riječi u medijima. Jebi ga, rokovnici su ipak bili u kožnom uvezu. A i nova Motorola Rizr Z8 je bila baš sexy.

Tako nismo mogli u našim medijima, čiji su novinari, ‘investigativno’ analizirali Gripen na licu mjesta – u Švedskoj, u organizaciji proizvođača/prodavača, pročitati o korupcijskim aferama koje još uvijek drmaju i Brazil i Tajland, i Češku i Južnoafričku republiku (nakon tendera na kojem je Gripen pobijedio).

Nije nigdje bilo niti riječi o Gripenima koji su se srušili, incidentima, a još manje o tome da je jedino ‘vatreno krštenje’ taj zrakoplov imao za vrijeme uvođenja ‘demokracije i ljudskih prava’ u Libiju, gdje je uspješno uništio nekoliko meta – par beduinskih šatora i jednu karavanu na devama.

Da se vratimo našim nesuđenim F 16 Barak.

Prvo, hrvatska strana koja je raspisala tender i odlučila spizditi naših pola milijarde dolara, trebala se na vrijeme informirati – no VOA, MVP i slične organizacije su zacijelo imale drugog, pametnijeg posla.

Drugo, ako ništa, bar je nekom, nadam se, došlo iz dupeta u glavu koliko je našim ‘strateškim partnerima’ zapravo stalo do nas.

I treće – da netko na vlasti ima muda pa da kaže kako ćemo, kad već ne možemo kupiti F 16 Barak, tražiti i ponude za, recimo, KAI T-50 Golden Eagle, PAC JF-17 Thunder/CAC FC-1 Xiaolong, Su-35, Su-30MKK…

Mnijem da bi, u tom slučaju, naši ‘strateški partneri’ ekspresno promijenili odluku i isporučili nam odmah eskadrilu F 16 Barak-a sa svim nadogradnjama, uz akcijski popust. Još bi dobili i komplet kuhinjskih noževa na poklon.

Robert Valdec Foto: fb/Valdec

Komentari

Continue Reading

Društvo

PUTIN OBJAVIO OTVORENI RAT ILUMINATIMA: Ako Soros ikad uđe u Rusiju, nikad više iz nje neće izaći!

Published

on

Rusija je izdala službeno priopćenje da je George Soros tražen “živ ili mrtav”, navodeći da su i on i njegova organizacija “prijetnja za rusku nacionalnu sigurnost.”

Sorošu je zabranjen ulazak u Rusiju još od prošle godine, kada se saznalo da je on pomogao uništenje ruske ekonomije u ranim ’90 -im, izvještava Veteranstoday.com, a prenosi Webtribune.

Još prije šest godina objavljeno je:

“Prva stvar koju trebate znati o “Goldman Sachs” je da je to najmoćnija investicijska banka na svijetu, da je svuda, da je to veliki vampir koji sisa lice čovječanstva i nemilosrdno dosipa svoj lijevak krvi koji miriše na novac.”

“U stvari, povijest nedavne financijske krize potpisana je od strane ove banke i njenih pitomaca.”

Soros je kao ova banka. Fil Butler kaže: “George Soros je zamijesio svaku političku pitu koja postoji. Ako postoji kriza na svijetu, sigurna je oklada da on ima udjela u tome. “

Može se reći da su Soros i Goldman Sachs ideološki pripadnici istog bratstva. Njihova strategija je malo drugačija, ali je krajnji rezultat uništenje života putem ekonomskog sustava (bilo da je u pitanju kapitalizam ili socijalizam) i politička manipulacija.

Soros misli da je nepobjediv. Misli da može kretati u politici cijele planete u nekoliko treptaja oka i da nitko ne može mu kaže da prestane. On je tvorac financijske alkemije. Smatra da može ubiti političku stabilnost Europe i Amerike bez izazova.

Soros je star, ali nije zastario. Njegova organizacija je nedavno razotkrivena u obavljanju tajnih operacija osmišljenih da destabiliziraju Rusiju. Povodom toga zanimljiv je citat procurio iz dosjea “Soros fondacije”:

“Naš interes je da se uključimo u aktivnosti ruskih pokreta koji se bore protiv tradicionalnih vrijednosti. Ali imenovanje naše strane je problematično: mi smo u poslu kanaliziranja novca u drugim zemljama u političke svrhe. “

Sada se vidi pravo lice Soroša. Sve te priče o pomaganju sirijskim izbjeglicama, o spašavanju Ukrajine, o “građanskim pravima” i uvođenju “demokracije” u Rusiju su samo dimna zavjesa.

Prema Butleru, sve je to infekcija Soroša. Soros želi uništiti rusku tradicionalnu obitelj. On želi da Rusija bude kao zoološki vrt, a “demokracija” je termin kojim obmanjuje mase.

Soros je u veljači 2015.godine napisao da je “Putin veća prijetnja postojanju Europe od ISIS-a” i takvim izjavama je samo otpočeo svoj đavolji plan.

“Čelnici SAD-a i EU griješe kad misle da je Rusija potencijalni saveznik u borbi protiv islamske države. Dokazi ih osporavaju. Putinov cilj poticanje razgradnje EU, a najbolji način da to postigne je da poplavi Europu sirijskim izbjeglicama. “

“Ruski avioni su bombardirali civilno stanovništvo u južnoj Siriji i natjerali ih da pobjegnu u Jordan i Libanon. Sada je u pustinji 20 tisuća sirijskih izbjeglica koje čekaju prijam u Jordan. “

A dokazi ovakvih tvrdnji? Pa, dokazi su u samom Sorošu. Ono što on kaže je dovoljno. Nema potrebe za istragama. Soros je alfa i omega, početak i kraj. I ako dokazi slučajno ukazuju na nešto drugačije onda moraju biti odbijeni. Ako se Rusija zaista bori protiv terorista onda je takva informacija ipak lažna jer se Soros sa njom ne slaže.

Soros ne shvaća da je ranjiviji nego ikada ranije jer se ne ponaša praktično. Teži da dopuni ideološke dogme i zanemaruje istinu.

Vjerojatno je istina da je Soros protiv izraelskog režima, ali ono što on daje to s druge strane uzima.

Svidjelo se to njemu ili ne, Soros neizravno podupire izraelske zločine time što podržava organizacije za rušenje Asada. Ako zaista želi učiniti nešto dobro onda bi se trudio da stvari popravi a ne da podržava zločinačke ideologije koje vode uništavanju.

Soros je agent novog svjetskog poretka.

Rusiji je očito bilo dosta ovog čovjeka i na kraju su mu zabranili pristup državi. Soroša i njegovu subverzivnu organizaciju označili su kao “prijetnju nacionalnoj sigurnosti.”

“Soroš je špekulant i samoproglašeni filantrop, a njegove malverzacije oslobođene od poreza su sastavni dio ratne mašinerije” – riječi su Williama Engdahla.

On je očito u pravu. Ali Rusija je više nego spremna odstraniti Soroša. Ako se ikad Soros ohrabri ući u Rusiju, nikada više iz nje neće izaći.

Rusija potresa same temelje novog svjetskog poretka i političkog sotonizma.

Veteranstoday.com | Webtribune.rs | Croative.net

Komentari

Continue Reading

Facebook

Popularno