Connect with us

Vijesti

Prema Partiji: ‘Nediferencirani’ ustanici su ubili Krntiju

Objavljeno

- datum

Marko Orešković Krntija ubijen je u Bosni, pokraj sela Očijeva, 20. listopada 1941. godine. Ubili su ga ljudi koji su, kako su komunisti govorili, orijentirani “više četnički nego partizanski”. Krntijini ubojice formalno su bili komunisti, ali to zapravo nije ni važno budući da se ustanici među sobom nisu tako dijelili.

Smotra četničkog puka

U Srbu je, primjerice, 23. listopada 1941. održana smotra četničkog Puka nacionalnog oslobođenja kralja Petra II. na čelu s Pajicom Omčikusom, a na smotri je bio i Gojko Polovina. Kata Pejnović, poznata partizanka, kao članica OK KPH za Liku sudjelovala je u organizaciji ustanka u Lici. Ona je o diferencijaciji i sukobu s četnicima progovorila u zborniku Lika u NOB-u 1941. godine, koje je objavilo Vojno delo 1963. godine. Kata Pejnović je, dakle, i 17 godina nakon završetka rata svjesno i javno lagala o ubojicama Marka Oreškovića Krntije. Krivnju je u svojim memoarima svaljivala na četnike iako su nju osobno, članicu KP, četnici tolerirali.

– U danima ustanka bilo je četničkih grupa i po Lici, ali se one nisu pojavljivale u pravoj boji. Kasnije, jedna grupa četnika u selima Medak i Počitelj… Svi ovi četnici koji su došli iz Beograda i povezali se u Lici imali su zadatak likvidrati istaknute članove Partije i rukovodstva ustanka. Prva žrtva bio je španjolski dobrovoljac Mićo Radaković, koga su četnici u prvim danima ustanka zvjerski ubili pokraj Udbine. Druga žrtva bio je Marko Orešković, ubijen pri prelasku iz Like u Bosnu, u selu Očijevu. Četnička banda na čelu s Gavrom Stanojevićem ubila je iste godine u selu Medaku na spavanju komandanta odreda “Velebit” Pekišu Vuksana, također španjolskog borca. Četnici su mu odsjekli glavu i odnijeli je Talijanima… Ista grupa četnika došla je te noći u selo Počitelj i ubila na najzvjerskiji način Vladu Cerina uhvativši ga na spavanju u jednoj seljačkoj kući. Cerin je bio partijski radnik iz Zagreba i djelovao je na tom području Like. Te večeri i ja sam stigla u Počitelj i smjestila se u jednu kuću… Malo zatim vratio se Vlado Cerin s terena pa smo gotovo do 22 sata razgovarali o razvoju ustanka… Onda je otišao spavati u jednu kuću, nešto dalje od one u kojoj sam se ja smjestila. Te sam noći bila nešto uznemirena pa sam dosta slabo spavala. Pucnjave nije bilo pa nisam ustajala, jer sam vjerovala da to prolazi naša straža… Ustala sam se vrlo rano, bilo je još mračno i otišla u drugu sobu k ženi kod koje sam prespavala. Zapitala sam je. ”Saro, jesi li čula da je noćas ovuda neko prolazio? Zašto su naši iz odreda toliko šetali a da ustaše nisu pucali?” Ona me uplašeno pogledala. Odmah sam shvatila da nešto nije u redu. Ponovno sam je pitala, a ona poče da plače i ništa nije govorila. Kad sam ušla u štab, imala sam što vidjeti. Četnici skidaju naše parole, stavljaju svoje i bacaju sve što je partizansko. Izgledalo je kao da su se oni iznenadili kad su me ugledali kako ulazim u štab odreda. Odmah sam se vratila u kuću u kojoj sam prenoćila. Tamo sam našla jednog četnika koji je sudjelovao u ubojstvu Pekiše Vuksana. Izuvao je mokre čarape i pjevao četničke pjesme, a mene je samo pogledao. Otišao je u štab odreda, a poslije njega je došao drugi i rekao: “Kato, ti ćeš sada ostati s nama. Ti si pamentna žena i nemoj se upuštati u te komunističke i ustaške poslove”. Odgovorila sam: “Dobro, samo ću otići u Medak da javim da neće biti sastanka koji sam s njima zakazala” – napisala je Kata Pejnović.

{loadposition fb}

Nakon što su 27. siječnja 1942. godine partizani zauzeli Donji Lapac, koji su držali Talijani i četnici, i nakon što je poginuo Stojan Matić, došlo je do definitivanog razlaza komunista i četnika. Dotad su bili saveznici.

Istoga dana Gojko Polovina, koji je komunist postao tijekom studija prava u Beogradu i koji je po povratku u Liku postao sekretar kotorskog komiteta KP Gračac te se nametnuo kao jedan od zapovjednika ustanicima, krajem 1941. godine smijenjen je sa svih vojnih i partijskih dužnosti. Smijenjen je zato što su pod njegovim zapovjedništvom ustanici počinili strašne zločine.

Smrtna kazna nije izvršena

Štoviše, KP ga je osudio na smrt, međutim partijska presuda nije izvršena. Krajem 1944. ponovno je postao član KP. Radio je u Beogradu i bio na visokoj funkciji, a 1952. doktorirao je na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu. Njegova sestra Smilja udala se za Miku Tripala. Danas se smatra da je poznati Sinjanin Tripalo napredovao u političkoj hijererhiji zbog toga što je, uz sposobnosti, imao i potporu hrvatskih Srba. Upravo zbog braka sa Smiljom Polovinom, prema nekim mišljenjima, Tripalo nije zaglavio u zatvoru nakon slamanja Hrvatskog proljeća.

Na kraju, historiografija do danas nije uspjela razlučiti je li ustanak u Srbu 27. srpnja 1941. godine bio četnički ili komunistički.

– Teško je reći. Kada bismo gledali nekadašnju komunističku historiografiju i kada bismo gledali sve te memoare bivših komunista, oni govore o vodstvu Partije i natruhama nekih četničkih elemenata. Kad se gleda četnička dokumentaristika i njihova pisanja, oni govore da je to bio četički ustanak koji su im poslije preoteli komunisti – kaže povjesničar Mario Jareb.

Slavko Goldstein prošle je godine u srpskim Novostima ustvrdio da ustanak u Srbu ni u kojem slučaju nije bio četnički.

– Ustanak u Srbu 27. srpnja 1941. nisu organizirali ni vodili četnici iako su neki njihovi pristaše u ustanku marginalno sudjelovali. U suštini ustanak je bio uspješna simbioza životne ugroženosti srpskog stanovništva od ustaškog genocida i energične revolucionarnosti organiziranih komunista i njihovih sljedbenika. Promatrano u globalu Drugoga svjetskog rata, ustanak u Srbu bio je djelić ratovanja na pravoj strani s izrazitim antifašističkim karakterom – napisao je Goldstein.

Prema uglednom intelektualcu Ivi Bancu je srpski ustanak iz 1941. uopće nije antifašistički te se ne smije slaviti u Hrvatskoj.

– Komunistička je historiografija njihove prvotne pokušaje (do zime 1941.), često protuhrvatske po karakteru, nazivala ustanički “nediferenciranim”, bit je da su se digli na oružje, ali ne fino i “internacionalistički”, kako to samo komunisti znaju.

‘Mjesto pravog početka’

Ustanak u Srbu te pokolji u Boričevcu i Kulen Vakufu, gdje su “nediferencirani” ustanici masovno ubijali Hrvate i muslimane, svjedoče o jednoj vrsti “antifašizma”, koju Mesićev Tomislav Jakić i danas promiče (“Srb, mjesto početka pravoga ustanka”). Uostalom, suprotno tvrdnjama komunističke historiografije, nisu četnici ubili Marka Oreškovića-Krntiju. Njegove ubojice bili su Srđan Rodić, Dušan Jovičić i Jovica Šipka, članovi KPJ ćelije u Očijevu, koji su sudjelovali u kulenvakufskom masakru rujna 1941. godine, a u kojemu je ubijeno najmanje 1670 muslimana, uključujući žene i djecu. Po jednom mišljenju Orešković je bio žrtva vlastite politike jer je promicao oružani ustanak na liniji srpskog nacionalizma. Njegova smrt još je jedan razlog zašto se ustanak u Srbu ne može predstavljati “antifašističkim” te uopće slaviti u demokratskoj Hrvatskoj – zaključio je prof. Ivo Banac.

>>’Sve je mirno. Tišinu remeti tek pucketanje vatre gorućeg Vakufa’

Što se dogodilo 27. srpnja 1941. godine u Srbu? Kontroverza tog dana odjekuje i danas, nakon što je toliko godina slavljen kao Dan ustanka naroda Hrvatske, poslije hrvatskog osamostaljivanja izgubio je primat te se kao dan antifašizma počeo slaviti 22. lipnja. U tih mjesec dana kao da su se smjestile sve sudbine, nedoumice, kontroverzije, laži, podvale, falsificiranja onoga što zovemo poviješću i što, ovisno o vremenu u kojem živimo, činjenično učimo u školama i obilježavamo “velikim” datumima. Ovaj feljton nema pretenziju na konačnu istinu na događaje iz srpnja 1941., ali će pokazati kaos koji je vladao tih dana i čije posljedice osjećamo danas. A još poneki živi akter i njihovi potomci, povjesničari i dokumenti pričat će svoje priče.

Ivica Radoš/VLM

Komentari

Komentari

Vijesti

DA SE NE ZABORAVI: Pokolj u Voćinu 12. i 13. prosinca 1991. godine

Objavljeno

- datum

Autor

Srpske postrojbe su 12. i 13. prosinca 1991. godine pri povlačenju izvršile pokolj u Voćinu i Humu, pronađena su 43 leša. Četnici su razorili kuće Hrvata, gospodarske objekte te župnu crkvu Pohođenja Blažene Djevice Marije u Voćinu. Crkva je bila izgrađena u 15 stoljeću, u gotičkom stilu. Četnici su je koristili kao skladište streljiva i eksploziva kojeg su aktivirali te crkvu do temelja razorili.

Hrvatske snage su u večernjim satima 14. prosinca 1991. ušle u Voćin i zatekle zastrašujuće prizore četničkog zločina.

Zločin je dokumentiran od strane međunarodnih medicinskih stručnjaka. Na poziv Foreign Press Biroa iz Zagreba forenzičari su došli u selo nakon što su ga hrvatske snage oslobodile. Dana 19. prosinca 1991. godine forenzičari su objavili izvješće: pronađena su 43 leša: 15 ženskog spola (12 je imalo od 57 i 76 godina) a ostali su bili muškarci od kojih je 11 imalo između 60 i 84 godine. Ubijeni su vatrenim oružjem , sedmoro je bilo spaljeno a jedna je žrtva vjerojatno ubijena sjekirom,. Jedan od ubijenih je bio Srbin (S.N. 77 godina), po svjedočanstvu svećenika ubili su ga kada je pokušao zaštititi svoje susjede Hrvate.

„Zgrožen onime što je vidio u Voćinu, dr. Jerry Blaskovich iz Kalifornije, voditelj liječničke forenzičarske ekipe koja je istražila zločin, posvetio je veći dio svojeg slobodnog vremena da bi preko medija upoznao prije svega američku javnost sa stvarnim stanjem rata u Hrvatskoj, o kojem su vodeći američki mediji pod utjecajem srpske propagande prenosili iskrivljenu sliku. Uvid u zatečeno stanje u Voćinu imao je i američki senator Frank McCloskey pa su članovi američkog Kongresa dobili istinito izvješće iz prve ruke.[6] Senator McCloskey nakon uviđaja u zločin u Voćinu koristio je riječ genocid da bi opisao djelovanje srpskih snaga u Hrvatskoj i kasnije u Bosni i Hercegovini i protivio se korištenju pojma građanski rat za srpsku agresiju, zbog čega je bilo došlo do nesuglasja između njega i članova njegove stranke, uključujući dužnosnike Clintonove Bijele kuće.“

Prema Dr. Blaškoviću, ali i prema izvještaju Amnesty Internationala, Stojan Nenadović Srbin star 77 godina, mučen je i ubijen jer je pokušao zaštiti susjede Hrvate. Zanimljivo je da ga“ Documenta – Centar za suočavanje sa prošlošću“ navodi kao srpsku žrtvu koja je ubijena oko 15.12.1991. od hrvatskih postrojbi.“

Srpska pobuna i zločini su pripremani više mjeseci. Dana 14. siječnja 1991. godine psihijatar Jovan Rašković je govorio na skupu Srba na Kometniku protiv hrvatske države. Srbi su skinuli hrvatsku zastavu sa zgrade šumarije i općine Voćin.

  1. lipnja 1991. godine formirane su pobunjeničke brigade, u organizaciji JNA i Srpske demokratske stranke, na području Slavonije.

Početkom kolovoza 1991. godine u Voćinu je osnovan i postrojen 1. bataljun 12. slavonske brigade, sastavljen od Srba iz Voćina i okolnih sela. Nakon tih događaja u Voćinski kraj stižu organizirane formacije četnika iz Srbije („Beli Orlovi“ i „Srpski pokret obnove“ iz Čačka). Tijekom kolovoza Srbi preuzimaju civilnu vlast u Voćinu i započinju hapšenja, maltretiranja i ubojstva Hrvata iz voćinskog kraja. Do 13. prosinca 1991. godine ubijeno je 13 civila u Voćinu.

Međunarodni sud za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije je podigao optužnice ali nije nikoga osudio za počinjene zločine u Voćinu i Humu!?

Danijel Medić, u vrijeme zločina dijete sa šest godina, je u svojoj 17-toj godini svjedočio protiv četnika Branka Olivera koji je pred njim ubio njegova oca. Evo dijela svjedočanstva:

„Svi smo bili u silnom strahu kada smo u podrumu čuli silne eksplozije i pucnjavu, a potom viku “gdje ste ustaše”, zatim lupanje kundakom o vrata podruma. U strahu smo izašli, a otac me vodio za ruku. Ispred ulaza na dvorištu je ležala baka Jaga Šimić u lokvi krvi. Mrtva. Ispred nas je bilo sedam ili osam maskiranih ljudi, naoružani, no prepoznao sam našeg susjeda Branka Olivera, ja sam se igrao prije s njegovom kćerkom. Derući se, zgrabio me za rame, otrgnuo ocu iz ruke i odvukao prema izlazu iz dvorišta, vičući “ti mali marš van”. Stajao sam u strahu i plaču kod ograde i gledao prema ocu. Oliver je potom prišao mojemu ocu i pištoljem mu pucao u glavu. Tada su i ostale iz podruma pobili… Kao punoljetan, tužio sam Olivera za ubojstvo mojega oca, no on se žalio i sud ga je oslobodio zbog pomanjkanja dokaza i nedovoljnog vjerovanja djetetu od šest godina – ispričao je Danijel Medić, dijete-svjedok jednog od najsvirepijih zločina nad Hrvatima kojemu sud nije vjerovao. Nikica Ivezić, preživjeli svjedok, u svojoj je izjavi naveo imena ubojica. Ipak, do sada nitko nije odgovarao za ovaj zločin…“ Izvor: članak Ivana Jakelića

Za zločin u Voćinu, odnosno određena ubojstva na 20 godina su do sada bili osuđeni Valentin Savić i Slobodan Bosanac, te doktor M.V. na kaznu zatvora u trajanju od četiri godine zbog počinjenja teškog kaznenog djela protiv zdravlja ljudi nesavjesnim liječenjem bolesnika. Prema izjavi Ivana Đuzela, Valentin Savić je aboliran isto kao i Slobodan Bosanac.

Komentar urednika: Sramotno hrvatsko pravosuđe!

Spomenik voćinskim žrtvama domovinskog rata

Foto: dogodilose.com

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Vijesti

(VIDEO) UŽAS U KATEDRALI: Uletio u katedralu i počeo pucati na vjernike, 5 mrtvih!

Objavljeno

- datum

Foto: Twitter

Naoružani muškarac je uletio u katedralu u gradu Campinas u blizini Sao Paula u Brazilu. Ubijeno je pet osoba, a počinitelj je izvršio samoubojstvo. Ranjene su tri osobe.

Trenutak užasa u katedrali je snimljen nadzornom kamerom (dolje).

Foto: Sky News

“Jedna osoba je ušla u crkvu i pucala na okupljene”, potvrdio je Hamilton Caviola, glasnogovornik policije, prenosi Sky.

Slika: Komunalni djelatnici uklanjaju tijelo jedne od žrtava iz katedrale Campinas (Sky News)

Kasnije su ljudi vidjeli kako iznose tijela iz crkve, a ubojica je identificiran kao 49-godišnji Euler Fernando Grandolpho, iz Valinha, obližnjeg grada u gusto naseljenom dijelu Sao Paula.

Grandolpho, koji je radio kao analitičar sustava, nije bio član crkve, rekli su vlasti.

Imao je različite poslove s državnim tijelima, uključujući i dužnost pomoćnika tužitelja u jednom ministarstvu u Sao Paolu, prema javnim izvorima.

Vlasti su rekle da još nisu utvrdile motiv.

Vjeruje se da je ispalio 20 hitaca iz dva pištolja koja je imao u rukama.

SkyNews | Croative.net

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Vijesti

DEKAN FPN-a u Sarajevu Šaćir Filandra: Bošnjaci trebaju znati da nije pošteno da oni Hrvatima biraju člana Predsjedništva

Objavljeno

- datum

Dekan sarajevskog Fakulteta političkih nauka (FPN), Šaćir Filandra, jedan je od rijetkih bošnjačkih intelektualaca koji se javno suprotstavio otvorenim pokušajima rušenja načela konstitutivnosti naroda u BiH, kroz projekt Željka Komšića.

– Bošnjaci znaju i trebaju znati da nije pošteno da oni Hrvatima biraju člana Predsjedništva, drugim riječima  njihova predstavnika. Ovaj potez je besmislen i rekao bih “nekulturan” – rekao je dekan Filandra – prenose Vijesti.ba.

>>Nedžad Latić: Potrebno hitno ‘spašavanje odnosa’ Hrvata i Bošnjaka! U BiH su Erdoganovi instruktori, preko SDA i Islamske zajednice, proveli dvostruki inženjering…

Prosvjede i nezadovoljstvo Hrvata u BiH protiv otvorene majorizacije i nametanja Komšića nazvao je opravdanim – donosi hrsvijet.

– Nezadovoljstvo je apsolutno opravdano. Međutim, ta se situacija mogla i trebala riješiti. Hrvati moraju znati da izmjena Izbornog zakona neće biti temelj za uspostavu trećeg entiteta kao što to smatraju Bošnjaci – rekao je dekan Filandra.

Po njegovom mišljenju, slučaj Komšić predstavlja “jednu veliku političku ujdurmu koju su napravili ljudi koji su u biti politički nepismeni”.

– Sasvim je normalno da Hrvati imaju svoga čovjeka koga smatraju svojim predstavnikom bez obzira na to što u Ustavu kaže. Ako imate moralni stav, neka onda svako izabere svog predstavnika – objasnio je Filandra.

Podsjetio je dugu društveno-političku povijest predstavljanja različitih zajednica u Bosni i Hercegovini navodeći da takvi primjeri sežu još iz vremena otomanske vlasti.

– Mi imamo višestoljetnu tradiciju nacionalnog predstavljanja. Kada je u ovu zemlju došao Omer-paša Latas 1850., tada su mu četiri sarajevske zajednice, pravoslavci, katolici, muslimani i židovi, otišli u susret dočekati ga. To je zapravo naša tradicija, nije to nikakva sladunjava priča u BiH.  Jedan ne može predstavljati drugoga – istaknuo je Filandra.

M.Skit.

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Facebook

Popularno