Connect with us

Društvo

PREMIJER BROJI ZADNJE DANE: ‘Karamarko JE PAO zbog puno manjeg grijeha!’

Published

on

 PRESIJA I IZNUTRA     ”Između onoga koji bere voćku i onoga koji mu pri tome drži ljestve, nema bitne razlike. To je moja poruka svima koji ovih dana brane ono što je neobranjivo. Ako su objavljene e-mail poruke autentične, svi oni koji u njima ne nalaze baš ništa sporno, i nisu ih u stanju nedvosmisleno osuditi, na javnoj sceni broje svoje zadnje dane. Pa bilo to dva dana, dva mjeseca ili dvije godine, mandat će im trajati kratko, i sumnjam da će se ponoviti”, napisala je na svom Facebook profilu Dalija Orešković, pravnica i bivša predsjednica Povjerenstva za sukob interesa, žena koja je, praktički, srušila Tomislava Karamarka i HDZ-ovu Vladu.

Zanimljivo je da je Orešković u naknadnoj izjavi usporedila ‘Karamakov slučaj’, s ‘aferom mailovi‘, poručivši da je aktualna afera mnogo ozbiljnija i veća od skandala u koji se zapetljao bivši šef  Hrvatske demokratske zajednice (koji je zbog presuđenog sukoba interesa zbog afere ‘Konzultantica‘ morao napustiti Vladu i čelnu poziciju u HDZ-u).

”Ne može se opravdati predsjednik Vlade da nije imao sve informacije na vrijeme. Ovo što sada polako izbija u javnost samo su posljedice jedne od najvećih korupcijskih afera koje Hrvatska trenutno ima’, poručila je Orešković te dodala: ‘Iz, kako ga zovem, Karamarkovog poučka proizlazi jasno da se svakako može govoriti o povredi osnovnog načela da građani imaju pravo biti upoznati s ponašanjem dužnosnika. Ovaj je slučaj otišao kudikamo dalje, moguće u sferu počinjenja protuzakonskih djelovanja”, zaključila je pravnica koja je vodila Povjerenstvo za sukob interesa.

Svoju zgroženost istupima hrvatskog premijera, koji je do zadnje sekunde branio Martinu Dalić, odnosno činjenicu da je potpredsjednica Vlade omogućila organiziranoj skupini da si sama skroji zakon preko kojega će se kasnije svi zajedno obogatiti za pola milijarde kuna ne skriva ni ugledna profesorica Pravnog fakulteta u Zagrebu, dr. sc. Jasna Garašić.

Ona je za N1 televiziju komentirala izjavu Plenkovića ‘da nije problem to što je lex Agrokor rađen bez formalne radne skupine’.:

”Meni je je to bilo jako teško slušati. Jer s najvišeg mjesta u državi dobijete poruku: ‘U redu je da bez formalne radne skupine, ako imate poznanstvo s ministricom, možete stvoriti ‘svoj pravni okvir’ na temelju kojeg ćete kasnije zaraditi novac. To su svi isti ljudi koji su sudjelovali i kasnije bili financijski angažirani.

Profesorica Garašić: Je li Plenković svjestan što je rekao?!

Ja smatram da su ovdje povrijeđeni neki najosnovniji demokratski principi koje moramo poštovati u jednoj pravnoj državi. Ne znam je li gospodin Plenković uopće svjestan što je rekao?! Uzalud sve demografske mjere, ako ovakve poruke šalju. Što će onaj radnik koji od svojih ruku živi, ako nema nikakvih doticaja sa ministrima?  Kako će on sebi stvoriti pravni okvir da može dobiti financijska sredstva? Kakav je to odnos prema inteligenciji ove države? Da se sve to blagoslovi, da se kaže da je to u redu i da gospođa Dalić kaže da bi to još jednom sve ponovila?! Bez formalne radne skupine! Pa znamo kako se pišu zakoni u demokratskoj pravnoj državi. Mora postojati radna skupina da izbalansira interese različitih subjekata u društvu, da zakon bude odraz tih primjerenih pravnih interesa”, izjavila je ugledna profesorica prije nekoliko dana, te je potom žestoko kritizirala odluku Ustavnog suda, koji je većinom glasova odlučio da je lex Agrokor u skladu s hrvatskim Ustavom?!

”Većinska odluka je prepuna političkih poruka, što jedna odluka Ustavnog suda nikako ne bi smjela biti, dok je manjinska odluka (odluka sudaca koji su imali izdvojeno mišljenje) onakva kakva bi trebala biti. Suci Lovorka Kušan, Andrej Abramović i Goran Selanac odlično su obrazložili svoju odluku. Tu se vidi da su razmišljali i odvagali, dok se u većinskoj odluci vidi prilična pristranost Ustavnog suda prema onome što je izjavljivala Vlada”, kazala je profesorica Garašić.

Objave mailova Martine Dalić potvrdili su, pak, i da je sudac Mislav Kolakušić bio u pravu kada je upozoravao da je Hrvatska opljačkana po zakonima, odnosno da se zakoni pišu za točno određene lobije, koji onda enormno zarađuju kroz te zakone.

U tišini promatramo pretvaranje imovine građana u imovinu pojedinaca

”Dva desetljeća se u RH propisi donose u ekonomskom interesu unaprijed određenih pojedinaca. Kada znate tko piše pojedini zakon i kojem interesnom lobiju pripada vrlo je jednostavno zaključiti kome se tim zakonom pogoduje. S obzirom na to da je državnom tajnom proglašeno tko je pisao taj „zakon“ do sada se nije moglo sa sigurnošću zaključiti u čijem financijskom interesu je on pisan.

Sada je sve puno jasnije.

Ovo što se trenutno događa nije ništa novo u odnosu na sve što u tišini promatramo već dva desetljeća. Pretvaranje imovine građana u imovinu domaćih i stranih pojedinaca je jedini konstantni proces u RH. Poklanjanje banaka, telekoma, Ine, desetina milijuna metara kvadratnih poljoprivrednog i turističkog zemljišta po načelu kvazi prodaje za iznos mjesečnog ili tromjesečnog prihoda, je teško opisati drugim riječima”, istaknuo je Kolakušić prije nekoliko dana.

A na svoje prošlogodišnje upozorenje, odnosno predviđanje nastanka afere ”Agrokor II”, podsjetio je ovih dana i profesor Ekonomskog fakulteta u Zagrebu, zastupnik Ivan Lovrinović, koji je zatražio i ostavku premijera Plenkovića.

”Prije skoro godinu dana sam u Saboru rekao da pored afere Agrokor I počinje afera Agrokor II na čelu s Martinom Dalić. Dok se Agrokor gušio u dugovima, a trebale su mu 2,5 milijarde kuna za likvidnost, putem lex Agrokora Vlada je zadužila koncern za 8 milijardi kuna. Pitao sam javno zašto, ali bez odgovora. No, konzultantima je osigurano 500 milijuna kuna i sad se pokazuje da je to bila konzultantska hobotnica.

Ovo je samo jedan u nizu skandala koji govori da Hrvatsku moraju voditi novi, bolji i odgovorniji ljudi”, napisao je Lovrinović 10. svibnja, da bi se na istu aferu nadovezao par dana kasnije.

”Jedna ostavka ne spašava Vladu i Agrokor.  Očito je da interesne grupacije nisu zadovoljne u kojem smjeru ide nagodba oko Agrokora. Oni koji su dali mailove ili ih i dalje daju pojedinim portalima, rade to planski, čekaju krivu ili lošu javnu reakciju premijera i onda ga pokapaju s ovim činjenicama – koje ga dovode u bezizlaznu situaciju. Tako je bilo s Dalićkom, a tako bi moglo biti i sa samim predsjednikom vlade Plenkovićem.”

Lovrinović: Nitko ne brani interese Hrvatske

”Da je on radio restrukturiranje i plan za Agrokor u korist vlastite zemlje i ljudi, sigurno ne bi bio u ovoj situaciji. No, kada povlađuje tuđim interesima uvijek je jedna strana zakinuta i brani svoje interese, pa zbog toga imamo ovakav rasplet. Tko radi u interesu svoje zemlje i naroda, uvijek će ga narod braniti i uživat će povjerenje bez obzira na pritisak medija i interesa njihovih vlasnika.

Ponavljam, u geopolitičkim razračunavanjima i borbi za interese Istoka i Zapada nitko iz izvršne vlasti glede Agrokora ne brani hrvatske interese. Vlada obmanjuje kada kaže da je spasila radnike i naše interese.

Hrvatska ostaje bez najvrijednijih poljoprivrednih površina i pitke vode

Kada Plenković traži od Martine Dalić da podnese ostavku – a morao ju je odmah smijeniti – onda je jasno da i on mora otići jer je sve znao, tolerirao i štitio!”, zaključio je Lovrinović, koji je prvi u Saboru upozorio da je ‘slučaj Agrokor’ najveći sigurnosni problem u državi, jer bi zbog prezaduženosti Agrokora Hrvatska mogla ostati bez najvrijednijih poljoprivrednih površina i pitke vode te jer se iza svega valjaju oprečni geopolitički interesi velikih sila.

Profesora Lovrinovića upitali smo o mogućoj pozadini cijelog slučaja, odnosno o sigurnosnim i geostrateškim aspektima, a zamolili smo ga i da usporedi aferu zbog koje je otišao Karamarko, sa skandalom u koji je upetljan i Andrej Plenković.

”Mislim da je ‘Afera mailovi’, odnosno ‘Agrokor 2’ neusporedivo veća i opasnija za Hrvatsku od ‘afere Konuzltatnica’ zbog kojega je otišao Karamarko. Ovo u što su upetljani Martina Dalić i premijer Plenković je afera bez premca, prestrašan i grozan skandal. No, valja naglasiti i to da ovi mailovi nisu mogli iscuriti posve slučajno. Jasno je da je riječ o organiziranom sustavu, odnosno da su mailovi procurili u javnost zato jer jedna ili druga strana nije bila zadovoljna nagodbom, zbog čega je i pokrenula ovu priču. Na Agrokoru se prelamaju interesi ruskih banaka i američkog fonda, što znači da je afera izbila kao rezultat geopolitičkih borbi i različitih interesa”, smatra dr. Lovrinović.

Dodaje potom da smo mogli vidjeti da se ni nakon donošenja Lex Agrokor ništa nije riješilo u odnosu na stanje prije donošenja tog zakona.

”Ruske su banke bile spremne Agrokoru dati kredit, no to se nije dogodilo, već je Agrokor zadužen roll up kreditom od 8 milijardi kuna, a time je američki  fond ušao u igru oko najveće hrvatske tvrtke. No, kasnije su ruske banke ponovno vraćene u priču. Tada se otvorila afera s mailovima. I bez obzira na štetu koju je nanijela, dobro je da se otvorila priča o tome kako funkcionira Hrvatska vlada. Jasno je da je riječ o klijentelizmu i pogodovanju najgore vrste. Vlada je omogućila pojedincima bliskim Martini Dalić da zarade 500 milijuna kuna za konzultacije! Zato i govorim da je ovdje riječ aferi svih afera”, podvlači ekonomist koji je od početka kritizirao Lex Agrokor i način na koji je donešen.

”Sada imamo i dokaze da je to doista tako. Vrijeme je, stoga, za nove ljude i nove politike u Hrvatskoj”, zaključio je Lovrinović.

Cijeli članka pročitajte ovdje

Komentari

Društvo

Jan Ivanjek: Nama treba borbeno zrakoplovstvo s punim spektrom sposobnosti

Published

on

Natječaj za nabavu borbenih zrakoplova poništen je, još se ne zna kako dalje. Hoće li se krenuti u novi natječaj ili možda u izravnu pogodbu? Kako stvari stoje, prepuštanje nekoj drugoj državi da nam uz naplatu čuva nebo ne dolazi u obzir.

Izgubljeno vrijeme u pregovorima s Izraelcima ne može se vratiti, a, čini se, ni naplatiti.

U međuvremenu ionako vremešni hrvatski MiG-ovi još su ostarjeli – bliži im se konačno prizemljenje. Koliko će Vladi trebati da pronađe nov model nabave zrakoplova, koliko da zaključi posao, kad bi prvi mogao poletjeti iznad Hrvatske?

Gosti „Teme dana“ su bili bivši zapovjednik Hrvatskoga ratnog zrakoplovstva general Josip Štimac te vojni analitičar Jan Ivanjek.

Nastupio je svojevrsni obrat u razmišljanju ministra obrane, kakvih i koliko borbenih zrakoplova Hrvatskoj treba. Ministar je rekao kao je za njega najbolja platforma F-16, da budu novi avioni i da ih ima manje.

– Stručna studija koja je napravljena ne ide ispod 12 aviona, rekao je Štimac.

Ivanjek je rekao kako nama treba borbeno zrakoplovstvo s punim spektrom sposobnosti. S obzirom da nije prošlo da uzmemo najmoćnije rabljene avione, donesena je odluka da nabavimo nove borbene avione.
– Dugoročno se mora doći do brojke od 12 aviona, naglašava Ivanjek.

– Naši postojeći migovi mogu letjeti do 2024. godine i ako do tada ne ugovorimo kupnju zrakoplova, to bi bio veliki problem zato što bi se ljudski potencijal, koji je i tako u osipanju, počeo još više osipati, ističe Ivanjek.

Štimac je rekao kako bi nam Amerikanci mogli ponuditi Block 50/52 što bi nas moglo zadovoljiti. Takav tip aviona imaju i Poljaci.

Ivanjek smatra da bi nas osnovni paket aviona mogao koštati milijardu dolara i to bi nam olakšalo iduću seriju nabave (HRT)

Komentari

Continue Reading

Društvo

Robert Valdec o lobistima /narikačama u svezi (ne)kupnje F-16 koju moraju pročitati svi, posebno u MORH-u

Published

on

Propala, je izgleda, nabavka F 16 Barak višenamjenskih lovaca opremljenih onako kako su ponuđeni na natječaju. Ovo pišem jer imam što reći o HRZ i nabavci zrakoplova – piše Valdec na svom fb profilu.

Zanimljivo je da sada nad propalim poslom najviše nariču oni koji su do jučer F-16 Barak nazivali ‘starim kantama’, ‘otpadom’ i sl.

Dobar dio njih (govorim o ‘velikim stručnjacima’) nariče po inerciji, samo zato jer su ‘popušili’ čaščenje od SAAB-a za koji su gorljivo navijali, a koje im je obećano ako se HRZ opremi Gripenima. Šveđani su ih tijekom tendera vodali kao medvjede po Švedskoj, trpali im u torbe mobitele, laptope, kemijske, rokovnike, vodali ih po večerama…, a oni, ‘stručno’, objašnjavali Hrvatima kako je Gripen daleko najbolja opcija. Jer, ‘novo je novo’.

Oni vještiji su, umjesto mobitela, rokovnika i kemijskih olovki, na račune dobili i nešto konkretnije – neću o imenima, dovoljno je proguglati najstrastvenije ‘Gripenovce’. Među njima ima novinara, ‘vojnih analitičara’, umirovljenih pilota, političara…

I o tom sam tenderu davno pisao. Između onog što su nam odredili da ‘smijemo’ kupiti, F 16 Barak je, po meni, bio najbolja opcija. Na stranu što se za isti iznos može kupiti eskadrila, realno, boljih višenamjenskih lovaca. Ako ne boljih, a onda ne lošijih, no osjetno jeftinijih, pod boljim uvjetima.

Ali, opremanje ratnog (a i civilnog) zrakoplovstva je ionako više politička odluka. Otprilike slična onoj kada je, danas u terminalnoj fazi, Croatia Airlines, umjesto Boing-a odabrala Airbus. I tu su se provizijama napunili offshore računi, sagradili dvorci u okolici Zagreba, no to je neka druga priča.

I u njoj su obje opcije između kojih smo mogli birati bile podjednako kvalitetne (financijski, Boing je nešto jeftiniji), dakle osim toga koji će Tuđmanov savjetnički lobi ubrati proviziju, odabir je signalizirao i političku naklonjenost (EU – SAD).

No vojne nabavke su ipak nešto posve drugo. U jednom razdoblju novinarske karijere bavio sam se, između ostalog, i naoružanjem i vojnom opremom, nabavkama, međunarodnom trgovinom, tržištem oružja i vojne opreme i to crnim i bijelim, obišao dosta međunarodnih sajmova naoružanja i vojne opreme širom svijeta, ponešto tvornica (po svijetu), razgovarao i s trgovcima i s kupcima i s korisnicima. Pa si utvaram da ponešto o tome i znam.

Ako ostavimo po strani politiku pa čak i cijenu i uvjete (npr. održavanje, obuka, rezervni dijelovi, eventualne modernizacije, nadogradnje), najznačajnija stvar pri odluci o odabiru određenog ‘proizvoda’ (nebitno radi li se o jurišnoj pušci, streljivu, zrakoplovu, tenku ili oklopnom vozilu…) su reference.

Dakle, je li se (kada, gdje, kako, u kojim uvjetima i kojem obujmu, koliko efikasno itd.) određeni proizvod dokazao u operativnoj upotrebi i koje su oružane sile već njime opremljene, kakva su im iskustva itd. Jedan od najslikovitijih primjera je jurišna puška AK 47 (i njene inačice) koja je odavno planetarni brend. Postao je to i pištolj Glock, izraelski UZI…

Složeniji sustavi poput zrakoplova, protuzračnih borbenih sustava, raketnih, radarskih i sličnih sofisticiranih sustava druga su priča, no činjenica da je neko oružje, oruđe ili sustav dokazan u operativnoj upotrebi tu je najvažniji. Mislim da ne treba elaborirati zašto je tome tako, dovoljno je napomenuti kako za tako delikatnu namjenu poput oružanog sukoba, nitko pametan neće kupiti ‘mačka u vreći’ bez obzira na to koliko ta vreća bila lijepa i bez obzira na to koliko prodavač te vreće slatkorječivo i uvjerljivo hvalio svoju robu.

I za takve ‘mačke u vreći’ postoje brojni primjeri – jedan od ne tako davnih bio je i naš tender za nabavku borbenih oklopnih vozila. U finalu ostala su dva ponuđača: finska ‘Patria’ i austrijski (zapravo američki) ‘Pandur’. Rezultate znamo – na tenderu je pobijedila Patria. S pravom.

Naime, Patria je već bila u naoružanju nekoliko svjetskih oružanih snaga, u operativnoj upotrebi (tu je bio i offset program, a još se vuku i repovi korupcijskih afera) .

No ‘Pandur2’, tada zapravo, nije postojao – bila je riječ o prototipu čiji ga je proizvođač gurao HV-u kako bi si počeo sastavljati referentnu listu. No unatoč tome, naši su ‘stručnjaci’ po medijima ispisivali hvalospjeve, svako malo putujući u Austriju po ‘rokovnike i penkale’, vješto prešućujući činjenice.

Poput one da je tijekom jedne demonstracije na jednom austrijskom poligonu, kojoj su nazočili i hrvatski novinari (znam i poimence koji), došlo do incidenta – nezgode, u kojem su ozbiljno ranjeni austrijski vojnici (loše rješenje strojnice na kupoli – povratne eksplozije ozlijedile su posadu). O tome, naravno, nije bilo riječi u medijima. Jebi ga, rokovnici su ipak bili u kožnom uvezu. A i nova Motorola Rizr Z8 je bila baš sexy.

Tako nismo mogli u našim medijima, čiji su novinari, ‘investigativno’ analizirali Gripen na licu mjesta – u Švedskoj, u organizaciji proizvođača/prodavača, pročitati o korupcijskim aferama koje još uvijek drmaju i Brazil i Tajland, i Češku i Južnoafričku republiku (nakon tendera na kojem je Gripen pobijedio).

Nije nigdje bilo niti riječi o Gripenima koji su se srušili, incidentima, a još manje o tome da je jedino ‘vatreno krštenje’ taj zrakoplov imao za vrijeme uvođenja ‘demokracije i ljudskih prava’ u Libiju, gdje je uspješno uništio nekoliko meta – par beduinskih šatora i jednu karavanu na devama.

Da se vratimo našim nesuđenim F 16 Barak.

Prvo, hrvatska strana koja je raspisala tender i odlučila spizditi naših pola milijarde dolara, trebala se na vrijeme informirati – no VOA, MVP i slične organizacije su zacijelo imale drugog, pametnijeg posla.

Drugo, ako ništa, bar je nekom, nadam se, došlo iz dupeta u glavu koliko je našim ‘strateškim partnerima’ zapravo stalo do nas.

I treće – da netko na vlasti ima muda pa da kaže kako ćemo, kad već ne možemo kupiti F 16 Barak, tražiti i ponude za, recimo, KAI T-50 Golden Eagle, PAC JF-17 Thunder/CAC FC-1 Xiaolong, Su-35, Su-30MKK…

Mnijem da bi, u tom slučaju, naši ‘strateški partneri’ ekspresno promijenili odluku i isporučili nam odmah eskadrilu F 16 Barak-a sa svim nadogradnjama, uz akcijski popust. Još bi dobili i komplet kuhinjskih noževa na poklon.

Robert Valdec Foto: fb/Valdec

Komentari

Continue Reading

Društvo

PUTIN OBJAVIO OTVORENI RAT ILUMINATIMA: Ako Soros ikad uđe u Rusiju, nikad više iz nje neće izaći!

Published

on

Rusija je izdala službeno priopćenje da je George Soros tražen “živ ili mrtav”, navodeći da su i on i njegova organizacija “prijetnja za rusku nacionalnu sigurnost.”

Sorošu je zabranjen ulazak u Rusiju još od prošle godine, kada se saznalo da je on pomogao uništenje ruske ekonomije u ranim ’90 -im, izvještava Veteranstoday.com, a prenosi Webtribune.

Još prije šest godina objavljeno je:

“Prva stvar koju trebate znati o “Goldman Sachs” je da je to najmoćnija investicijska banka na svijetu, da je svuda, da je to veliki vampir koji sisa lice čovječanstva i nemilosrdno dosipa svoj lijevak krvi koji miriše na novac.”

“U stvari, povijest nedavne financijske krize potpisana je od strane ove banke i njenih pitomaca.”

Soros je kao ova banka. Fil Butler kaže: “George Soros je zamijesio svaku političku pitu koja postoji. Ako postoji kriza na svijetu, sigurna je oklada da on ima udjela u tome. “

Može se reći da su Soros i Goldman Sachs ideološki pripadnici istog bratstva. Njihova strategija je malo drugačija, ali je krajnji rezultat uništenje života putem ekonomskog sustava (bilo da je u pitanju kapitalizam ili socijalizam) i politička manipulacija.

Soros misli da je nepobjediv. Misli da može kretati u politici cijele planete u nekoliko treptaja oka i da nitko ne može mu kaže da prestane. On je tvorac financijske alkemije. Smatra da može ubiti političku stabilnost Europe i Amerike bez izazova.

Soros je star, ali nije zastario. Njegova organizacija je nedavno razotkrivena u obavljanju tajnih operacija osmišljenih da destabiliziraju Rusiju. Povodom toga zanimljiv je citat procurio iz dosjea “Soros fondacije”:

“Naš interes je da se uključimo u aktivnosti ruskih pokreta koji se bore protiv tradicionalnih vrijednosti. Ali imenovanje naše strane je problematično: mi smo u poslu kanaliziranja novca u drugim zemljama u političke svrhe. “

Sada se vidi pravo lice Soroša. Sve te priče o pomaganju sirijskim izbjeglicama, o spašavanju Ukrajine, o “građanskim pravima” i uvođenju “demokracije” u Rusiju su samo dimna zavjesa.

Prema Butleru, sve je to infekcija Soroša. Soros želi uništiti rusku tradicionalnu obitelj. On želi da Rusija bude kao zoološki vrt, a “demokracija” je termin kojim obmanjuje mase.

Soros je u veljači 2015.godine napisao da je “Putin veća prijetnja postojanju Europe od ISIS-a” i takvim izjavama je samo otpočeo svoj đavolji plan.

“Čelnici SAD-a i EU griješe kad misle da je Rusija potencijalni saveznik u borbi protiv islamske države. Dokazi ih osporavaju. Putinov cilj poticanje razgradnje EU, a najbolji način da to postigne je da poplavi Europu sirijskim izbjeglicama. “

“Ruski avioni su bombardirali civilno stanovništvo u južnoj Siriji i natjerali ih da pobjegnu u Jordan i Libanon. Sada je u pustinji 20 tisuća sirijskih izbjeglica koje čekaju prijam u Jordan. “

A dokazi ovakvih tvrdnji? Pa, dokazi su u samom Sorošu. Ono što on kaže je dovoljno. Nema potrebe za istragama. Soros je alfa i omega, početak i kraj. I ako dokazi slučajno ukazuju na nešto drugačije onda moraju biti odbijeni. Ako se Rusija zaista bori protiv terorista onda je takva informacija ipak lažna jer se Soros sa njom ne slaže.

Soros ne shvaća da je ranjiviji nego ikada ranije jer se ne ponaša praktično. Teži da dopuni ideološke dogme i zanemaruje istinu.

Vjerojatno je istina da je Soros protiv izraelskog režima, ali ono što on daje to s druge strane uzima.

Svidjelo se to njemu ili ne, Soros neizravno podupire izraelske zločine time što podržava organizacije za rušenje Asada. Ako zaista želi učiniti nešto dobro onda bi se trudio da stvari popravi a ne da podržava zločinačke ideologije koje vode uništavanju.

Soros je agent novog svjetskog poretka.

Rusiji je očito bilo dosta ovog čovjeka i na kraju su mu zabranili pristup državi. Soroša i njegovu subverzivnu organizaciju označili su kao “prijetnju nacionalnoj sigurnosti.”

“Soroš je špekulant i samoproglašeni filantrop, a njegove malverzacije oslobođene od poreza su sastavni dio ratne mašinerije” – riječi su Williama Engdahla.

On je očito u pravu. Ali Rusija je više nego spremna odstraniti Soroša. Ako se ikad Soros ohrabri ući u Rusiju, nikada više iz nje neće izaći.

Rusija potresa same temelje novog svjetskog poretka i političkog sotonizma.

Veteranstoday.com | Webtribune.rs | Croative.net

Komentari

Continue Reading

Facebook

Popularno