Connect with us

Dr. Marko Jukić

Povodom 100-te godišnjice Medicinskog fakulteta u Zagrebu

Objavljeno

- datum

Foto 1. 100 godina Medicinskog fakulteta

Moderno Hrvatsko sveučilište u Zagrebu je otvorio ban Ivan Mažuranić 19. listopada 1874. godine. Sastavnice tadašnjeg sveučilišta bila su 4 fakulteta:   Bogoslovni, Pravno-državoslovni, Mudroslovni i Liječnički fakultet (u osnivanju) koji će započeti s radom 40 godina kasnije (1917. godine). Hrvatskom saboru je prijedlog za osnivanje medicinskog fakulteta podnio narodni zastupnik Milan Rojc 25. siječnja 1917.,  a odluku o osnivanju medicinskog fakulteta Hrvatski sabor je donio 13. studenog 1917. godine.

Utemeljitelji fakulteta bili su  dr. Teodor Wickerhauser, dr. Miroslav plem. Čačković i dr. Dragutin Mašek. Danas,  17. prosinca slavim kao Dan Medicinskog fakulteta, na taj dan je Odjel za bogoštovlje i nastavu odredio saziv prve konferencije nastavnika u vezi s predavanjima za prvi semestar nastave na Medicinskom fakultetu u Zagrebu. Dana 20. prosinca 1917. održana  je prva sjednica nastavnika a prvo predavanje održao je 12. siječnja 1918. godine dr. Drago Perović. Za prvog dekana Medicinskog fakulteta izabran je prof. dr. Miroslav plem. Čačković. Tijekom godina popunjene su katedre i osnovane fakultetske klinike:  Interna klinika (1920), Klinika za ženske bolesti i porode (1920), Neuropsihijatrijska klinika (1921), Klinika za bolesti uha, nosa i grla (1921), Klinika za dječje bolesti (1922), Klinika za kožne i spolne bolesti (1922), Klinika za ortopediju (1922), Klinika za bolesti usta, zubi i čeljusti (1922), Zavod za rentgenologiju i radnu terapiju (1922).

Katolička crkva je dala svoje zgrade i zemlju na Šalati za izgradnju zavoda medicinskog fakulteta. U zgradi bivšega plemićkog konvikta na Šalati počeo je djelovati Patološko-anatomski zavod Medicinskog fakulteta 1918. godine  a 1922. dovršena je gradnja Patološko-anatomskog instituta. Kirurška klinika je utemeljena u bolnici u Draškovićevoj ulici 1920. godine. Klinička nastava se održavala u zagrebačkim bolnicama na Svetom Duhu, u bolnici u Vinogradskoj, Petrovoj, Šalati.  Gradnja Zakladne bolnice na Rebru započela je 1936. godine, uspostavom NDH je gradnja ubrzana i dovršena. Bolnica je svečano otvorena na Uskrs 12. travnja 1942. godine (neke činjenice se prešućuju kada se piše o Zakladnoj bolnici Rebro) a 1965. godine, postaje dijelom Kliničkog bolničkog centra Zagreb koji danas predstavlja najveću bolničku ustanovu u Hrvatskoj i jedinu bolnicu nulte kategorije s titulom Središnje nacionalne bolnice.

Slika 2.Spomen ploča Milanu Rojcu

Slika 3. Spomen bista Miroslava Čačkovića

Slika 4. Spomen bista Drage Perovića

Slika 5. Spomen bista Ante Šercera

Slika 6. Stara zgrada uprave fakulteta

Središnja zgrada, tj. dekanat Medicinskog fakulteta u Zagrebu nalazi se na Šalati, u novoj zgradi koja je otvorena 25. 5. 1981. godine. Na Šalati su smješteni zavodi općeobrazovnih i temeljnih medicinskih predmeta, te nekih pretkliničkih predmeta. Također je otvorena nova predavaonica, knjižnica, restoran i prostor za studente.

Slika 7. i 8. Nova zgrada Medicinskog fakulteta

U klinikama Kliničkog bolničkog centra Zagreb, kliničkoj bolnici „Sestre milosrdnice“, „Merkur“, „Dubrava“, Klinici za infektivne bolesti, Klinici za plućne bolesti, Školi narodnog zdravlja „Andrija Štampar“ i drugim ustanovama se provodi klinička nastava. 

Značenje Medicinskog fakulteta u Zagrebu je od neprocjenjive važnosti za hrvatski narod, zdravstveni sustav Republike Hrvatske. Medicinski fakultet je osnovao sve medicinske fakultete u državi (Rijeka, Split i Osijek), fakultet u Mostaru i pomogao osnivanje fakulteta u Sarajevu i Skoplju.  

Sjećanje na studij medicine

Studij medicine u Zagrebu sedamdesetih godina prošlog stoljeća nije bio lak zbog trčanja s jednog brda na drugo brdo (Rebro, Merkur, Petrova, Vinogradska, Zvijezda). Studentski restoran je bio u Studentskom centru, a veći broj studenata je stanovao u studentskim domovima (Cvijetno, Šarengradska, Sava, Laščina). Studenti su koristili čitaonice u Studentskom centru, Nacionalnoj knjižnici na Marulićevu trgu (danas Državni arhiv) na klinikama i na fakultetu.  Današnjim studentima je lakše jer imaju restoran u sklopu fakulteta na Šalati, knjižnicu i uvjeti studiranja su bolji. Ono što je teže to je povećani obim znanja.

Imali smo dobre profesore, neki su bili sjajni, koji su nam prenosili znanje i iskustvo. Nažalost neki nisu bili na visini zadatka, oni su došli putem neke veze (najčešće političke) na fakultet, kliniku ali toga ima i danas i uvijek će biti.  Studenti su bili aktivno uključivani u nastavu, održavanje seminara i prikaza kliničkih slučajeva. Sjećam se da sam na Rebru pred nastavnicima i studentima Interne klinike imao prikaz slučaja sklerodermije kod jednog bolesnika.

Bili smo puni entuzijazma, energije, volje i željeli smo djelovati. Našu studentsku generaciju su obilježile prilike Hrvatskog proljeća, bili smo dio Pokreta hrvatskih sveučilištaraca koji se zalagao za društvene promjene, ravnopravniji položaj Hrvata u Jugoslaviji a nadasve gospodarske reforme da se našim novcem ne gradi pruga Beograd-Bar, Genex i Index. Bilo je to burno i teško vrijeme. Moja generacija se ponosi da smo mi dali svoj doprinos borbi hrvatskoga naroda. Cijena je bila velika a rezultat je bio ustav iz 1974. godine koji nam je kasnije omogućio raspisivanje referenduma i osamostaljenje, izdvajanje iz Jugoslavije. Naš poziv je medicina, mi smo se školovali da liječimo narod ali isto tako kao pripadnici naroda naša je dužnost da djelujemo u društvu promicanjem istine i naprednih ideja koje su važne za održanje i napredak.

Neki naši profesori su na naše zborove gledali blagonaklono, potiho su nas podržavali. Javno podržavanje nekih događaja moglo je rezultirati gubitkom posla, ugrožavanjem egzistencije. Partija je sve kontrolirala, među profesorima je bilo onih koji su bili protiv demokratskih promjena. Nakon jednog burnog studentskog zbora na fakultetu jedan profesor (koji je bio protiv promjena) je pokušao provocirati studente pa je kazao da je ono jučer bila samo dimna zavjesa (zalaganje studenata za čiste račune). Jedna kolegica ga je „srezala“ kazavši da se u dvorani pušilo, da je zaista bilo mnogo duhanskog dima pa se tako stvorila dimna zavjesa. 

Na slici su neke od knjiga kojima smo se služili početkom sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Interna medicina od prof. Ivana Botterija je već odavno muzejski primjerak udžbenika. Pristup literaturi je bio otežan, nije bilo dovoljno domaćih udžbenika i nije bilo interneta. Danas studenti lakše dolaze do informacija, članaka, udžbenika nego što smo mi. Silni napredak prirodnih znanosti, tehnologije, tehničkih pomagala u medicini je omogućio nova znanja, otkrivanje novih mogućnosti dijagnostike i liječenja ali nažalost imamo i slučajeve dehumanizacije medicine.

Udžbenici iz sedamdesetih godina prošlog stoljeća

Hrvatski institut za istraživanje mozga

Čestitam svim djelatnicima Medicinskog fakulteta u Zagrebu stotu godišnjicu djelovanja i želimo da i ubuduće Medicinski fakultet u Zagrebu bude perjanica hrvatske medicine i da služi svom narodu.

Doc. dr. sc. Marko Jukić

Bivši student  

 

Komentari

Dr. Marko Jukić

Dr. Marko JUKIĆ: Kako izgleda „moderna“ Hrvatska?

Objavljeno

- datum

Političari su građanstvu čestitali Dan neovisnosti i zaključili da je Hrvatska danas moderna i demokratska država. Nažalost, Hrvatska danas nije ni moderna niti demokratska država i to zahvaljujući političarima koji ne žele modernu, pravnu, demokratsku i samostalnu Hrvatsku.

Da bi Hrvatska postala moderna i demokratska država mora izvršiti sustavne reforme u pravosuđu, državnoj i lokalnoj upravi, mora izvršiti reformu neodrživog zdravstvenog sustava, mora izvršiti izmjenu izbornog zakona, mora ustaliti poreznu politiku, mora izvršiti reformu obrazovnog sustava, mora uvesti vladavinu prava, poštivanje privatnog vlasništva itd.

U današnjoj Hrvatskoj državna administracija je preglomazna, neučinkovita, spora, bahata i nestručna. Državne i lokalne birokratske službe ne služe potrebama građana. Političari ne žele reformu zbog vlastitih interesa, umjesto da se birokratski aparat smanji on se povećava!?

U današnjoj „modernoj“ Hrvatskoj se ne poštuje volja naroda već se političari izruguju narodu govoreći da narod ne razumije, da su marginalci, da ne znaju što su pročitali itd..

Većina zna što je pročitala i zna da se radi o veleizdaji.

U „modernoj“ Hrvatskoj imamo nakaradan izborni zakon koji pogoduje uhljebima, podobnima i nestručnima ali političari ne žele izmjenu nakaradnog izbornog zakona.

U demokratskoj državi se poštuje volja naroda, glasača, a to u Hrvatskoj nije slučaj.

U pravnoj državi se poštuje privatno vlasništvo što nije slučaj u Hrvatskoj. U pravnoj državi se rad nedjeljom i praznikom plaća kao prekovremeni rad što u Hrvatskoj nije slučaj.

U modernoj i pravnoj državi su zemljišne knjige sređene, što nije slučaj u Hrvatskoj.

Porezna politika u Hrvatskoj je jako promjenjiva pa izaziva pravnu nesigurnost.

U „modernoj“ Hrvatskoj imamo cenzuru i plasiranje laži u državnim medijima koje građanstvo plaća!

Građanstvo je glasovalo za reforme pravosuđa, državne uprave, reformu obrazovnog sustava i izmjenu nakaradnog izbornog zakona a ne za uhljebljenje podobnih i nestručnih. U Hrvatskoj se ne poštuje volja naroda, postizborno se stvaraju neprincipijelne, antinarodne, koalicije kojima političari čuvaju svoj položaj.

Domoljube i branitelje vrijeđa neiskrena zahvalnost političara jer u stvarnosti branitelje se vrijeđa, diskriminira i omalovažava. Žrtve iz Domovinskog rata vrijeđa činjenica da abolirani četnici obnašaju političke funkcije i da su državni službenici. Žrtve silovanja iz Domovinskog rata vrijeđa činjenica da silovatelji slobodno šeću Hrvatskom. Ti postupci pokazuju da je zahvalnost političara obična fraza koju prigodno ponavljaju.

Laži koalicijskog partnera, četničke derneke plaćaju porezi obveznici Republike Hrvatske!

Političari vrijeđaju ponos svakog domoljuba i istinskog branitelja izborom koalicijskih partnera. Koalicijski partneri današnje vlasti su oni koji pričaju o ustašizaciji hrvatskog društva, koji pričaju da je VRO „Oluja“ zločinačka operacija, koji pričaju da je hrvatski narod genocidan, koji pričaju da je u Jasenovcu ubijeno 700 000 Srba, da je u Jadovnom ubijeno više od 40 000 Srba itd. Laži koalicijskog partnera, četničke derneke plaćaju porezi obveznici Republike Hrvatske!

Zar to nije uvredljivo za svakog domoljuba, svakog istinskog Hrvata bez obzira na stranku u kojoj je?

Ispravljanje komunističko-četničkih laži o Drugom svjetskom ratu, o Domovinskom ratu i pojedinim događajima oni nazivaju revizionizmom i ustašizacijom.

Zar nije vrijeme da se kaže istina o Drugom svjetskom ratu, o Domovinskom ratu, o srpskim zločinima tijekom rata. Zar nije vrijeme da se prestane s vrijeđanjem žrtava?

Zašto „moderna“ Hrvatska ne sudi srpskim zločincima? Zašto „moderna“ Hrvatska dozvoljava da abolirani zločinci obnašaju političke funkcije u Republici Hrvatskoj?. Zašto „moderna“ Hrvatske ne priznaje Hrvatsku pravoslavnu crkvu?

Zašto „moderna“ Hrvatska ne štiti hrvatski narod u BiH kako Ustav RH nalaže?

Kupovanje političke stabilnosti koalicijom s antihrvatskim strankama je sramota koja vrijeđa istinske domoljube i branitelje Hrvatske.

Strukturne reforme su izostale, pravosuđe je jadno, zdravstvo tone, državna administracija se uvećava, takozvana reforma obrazovanja namjerava školovati polupismene robove i to nam se nudi kao „moderna“ država.! Strašno!

U „modernoj“ Hrvatskoj su manjinska prava iznad prava hrvatskoga naroda. Političari pozivaju na toleranciju!? Političari u Hrvatskoj shvaćaju toleranciju kao pravo aboliranih i ostalih četnika da nas nazivaju ustašama, genocidnima, revizionistima, fašistima i slično. Dosta nam je toleriranja laži o našem narodu, dosta nam je prozivanja i vrijeđanja od četnika u Hrvatskoj i izvan Hrvatske i vrijeme je da kažemo dosta.

Ako želimo pravnu, demokratsku i neovisnu državu Hrvatsku moramo provesti istinske reforme!

Domoljubi sretan vam Dan neovisnosti!

Dr. Marko Jukić

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Dr. Marko Jukić

Obitelj danas

Objavljeno

- datum

Foto: Guiainfantil.com

U prigodi Trećega nacionalnog susreta hrvatskih katoličkih obitelji (Split, Solin 15.-16. rujna 2018.)

Živimo u svijetu koji svojim postupcima uništava obitelj, razara temeljnu jedinicu društva zbog profita, vlasti i osobnog bogaćenja. Uništavanjem obitelji u društvu se stvaraju novi odnosi, nastaje zajednica izgubljenih koji su izgubili svoj identitet, svoje dostojanstvo. Vladarima svijeta trebaju radnici na različitim poslovima za ostvarivanje što većeg profita pa se teži stvaranju robova koji nemaju obiteljske obveze. Veličaju se individualne slobode koja se svodi na izražavanje mišljenja (vrijeđanje) preko društvenih mreža, javno opijanje, nedolično ponašanje i razgolićivanje. Potiče se neodgovorno ponašanje, potiče se hedonizam, razvrat – seksualne slobode, potiču se zajednice koje nisu prirodne i preko medija se napada obitelji kao nešto konzervativno, preživjelo. Rezultati opisanog ponašanja su gubitak ljudskog dostojanstva, život bez ljubavi, život bez odgovornosti za sebe i društvo, spolne bolesti, ovisnost i nasilje. U tom svijetu nema ljubavi, nema empatije, nema žrtve za drugoga, nema dostojanstva, nema poniznosti, nema milosrđa dakle svega onoga što čini jednu normalnu katoličku obitelj. Egoizam i hedonizam su sveli „čovjeka“ na razinu koja je ispod životinjske razine. Uništavanjem obitelji stvara se svijet oholosti, svijet bludnih radnju, razvrata, ovisnosti, svijet silnog egoizma, svijet izgubljenih.

Cape Town, South Africa

Lijevo-liberalni mediji stvaraju javno mišljenje, hvale istomišljenike, napadaju neistomišljenike i vrše cenzuru svega što nije u skladu s njihovim svjetonadzorom i tako mijenjaju društvo. Ti mediji promiču kulturu smrti umjesto kulture života, protive se dobroj tradiciji i vjeri. Ističe se sloboda i demokracija ali ona kako je oni shvaćaju. Oni osuđuju pojedince i cijele narode ako ne promiču njihovu liberalnu filozofiju. Sloboda i demokracija koju određuju Europske komisije, koje vrednuju mediji i društvene mreže najčešće nemaju veze s istinskom slobodom i demokracijom. To je diktatura određenih skupina a ne istinska sloboda i demokracija. Sloboda je odgovorno ponašanje a nije diktatura niti anarhija kako nam se nameće. Građani glasuju na izborima ali bez stvarnog učinka jer postizborne koalicije mijenjaju rezultate glasovanja pa je upitno čemu takvi izbori.

Današnja liberalna filozofija uzdiže pojedinca na razinu Boga kojemu nitko nije potreban, dovoljan je sam sebi jer on je Bog. Oni potiču oholost, profit, želju za vlašću, hedonizam i ovisnost. Liberalni filozofi današnjice žele uništiti obitelj, žele poniziti čovjeka uništavajući njegovo dostojanstvo osuđujući domoljublje i vjeru. Silna želja za uspjehom, slavom i bogaćenjem je mnoge poznate i uspješne uništila. Oholost, konzumiranje alkohola i droge, razvratan život i život bez mjere su rezultirali propašću slavnih a i njihovih obitelji. Da su ti slavni pojedinci bili Bogobojazni, da su poštivali kršćanski nauk, da su bili ponizni i milosrdni danas bi bili sretni a ne mrtvi.

Napadi masmedija na obitelj su stalni i manifestiraju se na različite načine. Obitelj se uništava nemogućnošću odgoja djece (rad nedjeljom, rad u smjenama, rad izvan mjesta stanovanja), edukacijom koja negira Boga i prirodne zakone te promicanjem kulturu smrti umjesto kulture života. Cilj liberalne kapitalističke filozofije je stvaranje novog robovlasničkog sustava u kojem građani imaju „prava“ ali nema načina da ih ostvare.

Ako ovaj svijet želi opstati mora zaštititi obitelj kao zajednicu muškarca i žene, mora omogućiti roditeljima (obitelji) da odgajaju svoju djecu u duhu odgovornosti, tolerancije i prirodnih zakona. Za našu sredinu djecu treba odgajati u duhu kršćanske tradicije, vjere. Odgoj se stječe u obitelji a ne u školama i na fakultetima, u školama i na fakultetima se stječu znanje i vještine za neko zanimanje.

Obitelj podrazumijeva obveze: podizanje novog naraštaja, skrb za starije članove obitelji, pomoć članovima kojima je pomoć potrebna. Ljubav je čvrsta poveznica unutar obitelji, poveznica muža i žene i treba je poticati, njegovati kao što cvijet treba zalijevati. Odgoj i ljubav koju pruža obitelj ne mogu dati vrtići, starački domovi ili neke druge ustanove. Život je za većinu obitelji težak, borba za egzistenciju otežava funkcioniranje obitelji (nemogućnost razgovora, nemogućnost zajedničkog ručka, doručka ili večere) ili je razara.

Darivanje sebe drugima, pomagati, žrtovati se za druge je uzvišeni čin koji se uči i ostvaruje prvo u obitelji pa poslije u društvu. Sretan je onaj koji daje sebe drugima i pomaže drugima. Katolička vjera nas poziva na poniznost, snošljivost, odgovornost, na poštivanje prirodnih zakona, na Bogobojaznost a ne na neodgovorno ponašanje. Obitelj je najbolje mjesto da bi se navedeno naučilo i usvojilo. Čovjek se mora ponašati odgovorno i ne činiti drugima ono što ne želi da drugi čine njemu.

Da bi se društvo normalno razvijalo treba imati jake obitelji koje povezuje ljubav pa nakon toga sve ostalo. Ako se obitelj temelji samo na materijalnom onda će prvom prilikom kada dođe kriza doći do pukotina a kasnije i do raspada obitelji. Ljubav je sastavnica koja povezuje i drži obitelj skupa. U krugu obitelji se stvaraju odnosi poštovanja, ljubavi prema majci, ocu, djedu, baki, nonu, noni, bratu, sestri itd. Oni koji nisu u obitelji naučili davati i primati, koji nisu naučili djeliti, koji nisu naučili ljubiti i primati ljubav, koji se nisu naučili poštenju, pravdi, odanosti, osjećaju pripadnosti oni su izgubljeni u društvu i svemiru.

Obitelj je temeljna jedinka Katoličke crkve i briga za očuvanje obitelji je u poslanju crkve ali Crkva ne može sama očuvati obitelj. Ako želimo opstati i živjeti u zdravom društvu moramo se svi zajedno potruditi da očuvamo obitelj kao temeljnu jedinku društva. Promičimo katolički nauk jer je to temelj za očuvanje obitelji i zdravog društva.

Dr. Marko Jukić/Croative.net

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Dr. Marko Jukić

SPLIT: Okrugli stol ‘Izazovi suvremenih obitelji’

Objavljeno

- datum

U Palači Milesi u Splitu održan je okrugli stol „Izazovi suvremenih obitelji“ prigodom održavanja Trećeg nacionalnog susreta hrvatskih katoličkih obitelji, koji će se održati u Splitu i Solinu, 15. i 16. rujna 2018. godine.

Okrugli stol su organizirali Splitsko-makarsku nadbiskupiju i Katolički bogoslovni fakultet u Splitu. Sudionici okruglog stola bili su: predsjednik Vijeća HBK za život i obitelj i dubrovački biskup mons. Mate Uzinić, psihoterapeutkinja dr. Asja Palinić Cvitanović, specijalist za obiteljsko pravo i profesorica na Pravnom fakultetu u Zagrebu dr. sc. Dubravka Hrabar i doktor moralne teologije i profesor na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu dr. sc. Tonči Matulić. Glazbenu podršku dao je gitarist Petar Čulić.

Moderator okruglog stola bila je prof.dr.sc. Jadranka Garmaz, pročelnica Katedre katehetike i religijske pedagogije KBF-a u Splitu.

Asja Palinić Cvitanović, dr.med., specijalistica školske medicine i psihoterapeut realitetne psihoterapije s europskim certifikatom je govorila o svojim iskustvima psihoterapeuta te istakla poteškoće s kojima se suvremena obitelj susreće. Poteškoće se nedostatan obiteljski odgoj i loša komunikacija za što postoje objektivni i subjektivni razlozi. Objektivni razlozi su borba za egzistenciju i nedostatak vremena za odgoj djece i razgovora unutar obitelji a subjektivni su nepripremljenost za bračnu zajednicu, nezrelost, neznanje i lijenost. Prave se grješke u odgoju djece jer ih se ne odgaja kao samostalne osobe koje su sposobne same osigurati sredstva za svoj život. Poruka je da svaka osoba treba poći od sebe i zračiti pozitivnom energijom te prenijeti svoju pozitivnu energiju na svoju okolinu.

Tonči Matulić, profesor moralne teologije na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, je govorio o porukama Drugog vatikanskog koncila i o enciklici Evangelium Vitae. Profesor je govorio o osobi s filozofsko-teološkog gledišta, o neprocjenjivosti ljudskog dostojanstva. U današnjem svijetu je dostojanstvo ljudske osobe narušeno jer suvremeno društvo ozakonjuje nasilje nad osobom od samog početka života. Profesor je govorio i o instituciji braka te važnosti odgoja za zdravu obitelj.

Dubravka Hrabar, profesorica na Pravnom fakultetu u Zagrebu – Specijalist je za obiteljsko pravo, je govorila o obiteljskom zakonu i preprekama da se usvoji dobar zakonski okvir za obiteljsko pravo. Glavna prepreka su političari koji, pod utjecajem lijevo-liberalnih skupina, ne žele da se donese jasna definicija braka i dobar obiteljski zakon bez obzira što u svim međunarodnim dokumentima postoji jasno uporište za zaštitu braka i obitelji.

Biskup Mate Uzinić, Predsjednik Vijeća HBK za život i obitelj i dubrovački biskup, je govorio što Crkva čini i što može činiti. Naglasio je da Crkva ne može i ne smije raditi neke radnje u društvu jer za to postoje institucije kojima je to zadatak. Crkva nastoji pomoći obiteljima preko župnih zajednica i savjetovališta za obitelj. Pitanje katoličkih škola je složeno pitanje pa ne treba srljati.

Dr. Marko Jukić

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Facebook

Popularno