Connect with us

Društvo

“PREDSJEDNICE KOLINDA, NE PONIŽAVAJTE HRVATSKE VOJNIKE I BRANITELJE !!!!!”

Objavljeno

- datum

Vas ću ovim putem JAVNO ZAMOLITI i reći;
Molim Vas, NE SRAMOTITE HRVATSKOG VOJNIKA, NE POSTROJAVAJTE HV pred Vučićem jer, ON, ničim nije zaslužio da HRVATSKI VOJNIK pred njim, U STAVU MIRNO STOJI…- napisala je na svom fb profilu Ivanka Bušljeta.

Poštovana predsjednice. Nikad nisam ni pomislila kako bih se Vama ikada, niti kao predsjednici, niti kao Vrhovnoj zapovjednici OSRH obratila smatrajući, kako za obraćanje Vama neće biti porebe, a ni povoda.

Međutim, ovaj Vaš nagli preokret u meni je revolt, ljutnju, bijes i poniženje izazvao.

Zašto PONIŽENJE ? Iz prostog razloga, što MI HRVATSKI BRANITELJI, od završetka Dom rata, i to, od naših takozvanih hrv političara svakodnevno ponižavanja svih vrsta doživljavamo.

A ovaj Vaš poziv Vučiću, ŠAMAR je cijeloj braniteljskoj populaciji kao, i stradalnicima Dom rata.

Gospođo Kolinda, obzirom, da sam ja osoba koja, što misli to i kaže, pa tako, i Vama MORAM po tom pitanju svoje mišljenje iznjeti i reći.

Po prirodi, nisam osoba koja, bilo koga, ni za bilo što moli ali, Vas ću ovim putem JAVNO ZAMOLITI i reći;
Molim Vas, NE POSTROJAVAJTE HV pred Vučićem jer, ON, ničim nije zaslužio da HRVATSKI VOJNIK pred njim, U STAVU MIRNO STOJI.

NE PONIŽAVAJTE HRVATSKE VOJNIKE koji ga, ionako, samo po vašoj zapovijedi moraju pozdraviti, a i to možete izbjeći obzirom, da nas taj isti Vučić svakodnevno UVREDAMA ČASTI.

Počasni vod, crveni tepih, topla dobrodošlica ionako, samo je na vašu inicijativu dolazi ali, NE i od NAS HRV BRANITELJA, stradalnika Dom rata, a niti, hrv narod taj poziv podržava.

Isto tako moram Vam reći kako, u zadnje vrijeme često izjavljujete citiram ; kako se Država razumom vodi. Da. Ali, samo ste djelomično u pravu jer, da nije bilo SRCA koje je hrvatske branitelje u PAKAO RATA vodilo, ni Vi, kao ni naši takozvani političari na tim pozicijama sigurno ne bi bili, a vjerovatno, ni u ovoj Državi, bar ne, pod ovim imenom.

Razum je bitan ali, ako srce i razum isto ne dišu tada, isključivo poraz “pobjeđuje”. A kao što znate ili bi morala znati, mi hrv branitelji ništa osim SRCA nismo imali kad smo na ratište odlazili ali, ni razum nismo doma ostavili, dapaće, jedno bez drugog ne ide.

Znam da ste godinama vani živjela i radila i kako ste neke druge svjetske “vrijednosti” naučila ali, nama je NAŠA DOMOVINA SVETINJA a ne podanička zemlja. A za NJU voditi, i na NJENOM čelu biti, i SRCE I RAZUM SU POTREBNI.

A Vi, i te kako bi te to morala znati jer, Dr. Franjo Tuđman srce od razuma nikada nije odvajao, dapaće. RAZUM je razboritost razmišljanja, a SRCE SNAGA koja razum pokreće i tada, spoj razuma i emocija do sigurne POBJEDE VODE.

A ne kao vi današnji političari koji, isključivo podaničku politiku vodite, a to je POLITIKA PORAZA koja se, u ovoj zemlji , i te kako već godinama osjeti i vidi.

A MI SE, ZA PODANIČKU POLITIKU NISMO BORILI VEĆ, KAKO BI SVOJ NA SVOME, SA SVOJIM VRIJEDNOSTIMA BILI, I SVOJU ZEMLJU PO MJERI HRVATSKOG ČOVJEKA IZGRAĐIVALI.

I na kraju, opet ću Vas zamoliti i reći ; NE POSTROJAVAJTE HRV VOJSKU pred četnikom Vučićem jer ON, tu počast, u ovoj zemlji, koja se, godinama u KRVI, i na temeljima hladnih grobova naših branitelja stvarala NIJE ZASLUŽIO.

HRVATSKI VOJNIK, PONOS JE OVE DRŽAVE I HRV NARODA, I NIJE ZASLUŽIO DA POVRIJEĐEN, I TO, U STAVU MIRNO PRED jednim četnikom STOJI.

Toliko od mene i nadam se, da će ovaj put i kod Vas, pored razuma i srce nešto reći i da, neće dozvoliti, da nam svjetski moćnici i črtnici hrvatsku politiku vode.

http://

Komentari

Društvo

ALEX BANNED! Aktivna cenzura kao specifičan oblik informacijskog rata

Objavljeno

- datum

Pojavom društvenih mreža za elitu se prvi put u 6000 godina ljudske civilizacije pojavio problem nemogućnosti kontroliranja informacija. Društvo sada može slobodno razmijenjivati misli, ideje i stavove.

Iako se novim generacijama to čini kao najnormalnja stvar, istina ne može biti dalje od toga. Slobodan tok informacija je novotarija, nešto čega nikada ranije nije bilo.

Takav proces doveo je u pitanje opstanak mnogih nedemokratskih ili prividno demokratskih struktura na vlasti. Prividno demokratske su one poput vladajuće elite u Hrvatskoj koja dubinski i sveobuhvatno kontrolira medije, obrazovni sustav, mogućnost zapošljavanja i sve ostale mehanizme društvene kontrole piše I. Pernar na logicno.com.

Ona nikada neće otvoreno priznati da vlada uz pomoć društvenog inženjeringa, tvrdit će da nije sve podređeno njenom o(p)stanku na vlasti, ali ako pogledate niz povezanih i nepovezanih detalja, bit će vam jasno da ne štedi načina i truda kako bi spriječila bilo kakve društvene promjene.

I tu dolazimo do aktera u informacijskom ratu, do onih koji pokušavaju promijeniti svijest društva dajući drugačije, alternativne informacije i poglede na stvarnost oko nas.

Takvi ljudi imaju velik broj pratitelja na društvenim mrežama jer mainstream ili bolje rečeno kontrolirani mediji svojim sadržajem ne mogu privući korisnike. Ljudima je dosadno to što oni objavljuju.

Iz tog razloga se nalazimo u paradoksalnoj situaciji da npr. moja facebook stranica ima veću aktivnost korisnika od gotovo svih etabliranih medija.

Ta činjenica poraznija je tim više što oni imaju na raspolaganju puno veće ljudske i materijalne resurse, puno veći broj objava, puno veću širinu tema, ali nemaju tzv. „zabranjeni sadržaj”. Nemaju teme o kojima se „ne smije pisati”, a koje ja npr. najviše volim jer upravo one generiraju najviše komentara i najživlje rasprave.

Međutim, koliko god ja djelovao subverzivno, moj rad ograničen je jezičnom barijerom budući da je 95% mojih objava na hrvatskom jeziku.

Međutim, neki ljudi se svojim objavama istaknu na globalnoj razini, navest ću primjer youtube kanala Alexa Jonesa, on je imao više od 2 milijuna pretplatnika, a njegovi videi pregledani su više od 1,6 milijarde puta. Njega su u jednom danu skinuli i facebook i youtube.

Abraka dabra i više ga nema, on je nestao s društvenih mreža, a taj kanal komunikacije bio je jedini, budući da niti jedan „alternativac” nema pristup mainstream medijima.

Pokušajte zamisliti koliko je uloženo truda i vremena da bi se napravio kanal kojeg prati dva milijuna ljudi i potom koliko je potrebno da se on jednostavno ukine. To vam govori o lakoći kojom vladajuća elita može destruktivno djelovati na razvoj kritičke svijesti u društvu.

Moram pritom napomenuti da ovdje nije pitanje slaganja ili neslaganja s Alexom Jonesom, na kraju krajeva, ja sam osobno ukazao na njegovo licemjerje. Ovdje se naprosto radi o tome hoće li naše društvo ići putem slobode ili neslobode. Hoće li informacije biti slobodno razmijenjivane ili ne. Hoće li ljudi prosuđivati što je istina na osnovu dostupnih informacija ili će to raditi netko drugi umjesto njih, određujući sadržaj (informacije) koji oni mogu vidjeti.

Alex Jones je samo prividno bitan u ovoj priči, on je samo najpoznatija meta cenzure, igrom slučaja se danas radi o njemu, već sutra će se raditi o nekom drugom (Ivan Pernar)

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Društvo

(VIDEO/FOTO) OVO JE PRAVA TORCIDA! Naježit ćete se: RAJSKA DJEVO…

Objavljeno

- datum

Navijači Hajduka ponovo su napravili neviđeni ‘show’. Naime, u jednom su trenutku uoči utakmice torcidaši priredili sjajnu koreografiju, preko cijele tribine su kartonima napravili sliku Gospe i uglas otpjevali ‘Rajska djevo, kraljice Hrvata’.

Na transparentu ispod slike pisalo je na latinskom, ‘Advocatea fidelis Croatia’, odnosno, ‘vjerna zaštitnica Hrvata’.

Photo: Ivo Cagalj/PIXSELL
Podsjetimo, nogometaši Hajduka u prvoj su utakmici 3. pretkola Europske lige na Poljudu pred više od 25.000 gledatelja odigrali 0-0 protiv rumunjskog FCSB-a – donosi dnevno.hr.

Usprkos boljoj igri u većem dijelu susreta Hajduk nije uspio pronaći način kako da zatrese mrežu gostiju iz Bukurešta.

 

Hajduk je u prvih 45 minuta stvorio tri vrlo izgledne prilike, a prve dvije imali su njegovi bočni igrači. Prvo je u 12. minuti Fomitschow pucao sa 10-ak metara no vratar FCSB-a Balradean uspio je uhvatiti loptu, da bi samo minutu potom udarac s vrha kaznenog prostora okušao i Juranović, ali lopta je prohujala tik pored vratnice. U 35. minuti zaprijetio je i Ivanovski, ali njegov udarac glavom nije bio precizan.

U drugom poluvremenu ritam utakmice bio je mnogo slabiji, a Hajduk je najbolju priliku imao u samoj završnici. U 90. minuti Said je bio najviši u skoku nakon ubačaja iz kuta, pucao je pod vratnicu, ali Balgardean je sjajnom reakcijom uspio odbiti loptu u gredu. Doslovno u posljednjoj sekundi dvoboja FCSB je imao svoju jedinu pravu priliku za pogodak, no udarac Morutana iz velike blizine odlično je zaustavio Posavec.

Uzvratna utakmica igrat će se u Bukureštu za tjedan dana.

Pobjednik utakmice Hajduk – FCSB u 4. i posljednjem pretkolu igrat će protiv boljeg iz susreta Slovan Bratislava – Rapid Beč.

 

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Društvo

SVJEDOKINJA ZA GLOBUS ‘Noću smo čuli pucnjavu…’

Objavljeno

- datum

Ulazak partizana u Zagreb 1945. (u krugu), grobnica ispred Pedagoške akademije (desno)

 MRAČNA TAJNA SAVSKE 77  Tko su ljudi ubijeni i pokopani u masovnoj grobnici u centru Zagreba

I. H. (92), svjedokinja događaja iz svibnja 1945., kaže za Globus: “Noću smo čuli pucnjavu jer smo živjeli blizu Učiteljskog fakulteta. Bojali smo se… Ujutro sam vidjela veliki kvadrat razrovane zemlje, tragove svježe zatrpane jame. Nakon strijeljanja cijelo je dvorište bilo ograđeno žicom…”

Potkraj srpnja završena je prva faza istraživanja lokacije “Savska 77”, za koju se sumnja da je stratište poraženih ustaških i njemačkih vojnika ubijenih u svibnju 1945. godine, netom nakon oslobođenja Zagreba – donosi Globus u opsežnoj reportaži…

Zasad su ekshumirani posmrtni ostaci najmanje 25 osoba iz dviju masovnih i jedne pojedinačne grobnice u dvorištu Učiteljskog fakulteta (donedavno Pedagoška akademija). Ministarstvo branitelja izvijestilo je kako njihova Uprava za zatočene i nestale nastavlja s pripremom sljedeće faze terenskog istraživanja na istoj lokaciji u Savskoj 77. Iako u Ministarstvu branitelja nisu ulazili u detalje, ta sljedeća faza vjerojatno znači da će se istraživati i ostala mjesta u dvorištu i neposrednoj blizini zgrade Učiteljskog fakulteta, a koja su već ranije svjedoci naveli kao lokacije gdje su zakopana tijela ubijenih u svibnju 1945.

Reporteri Globusa razgovarali su s 93-godišnjom I. H. (podaci poznati redakciji), svjedokinjom tih događaja iz svibnja 1945.

“Sjećam se da je noću bilo pucnjave jer smo živjeli jako blizu tog mjesta. Ljudi u našem naselju bili su jako uznemireni, bojali smo se. Jednog jutra išla sam prema Savskoj cesti i prolazila uz potok, danas Gagarinov put, dakle uz samo dvorište današnjeg Učiteljskog fakulteta. Vidjela sam veliki kvadrat razrovane zemlje, tragove svježe zatrpane jame”, govori svjedokinja I. H. koja smatra da su u tu jamu bačena tijela žrtava ubijenih ispred današnjeg Učiteljskog fakulteta. Zgrade koju su, prije nego što je u svibnju 1945. došla komunistička vlast, za vrijeme Drugog svjetskog rata Nijemci koristili kao centar za regrutaciju vojnika.

Sama ubojstva u dvorištu današnjeg Učiteljskog fakulteta I. H. nije vidjela, međutim mjesto o kojemu priča kao grobnici tada ubijenih podudara se s rezultatima prve faze terenskog istraživanja Ministarstva branitelja, odnosno pronalaskom dviju masovnih grobnica i jednog pojedinačnog groba na lokaciji “Savska 77”. To se mjesto nalazi u dvorištu fakulteta, tik uz nekadašnji potok a danas ulicu Gagarinov put.

“Nakon strijeljanja cijelo je dvorište bilo ograđeno žicom, tamo se nije smjelo. Sjećam se da su nam ljudi koji su tamo bili zatvoreni, dok smo prolazili uz potok, prema Savskoj cesti, dobacivali papiriće na kojima su valjda ispisivali poruke svojim obiteljima… Neki su im kriomice pokušali baciti hranu… Bilo nas je strah, ja sam prolazila tim putem pognute glave… Išli smo ravno uz potok, nismo se zaustavljali. To su prizori kojih se i danas sjećam”, ispričala je za Globus I. H. u svom stanu u Vrbiku, naselju u kojem je i tada stanovala.

Događaji iz svibnja 1945., kaže, bili su joj posebno šokantni jer je njezina obitelj za vrijeme Drugog svjetskog rata pomagala pokretu otpora, pripadnicima Komunističke partije.

Kaže da je njezina kuća nekad znala poslužiti kao privremeno sklonište članovima pokreta otpora koji su bježali pred ustaškim i njemačkim vlastima.

Svoje spoznaje o događajima iz svibnja 1945. godine I. H., skupa s još nekoliko svjedoka, ispričala je prije deset godina predstavnicima Hrvatskog odgovornog društva, građanske udruge koja se bavila istraživanjem lokacija stratišta iz Drugog svjetskog rata i vremena neposredno nakon rata.

“Za lokaciju moguće masovne grobnice u dvorištu Pedagoške akademije u Zagrebu prvi put sam doznao 2007. kad mi je u ruke došlo izvješće saborske komisije objavljeno 1999. Tamo stoji da je riječ o 300 žrtava, i to zatvorenika iz obližnjeg zatvora bačenih u jamu u dvorištu Akademije, nakon čega je teren poravnan i zasađeno raslinje. Meni se osobno činilo sve to blago rečeno čudno, pa i nevjerojatno, jer od izvješća saborske komisije je prošlo skoro deset godina, a nitko nije poduzeo ništa da se takva informacija činjenično potvrdi ili ospori”, govori Ivica Relković, koji je tada bio angažiran u spomenutoj udruzi.

Potom su, kaže, pokrenuli svoju istragu.

Željko Puhovski / CROPIX

“Da bismo testirali je li to uopće moguće potkrijepiti bilo kakvim potvrdama svjedoka, tiskali smo mali letak, ubacili ga u poštanske sandučiće u naselju Vrbik i čekali rezultat. Ne znam jesu li prošla i dva dana kada smo zaprimili prve pozive svjedoka na naš telefon. Od niza poziva, tri su nam se činila vrlo izazovna. Među njima je bila i svjedokinja koja je tada imala 19 godina. Tada smo shvatili da bi se iza vrlo neodređene natuknice saborske komisije mogla skrivati zaista teška i opterećujuća istina. Vrlo brzo smo snimili iskaze svjedoka.

Dobili smo precizno određene dvije moguće lokacije te još nekoliko s nešto manjom sigurnošću. I, naravno, potresne priče iz prve ruke te nekoliko iz obiteljskih prepričavanja. Neki od njih cijelo su vrijeme živjeli u neposrednoj blizini tih lokacija s tolikom sigurnošću o masovnim grobnicama da nikad nisu kročili u dvorište Pedagoške akademije, ni 53 godine nakon svibnja ‘45. Jedna je svjedokinja na pitanje tko bi sve mogao biti među žrtvama to prikazala tako da nam je citirala iskustvo svoje majke koja je iz šikare promatrala neke scene pogubljenja:

‘Pola ih je molilo Boga na hrvatskom, a pola na njemačkom.’ Tri glavne svjedokinje skicirale su nam ukupno pet mogućih lokacija: pravokutnu grobnicu uz južno krilo zgrade, dugi rov uz Gagarinov put i tri moguće lokacije sa sjeveroistočne strane Pedagoške akademije”, ispričao nam je Relković.

Sve materijale, iskaze, nacrte lokacija i podatke o svjedocima predali su potom, kaže, DORH-u i MUP-u.

“Nakon nekog vremena svjedoci su nam se javili s potvrdom da su ih nadležne službe posjetile i da su izravno ponovili svoja svjedočenja. Svjedoke treba uvažavati i pristupati im s povjerenjem, čak i kad nisu potpuno sigurni u svoja sjećanja, jer ta sjećanja su traumatična i potisnuta, ali ne i lažna. Nama se u tom periodu nije javio nijedan lažni svjedok”, zaključio je Ivica Relković.

I. H. kaže kako je nakon što je 2008. o događajima iz svibnja 1945. razgovarala s ljudima iz Hrvatskog odgovornog društva bila pozvana kao svjedok na lokaciju “Savska 77”. Tamo je, priča, na licu mjesta istražiteljima pokazala gdje je točno u svibnju 1945. vidjela svježe zatrpanu jamu.

Na naš upit o dosad poduzetim radnjama vezanim uz istragu lokacije “Savska 77”, Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu kaže da kriminalistička istraga još traje te da počinitelji još nisu otkriveni.

“I dalje je u tijeku kriminalističko istraživanje te vršenje potrebnih provjera, a koje policijski službenici provode u suradnji s Upravom za zatočene i nestale Ministarstva hrvatskih branitelja. Dosadašnjim radom još uvijek nisu otkriveni počinitelji predmetnog kaznenog djela. Obzirom da je odredbom članka 206. f. Zakona o kaznenom postupku određeno da je postupanje tijekom izvida tajno, ne možemo detaljnije odgovoriti na Vaš upit”, poručili su nam iz Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu.

Prije nego što je 2016. godine razriješen dužnosti, šef Uprave za zatočene i nestale bio je pukovnik Ivan Grujić, kojem je poznata lokacija “Savska 77”.

“Činjenica je da se za Savsku 77 zna već dugo te da je ona evidentirana među poznate lokacije koje je svojevremeno istraživalo Ministarstvo unutarnjih poslova. S nama je MUP imao jednu zajedničku akciju za izradu popisa svih grobišta iz Drugog svjetskog rata”, rekao je Grujić.

Međutim, to što je neka lokacija već dugo poznata nadležnim državnim tijelima ne znači da će zbog toga biti na vrhu liste prioriteta za sveobuhvatno terensko istraživanje, pronalazak i obradu posmrtnih ostataka žrtava.

Prioriteti se određuju, objašnjava Grujić za Globus, prema procjeni ugroženosti posmrtnih ostataka na određenoj lokaciji, prema procjenama točnosti informacija o mogućim grobištima, prema tome koliko je moguće istražiti grobišta a da se pritom ne uništi infrastruktura i drugi objekti koji su naknadno izgrađeni na tim mjestima…

“Za vrijeme mog mandata sve lokacije su imale isti tretman, količina podataka koja je došla za neku lokaciju stavljena je na stol. A tada je sve podatke analizirala posebna komisija i potom predlagala listu prioriteta za istraživanja pojedinih lokacija. Komisija je imala 21 člana, među kojima su bili predstavnici Katoličke i Pravoslavne crkve, židovske zajednice, povjesničari te predstavnici nadležnih državnih institucija”, kaže.

Iz Grujićeva objašnjenja jasno je kako je dalek put od kvalitetne dojave o lokaciji nekog stratišta do početka terenskog istraživanja, a poslije i obrade posmrtnih ostataka.

Naravno, jedan od ograničavajućih faktora uvijek je i novac jer su takva sveobuhvatna terenska istraživanja masovnih grobnica vrlo skupa.

Grujić procjenjuje da na području cijele Hrvatske zasad postoje informacije o oko 800 lokacija koje kriju posmrtne ostatke žrtava iz Drugog svjetskog rata i vremena neposredno nakon rata, a da je zasad obrađena tek svaka deseta lokacija.

izvor: Globus    foto-ilustracija: Cropix

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Facebook

Popularno