Connect with us

Društvo

Povjesničar Stjepan Lozo: U NDH su Srbi provodili genocid nad Hrvatima, a onda su ‘strašne’ ustaše optužili za zločin nad njima

Published

on

Više od 15 godina splitski povjesničar Stjepan Lozo radio je na prikupljanju građe za knjigu “Ideologija i propaganda velikosrpskoga genocida nad Hrvatima – projekt ‘Homogena Srbija’ 1941.“ kojom razotkriva kako su Srbi izvršili genocid nad Hrvatima, a onda svoje žrtve optužili za zločin nad njima! Četiri godine intenzivno je radio na pisanju knjige, pri čemu je bio izložen prijetnjama i pritiscima koji ga ipak nisu zaustavili u naumu. Za prilog Spektar Slobodne Dalmacije je pristao progovoriti i o mnogim drugim tabuima iz novije hrvatske povijesti.

Rekli ste da “nije zdravo napisati ovakvu knjigu”, a ipak ste je napisali. Zašto nije zdravo i zašto ste je napisali, što vas je nagnalo?

– Nije zdravo jer doslovce narušite zdravlje, a napisao sam je jer sam osjećao obvezu povjesničara i zov stotina tisuća nevinih pobijenih Hrvata u velikosrpskom genocidu. Svi mi očekujemo da će neke teške stvari za zajedničko dobro odraditi netko nepoznat drugi. Onda u jednom trenutku shvatite da je gluho doba noći, a taj “drugi“ ne pristiže, da ste taj “drugi“ zapravo vi sami, i da valja ustati i krenuti. Knjigu sam pisao godinama, sjedio, slabio vid i sve tjelesno što s tim ide. To je više od 700 stranica moga rukopisa, gotovo u cijelosti zahtjevnog historiografskoga govora, diskursa, pri čemu sam nastojao slijediti ideal kako dobra historiografija istodobno treba biti i književno djelo. Duhovni napor, gubitak nekih vještina i memorije osobnog života, to je posebna priča. Ujedno se i financijski devastirate, a nakon svega shvatite kako je tiho nestao vaš prethodni društveni život i da osim najuže obitelji komunicirate tek s još pokojim usamljenim jahačem kao što ste i sami.

Ja sam još i dobro prošao. Citirao sam na predstavljanju gospodina Hudelista, koji je 2005. godine krenuo pisati knjigu o sukobu Hrvata i Srba u 20. stoljeću, dakle ono o čemu govori i ova moja knjiga. Zbog te se knjige razbolio i praktično jedva živ ostao, a knjigu nije dovršio. Ja sam se, u nekom čudesnom hodočašću, uspio probiti kroz prašumu.

Tvrdite da su četnici i partizani izvršili genocid nad Hrvatima, a onda su upregli sva propagandna oružja da Hrvate optuže za genocid?

– Još gore od toga. Oklevetali su Hrvate za genocid nad Srbima preventivnom propagandom, s predumišljajem, već u lipnju 1941. godine, a onda počeli genocid nad Hrvatima. Nakon šoka koji je u velikosrpskim redovima usljedio uspostavom NDH 10. travnja 1941. godine, ne i komunista, jer oni tada nisu bili na suprotnoj strani od ustaša, usljedilo je konsolidiranje velikosrpskih redova. Već u lipnju 1941. godine velikosrpske snage imaju oblikovanu viziju i platformu daljnjeg djelovanja: stvoriti Veliku Srbiju provedbom općeg genocida nad Hrvatima koje prethodno treba snažno oklevetati. Tako krajem lipnja 1941. godine nastaju dva ključna dokumenta: “Homogena Srbija“ Stevana Moljevića, i “Valerijanov memorandum“ SPC. “Homogena Srbija“ je projekt, ono što treba napraviti, a to je stvoriti Veliku Srbiju i izvršiti opći genocid nad Hrvatima, dok je “Valerijanov memorandum“ propagandna poluga za izvršenje takvog projekta.

“Valerijanov memorandum“ široj javnosti u Hrvatskoj nije poznat. Što je to zapravo i zašto je to važno?

– Srpska pravoslavna Crkva izravno stoji iza besramne klevete Hrvata za genocid nad Srbima, te istodobno provedbe genocida nad Hrvatima već od lipnja 1941. godine. “Valerijanovim memorandumom“ treba mahati, i to pred nosom mnogih ignoranata koji s dozom apartheida i velikim neznanjem gledaju na Hrvate i njihove probleme. Od, primjerice, Carla Bildta i Efraima Zuroffa, do ovih moralnih jadnika i neznalica s domaćeg hrvatskog terena. A svakako da bi trebalo mahati i pred nosom rimskog biskupa Bergoglia, da ne govorimo o nosu njegove braće u vjeri i biskupstvu od Porfirija do Irineja iz Srpske pravoslavne Crkve.

“Valerijanov memorandum“ je službeni dokument SPC i predan njemačkim vojnim vlastima u Beogradu, a potom kao kleveta Hrvata raširen po čitavom svijetu. Memorandum je već u prvoj verziji od 24. lipnja 1941. godine oklevetao Hrvate za ubijanje više od 100.000 Srba. Druga verzija, plasirana najkasnije 8. kolovoza, kleveće Hrvate za ubijanje čak 180.000, a do rujna se već izlazilo s brojem od 300.000 pobijenih Srba u NDH, što je kasnije još uvećavano. Takve strašne klevete koje nemaju gotovo nikakve veze sa stvarnošću, ni 1 %, u knjizi to dokazujem, odaslane su izvan zemlje i snažnom propagandom velikosrpske mreže širene po čitavom svijetu. Takva sramotna laž ostala je nad Hrvatima do dana današnjega.

O kakvoj se propagandi i lažima radi može se vidjeti iz tvrdnji da su već u ljetu 1941. godine, primjerice, svi Srbi u kotarevima Imotski, Gospić, Glina, Grahovo, Korenica, Gračac, i nizu drugih, pobijeni i istrijebljeni. Riječ je o potpunim izmišljotinama što se lako može vidjeti i iz popisa stanovništva 1948. godine. Primjer nastranosti i dijaboličnosti takve propagande slučaj je kotara Lapac, pri čemu SPC kleveće Hrvate da su istrijebili Srbe, dok je istina izravno suprotna, Srbi su gotovo potpuno istrijebili Hrvate.

Izravna posljedica “Valerijanova memoranduma“ bio je pad vlade generalaSimovića u Londonu i crnorukaško preuzimanje izbjegličke vlade te dovođenje Draže Mihailovića za ministra vojske, jednog od najvećih europskih zločinaca. U danima kada SPC plasira prvu verziju “Valerijanova memoranduma“, 23. lipnja 1941. počinje srpska pobuna u NDH. U istočnoj Hercegovini masovno stradavaju nedužni Hrvati, a na “srpski Vidovdan“, 28. lipnja 1941. Srbi čine i prvi genocidni zločin uopće na prostoru NDH. Pod vodstvom pravoslavnog popa Radojice Perišića vrše pokolj svega zatečenog stanovništva u Avtovcu, uključivo žene i djecu, te uništavaju čitavo neselje. Tako su Srbi počeli genocid nad Hrvatima uz istodobnu klevetu Hrvata za genocid nad Srbima. Sada ta propaganda izgleda sasvim prozirna, no nije bilo lako doći do ovakve rekonstrukcije i saznanja.

O projektu “Homogena Srbija” 1941. ne govori se u školskim udžbenicima, a ne pamtim ni da je ikad spomenut u vrijeme obrazovanja u bivšoj državi. A vidim da je riječ o projektu Velike Srbije i granicama koje su Srbi pokušavali ostvariti i 1991. napadom na Hrvatsku…

– Upravo tako. Taj je projekt dugo vremena bio potpuno prešućen, dok je hrvatska strana istodobno bila stigmatizirana i progonjena i za relativno sasvim bezazlena očitovanja. Hrvatska strana nikada nije izradila jedan takav dokument genocidnog i osvajačkog karaktera kao što je “Homogena Srbija“. Najviši velikosrpski interes bio je i jest da projekt “Homogena Srbija“ ostane u sjeni. I to je jedan od razloga zbog kojih su Hrvati goloruki ušli pod novu velikosrpsku agresiju i ponovno pretrpjeli seriju genocidnih zločina od 1990. do 1995

Prelistavajući knjigu koja je doista opsežna, da se zaključiti kako je Srbima obnova Jugoslavije 1945. bila nužna kako bi zataškali dotadašnje zločine i dokrajčili Hrvate koji su, po njihovoj propagandi, ionako, genocidni? Jesam li dobro zapazila taj detalj?

– Svaka Jugoslavija je zamrznuti konflikt i perspektivno neodrživ projekt. Ona, dakle, može poslužiti Hrvatima za okupljanje svoga etničkoga i povijesnog prostora, može Srbima za pokušaj stvaranja Velike Srbije, a može i nekim bosanskim Muslimanima za inauguriranje nacije i osvajanje prostora nepoznate veličine na štetu najprije starosjedilaca Hrvata, a onda i Srba i Crnogoraca. Malobrojni jugoslavenski nacionalisti ne mogu se prepoznati kao povijesni subjekt, prije kao sredstvo. Obje Jugoslavije nastale su nakon ratova. Međunarodne sile probleme ovoga prostora ne mogu razriještiti, a ni jedna nema potpunu prevagu, pa postupaju linijom odgode i prikrivanja problema. Kao domaćica koja nakon večernjeg druženja pospremi stol i vidljive plohe, a brdo nečistog nabaca u sudoper za sutra. Ili službenik koji na radnom stolu prikuplja predmete koje ne može tek tako riješiti, pa ih stavlja na hrpu dok ih ne strpa u neku ladicu i pobjegne od njih do daljnjega. Eto to su Jugoslavije. Nekakvo napuhavanje da bi masonska organizacija iz nekih svojih razloga “višega reda“ htjela baš Jugoslaviju, to se u mojim uvidima nije potvrdilo. Drugi je problem što je velikosrpska mreža aktivna u angažiranju masonske organizacije po nekim protuhrvatskim principima, o čemu ja u knjizi ponešto govorim. Na toj osnovi vidim i sada neke pokušaje, no po svim pokazateljima ta Srbija neće uspjeti, a ne vidim po čemu bi masonska organizacija u takvim pokušajima mogla profitirati.

Stevan Moljević i njegovi četnici, kao najsnažnija struja srpske politike, Jugoslaviju su prihvaćali tek kao prijelazni oblik Velike Srbije. Nakon izvršenja planiranoga genocida “po uskrsu Jugoslavije“, svi preostali Hrvati bili bi smješteni u smanjenu Hrvatsku nad kojom bi bila uspostavljena srpska hegemonija. To bi bio veliki koncentracijski logor potpunog uništenja Hrvata. Socijalistička Republika Hrvatska nije bila takva Moljevićeva Hrvatska, ali je imala neke njezine elemente.

Bojite li se da će vas optužiti za reviziju povijesti i još gore – za rehabilitaciju ustaškog pokreta i NDH?

– Tko će me optužiti, a da bih ga se ja bojao? Optuživali su me još u Jugoslaviji kao studenta povijesti. Nisu mi dali da uđem u hram božiceKlio, ali me ipak nisu zaustavili. No ovdje mogu reći da postoji jedan drugi rizik. Kada sam počeo raditi ovo djelo, krio sam što radim i pazio koje stranice otvaram na internetu. Nadamnom je vršen progon kao da je ovo Velika Srbija o čemu ovdje nema prostora podrobnije govoriti. Oko hrama velikosrpskog zločina i laži izgrađeni su čitavi sustavi strašila i zapreka, tabua i falsifikata, pa i represije, koji tjeraju ili zavode nepoželjne. Ja sam porušio te lubanje i kosti, prošao pokraj straža i srušio im stupove hrama. Knjiga je tu i sada više ništa nije isto.

Tko će mene optužiti za revizionizam i rehabilitaciju ustaša i NDH? Četnici koji su rehabilitirali jednog od najvećih europskih zločinaca Dražu Mihailovića i kojem dižu spomenike. Oni koji daju nazive ulica po Stevanu Moljeviću, jednom od najmonstruoznijih zločinaca Europe. Ili oni koji to ne vide, a mene bi vidjeli? A gdje su tek povijesne činjenice.

Primjerice, u srednjoj Dalmaciji niti jedno srpsko selo nije uništeno. Kakve su to onda “strašne“ ustaše? U Imotskoj krajini prije rata i poslije rata postojala su i postoje sela u kojima ima pravoslavaca izjašnjenih kao Srbi, Glavina Donja, Nebriževac ili Crnogorci. Tko je tu pretrpio genocid? Pravoslavaca, izjašnjenih kao Srbi, bilo je i u zaseocima na Tijarici, kod Aržana, u Svibu, pa tko je tu pretrpio genocid? Ili u zaseocima u Dicmu, Lučanima, Biteliću? Ili u zaseocima Kaštelanske zagore, Broćancu, Ublima, Radošiću, nekolicini kuća u Brštanovu? Tko je tu pretrpio genocid? Kakav je to genocid ako ni jedan zaseok u kojem su živjeli Srbi nije, ne samo istrijebljen, nego ni pretrpio i jedan masovni zločin. A što je najzanimljivije, kad već govorimo o tim “strašnim“ ustašama i toj “strašnoj“ NDH, na istom tom prostoru srednje Dalmacije, srpski zločinci su pobili tisuće i tisuće potpuno nedužnih hrvatskih civila, uključivo i nebrojene žene i djecu, od Mosora i Kamešnice do Biokova, od Krke do Neretve.

Netko će reći da branite NDH?

– NDH je bila brod koji je puštao na sve strane. U NDH su Srbi provodili genocid nad Hrvatima i tko želi više o tome znati neka uzme moju knjigu u ruke. U tom smislu je i postojeća paradigma o “strašnim“ ustašama na neki način tvorevina velikosrpske propagande. Prava je, međutim, istina da ustaše do ljeta 1941. i srpske pobune nisu činili nikakve posebne zločine prema Srbima, to svatko može provjeriti u mojoj knjizi, te da su funkcionirali kao neka vrsta narodne samoobrane od velikosrpskoga genocida. Ne bi se, dakle, smjelo i dalje nasjedati na srpsku propagandu, niti bi trebalo s prljavom vodom nekih ustaša izbacivati i hrvatsko dijete. Tu moramo izoštriti pogled. Također, postoji nekoliko konceptualnih rješenja koje je afirmirala NDH i koja nisu nadomještena naročito uspješnijima. Primjerice, hrvatska nacija kao zajednica ravnopravnih katolika, muslimana i pravoslavaca. Također i pristup obrani hrvatske granice na Drini. I jedno i drugo je i danas aktualno i pripada korpusu moderne europske političke podloge, naravno uz specifičan pristup u odnosu na Drinu.

Kako se u sve to uklapaju srpske teze o ustancima i antifašizmu?

– Pitanje srpskih pobuna, “ustanaka“, ključno je u NDH 1941. godine, a nedovoljno je poznato ili krivotvoreno. Zbog boljeg razumijevanja šire prikazujem uspostavu Banovine Hrvatske u Kraljevini Jugoslaviji 1939. godine. Ona je nastala mirnim putem uz suglasnost i ključnih čimbenika međunarodne scene.

Nisu je uspostavili ni fašisti ni nacisti i nisu je vodili ni Pavelić ni ustaše. Pa ipak je i na takvu demokratsku Hrvatsku organiziran pokret “Srbi na okup“, koji se pretvorio u pravu prijetnju oružane pobune. Vojska je već do 1941. godine izišla na ekstremne srpske pozicije, to je učinila i SPC, to je činio i Srpski kulturni klub, a Srbi su snažno razvijali i dvije paravojne organizacije civila, četništvo i sokolaštvo, koje su bile ekstremno indoktrinirane, naoružavane i vojno obučavane. Sve to ukazuje da bi do oružanog okršaja Hrvata i Srba došlo i u Kraljevini Jugoslaviji i da se nije dogodio napad sila Osovine. Već je i Maček imao silnih problema s otvorenim četništvom, tako da je u cilju obrane Banovine počeo i represivne mjere. Po raspadu Jugoslavije. Hrvati su nastavili osnovno konstituiranje države, sada NDH, a Srbi su nastavili pobunjeničko gibanje i prenijeli ga s Banovine na NDH. Već u svibnju oni pokušavaju pokrenuti “Jurjevdansku“ pobunu (“Đurđevdansku“), no ona ne dobiva šire razmjere. Od kraja lipnja 1941. godine krenuli su u širu “Vidovdansku“ pobunu, posebno u istočnoj Hercegovini. Krajem srpnja nastavljaju s “Ilindanskom“ pobunom i širenjem oružane agresije pri čemu čine daljnje masovne zločine genocidnih razmjera nad Hrvatima. Srbi “ustanke” nisu dizali spontano, zbog nekakvih ustaških zločina, niti to ima ikakve veze s antifašizmom, već planirano i organizirano, sa svojom ideologijom, ikonografijom i ciljevima, nošeni protuhrvatskom mržnjom i strastima. To se s fascinantnom sličnošću ponavlja i 1990., odnosno 1991. godine.

U tom smislu, žrtve krivotvorine su i hrvatski partizani. Iz građe se vidi da nisu hrvatski partizani noć u kojoj su sve krave crne. Poraz sila Osovine bio je neminovan i mnogi hrvatski ljudi su mogli vidjeti prijeteću opasnost općeg velikosrpskog genocida nad Hrvatima. Valjalo je zadržati oružje u rukama. Zbog toga treba izoštriti pogled u odnosu na partizane Srbe i u pitanju provedbe “poratnog pokolja Hrvata“, kako ja nazivam partizansku fazu genocida nad Hrvatima od listopada 1944. do lipnja 1945. godine. Prije toga provedena je četnička faza genocida. Istodobni zločini komunističke revolucije zasebno su događanje s vlastitom genezom.

Prokazali ste i neke Hrvate koji su Srbima poslužili za provedbu paklenog plana likvidacije Hrvata i izlaska na more.

– Dosta prostora dao sam obradi Jure (Đure) Vilovića i osvjetlio ga u nepoznatom svijetlu prave sitne duše i, bez pretjerivanja, moralnog jadnika gotovo u svakom pogledu. Za razumijevanje “modusa operandi“ velikosrpskog uništavanja Hrvata historiografski je vrlo značajan, a vidio sam da nije dovoljno duboko osvjetljen, te da je neprecizno i lociran kao orjunaš, Jugoslaven. No ja sam pokazao da je on prezirao jugointegraliste i da je bio posrbica, četnički zločinac koji je pozivao na potpuni nestanak hrvatskog naroda prijelazom na srpstvo. Karijeru je okrunio radom u vrhu propagadne četničkog pokreta Draže Mihailovića, odmah uz Stevana Moljevića. Četnicima je propagandno marljivo služio i posebno im bio vrijedan kao “Hrvat“. Život je konačno završio plačući nad samim sobom. Ukazujem na fascinantnu sličnost takvog Vilovića s kasnijom pojavom nekolicine novinara-pisaca podrijetlom Hrvata, čak i u današnjoj Republici Hrvatskoj, pa se zaključci nameću sami od sebe.

Na predstavljanju knjige u Splitu rekli ste kako su službeni arhivi prepuni falsifikata koji su postavljeni da hrvatske povjesničare odvedu na krivi trag i da istina ostane nedosegnuta?

– Kada vas zanatu i etici povjesničara uče Mate Suić, Petar Selem, Ljubo Boban, Nada Klaić ili Mirjana Gross, da još neke druge iznimne osobe ovdje ne spominjem, onda je za vas kritičko mišljenje preduvjet i osnova na kojoj možete pokušati pisati povijest “onako kako je to zaista bilo“. Pri tome je odnos povjesničara prema izvoru temeljni moment historiografske kreacije. Svaki izvor mora se svestrano vrednovati, provesti kritiku izvora. Dokumenti u arhivima mogu biti krivotvorine nastale u suvremenosti događaja ili naknadno pa “uvaljene“ među drugu arhivsku građu. Mogu biti potpune ili djelomične krivotvorine. I tako dalje. U knjizi ukazujem na veći broj krivotvorina, no za to valja uzeti knjigu u ruke. Jako vidljivi dio današnje hrvatske historigrafije, posebno mislim na neke katedre suvremene povijesti čiji se čelni ljudi ističu svojim najčešće protuhrvatskim politikantskim komentiranjem svakodnevnice, daleko je na nižim granama od srpske, a nažalost i daleko je na nižim granama u odnosu na onu koja se razvila u komunističkoj Hrvatskoj.

Za Odsjek za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu na kakvom sam ja studirao čak i u vremenu komunizma, bila bi sramota da predavaju pojedinci koji danas predavaju i deformiraju nove generacije hrvatskih povjesničara. U svakom slučaju, htio sam poručiti i nešto drugo: moramo pisati hrvatsku povijest čak i u slučaju da nam je uskraćena neka prvorazredna arhivska građa. Ako nam Srbi ne daju naše arhive koji se sada nalaze u Beogradu, što ćemo sjesti i kukati? Povjesničar mora pronaći način i davati odgovore na ključna pitanja svoje generacije.

Piše Snježana Šetka/S.Dalmacija

Komentari

Društvo

Predrag Mišić: Milorad je shvatio da je politička prošlost…

Published

on

Na ispade saborskog zastupnika Milorada Pupovca u Saboru u srijedu reagirao je vukovarski branitelj i član HKS-a Predrag Mišić Peđa, postom naslovljenim – BEZ PRESEDANA

Jedini zaključak koji mogu donijeti je da je gospodin Milorad shvatio da je politička prošlost i da više nema kredibilitet predstavljati srpsku nacionalnu manjinu – Piše Mišić.

Vi, gospodine Pupovac, nikada niste htjeli graditi suživot i sad vam je došao kraj.

U Hrvatskom saboru, ne pamtim  takvu drskost, prostačenje i vrijeđanje samo zato što netko misli drugačije.
Nazivati nekoga citiram “pede*činom” i huljom i od tebe je Milorade previše. Što je sljedeći korak? Batinanje

Koristeći sabornicu da bi liječio svoje frustracije, uvidjevši da gubi tlo pod nogama, kao ranjena zvijer obrušio se na sve koji razmišljaju drugačije.
Opet koristiš srpsku manjinu kao živi štit.

Gubiš Milorade, pogledaj koliko si glasova dobio.

Ti si prošlost

A od predsjednika sabora tražim najoštriju osudu i sankcije. Gospodine premijeru Plenkoviću, hoćete li i ovo okarakterizirati kao slobodu govora ili govor mržnje što svakom normalnom je.

A da, umalo da zaboravim, sve što ste nabrojali i vama istom mjerom, napisao je vukovarski branitelj Predrag Peđa Mišić

Komentari

Continue Reading

Društvo

RUŠE LI SRBI RVL!? BUKIĆ IM ODGOVORIO: “Ligi je kraj ako ne želite igrati u Dalmaciji!”

Published

on

Pitanje je, odgovara li srbskom VS-u uopće nastavak igranja u Regionalnoj vaterpolskoj ligi, pa sad ovo koriste da se elegantno izvuku iz nje…

“Smatram da nije u duhu partnerskih i sportskih odnosa donositi ovakve radikalne odluke bez ikakve prethodne konzultacije s ostalim savezima članicama RVL ” – rekao je dopresjednik i direktor HVS-a Perica Bukić.

Na ultimatum iz Beograda u kojem srbijanski klubovi ne žele igraju u Splitu ni 200 kometara od Splita (a to znači praktično, u cijeloj Dalmaciji) priopćenjem se oglasio Hrvatski vaterpolo savez.

“Slijedom sastanka čelništva Vaterpolskog saveza Srbije održanog 13. veljače 2019. sa vodećim ljudima srpskih klubova koji se natječu u Regionalnoj vaterpolskoj ligi (RVL), Hrvatski vaterpolski savez izražava iskreno žaljenje donešenom odlukom svojih sportskih kolega iz Beograda.

Donešen zahtjev i zaključak Vaterpolskog saveza Srbije i tamošnjih klubova nažalost u praksi nije provediv što jedino ukazuje na prekid suradnje i njihovo istupanje iz zajedničke vaterpolske lige. Duboko vjerujemo da se rješavanju situacije moglo drugačije pristupiti, posebice nakon službenog uručenog dopisa Policijske uprave Splitsko-dalmatinske kojim se jamči sigurnost svim budućim sudionicima vaterpolskih nadmetanja, a koje je upućeno Povjerenstvu za natjecanje.

Hrvatskom vaterpolskom savezu, a uvjeren sam i hrvatskim klubovima potpuno je neprihvatljiva predložena solucija da se sve utakmice naših čak 7 klubova (Jadran, Mornar BS, POŠK, Jug CO, Solaris, Zadar 1952 i Galeb MR) igraju u gostima.

Izražavajući još jednom žaljenje i apsolutnu osudu incidenta koji se dogodio u Splitu, moram naglasiti i da je potpuno nemoguće ostvariti zahtjev VS Srbije. 

Kada bih karikirao, da bi udovoljili njihovim zahtjevima morali bi sagraditi olimpijski bazen u Gospiću koji je prvi veći grad udaljen više od 200 kilometara od Splita.

Stoga se odluka VS Srbije o neigranju u Dalmaciji može iščitati nažalost jedino kao njihovo odustajanje od RVL.

Smatram da nije u duhu partnerskih i sportskih odnosa donositi ovakve radikalne odluke bez ikakve prethodne konzultacije s ostalim savezima članicama RVL, a prije svega s HVS-om kao direktno uključenim.

Vezano uz sve navedeno, ako su klubovi iz Srbije spremni odigrati završnicu ovosezonske RVL kako je to propozicijama i predviđeno, mi u Hrvatskoj ćemo takav stav podržati. 

Ako Vaterpolski savez Srbije uistinu ustraje s namjerom da više ne žele igrati u Dalmaciji, očigledno je da liga u dosadašnjem format više neće egzistirati. 

Regionalna vaterpolska liga je podsjećam, stvorena na zajedničku inicijativu i u svjetlu zajedničkih interesa, te kako smo je formirali jednako tako je možemo i prekinuti.

Hrvatski vaterpolski savez će u najkraćem roku poslati svoj stav Vaterpolskom savezu Srbije na koji ćemo čekati službeno očitovanje.

Perica Bukić, dopredsjednik i izvršni direktor HVS-a

Očito Srbi imaju neke druge razloge, pa su ovaj incident iskoristili da možda potiho napuse Ligu – čuje se u kuloarima…

foto: screenshot

Komentari

Continue Reading

Društvo

Žuti prsluci zbog cenzure napuštaju Facebook i odlaze na ruski VK

Published

on

Susret Macron – Zuckerberg – je li dogovorena suradnja (protiv žutih prsluka?) – Izvor: Twitter

KAKO FRANCUSKA VLADA ‘SURAĐUJE’ S FACEBOOKOM Bježeći od cenzure na Facebooku, Žuti prsluci “sele” malo pomalo na rusku društvenu mrežu VKontakte. Sputnik je razgovarao s organizatorom društvenih grupa kako bi razjasnio novonastali fenomen.

Odnedavno na ruskoj društvenoj mreži VKontakte (VK), jedna grupa Žutih prsluka broji više od tisuću članova. Najveća grupa Žutih prsluka koju zovu Info Blokada Žuti prsluci već ima više od 2.500 članova. Baš kao i na Facebooku, ove stranice sadrže informacije o blokadama, kao i video zapise i slike snimljene tijekom prosvjeda u francuskim gradovima. Većina publikacija je na francuskom jeziku.

Nakon što je otkriven ovaj fenomen, na pitanje zašto se sve više žutih prsluka mobilizira na VK, odgovor je bio jasan: “Želimo biti anonimni zbog “ogromne cenzure” na Facebooku. Mnogi prosvjednici preferiraju rusku alternativu”.

“Facebook je služio za komunikaciju na početku pokreta i za mnoge Žute prsluke je i dalje glavni komunikativni kanal. Međutim, postoji velika cenzura čim krenemo komunicirati između grupa kako bismo se okupili“, tvrdi sugovornik Sputnika.

Kaže da se osobno suočio s “velikom cenzurom”. Kontinuirano mu je zabranjen pristup grupama Facebooka i po nekoliko dana. Na kraju je bio potpuno blokiran pod izgovorom da “robot detektira anomalije”.

“Ponovno sam otvorio još jedan račun, još uvijek na Facebooku […] i ponovno oformio grupu s više od 1.500 članova, ali sam iznova bio žrtva cenzure. Slike su izbrisane bez ikakvog razloga, jer nikoga nisu vrijeđale. Na kraju je pristup računu blokiran”, ogorčeno objašnjava sugovornik.

Nakon svega, odlučio ja otvoriti grupu na ruskoj mreži VK, koju uzima za mjesto slobode gdje je moguće organizirati se bez cenzure.

Žuti prsluci na VK mreži

Upitan o tvrdnjama francuske vlade koja optužuje ruske medije, uključujući i Sputnika, za uplitanje u francuske unutarnje poslove, ovaj žuti prsluk napominje da su te izjave “bez osnova”.

“Vlada je toliko očajna da će optužiti mog psa da ohrabruje žute prsluke. Da, oni mogu reći da Rusija stoji iza svega, ali mi znamo da to nije istina”, završava žuti prsluk.

Također je podsjetio da je u svibnju prošle godine Emmanuel Macron upoznao Marka Zuckerberga. Prema Sputnikovom sugovorniku, “vjerojatno je” postignut određeni “sporazum između njih”.

Podsjetimo, nekoliko mjeseci nakon ovog sastanka, francuski predsjednik najavio je nadolazeće partnerstvo između vlade i Facebooka. Društvena mreža pristala je otvoriti svoja vrata za “četiri do pet stručnjaka” koje je imenovala francuska vlada kako bi im pokazali kako se moderiraju komentari.

Kontaktiran od strane BFM TV-a, Facebook je uvjerio da “nije dobio zahtjev od francuske vlade za suzbijanje sadržaja vezanog uz događaje”.

Ipak, mnogi žuti prsluci okrivljuju platformu koju je osnovao Mark Zuckerberg da djeluje protiv njih. Primjerice, nakon izmjena sredinom siječnja na Facebooku, “Službeni žuti brojač članova” smanjio se za gotovo milijun članova. Brojač je umjesto 2,8 milijuna pokazao 1,8 milijuna članova.

Izvor: SputnikNews

Komentari

Continue Reading

Facebook

Popularno