Connect with us

Društvo

Polja smrti Slavoja Žižeka

Published

on

KASTRIRANA FILOZOFIJA     Netrpeljivost Slavoja Žižeka prema Hrvatskoj zapravo je ljubomora Slovenca koji u svojoj povijesti nema kralja. Slovenci se ne mogu vratit u Srednji vijek jer ih u tome povijesnom razdoblju nije niti bilo. Žižekova “kritička bujica” postala je zagađena. Žižek slovi kao filozof, a zapravo je provokator. 

Kroz “kulturu” se peru veliki novci. Državno odvjetništvo traži povrat 1,2 milijuna za financiranje časopisa Zarez u 2012. i 2013. Nakladnik je “Druga strana”, kojemu je direktorica bila smijenjena ministrica Andrea Zlatar Violić. A urednik Zareza bio je Srečko Horvat, koji je proglašen filozofom zato što povremeno ugosti Slavoja Žižeka. A sam Žižek zapravo nije filozof! Uvezeni “aktivisti” pretvaraju Žižeka u nedodirljivo božanstvo, da bi ga onda kao uteg okačili svim dobronamjernim ljudima ove zemlje. 

Neki je dan novokomponovana Hrvatina Gojko Drljača degutantno napao ekonomskog analitičara Niku Delića. Mirni građani RH, Delić je obožavatelj Slavoja Žižeka! Hrvati, Delić je prozvao hrvatsku predsjednicu Kolindu za nacistički pozdrav! A ono je smireni Niko Delić na Hrvatskom radiju argumentima porazio Zorana Bohačeka i Damira Novotnyja, koji u slučaju Franak stoje uz tužene banke. Drljača je informatičara Bohačeka proglasio bankarom! Kako podržavam Delića glede slučaja Franak, ovim svojim komprimiranim prikazom lika i (ne)djela svuda razbacanog Slavoja Žižeka izražavam gnušanje prema partijskom svrstavanju svih neprijatelja druga Pol Pota u isti koš. 

Žižekov pohod na Hrvatsku 

“Hrvatska je primjer povratka mračnog Srednjeg vijeka u Europu” – upozorava nas Žižek u nedavnom intervjuu za LA Review of Books. Ali, kuda se skloniti iz ovog “slobodarskog” razdoblja svjetskih ratova, svih tih holokausta, svih vrsta terorizma, zastrašujućih sukoba religija, liberalnog fašizma, tiranije banaka, društvenih nametnika i globalnog zla? Kada podvučemo crtu, možemo žaliti što Srednji vijek nije trajao dulje. Znate, svi su Slovenci novovjeki, jer u Srednjem vijeku nisu bili formirani kao pleme ili nacija. 

zizek_pancakes

Slavoj Žižek – “Borat filozofije”

Žižek se ovih dana intelektualno poskliznuo na “katoličkom nacionalističkom svećeniku Živku Kustiću”, kojeg je u intervjuu Der Spiegelu prilično vulgarno doveo u korelaciju sa Andersom Breivikom. Ne znam zašto u svezi toga Žarko Puhovski spominje Maxa Webera i njegovu izjavu da su Srbi i Hrvati dva naroda koja se razlikuju samo po vjeri. Pokojni Dominik Mandić okreće se u grobu. Sukob je daleko dublji. Naime, Žižek je napao Kustićev koncept “ateističkog katolika”. Nasuprot Žižeku, pozdravljam svako pristajanje Hrvata ateista uz “katoličko stado”, ako ništa drugo zbog civilizacijske kompatibilnosti i prihvaćanja Isusovog moralnog kodeksa. Žižek iz nekog razloga želi Hrvatima nametnuti opak kriterij: tko nije kršćanin i vjernik, nije Hrvat. Zanimljivo, Žižek isti kriterij ne aplicira za Slovence i Sloveniju. Tekst “Poklonici Žižeka, otrijeznite se!” iz travnja 2009. obrisan je sa internetskih stranica Jutarnjeg lista.

Nadnevka 20. studenog 2011. Žižek je u londonskom “Birbeck Institute for the Humanities” održao predavanje “Tihi glas novog početka”. Izrekao je nešto nevjerojatno: “Uistinu najmračnija politička sila u bivšoj Jugoslaviji u ovom trenutku vjerojatno je, koliko ja mogu prosuditi, hrvatska katolička crkva. Znate li da je ona potpuno otvoreno proustaška, da podržava režim Ante Pavelića iz Drugog svjetskog rata? Čak se ne želi ni simbolički, čisto formalno distancirati od njega.” A ono, jedan je buntovni svećenik svojim specifičnim odnosom prema NDH izrazio svoj osobni prosvjed protiv genocida nada Hrvatima 1945. Kao i nezadovoljstvo sa današnjom okupacijom Hrvatske. Nego, tko se usudi u Sloveniji provjeriti kome sve slovenski katolički svećenici služe mise?   

Časopis “Foreign Policy” ubraja Slavoja Žižeka u 100 najvećih živućih filozofa. Prije desetak godina bio je velika nada, pa je 2007. pokrenut časopis “International Journal of Žižek Studies”. Više je to pokazatelj intelektualne krize nego Žižekove pameti. Žižekov učitelj Jacques Lacan promatrao je nesvjesno, strah od kastracije, ego i slične probleme mukotrpnog života u pidžami, tri metra dalje od toplog bazena. Nadali smo se da će Žižek artikulirati našu eru apsurda, ali je to izostalo. Nije postavio nikakav filozofski sustav. Sve više je poznat kao “Borat filozofije”. 

“Europi ne treba ustaško kršćanstvo” 

Žižek je iskazao veliko nesnalaženje u povijesti. Izraz “četničko kršćanstvo” zapravo naglašava autokefalnost Srpske pravoslavne crkve, a “ustaško kršćanstvo” ne postoji niti na takvoj razini, jer je katolička centrala Vatikan. Ustaški pokret nije bio katolički projekt – Rim je za širenje katoličkog utjecaja želio rušenje granica na ovome prostoru. Ustaški pokret formirao se kao ustanak protiv jugoslavenskog porobljavanja, nakon likvidacije hrvatskih zastupnika u beogradskom parlamentu, upravo onih koji su javno iskazali rezervu prema utjecaju religija na političke stranke. Srpska i srbijanska hegemonija “promakla” je Žižeku, jer je u Jugoslaviji uvijek dolazilo do protuhrvatske nagodbe Srba i Slovenaca. Prva Jugoslavija donijela je opake segregacijske zakone protiv Židova prije pojave Hitlera, pa su mnogi Židovi prišli Ustaškom pokretu. Slovenaca niti za lijek! Apostrofiranje NDH najčešće ide za tim da se prikriju nacistički režimi u Srbiji i Sloveniji, kao i fašistički karakter obje Jugoslavije, kao i rasni karakter jugoslavenske ideje. 

“Ne vidim ništa sporno u mogućoj podjeli BiH. Kada bi se Republika Srpska priključila Srbiji, to bi relaksiralo odnose. Srbija i Kosovo, ali i Makedonija, mogli bi poraditi na razmjeni teritorija, nakon čega bi se formirala jedna zajednička albanska država.” – nabacuje nam Žižek, pomalo retardirano. Hrvatima nije leglo pomicanje Slovenije na jug, sve do Zagreba – bilo bi zgodno da Hrvatska i Austrija “porade na razmjeni teritorija”. Podjela Slovenije relaksirala bi odnose između Hrvatske, Italije, Austrije i Mađarske.

Žižek je stao iza paradržave stvorene na etničkom čišćenju! Noam Chomsky drži da u Srebrenici nije počinjen genocid. Isti Chomsky kaže da je Lacan šarlatan, a na Lacana se naslanja Žižek, pa možete misliti što o Žižeku misli Chomsky. Nije lako.

“Kao svaki dobar protestant vjerujem da je Antikrist već na Zemlji i da je to rimski papa!” – izjavio je Žižek. Tko još nije prokužio da su ubogi Ivan Pavao II i roker Franjo antikristi? Žižek je optužio Crkvu u Hrvata da slavi rođendan Ante Pavelića! Kao što sam to već naglasio, na drugi način, to praktično znači da je neki očajni svećenik na Žižeku svojstven način izrazio svoj osobni prkos prema ovakvoj RH i prema pomalo dosadnoj Stepinčevoj antifašističkoj Crkvi u Hrvata, sve u okvirima svog osobnog jezika, koji Lacan dopušta a Žižek i tamo neki Drljača zabranjuju. Svi ti Žižekovi prigovori Hrvatima i Hrvatskoj ostaju u okvirima protuhrvatskog pragmatizma Dežele. Inače, Ernesto Laclau dokazuje da Žižek koristi klasno kao nešto dobro nasuprot multikulturnim demonima. 

Više sam puta naglasio da ne vjerujem u preobraćenje. Žižek je optužio mnoge, a Adam Kirsch optužio je Žižeka za prikriveni antisemitizam. Ne, Adame! Žižek je tu da optužuje druge! Sve se svodi na to da je Žižek bio član Partije i zagriženi titoist. Okrenuo se od jednog monstruma prema drugome, od Tita koji je proveo genocid nad Hrvatima prema Pol Potu koji je obogatio svijet zločina za kambodžanska polja smrti, čime je šokirao svjetsku Javnost i postao poznat. Znate, Tito je slovio kao Hrvat. Nešto se pokušalo sa teorijom da je majka Josipa Broza zapravo Slovenka, ali to nije prošlo. Moramo Žižeku objasniti da hrvatska šahovnica prikazuje naša polja smrti, sve te genocide nad Hrvatima, od Golgote na ovamo. Prvo polje nije ustaško – cijela Hrvatska bila je Bijela! Zar nismo nedavno čuli najavu Agnostika da će zacrveniti Hrvatsku? U povijesti prilagođenoj za Sloveniju sve počinje sa seljačkim bunama i partijskim ilegalnim ograncima. 

Bezuspješna potraga za Žižekovom filozofijom 

Imamo Žižeka filozofa, ali ne i Žižekovu filozofiju. Ian Parker tvrdi da ne postoji Žižekov sistem u filozofiji, nego more nabacivanja svega i svačega. Kažete nešto, a Žižek presječe da Lacan to tako ne gleda. Znate, On je studirao kod Lacana! A Lacan je studirao kod isusovaca, koji su još u “mračnom Srednjem vijeku” živjeli u celibatu! I evo ih obojice u frustracijama Srednjeg vijeka i tom iskonskom strahu od celibata i kastracije. Zamislite, Lacan je otkrio ego! A kod Žižeka je ego veći od Triglava.

Za razliku od Žižeka, Lacan je ipak dao naslutiti nekakav sistem. Kako sam prilično vremena potrošio na proučavanje topoloških prostora, lako sam akceptirao Lacanovu aplikaciju modela Borromeanskih prstena: tri prstena (simboli, imaginacija i realno) isprepletena su u takozvanoj Brunnijevoj vezi Teorije čvorova – otklanjanje jednog prstena razdvaja preostale. Tri isprepletena prstena uočena su na grbu lombardijske kuće Borromeo iz 15. stoljeća. Topologija je zapravo postavila referencu na još raniju povijest – na lokaciji Stora Hammars u Švedskoj imamo falusno obrađen kamen, a na jednoj slikariji tog vikinškog oružja tri su trokuta postavljena u Brunnijevu vezu. Otišao sam ovdje predaleko u povijest, a Lacan je jednostavno želio naglasiti povezanost simbola, imaginacije i realnog, što je nepotrebno dokazivati. Tako se nepotrebno dogodilo da Alan Sokal i Jean Bricmont prigovore Lacanu da koristi znanstvene modele koje ne razumije. 

Simboli, imaginarno i realno 

Žižek je tripartitnu shemu Lacana opisao 2004. u knjizi čudnog naziva “Realnost virtualnog”, koji bi trebao glasiti “Realno virtualnog”. Naime, prema Lacanu, realno nije sinonim realnosti (Žižek to zna). Lacan mnoge sustave gleda kao izrazito lingvističke. Ukazuje na to da su koncepti zakona i strukture nerazumljivi bez jezika. Simboličko je lingvistička dimenzija. Podsvjesno je diskurs Drugoga. Realni zakon regulira požudu u Edipovom kompleksu. Simboličko pripada kulturi, nasuprot imaginarnoj uređenosti prirode, a imaginarno je strukturirano kroz simbole. Lacanov sistem ima takve Brunnijeve čvorove, koji vas utamniče u jednom istom problemu. 

Sve je na rubu konzistentnosti, jer je prema Lacanu ono realno izvan jezika! Realno je zapravo nemoguće, jer se ne može izraziti niti integrirati u simbole. Ono je traumatična kvaliteta. Žižek dovodi realna imena u kontekst političke rezistentnosti, a svima nama ostaje pogađati na što misli. Lacan promatra podsvjesnu žudnju. Cijeli Lacanov sustav je zapravo nekoherentan i pseudo-znanstven, a moj je osobni dojam da to još više dolazi do izražaja u Žižekovim smušenim otklonima. Velik problem u prihvaćanju Lacanova sustava je njegova dramatična evolucija, koja donosi totalne zaokrete. Kada na to nadogradimo Žižekove komplikacije, sve nekako postaje parodija filozofije. Žižek slijedi Lacana, a onda simbole seli u prsten realnog, previđajući Brunnijevu vezu, koja generira psihološka stanja.          

Kaos Žižekovog filozofskog kriticizma ublažuje se ocjenom da nije uvijek jasan. Žižek konstantno reciklira stare ideje, uključujući i one koje su davno znanstveno odbačene. Harpham je označio Žižekov stil kao bujicu nonkonsekutivnih jedinica, što O’Neill vidi kao krajnje proturječan postupak, koji čitatelj ne može akceptirati. Zvuči nevjerojatno da Žižek pokušava objasniti Hegela i Marxa pomoću Lacanove filozofije. Kao da Aristotela objašnjavate kroz Kierkegaardovu misao. Žižekova korelacija podsvjesnog kod Hegela i Lacana pokazala se promašenom. Žižek podržava Habermasov zahtjev nadnacionalne EU, sve do granica Slovenije. Isto tako, Žižek je rigidni marksist do granica Slovenije. Žižek se upušta u simplifikacije tipa: država je sustav regulatornih institucija koje oblikuju naše navike. Za njega religija nije neprijatelj. Ispričavam se, kao i neke velike Hrvatine, pronašao je jednu neprijateljski religiju: “ustaško kršćanstvo”.       

Tvrtko Dolić/7Dnevno

Komentari

Društvo

Jan Ivanjek: Nama treba borbeno zrakoplovstvo s punim spektrom sposobnosti

Published

on

Natječaj za nabavu borbenih zrakoplova poništen je, još se ne zna kako dalje. Hoće li se krenuti u novi natječaj ili možda u izravnu pogodbu? Kako stvari stoje, prepuštanje nekoj drugoj državi da nam uz naplatu čuva nebo ne dolazi u obzir.

Izgubljeno vrijeme u pregovorima s Izraelcima ne može se vratiti, a, čini se, ni naplatiti.

U međuvremenu ionako vremešni hrvatski MiG-ovi još su ostarjeli – bliži im se konačno prizemljenje. Koliko će Vladi trebati da pronađe nov model nabave zrakoplova, koliko da zaključi posao, kad bi prvi mogao poletjeti iznad Hrvatske?

Gosti „Teme dana“ su bili bivši zapovjednik Hrvatskoga ratnog zrakoplovstva general Josip Štimac te vojni analitičar Jan Ivanjek.

Nastupio je svojevrsni obrat u razmišljanju ministra obrane, kakvih i koliko borbenih zrakoplova Hrvatskoj treba. Ministar je rekao kao je za njega najbolja platforma F-16, da budu novi avioni i da ih ima manje.

– Stručna studija koja je napravljena ne ide ispod 12 aviona, rekao je Štimac.

Ivanjek je rekao kako nama treba borbeno zrakoplovstvo s punim spektrom sposobnosti. S obzirom da nije prošlo da uzmemo najmoćnije rabljene avione, donesena je odluka da nabavimo nove borbene avione.
– Dugoročno se mora doći do brojke od 12 aviona, naglašava Ivanjek.

– Naši postojeći migovi mogu letjeti do 2024. godine i ako do tada ne ugovorimo kupnju zrakoplova, to bi bio veliki problem zato što bi se ljudski potencijal, koji je i tako u osipanju, počeo još više osipati, ističe Ivanjek.

Štimac je rekao kako bi nam Amerikanci mogli ponuditi Block 50/52 što bi nas moglo zadovoljiti. Takav tip aviona imaju i Poljaci.

Ivanjek smatra da bi nas osnovni paket aviona mogao koštati milijardu dolara i to bi nam olakšalo iduću seriju nabave (HRT)

Komentari

Continue Reading

Društvo

Robert Valdec o lobistima /narikačama u svezi (ne)kupnje F-16 koju moraju pročitati svi, posebno u MORH-u

Published

on

Propala, je izgleda, nabavka F 16 Barak višenamjenskih lovaca opremljenih onako kako su ponuđeni na natječaju. Ovo pišem jer imam što reći o HRZ i nabavci zrakoplova – piše Valdec na svom fb profilu.

Zanimljivo je da sada nad propalim poslom najviše nariču oni koji su do jučer F-16 Barak nazivali ‘starim kantama’, ‘otpadom’ i sl.

Dobar dio njih (govorim o ‘velikim stručnjacima’) nariče po inerciji, samo zato jer su ‘popušili’ čaščenje od SAAB-a za koji su gorljivo navijali, a koje im je obećano ako se HRZ opremi Gripenima. Šveđani su ih tijekom tendera vodali kao medvjede po Švedskoj, trpali im u torbe mobitele, laptope, kemijske, rokovnike, vodali ih po večerama…, a oni, ‘stručno’, objašnjavali Hrvatima kako je Gripen daleko najbolja opcija. Jer, ‘novo je novo’.

Oni vještiji su, umjesto mobitela, rokovnika i kemijskih olovki, na račune dobili i nešto konkretnije – neću o imenima, dovoljno je proguglati najstrastvenije ‘Gripenovce’. Među njima ima novinara, ‘vojnih analitičara’, umirovljenih pilota, političara…

I o tom sam tenderu davno pisao. Između onog što su nam odredili da ‘smijemo’ kupiti, F 16 Barak je, po meni, bio najbolja opcija. Na stranu što se za isti iznos može kupiti eskadrila, realno, boljih višenamjenskih lovaca. Ako ne boljih, a onda ne lošijih, no osjetno jeftinijih, pod boljim uvjetima.

Ali, opremanje ratnog (a i civilnog) zrakoplovstva je ionako više politička odluka. Otprilike slična onoj kada je, danas u terminalnoj fazi, Croatia Airlines, umjesto Boing-a odabrala Airbus. I tu su se provizijama napunili offshore računi, sagradili dvorci u okolici Zagreba, no to je neka druga priča.

I u njoj su obje opcije između kojih smo mogli birati bile podjednako kvalitetne (financijski, Boing je nešto jeftiniji), dakle osim toga koji će Tuđmanov savjetnički lobi ubrati proviziju, odabir je signalizirao i političku naklonjenost (EU – SAD).

No vojne nabavke su ipak nešto posve drugo. U jednom razdoblju novinarske karijere bavio sam se, između ostalog, i naoružanjem i vojnom opremom, nabavkama, međunarodnom trgovinom, tržištem oružja i vojne opreme i to crnim i bijelim, obišao dosta međunarodnih sajmova naoružanja i vojne opreme širom svijeta, ponešto tvornica (po svijetu), razgovarao i s trgovcima i s kupcima i s korisnicima. Pa si utvaram da ponešto o tome i znam.

Ako ostavimo po strani politiku pa čak i cijenu i uvjete (npr. održavanje, obuka, rezervni dijelovi, eventualne modernizacije, nadogradnje), najznačajnija stvar pri odluci o odabiru određenog ‘proizvoda’ (nebitno radi li se o jurišnoj pušci, streljivu, zrakoplovu, tenku ili oklopnom vozilu…) su reference.

Dakle, je li se (kada, gdje, kako, u kojim uvjetima i kojem obujmu, koliko efikasno itd.) određeni proizvod dokazao u operativnoj upotrebi i koje su oružane sile već njime opremljene, kakva su im iskustva itd. Jedan od najslikovitijih primjera je jurišna puška AK 47 (i njene inačice) koja je odavno planetarni brend. Postao je to i pištolj Glock, izraelski UZI…

Složeniji sustavi poput zrakoplova, protuzračnih borbenih sustava, raketnih, radarskih i sličnih sofisticiranih sustava druga su priča, no činjenica da je neko oružje, oruđe ili sustav dokazan u operativnoj upotrebi tu je najvažniji. Mislim da ne treba elaborirati zašto je tome tako, dovoljno je napomenuti kako za tako delikatnu namjenu poput oružanog sukoba, nitko pametan neće kupiti ‘mačka u vreći’ bez obzira na to koliko ta vreća bila lijepa i bez obzira na to koliko prodavač te vreće slatkorječivo i uvjerljivo hvalio svoju robu.

I za takve ‘mačke u vreći’ postoje brojni primjeri – jedan od ne tako davnih bio je i naš tender za nabavku borbenih oklopnih vozila. U finalu ostala su dva ponuđača: finska ‘Patria’ i austrijski (zapravo američki) ‘Pandur’. Rezultate znamo – na tenderu je pobijedila Patria. S pravom.

Naime, Patria je već bila u naoružanju nekoliko svjetskih oružanih snaga, u operativnoj upotrebi (tu je bio i offset program, a još se vuku i repovi korupcijskih afera) .

No ‘Pandur2’, tada zapravo, nije postojao – bila je riječ o prototipu čiji ga je proizvođač gurao HV-u kako bi si počeo sastavljati referentnu listu. No unatoč tome, naši su ‘stručnjaci’ po medijima ispisivali hvalospjeve, svako malo putujući u Austriju po ‘rokovnike i penkale’, vješto prešućujući činjenice.

Poput one da je tijekom jedne demonstracije na jednom austrijskom poligonu, kojoj su nazočili i hrvatski novinari (znam i poimence koji), došlo do incidenta – nezgode, u kojem su ozbiljno ranjeni austrijski vojnici (loše rješenje strojnice na kupoli – povratne eksplozije ozlijedile su posadu). O tome, naravno, nije bilo riječi u medijima. Jebi ga, rokovnici su ipak bili u kožnom uvezu. A i nova Motorola Rizr Z8 je bila baš sexy.

Tako nismo mogli u našim medijima, čiji su novinari, ‘investigativno’ analizirali Gripen na licu mjesta – u Švedskoj, u organizaciji proizvođača/prodavača, pročitati o korupcijskim aferama koje još uvijek drmaju i Brazil i Tajland, i Češku i Južnoafričku republiku (nakon tendera na kojem je Gripen pobijedio).

Nije nigdje bilo niti riječi o Gripenima koji su se srušili, incidentima, a još manje o tome da je jedino ‘vatreno krštenje’ taj zrakoplov imao za vrijeme uvođenja ‘demokracije i ljudskih prava’ u Libiju, gdje je uspješno uništio nekoliko meta – par beduinskih šatora i jednu karavanu na devama.

Da se vratimo našim nesuđenim F 16 Barak.

Prvo, hrvatska strana koja je raspisala tender i odlučila spizditi naših pola milijarde dolara, trebala se na vrijeme informirati – no VOA, MVP i slične organizacije su zacijelo imale drugog, pametnijeg posla.

Drugo, ako ništa, bar je nekom, nadam se, došlo iz dupeta u glavu koliko je našim ‘strateškim partnerima’ zapravo stalo do nas.

I treće – da netko na vlasti ima muda pa da kaže kako ćemo, kad već ne možemo kupiti F 16 Barak, tražiti i ponude za, recimo, KAI T-50 Golden Eagle, PAC JF-17 Thunder/CAC FC-1 Xiaolong, Su-35, Su-30MKK…

Mnijem da bi, u tom slučaju, naši ‘strateški partneri’ ekspresno promijenili odluku i isporučili nam odmah eskadrilu F 16 Barak-a sa svim nadogradnjama, uz akcijski popust. Još bi dobili i komplet kuhinjskih noževa na poklon.

Robert Valdec Foto: fb/Valdec

Komentari

Continue Reading

Društvo

PUTIN OBJAVIO OTVORENI RAT ILUMINATIMA: Ako Soros ikad uđe u Rusiju, nikad više iz nje neće izaći!

Published

on

Rusija je izdala službeno priopćenje da je George Soros tražen “živ ili mrtav”, navodeći da su i on i njegova organizacija “prijetnja za rusku nacionalnu sigurnost.”

Sorošu je zabranjen ulazak u Rusiju još od prošle godine, kada se saznalo da je on pomogao uništenje ruske ekonomije u ranim ’90 -im, izvještava Veteranstoday.com, a prenosi Webtribune.

Još prije šest godina objavljeno je:

“Prva stvar koju trebate znati o “Goldman Sachs” je da je to najmoćnija investicijska banka na svijetu, da je svuda, da je to veliki vampir koji sisa lice čovječanstva i nemilosrdno dosipa svoj lijevak krvi koji miriše na novac.”

“U stvari, povijest nedavne financijske krize potpisana je od strane ove banke i njenih pitomaca.”

Soros je kao ova banka. Fil Butler kaže: “George Soros je zamijesio svaku političku pitu koja postoji. Ako postoji kriza na svijetu, sigurna je oklada da on ima udjela u tome. “

Može se reći da su Soros i Goldman Sachs ideološki pripadnici istog bratstva. Njihova strategija je malo drugačija, ali je krajnji rezultat uništenje života putem ekonomskog sustava (bilo da je u pitanju kapitalizam ili socijalizam) i politička manipulacija.

Soros misli da je nepobjediv. Misli da može kretati u politici cijele planete u nekoliko treptaja oka i da nitko ne može mu kaže da prestane. On je tvorac financijske alkemije. Smatra da može ubiti političku stabilnost Europe i Amerike bez izazova.

Soros je star, ali nije zastario. Njegova organizacija je nedavno razotkrivena u obavljanju tajnih operacija osmišljenih da destabiliziraju Rusiju. Povodom toga zanimljiv je citat procurio iz dosjea “Soros fondacije”:

“Naš interes je da se uključimo u aktivnosti ruskih pokreta koji se bore protiv tradicionalnih vrijednosti. Ali imenovanje naše strane je problematično: mi smo u poslu kanaliziranja novca u drugim zemljama u političke svrhe. “

Sada se vidi pravo lice Soroša. Sve te priče o pomaganju sirijskim izbjeglicama, o spašavanju Ukrajine, o “građanskim pravima” i uvođenju “demokracije” u Rusiju su samo dimna zavjesa.

Prema Butleru, sve je to infekcija Soroša. Soros želi uništiti rusku tradicionalnu obitelj. On želi da Rusija bude kao zoološki vrt, a “demokracija” je termin kojim obmanjuje mase.

Soros je u veljači 2015.godine napisao da je “Putin veća prijetnja postojanju Europe od ISIS-a” i takvim izjavama je samo otpočeo svoj đavolji plan.

“Čelnici SAD-a i EU griješe kad misle da je Rusija potencijalni saveznik u borbi protiv islamske države. Dokazi ih osporavaju. Putinov cilj poticanje razgradnje EU, a najbolji način da to postigne je da poplavi Europu sirijskim izbjeglicama. “

“Ruski avioni su bombardirali civilno stanovništvo u južnoj Siriji i natjerali ih da pobjegnu u Jordan i Libanon. Sada je u pustinji 20 tisuća sirijskih izbjeglica koje čekaju prijam u Jordan. “

A dokazi ovakvih tvrdnji? Pa, dokazi su u samom Sorošu. Ono što on kaže je dovoljno. Nema potrebe za istragama. Soros je alfa i omega, početak i kraj. I ako dokazi slučajno ukazuju na nešto drugačije onda moraju biti odbijeni. Ako se Rusija zaista bori protiv terorista onda je takva informacija ipak lažna jer se Soros sa njom ne slaže.

Soros ne shvaća da je ranjiviji nego ikada ranije jer se ne ponaša praktično. Teži da dopuni ideološke dogme i zanemaruje istinu.

Vjerojatno je istina da je Soros protiv izraelskog režima, ali ono što on daje to s druge strane uzima.

Svidjelo se to njemu ili ne, Soros neizravno podupire izraelske zločine time što podržava organizacije za rušenje Asada. Ako zaista želi učiniti nešto dobro onda bi se trudio da stvari popravi a ne da podržava zločinačke ideologije koje vode uništavanju.

Soros je agent novog svjetskog poretka.

Rusiji je očito bilo dosta ovog čovjeka i na kraju su mu zabranili pristup državi. Soroša i njegovu subverzivnu organizaciju označili su kao “prijetnju nacionalnoj sigurnosti.”

“Soroš je špekulant i samoproglašeni filantrop, a njegove malverzacije oslobođene od poreza su sastavni dio ratne mašinerije” – riječi su Williama Engdahla.

On je očito u pravu. Ali Rusija je više nego spremna odstraniti Soroša. Ako se ikad Soros ohrabri ući u Rusiju, nikada više iz nje neće izaći.

Rusija potresa same temelje novog svjetskog poretka i političkog sotonizma.

Veteranstoday.com | Webtribune.rs | Croative.net

Komentari

Continue Reading

Facebook

Popularno