Connect with us

Vijesti

PRED NAMA JE AMERIČKO- RUSKO-KINESKI SRAZ ZA VENEZUELU

Published

on

U prosvjedima održanim 22. i 23. siječnja u Venezueli poginulo je 13 osoba. Predsjednik nacionalnog parlamenta Juan Guaido proglasio se v.d. predsjednikom Venezuele i pozvao vojsku da ga podrži i omogući mu provedbu slobodnih izbora.

Kako donosi Zoran Meter na Geopolitika.news, istodobno su SAD Guaida priznale zakonitim predsjednikom te južnoameričke zemlje, upozorivši, kako eventualna uporaba sile protiv njega od strane Nicolasa Madura može dovesti do svih scenarija sa strane SAD-a. S druge strane predsjednik Nicolas Maduro, čija je inauguracija za novi predsjednički mandat obavljena 10. siječnja (te izbore, kao valjane i poštene nisu priznale zapadne zemlje), najavio je borbu do kraja, prekinuo diplomatske odnose s Washingtonom kojeg je optužio za pokušaj državnog udara, i protjerao američke diplomate iz Caracasa, davši im rok od 72 sata za napuštanje Venezuele.

Međutim, State Department je izjavio kako neće povući svoje diplomate jer ne prizna vladu Nicolasa Madura koji više, nakon priznanja novog v.d. predsjednika države, nema ovlasti prekinuti diplomatske odnose između dviju zemalja. S druge strane predsjednik Donald Trump je izjavio kako on „nastavlja koristiti sve ekonomske i diplomatske mogućnosti SAD-a za pritisak s ciljem uspostave venezuelanske demokracije“. Na ostavku i predaju ovlasti Juanu Guaidu Madura je pozvao i državni tajnik Mike Pompeo. Inače, Guaido je, jučer, na mitingu pred sto tisuća ljudi, održanom u istočnom dijelu Caracasa, izjavio kako je Maduro uzurpirao vlast, te je obećao osnovati prijelaznu vladu koja će zemlji pomoći izići iz gospodarskog kolapsa.

Juana Guaida do sada su, osim SAD-a, kao privremenog čelnika Venezuele priznali: Kanada, Argentina, Brazil, Čile, Kolumbija, Costa-Rica, Guatemala, Honduras, Panama, Paragvaj, Peru i Gruzija.

Prve reakcije iz Rusije i Kine

Ali ono što u čitavoj ovoj priči analitičare najviše zanima ipak je odgovor Rusije i Kine, kao najvećih Madurovih saveznica, ali i zemalja koje su uložile i ulažu u Venezuelu sve veće investicije, ne samo u energetski sektor, iako je on, razumljivo, domimantan. Venezuela je, poput Rusije, veliki proizvođač i izvoznik nafte i uz to članica zemalja izvoznica nafte OPEC, dok je energetski žedna Kina, s druge strane, najveća svjetska uvoznica „crnog zlata“. Međutim, Moskva posljednjih godina s Caracasom jača i vojnu suradnju. Dovoljno je podsjetiti da su prije svega tri tjedna u Venezuelu sletjeli ruski strateški bombarderi u sklopu vojne vježbe, što je izazvalo oštre osude Washingtona, a nije malo niti onih koji smatraju kako Moskva upravo u Venezueli želi otvoriti svoju vojnu bazu, ukoliko to ne uspije na Kubi.

U tim i takvim okolnostima nije čudo što danas stižu i prve oštrije reakcije iz Moskve na naovonastalo stanje u toj karipskoj državi. Tako je zamjenik ruskog ministra vanjskih poslova Sergey Ryabkov izjavio kako Rusija kategorički upozorava SAD da se vojno ne miješa u unutarnje stvari Venezuele jer bi to “bio katastrofalan scenarij“. Također je kazao kako Moskva „ni u kom slučaju ne pomišlja“ dokinuti suradnju s Venezuelom i da će se ona i dalje nastaviti po raznim sferama.

Evo nekih zanimljivijih podataka o gospodarskoj suradnji dviju država: ruske investicije u Venezuelu iznose oko 4,1 milijardu dolara; većina toga se odnosi na energetsku tvrtku „Rosneft“, a od velikih ruskih tvrtki na venezuelanskom tržištu vrijedi još izdvojiti „Gazprom Bank“, tvornicu kamiona i autobusa „KamAZ“ i td. Trgovinska razmjena je skromna i iznosi svega 84,7 milijuna dolara, ali je 2018. g. porasla za čak 48% u usporedbi s godinom ranije. Rusija u Venezuelu izvozi poljoprivredne i prehrambene proizvode (82,4%), strojeve (7,3%), kemijske proizvode (6,7%) i td. Glavni izvozni proizvodi Venezuele u Rusiju su kakao, rum i obrađena koža.

U četvrtak, 24. siječnja, o stanju u Venezueli oglasilo se i kinesko Ministarstvo vanjskih poslova, izjavivši kako Kina pozorno prati stanje u toj zemlji i da se „protivi bilo čijem miješanju u njezine unutarnje poslove, pri čemu poziva sve strane na suzdržanost. Kina podupire vladu Venezuele i njezine poteze za očuvanje stabilnosti, očuvanje suvereniteta i nezavisnosti“.

Peking ima čvrste gospodarske veze s Venezuelom i novonastalo stanje može se negativno odraziti na planove dviju zemalja. Kina je, uz Rusiju, najveći kreditor te latinsko-američke zemlje. Ona je i veliki investitor u njezin naftni sektor, a nedavno su dvije zemlje razgovarale i o sporazumu vezanom uz venezuelansku proizvodnju zlata. U rujnu prošle godine, u vrijeme posjeta Nicolasa Madura Pekingu, potpisan je sporazum o dodjeli 5 milijardi dolara vrijednog kredita s kojim Venezuela namjerava udvostručiti svoju proizvodnju nafte i utrostručiti njezin izvoz u Kinu.

Gospodarsko stanje katastrofalno

Nafta čini 90% venazuelanskog izvoza. Ona pomaže financiranju državnog proračuna i osigurava priljev inozemnog novca, nužnog za uvoz mnogih proizvoda, a uvozi se gotovo sve: od toaletnog papira do obuće i odjeće. Industrijska proizvodnja gotovo je uništena na uštrb pokušaja spašavanja posrnule naftne proizvodnje i zaustavljanja smanjenja njezinog izvoza. Za usporedbu,  u 2000.-im godinama, kada su svjetske cijene nafte uzletjele u nebo, ta je karipska država bila preplavljena novcem. Ali nakon smrti predsjednika Huga Chaveza počeli su i veliki problemi s kojima se njegov nasljednik Maduro nije znao nositi.

Umjesto devalvacije nacionalne valute bolivara, koja bi dovela do velikog povećanja cijena uvoznih proizvoda, Maduro se odlučio na očuvanje povišenog službenog tečaja i uveo ograničenja na uvoz kroz oštru vladinu kontrolu pristupa stranoj valuti. I državni naftni div PDVSA nije poslovao uspješno i praktički nije investirao u modernizaciju postrojenja, a sve je dodatno pogoršala i korupcija golemih razmjera. Osim toga menadžment te tvrtke je shvaćao kako gotovo sav prihod odlazi u državni proračun i počeo je razrađivati različite sheme izvlačenja novca, što je onda, logično, dovelo i do smanjenja proračunskih prihoda. U 2018. godini venezuelansko gospodarstvo našlo se u „ruševinama“, a MMF prognozira pad BDP-a za 18%. U državi caruje siromaštvo, inflacija se mjeri u tisućama posto, a domaća valuta na vrijednosti gubi brže nego što vlada novac uspijeva tiskati.

Geopolitičke igre velikih sila

U tim i takvim okolnostima jasno se nazire slijedeće: pokušaj državnog prevrata, kako ga naziva Maduro, ili „demokratizacije Venezuele“, kako je naziva tamošnja oporba, nedvojbeno je dirigiran od strane Washingtona i potpuno je jasno kako će Juan Guaido, ukoliko se domogne vlasti, biti otvoreni suradnik SAD-a. Samim time pod veliki upitnik dolaze ruski i kineski interesi i planovi vezani uz tu zemlju, koja se nalazi u neposrednoj zoni utjecaja Sjedinjenih Država, što, naravno, ne znači da ti interesi nisu legitimni. Jer SAD se već odavno „guraju“ u neposredne zone interesa Rusije i Kine pa takav razvoj događaja ne predstavlja nikakvo iznenađenje.

Posthladnoratovske okolnosti jednostavno su izrodile dominantnu globalnu velesilu koja je novonastalo stanje obilato i iskoristila. Međutim, svemu jednom dođe kraj. Posljednje desetljeće stvari se iznova mijenjaju pa Kina i Rusija ponovo traže (Kina po prvi put) svoje mjesto na globalnoj međunarodnoj pozornici. A to je ono što Washington želi spriječiti ukoliko je moguće, ili, ukoliko nije, barem maksimalno ograničiti. A Venezuela je samo jedno od globalnih polja bojišnice uvjetno rečeno novih suparanika – Istoka i Zapada. Stvari u Venezueli su takve da se SAD tamo neće neposredno vojno miješati, ali će, to je sasvim sigurno, dati svu političku, financijsku i logističku potporu tamošnjoj oporbi u već pokrenutoj, i vrlo dobro isplaniranoj i organiziranoj revoluciji. S obzirom na teško gospodarsko stanje u zemlji za vjerovati je kako ta revolucija lako može dovesti do smjene vlasti. Jer  znano je – kada je narod gladan on vlastima ne vjeruje. Ostaje samo za vidjeti koliko je još u toj gladi preostalo ideološkog naboja i suprostavljenih ideološko-vrijednosnih podjela, i mogu li one, u slučaju snažnog otpora Nicolasa Madura u svom nastojanju za ostankom na vlasti (a on još uživa itekako veliku potporu unutar venezuelanskog naroda i to se ne smije zanemariti), dovesti do velikih nemira, sukoba njegovih pristaša i oponenata, a možda i sveopćeg kaosa građanskoga rata.

U svakom slučaju vrlo ćemo brzo doznati u kojem se smijeru kreće ta, naftom, ali i zlatom, jedna od najbogatijih zemlja svijeta. Iako se nikako ne može i ne smije  isključiti niti dugotrajna kriza vlasti i svojevrsna pat pozicija tj. dvovlašće. Naime, iako su SAD, Kanada i svi venezuelanski susjedi snažno poduprjeli venezuelansku oporbu, otvorenu potporu Maduru dale su i ne baš tako nevažne latino-američko zemlje – Meksiko, Kuba i Bolivija pod vodstvom Eva Moralesa. Osim toga, potporu venezuelanskom čelniku, uz ranije spomenute Rusiju i Kinu, upravo su dale i Turska (osobno njezin čelnik Erdogan u svom telefonskom razgovoru s Madurom, u kojem ga je nazvao “svojim bratom”), ali, posve očekivano i Iran, i sam izložen oštrim američkim sankcijama. Zanimljiv je stav i francuskog predsjednika Emmanuela Macrona, koji je izjavio kako podupire demokratizaciju Venezuele, nakon što je „Maduro na izborima 2018.g. bio izabran nezakonito“. Macron je na svom tvitu napisao i slijedeće: „Pozdravljam hrabrost stotina tisuća Venecuelanaca koji se bore za svoju slobodu.“ Možda ga je netko prije toga ipak morao podsjetiti na stotine tisuća Francuza, koji proteklih mjeseci marširaju francuskim gradovima u protuvladinim prosvjedima pod nazivom „Žuti prsluci“, koji se bore za dostojanstven život u okviru te iste demokracije koju Macron sada tako gromko zaziva i u Venezueli.

Zoran Meter/Geopolitika.news

Komentari

Vijesti

Predsjednica se izgubila u vremenu i prostoru

Published

on

By

Predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović nas je počastila tiskovnom konferencijom o svom četvorogodišnjem mandatu pa je normalno osvrnuti se na njen mandat od 4 godine. I mi takozvani marginalci (domoljubi i branitelji), kako nas naziva predsjednica, imamo pravo kazati svoje mišljenje o njenom mandatu.

O predsjednici imam pozitivno mišljenje i mislim da je tri godine mandata odradila korektno, imala je jasan cilj (Inicijativa tri mora), promovirala je Hrvatsku na svjetskoj političkoj sceni (sastala se s kineskim predsjednikom Xijem, predsjednicima Trumpom, Putinom, kancelarkom Merkel i drugima), trudila se zaštititi nacionalne interese koliko joj Ustav RH dozvoljava. Okruženje nije bilo povoljno, naprotiv mediji su je stalno držali na nišanu a politički protivnici su je vrijeđali na najgori način. Budući da je vrijeđanje dolazilo od takozvanih lijevih, mediji su to odobravali i nikada nisu kritički o tome pisali.

Međutim, u zadnjoj godina mandata (4 godina) predsjednica se izgubila u vremenu i prostoru, pozvala je predsjednika četničke Srbije u posjet Hrvatskoj. Na upućene dobronamjerne kritike odgovorila je da je kritiziraju figure s margine političkoga spektra“ .

Osvrnuo sam se na riječi predsjednice 18. veljače 2018. godine člankom „Što traže hrvatski „Marginalci“ ?“ (https://croative.net/sto-traze-hrvatski-marginalci/) (vidi dolje što tražimo)

Pozivanje predsjednika četničke Srbije u Hrvatsku nakon sramotne izložbe u New Yorku, izložbe o genocidnosti hrvatskog naroda je sramotno. Na toj izložbi je istaknuto da su Hrvati ubili 700.000 Srba, da su ubili više od 20.000 djece u Jasenovcu itd. Do kada ćemo dopuštati te laži?

Danas, godinu dana nakon tog sramotnog posjeta možemo podvući crtu i pitati koji je rezultat posjeta, nakon godinu dana. Rezultat je NULA! Ponavljam rezultat je NULA!

Agresor (Srbija) na Hrvatsku nije dao podatke gdje su masovne grobnice, gdje su nestali, nije vratio dokumentaciju vukovarske bolnice, nije vratio matične knjige, filmove, kulturno blago, nije platio ratnu odštetu itd. Srbija i dalje ima Zakono o univerzalnoj jurisdikciji nad državljanima Hrvatske!? Zar to nije sramota? Srbija i dalje vodi pročetničku imperijalističku politiku a političari govore o napretku Srbije glede ulaska u EU!? Strašno i uvredljivo!

Bio je to strašan promašaj predsjednice na što su branitelji, takozvani marginalci, ukazali. Danas je sasvim jasno da su branitelji bili u pravu.

Predsjednica je podržala reformu školstva druga Jokića što je isto bio promašaj.

Predsjednica se nije jasno odredila prema Istanbulskoj konvenciji koja negira suverenitet RH,  niti Marakeškom sporazumu koji obvezuje.

Predsjednica nije nedvosmisleno podržala pravo naroda da iziđe na referendum, nije osudila manipulacije koje ministar Kuščević izvodi (brojenje potpisa i broj navodno nevažećih potpisa).

Po pitanju pozdrava „Za dom spremni“ ima pravo da to nije u izvornom obliku stari hrvatski pozdrav. Povezivati taj pozdrav s ustaštvom na kraju 20-tog stoljeća i sada u trećem tisućljećju je idiotizam. Kakve veze imaju branitelji u Domovinskom ratu i ustaše? Nemaju nikakve veze pa je nedopustivo dovoditi ih u neku vezu. Ustaše su poražene, pobijene i pomrle pa danas lupetati o ustaštvu je neprimjereno. Očito je da predsjednica nedovoljno zna povijest, da ne zna mnogo o Domovinskom ratu pa sluša svoje savjetnike koji postavljaju pitanje što Hrvatska ima s Dubrovnikom!

Stalno se izvrću činjenice, negiraju dokazi, negiraju dokumenti i naglašava ustaštvo samo zato da bi se prikrio kriminal, da bi se zadržale pozicije i privilegije. Veličanje zločinca Tita je pozitivno, poželjno i napredno bez obzira što je ubio pola milijuna Hrvata, što je devastirao Hrvatsku za vrijeme svoje diktature. Zbog toga se nikoga ne proziva!

Podržavati Hrvate u BiH na hrvatskoj televiziji i u hrvatskim komunističkim medijima je obično lupetanje od kojega nema koristi. Pitanje položaja Hrvata u BiH se ne rješava izjavama u medijima već razgovorima u centrima moći: u Washingtonu, Londonu, Brusselsu, Berlinu i Moskvi! Hrvatska vanjska politika je katastrofalna, izbor Komšića u BiH je strašan poraz hrvatske vanjske politike. Neka predsjednica sama ocjeni koliko je ona kriva za tu katastrofu (nečinjenjem i imenovanjem veleposlanika).

Nije upitno naše članstvo u EU, NATO-u i drugim asocijacijama upitno je što hrvatski predstavnici ne zastupaju interese hrvatskog naroda i države.

Predsjednica je odrasla osoba koja sama (tako kaže) bira svoje savjetnike i donosi odluke pa treba snositi i posljedice. Pozivanje na loše savjetnike je neprimjereno.

Predsjednicu napadaju mnogi kritičari, posebno su zanimljivi poluidioti s fakultetskom diplomom koji sve znaju a nisu do gležnja predsjednici. Slušajući i čitajući mnogobrojne komentara vidljivo je da se radi o mržnji, kod nekih o patološkoj mržnji.

Predsjednica je kazala: “Svaki zločin se treba osuditi, povijesno utvrđivanje istine je pravi korak naprijed. Jedan zločin se ne treba opravdavati drugim. Ne uspoređujem zločine. Zločin je zločin i treba ga promatrati individualno”, slažem se ali se pitam je li predsjednica misli ozbiljno, je li stoji iza svojih riječi? Nažalost, predsjednica ne misli ozbiljno jer ne brani otkrivanje istine o Drugom svjetskom ratu. Otkrivanje istine u Hrvatskoj naziva se fašizmom, pojavom ustaštva, revizijom povijesti i slično.

Predsjednica je komentirala osuđujuću presudu provokatoru Ercegu pa je govorila o slobodi govora, (Pitanje: zašto je komentirala nepravomoćnu presudu?). U slučaju Erceg se ne radi o slobodi govora, radi se o govoru mržnje kojega dotični širi. On ima pravo na svoje mišljenje ali njegovi javni ekscesi i njegov javni govor mržnje su neprihvatljivi. Nije prihvatljivo njegovo veličanje zločinca Tita i blaćenje branitelja bez obzira kako na to gledaju savjetnici predsjednice.

Predsjednica se susretala s našim iseljenicima širom svijeta ali rezultati su izostali!

Treba podsjetiti Predsjednicu da Hrvatska nije mnogo napredovala u zadnje četiri godine, nisu napravljene nužne reforme, situacija u pravosuđu je katastrofalna, zdravstveni sustav puca po šavovima, ne dozvoljava se demokratsko izjašnjavanje naroda (referendumi), nije promijenjen nakaradni izborni zakon, nije rješeno pitanje blokiranih, onemogućava se glasovanje Hrvatima izvan Hrvatske (mali broj mjesta za glasovanje, neuvođenje elektronskog glasovanja), vanjska politika je katastrofalna, u medijima imamo govor mržnje, širenje lažnih vijesti i cenzuru.  

Ponovno podsjećam na napisano 18. 2. 2018. godine:

Tko su ti „Marginalci“?

To smo mi koji smo branili Hrvatsku, to su udovice hrvatskih branitelja, to su domoljubi koji ukazuju na antihrvatsku politiku hrvatske vlade! Dakle mi „Marginalci“ ( s navodnicima i bez navodnika) smo protiv: uklanjanja HOS-ove ploče,  protiv Jokićeve kurikularne reforme, protiv usvajanja Istanbulske konvencije, protiv financiranja četničkih Novosti, protiv Frljizacije hrvatske kulture, protiv protupravnog financiranja Srpske pravoslavne crkve, protiv političkog imenovanja antihrvatskih konzula i veleposlanika, protiv uhljeba na svim razinama itd.

Što mi „MARGINALCI“ tražimo?

Mi „Marginalci“ tražimo: izmjenu izbornoga zakona, reformu pravosuđa, izmjenu ovršnoga zakona, reformu zdravstva, tražimo istinu o Jasenovcu, zaštiti hrvatskog književnog jezika,  zaštitu obitelji i naše pozitivne tradicije, tražimo procesuiranje zločinaca i udaljavanje antihrvatskih kadrova iz državnih službi (četničkih ubojica i silovatelja, udbaša i kosovaca). To mi „Marginalci“ tražimo bez odgode! 

Dr. sc. Marko Jukić

Hrvatski branitelj i domoljub (takozvani „marginalac“)

Komentari

Continue Reading

Vijesti

Hrvatski Sabor protiv hrvatskog naroda – SRAMOTA

Published

on

By

Dana 15. veljače 2019. godine Sabor je većinom glasova odbio raspisati referendum o promjeni izbornog zakonodavstva i o otkazivanju Istanbulske konvencije.

„Sabor je sa 105 glasova ‘za’, dva suzdržana i 16 protiv, potvrdio zaključak svog Odbora za Ustav, Poslovnik i politički sustav da nisu ispunjene pretpostavke za raspisivanje dvaju državnih referenduma koje su inicirale građanske inicijative Narod odlučuje i Istina o Istanbulskoj.“

Protiv naroda su glasovali „domoljubni“ HDZ-ovci, „veliki katolici“, vitez, neokomunisti i antihrvatski sateliti Plenkovićeve vlasti.

Odlukom hrvatskog Sabora (koji vodi antihrvatsku politiku) je povrijeđen Ustav i Ustavni zakon o Ustavnom sudu. 

Vlada i Sabor negiraju Ustavno pravo naroda, Članak 1. Ustava RH:

(2) U Republici Hrvatskoj vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu kao zajednici slobodnih i ravnopravnih državljana.

(3) Narod ostvaruje vlast izborom svojih predstavnika i neposrednim odlučivanjem.

Jasno je zašto su vladajući protiv referenduma, Članak 87.:

(5) Odluka donosena na referendumu obvezatna je.

Ustavnopravni stručnjak doc. dr. sc. Mato Palić kaže:

Kako je moguće da dva različita državna tijela (Hrvatski sabor i Ustavni sud) u isto vrijeme mogu biti nadležna odlučiti o istom pitanju (da li je ispunjena jedna od pretpostavki za raspisivanje referenduma)? Kako to da Hrvatski sabor zaključkom koji je donesen prekoračenjem ovlasti može derogirati Ustav i Ustavni zakon o Ustavnom sudu? Znači li takav presedan da će ubuduće Hrvatski sabor moći odlučivati o tome da li je prikupljen dovoljan broj potpisa, a Ustavni sud o ostalim pretpostavkama za raspisivanje referenduma? I kako to da nikada ranije nije proveden takav postupak??”

Njonjo i ostali uhljebi su protiv promjene izbornog zakona jer će izgubiti svoje privilegije. Političkom trgovinom oni (HDZ, SDP, HNS, SDSS i drugi) se uzajamno štite pa nema sankcija za kriminalne radnje, korupciju. Oni ne žele reforme, ne žele izgubiti svoje privilegije (što im sadašnji zakon osigurava) i tako uništavaju državu.

Po Ustavu RH Vlada je odgovorna Hrvatskom saboru, Članak 115.:

(1) Vlada je odgovorna Hrvatskom saboru.

(2) Predsjednik i članovi Vlade zajednički su odgovorni za odluke koje donosi Vlada, a osobno su odgovorni za svoje područje rada.

Međutim praksa pokazuje da je Sabor postao potrčko Vlade (potrčko Ivice, Ive, Zorana ili Andreja).

To je potvrdio i drug Kuščević, koji je lijepo izjavio: “Vlada je usvojila jednoglasno i Sabor će usvojiti Izvješće, Ustavni sud kaže da je sva napravljeno u skladu s Ustavom i zakonima. Ovo što se danas koristiti u dnevno-političke svrhe da bi se postigla mala politička vidljivost, neka služi na čast onima koji to rade.”

Sramotno je da Sabor ne odlučuje o ničemu već izvršava naređenja trenutnog vladara Plenkovića.

Mediji javljaju:

Ministar uprave Lovro Kuščević odgovorio je na optužbe Mostovih zastupnika da su članovi Povjerenstva koji su provjeravali potpise referendumskih inicijativa Narod odlučuje i Istina o Istanbulskoj – uništili kontrolne liste.

“Svi već znamo da su izjave Bulja, Grmoje u javnosti prihvaćene kao apsolutna istina, čudi me da im je promaklo i da ovako manipuliraju. Kompletna lista i popis se nalaze u aplikaciji koja je pohranjena u APIS-u. Svi listići, svaki glas i potpis se čuvaju u Saboru i moguće je u svakom trenu provjeriti je li neki potpis valjan ili nevaljan. Očito gospodi iz Mosta nije stalo od istine, da jest – bili bi se prijavili za uvid i vidjeli valjanost svog potpisa”, kaže ministar Lovro Kučević.

Dakle, može se provjeriti samo svoj potpis i drug Kuščević može raditi i tvrditi što hoće!

Mostovci otišli do Ministarstva uprave:

„Na poziv ministra Kuščevića otišli smo i do Ministarstva uprave, ali ni tamo nismo dobili uvid u dokumentaciju, ali smo dobili odgovor državne tajnice Josipe Rimac da zastupnici nemaju pravo uvida ni u potpise, ni u kontrolne liste bez privole 40-ak tisuća građana čiji su potpisi proglašeni nevažećima, rekao je Petrov.“

Drugarica Rimac im je kazala da moraju imati privolu 40.000 građana, koji su to građani?

Oni nemaju pravo uvida!? OK.

Ako oni nemaju pravo uvida pitanja su: Tko ima pravo uvida osim potpisnika? Je li Ministarstvo uprave pozvalo imenom i prezimenom potpisnike inicijativa da dođu provjeriti zašto su njihovi potpisi nevažeći?

Znaju li građani, koji su dali potpis, da je njihov potpis nevažeći? Zašto ih drug Kuščević nije pozvao da provjere svoj „nevažeći“ potpis kada samo oni mogu provjeriti svoj potpis?

Iz gore navedenog se može zaključiti da Ministarstvo uprave ne dozvoljava provjeru tobože nevažećih potpisa. Radi se o lažima i prevari najgore vrste. Inicijativama ne treba 40.000 potpisa već cca 3.200 potpisa pa je jasno da se radi o sramotnoj prevari.

Protiv volje naroda su, osim uhljeba iz HDZ-a, Plenkovićevi sateliti: pročetnički SDSS, antinarodni HNS, neokomistički SDP i otpadnici iz SDP-a i HNS-a.

Evo bisera vladajuće klike:

Jedan bjednik iz HNS-a govori o krivotvorenju potpisa. Neka pojasni imenom i prezimenom tko je krivotvorio, koliko je krivotvorenih potpisa, je li 40.000 potpisa krivotvoreno?

Sve rasprave bi bile izbjegnute da je drug Kuščević, inače veliki „domoljub“ i „veliki katolik“, dozvolio da predstavnici referendumskih inicijativa budu promatrači, samo promatrači, kod provjere potpisa. Sve bi bilo čisto i pošteno bez bespotrebnih rasprava.

Čemu služi Sabor?

Sabor se sveo na debatni klub gdje se iznose mišljenja, suprostavljeni stavovi, izvode igrokazi (takozvani performansi koji se danima pripremaju), gdje se pojedinci dive svojoj poluidiotskoj izvedbi, a u konačnici bez ikakve veze i potrebe jer je unaprijed odlučeno što će biti izglasano. Kokošari ne glasaju po savjesti već po naputku koje je donije stranka (bez obzira o kojoj se stranci radi).

Da se ukine Sabor narod to ne bi ni primjetio jer tu je Ivica, Ivo, Zoran ili Andrej. Suvišno je imati Sabor kada imaš Ivicu, Ivu, Zorana ili Andreja. Sabor je nepotreban i treba ga ukinuti jer je potrčko premijera i vladajuće klike (principijelne ili neprincipjelne koalicije). Umjesto da dajemo novac za saborske uhljebe dajmo za bolesnu djecu!

Biti protiv svog naroda je zločin!

Dr. Marko Jukić

Komentari

Continue Reading

Vijesti

KVIZ: Sličnosti hrvatskog i ruskog jezika

Published

on

Donosimo kratki youtube video sa zanimljivim kvizom koji ilustrira sličnosti hrvatskog i ruskog jezika, čak neke riječi koriste isključivo ovi narodi, što potkrepljuje tvrdnje o posebnim vezama Hrvata i Rusa.

Naime, prema povijesnim izvorima, upravo Hrvati su utemeljili Kiev, iz kojega je nastala Kii(e)vska Rus, kao temelj buduće ruske, odnosno ukrajinske države…

Pogledajmo zanimljiv video (u obliku simpatične kviz igraonice):

Komentari

Continue Reading

Facebook

Popularno