Connect with us

Društvo

Pogledajte veliki intervju sa Slobodanom Praljkom koji je nestao s YouTubea

Objavljeno

- datum

Davne 2001. Praljak, gostujući kod Bolkovića u emisiji “2 u devet”, u razgovoru koji je trajao preko dva sata, iznio je svoju verziju događaja u BiH devedesetih godina, opisao ulogu HVO-a i HV-a, sukobe s Armijom BiH i slično. Zanimljivo, dio ovog intervjua prije nekoliko dana uklonjen je s YouTubea.

Slobodan Praljak u Haag je izručen početkom travnja 2004. godine. Krajem 2001. godine dao je poznatom novinaru Romanu Bolkoviću veliki intervju u kojem je iznio svoje viđenje situacije u BiH. Suđenje Praljku počelo je nedugo nakon izručenja, a trajalo je više od 12 godina.

Prošlog tjedna Praljak, nakon što je nakon žalbe proglašen krivim, u sudnici, pred očima cijelog svijeta, popio je otrov i ubrzo umro.

Davne 2001. Praljak, gostujući kod Bolkovića u emisiji “2 u devet”, u razgovoru koji je trajao preko dva sata, iznio je svoju verziju događaja u BiH devedesetih godina, opisao ulogu HVO-a i HV-a, sukobe s Armijom BiH i slično. Zanimljivo, dio ovog intervjua prije nekoliko dana uklonjen je s YouTubea, piše Index.hr.

“Pitali ste me imam li drugi dio razgovora s Praljkom.

Imao sam. Na Tubi.

No iako sam ja vlasnik materijala i nikada zbog vlasničkih prava nisam tražio da se išta skida s YT, očito je da je nekome Praljkova verzija smetala nepodnošljivo, do ušutkavanja.

To je to smeće kojemu su puna usta demokracije, Drugog, sloboda, Voltairea i onog sranja o obrani prava na tuđu istinu itd itd.

Gledam i danas hrvatsku javnost: četvrt stoljeća jedni te isti profesionalni su humanisti, etalonski pravednici među narodima i narodnostima.

Ovdje neće na dobro. Ne može”, napisao je Romano Bolković na svom Facebooku prije nekoliko dana, nakon što je dio razgovora koji objavljujemo u nastavku nestao s YouTubea.

 

Praljak: “Probajmo se ponašati kao u sudnici”

“Danas nam je cilj samo jedno. Ostavit ćemo svu politiku po strani, bavit ćemo se isključivo rekonstrukcijom sukoba u BiH”, rekao je u uvodu urednik i voditelj Romano Bolković. Intervju je rađen u vrijeme kad je bilo očito da će Praljak svakog časa biti izručen Haagu, a s današnjeg aspekta predstavlja interesantan uvid u ulogu Hrvatske i HV-a u ratu u BiH iz perspektive Slobodana Praljka.

“Ja sam se otvoreno govoreći pripremao za ovu emisiju jer je boj političkih interpretacija o tom ratu tako velik da je nužno zbog velikog broja mrtvih, zbog groznog rata ponašati se upravo ovako. Probajmo se dakle ponašati kao u sudnici. Ja ću iznijeti argumente, hladno koliko je to moguće.

Moja temeljna pretpostavka je da niti je Franjo Tuđman dijelio BiH, niti je Hrvatska vojska bila u BiH, niti je HVO napao Armiju BiH.

Druga osnovna teza, Hrvatska je učinila sve da pomogne održanju, konstituiranju BiH, da obuči i naoruža muslimane do one granice kad su oni koncem 1993. godine, u potpunoj nemogućnosti da se bilo gdje odupru Srbima, napali hrvatski narod, odnosno hrvatsku vojsku u BiH”, rekao je Praljak u uvodu i potom se vratio na početak, na raspad Jugoslavije odakle je, kako je smatrao Praljak, sve krenulo.

Spomenuo je Muslimansku deklaraciju, dokument prema kojem su, smatrao je Praljak, Bošnjaci željeli postati temeljni narod u BiH.

“Nikada se Izetbegović nije odrekao teze o temeljnom narodu, niti se odrekao teze o onome što je u Muslimanskoj deklaraciji napisano”, govorio je Praljak.

“Islamska deklaracija i temeljni narod s jedne strane, Srbi s druge strane i strahoviti napad na Hrvatsku pokazao je hrvatskom narodu jasno što se događa. Onda se pokazalo da su one teze o bratstvu i jedinstvu pale u vodu”, objašnjavao je Praljak dodajući da su se narodi okupili oko stranaka. U hrvatskom slučaju to je bio HDZ.

 

Praljak o početku rata

“Prvi spor koji se tamo događao je da je muslimansko vodstvo proglasilo 6. travnja napadom na BiH, što naprosto ne odgovara istini. Za hrvatski narod početak rata seže daleko prije, a to je napad crnogorskih rezervista, kad su sravnili selo Ravno koji se nalazi u BiH. Koji narod može mirno gledati kako se odvija rušenje jednog njihova sela? Kako narod onda može beskrajno vjerovati rukovodstvu u Sarajevu da nema nikakvog rata, da nije počeo rat napadom na teritorijalni dio BiH samo zato što je to hrvatski dio, a ne muslimanski dio. Dakle, rat u BiH nije počeo u travnju 1992. godine, nego je počeo napadom na selo Ravno koji se dogodio 1991. godine”, rekao je Praljak.

“Institucije hrvatskog naroda koje su se tada stvarale u BiH potpuno su legalne”, rekao je Praljak u emisiji. Kao glavni argument tim tezama Praljak navodi činjenicu što je u trenutku nastanka takvih institucija 2/3 teritorija BiH bilo pod srpskom okupacijom.

“Općine uređuju i organiziraju narodnu obranu, a u slučaju rata organiziraju upravljanje oružanim snagama”, pročitao je Praljak dio ustava BiH.

“Vrlo je jasno da je bitno pravo naroda da se brani, a i ustavne odredbe omogućuju pravo općina da se udruže”, rekao je Praljak. Dakle, on je tvrdio da Herceg-Bosna kao politička organizacija općina ni na koji način nije kršila BiH ustav.

 

O HV-u u BiH

Nadalje, Praljak je tvrdio da Izetbegović nikada nije želio potpisati vojni sporazum između dviju država, a što je Tuđman predlagao.

“Ostaje stalno nejasno odbijanje tog sporazuma. To bi nam omogućilo da zakonski možemo poslati jedinice da obrane BiH”, rekao je Praljak.

U iscrpnom intervjuu Praljak je pokazao desetak karata, na kojima je pokušao objasniti vojno stanje u BiH u određenom trenutku rata u toj zemlji.

“Vrlo je jasna činjenica da se nije izdala zapovijed za odlazak na teritorij BiH, dragovoljci su imali pravo doći u BiH. Zabuna se stvarala jer dragovoljci često iz drugih, svojih privatnih razloga nisu željeli skinuti oznake Hrvatske vojske. Oni su time pokazivali da su iskusni ratnici, ali to je stvaralo dojam da su postrojbe HV-a na području BiH”, rekao je Praljak dodavši da nikada broj takvih dragovoljaca nije prešao 1500 ljudi.

Praljak je konstatirao da se u hrvatskom tisku tijekom godina raširilo puno laži o stanju u BiH.

“Ja ovdje imam dužnost pokazati kakva je točno situacija bila. Ja ne vjerujem da bi onaj dio hrvatskog naroda nekritički prihvatio toliko laži, da bi se barem malo zapitao o čemu se tu radi”, rekao je Praljak dodavši da ni “deset ovakvih emisija ne bi bilo dovoljno da se sazna istina”.

 

O ratu Armije BiH i HVO-a

“Kada protiv Srba nisu izborili nijednu iole važniju pobjedu, oni se okreću prema Hrvatima da nadoknade cijelu tu situaciju”, rekao je Praljak o početku sukoba HVO-a i Armije BiH.

“Motivi su bili da se negdje mora postići vojna pobjeda. Vi kad imate vojsku koja trpi poraze, ona jednog trenutka mora imati pobjedu. Ali treba konstatirati da je to proizvelo takvo stanje”, rekao je Praljak. Dakle, po njemu, kako je govorio, jedan od glavnih sukoba između Hrvata i Bošnjaka leži u činjenici da je Armija BiH gubila rat protiv Srba.

“Armija BiH se pregrupira. Potpuno zanemaruje akcije prema Srbima”, tvrdio je Praljak pokazujući brojne karte zalijepljene na pano u studiju.

 

O mudžahedinima

“Ovo su kazete propagande mudžahedina koji su dolazili u BiH. To je već 1993. godina. Mi znamo da oni dolaze, upozoravamo Hrvatsku da oni dolaze. Gore se već događaju zločini. Svi pokušaji da se to zaustavi padaju u vodu. Vidjeli ste da je ovim mudžahedinima sve krivo, od Butros Butros-Galija do Franje Tuđmana”, rekao je Praljak nakon jedne snimke koja prikazuje mudžahedine u BiH.

“To je konac 1992. godine, početak 1993. U onom trenutku kad je muslimanski način bio ugrožen zvjerstvima Srba, došli su na rub ostanka, narod jednostavno tog trenutka ne vidi nikakvog izlaza osim izlaska u nacionalni, a u islamu je to vjerski osjećaj, zajednica svih muslimana. Moramo konstatirati kako je to bilo, ne možemo zatvoriti oči”, objašnjavao je Praljak svoje viđenje velike islamizacije BiH za vrijeme rata.

 

O zločinu u Ahmićima

Praljak je, nadalje, tvrdio da se Sarajevo relativno lako moglo deblokirati, ali da to nije odgovaralo bošnjačkim vlastima. Njima je, smatrao je Praljak, odgovaralo da Sarajevo ostane u blokadi jer bi u protivnom svi ljudi iz njega pobjegli, što bi bio udarac bošnjačkim vlastima, s obzirom na to da je u blokadi bio velik broj ljudi muslimanske vjeroispovijesti.

Govoreći u kontekstu zločina, Praljak je kratko spomenuo i Ahmiće.

“HVO je u jednom trenutku napravio zločin u Ahmićima, to možemo sasvim sigurno konstatirati”, rekao je Praljak.

“Kad počne jedna spirala ratnih sukoba, nju je jako teško zaustaviti. Ja tvrdim da ta spirala nije počela od nas i u nijednom trenutku nije bila temeljena na vojnoj doktrini, bilo u podjeli Bosne. Krivnja je vrlo teška. Mi nismo smjeli napraviti ništa što bi naštetilo Hrvatskoj. Da smo bilo što napravili što smo mogli, mi bismo bili izjednačeni s agresorom. Mi smo se cijelo vrijeme dovodili u pasivno stanje, čekajući kad će nas udariti”, objašnjavao je Praljak.

Nešto kasnije u emisiji, na upit gledateljice, Praljak se opet vratio na zločin u Ahmićima. Gledateljica je pitala je li prste u tom zločinu imala i britanska tajna služba.

“Ja nikad nisam bježao od toga da kažem što kod nas nije valjalo. Imali smo i logore kojih se trebamo stidjeti jer se tada vojska raspala i mi smo tada morali zarobiti ono što smo morali zarobiti. Ali način na koji su ti logori vođeni nije bio dobar. Ali to opet nije bilo smišljeno napravljeno.

Indicije su bile strahovito čvrste, kako mi se činilo, da neka obavještajna služba želi produbiti sukob između Hrvata i muslimana da Srbe spasi one slike u svijetu. Ostaje činjenica da je Bob Stewart 12 sati bio tamo, da je imao kamere, da je odmah u svijet otišla slika o tome. To ne negira činjenicu da je tamo ubijeno sto ljudi. Ali tamo je selo bilo branjeno. Postoji spirala zločina, isti dan je počinjen jedan veliki zločin. A prije toga su muslimani napravili ogroman broj zločina. Taj nesrazmjer je velik. Oni su u Doljanima pobili ljude gdje nijedne puške nije bilo. Ostaje činjenica da smo mi na sebe navukli krimen, a nitko u Hrvatskoj tko o nama već godinama govori kao o zločincima nije htio dopustiti da mi pred nekim saborskim povjerenstvom kažemo na kraju krajeva kakva je ta istina bila”, rekao je Praljak dodavši da knjige koje su se o tome pisale nisu došle do velikog broja čitatelja. Praljak je zaključio da su indicije o sudjelovanju britanske tajne službe u zločinu u Ahmićima bile velike, ali dodaje da to nije dokazano.

 

Kasnije se Praljak opet vratio na zločin u Ahmićima

“Ostaje činjenica koju mi ne možemo negirati da je tamo počinjen zločin. Ni u ludilu ne bih odgovornost prebacio na svog prijatelja i vojnika Tihomira Blaškića, Kordića i tako dalje. To je naprosto počinila manja grupa ljudi, izvan kontrole. Sasvim je sigurno, ono što ja znam, da general Blaškić nije znao što se tamo dogodilo. A poslije toga u tom ratnom ludilu teško je bilo pohvatati sve konce i nekoga zatvoriti. Ali taj zločin nastao je nakon čitavog niza zločina, kad zapravo raste tenzija da se iz mira, iz fotelja to ne može objasniti. Ljudi ne shvaćaju kakav je to rat”, opet se na Ahmiće vratio Praljak nešto kasnije u emisiji.

 

O ambicijama Hrvatske da pripoji dio BiH

Na pitanje voditelja je li bilo ambicija da se Herceg-Bosna pripoji Hrvatskoj, Praljak je rekao da se to moglo napraviti do jeseni 1992. godine.

“Mi smo to mogli napraviti do kasne jeseni 1992. godine. Poslije toga to više nismo mogli. A nije se moglo napraviti iz još nekoliko razloga, vrlo čvrstim produbljivanjima rata od nekih stranih sila koje su onda stajale na srpskoj strani, prije rata i sada. I zbog najvažnije stvari, a to je sudbina Hrvatske. Tuđman je vodio politiku da je Hrvatska temelj, a to smo mi osjećali i bili smo spremni na tu žrtvu”, objasnio je Praljak.

 

O trgovini s naftom sa Srbima

“Sa Srbima je bila druga priča. Sa Srbima smo trgovali naftom isključivo zbog spašavanja izbjeglica i ranjenika koji su nastradali u sukobima s muslimanima. Kiseljak prije svega i oko Konjica. Da bismo izvukli tisuće ljudi, nakon što su poklani oni koji se nisu uspjeli izvući, Srbima smo davali naftu da nam u bolnicama liječe ranjenike iz Kiseljaka koji se nikako nisu mogli izvući, da preko njihova teritorija dostavimo municiju”, objasnio je Praljak trgovinu naftom sa Srbima u BiH.

 

Opet o mudžahedinima

U BiH je došlo oko 3500 mudžahedina, rekao je Praljak.

“Oni preuzimaju bitne vojne operacije. Ostaje činjenica da je to snaga koja nema veze s BiH kao s građanskom državom, državom triju naroda”, rekao je Praljak dodavši da je velik broj tih ljudi povezan s terorističkim događajima.

“To je jedan vrlo zanimljiv materijal, svaka tajna organizacija bi to rado imala u svojim informacijama”, rekao je Praljak pokazavši veliki spis s imenima i slikama navodnih mudžahedina.

“Izetbegović je bio zapovjednik mudžahedina. On ničim nije negirao u intervju za Oslobođenje da je bio njihov zapovjednik”, rekao je Praljak.

“Kod nas se o mudžahedinima, o tome što jesu, koliko ih je bilo, imaju li spavača, u nas se o tome počelo govoriti tek nakon što su u Americi napravili ono što su napravili”, rekao je Praljak nešto kasnije u emisiji misleći na napad na WTC u rujnu 2001. godine, nepune tri godine prije snimanja ove emisije.

“Ja sam pokazao mudžahedine da se pitamo što je bilo s dvadeset i jednim Bugojancem koji su ovim ljudima, prema ono malo informacija što imamo, služili kao pokretne mete. Nikada Alija Izetbegović nije rekao o čemu se tu radi, gdje su kosti i leševi onih da ih obitelji mogu pokopati”, rekao je Praljak o jednom od mudžahedinskih zločina.

 

O kraju rata i Oluji

Pri kraju emisije Praljak se osvrnuo na kraj rata i akciju Oluja u Hrvatskoj koja se odrazila na stanje u BiH.

“Hrvatska je u Oluji pokazala snagu dobrim dijelom jer je dobar dio rata protiv Srba na sebe preuzeo HVO. Onda HVO i HV kreću prema Kupresu, Livnu, čitava se strateška pozicija mijenja, Oluja, mi spašavamo Bihać, Amerikanci moraju spašavati Srbe zabranom ulaska u Banja Luku. Taj rat u Hrvatskoj je Hrvatska dobila potpuno, a mi smo dolje obranili sve ono što se u jednom tako lošem sastavu moglo obraniti. Može se reći da smo se kao strana s malobrojnom vojskom obranila i stvorila pretpostavke da u toj zajedničkoj državi ima svoj ravnopravan položaj. Nažalost, to se nije dogodilo, mi smo izgubili poslije rata”, rekao je Praljak.

 

O padu Posavine

Praljak je konstatirao da uvijek u ratu kad bi se izgubio neki teritorij, pojavile bi se teorije o izdaji. Dodao je da to nije bio samo hrvatski slučaj, već su i Srbi kad god bi nešto izgubili govorili o tome da je netko nešto izdao.

“Posavina nije izdana, ona je naprosto pala pod udarima tada vrlo dobro organizirane Mladićeve vojske. Da je Tuzla tada radila pola onoga što smo mi radili s ove strane, onda bi to bila drugačija priča. Tamo su četnici ostavili izrazito male snage da blokiraju i pucaju”, rekao je Praljak.

 

O bošnjačkoj vojsci

Na kraju emisije puštena je jedna snimka iz BiH nastala 1995. godine. Na njoj bošnjački vojnici pozdravljaju Alaha.

“Što govore oni. Oni govore na Alahovom putu. Oni govore o BiH bošnjačkog naroda, ne spominju se druga dva naroda. Najvažnija stvar, za koga se oni bore, za Alaha protiv Vlaha. Vlasi su pravoslavci i katolici. Dakle, to je vjerski rat. Koliko god se trudili da sakriju činjenicu da je to već krajem 1992. godine postajao vjerski oblik ratovanja. Oni koji se bave politikom morali bi to znati prije nego olako daju svoje prosudbe”, rekao je Praljak nakon posljednjeg priloga u emisiji.

Izvor: Dnevnik.ba

Komentari

Oglasi
Komentari

Društvo

Zabranjen film ‘Staljinova smrt’ jer ‘uvredljivo ismijava sovjetsku prošlost’

Objavljeno

- datum

 PUTINOVA REPRESIJA   Nikita Mihalkov je autor filma o staljinizmu “Varljivo sunce” za koji je 1994. dobio Veliku nagradu ocjenjivačkog suda u Cannesu za najbolji strani film

Rusko ministarstvo kulture otkazalo je u utorak prikazivanje francusko-britanske komedije “Staljinova smrt” koja je u ruska kina trebala doći u četvrtak i koju su ruski filmski radnici i političari ocijenili uvredljivom i “propagandnom”.

“Dozvola za distribuciju filma “Staljinova smrt” je povučena”, rekla je za AFP glasnogovornica odjela za film pri ministarstvu. Film Armanda Ianuccija koji se u četvrtak trebao početi prikazivati u Rusiji i koji je bio zabranjen za osobe mlađe od 18 godina, na komičan način priča o borbi Staljinovih najbližih suradnika za vlast nakon njegove smrti 1953.

Filmski radnici, zastupnici i političari u Rusiji koji su u ponedjeljak pogledali film u ministarstvu kulture, potpisali su apel upućen ministru Vladimiru Medinskom tražeći zabranu prikazivanja komedije koja je “udar na ruske državne simbole”.

“Zahtijevamo da provedete dodatno sudsko vještačenje i u međuvremenu povučete dozvolu za prikazivanje filma”, piše dvadesetak ruskih uglednika, među kojima redatelj Nikita Mihalkov i kći sovjetskog generala Georgija Žukova, Era Žukova.

Medinski je ocijenio da se film može tumačiti kao “uvredljivo ismijavanje sovjetske prošlosti, zemlje koja je pobijedila fašizam, sovjetske vojske i običnih ljudi, pa i žrtava staljinizma”. Otkazivanje početka prikazivanja filma nije “cenzura”, rekao je ruskim novinarima.

Kritiziran je i izbor vremena izlaska filma, samo tjedan dana prije proslave 75. obljetnice sovjetske pobjede u Staljingradu nad nacističkom Njemačkom. Potpisnici peticije objavljene na mrežnoj stranici ministarstva, drže da je taj “propagandni film (…) uvreda za sve koji su poginuli i koji su preživjeli” Staljingradsku bitku.

“Ne samo Staljin, nego i svi njegovi maršali, pa i Žukov, prikazani su kao slaboumnici, iako su pobijedili u ratu”, rekao je za AFP jedan od potpisnika, Pavel Požigajlo, član savjetodavnog vijeća ministarstva kulture. “Ovakvi filmovi jednostavno ne bi trebali dolaziti u Rusiju a oni koji kupuju slične filmove ne bi trebali raditi u našoj zemlji”, istaknuo je drugi potpisnik, Nikita Mihalkov, nakon gledanja filma, pokazuju snimke portala Komsomolske Pravde.

Autor: Hina

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Društvo

Hasanbegović: Salonski kvaziljevičari 24 sata na dan sjede na zagrebačkoj špici i ispijaju kave i troše novac od te “fašističke države” u kojoj žive

Objavljeno

- datum

Zlatko Hasanbegović, bivši ministar kulture, inače novi član Kazališnog vijeća HNK, nakon što je bio na premijeri predstave redatelja Olivera Frljića “Šest likova traži autora”, kaže: “Ja sam došao, pogledao i nisam bio šokiran”.

“Ima tu možda elemenata i mazohizma, a ima i veze s mojom urođenom znatiželjom. Morao sam doći pogledati”, rekao je Hasanbegović, koji je u kontekstu predstave i onih koji su se tamo našli, spominjao “wannabe zvijezde i novu socijaldemokratsku haljinu s Burberry uzorkom Milanke Opačić”.

“Bilo mi je zanimljivo vidjeti me kako izgledam sa svinjskom glavom, kako me pričešćuje s kokainom biskup Mile Bogović …”, rekao je u razgovoru za RTL i dodao: “Ja sam došao, pogledao i nisam bio šokiran”.

Osvrnuo se i na to da sada sjedi u počasnoj loži HNK-a Zagreba, rekao je: “Spletom okolnosti moram biti u loži. U ložama nisam bio nikad u životu. Zanimljivo je gledati to ozračje uvijek istih lica te naše celebrity scene. Očigledno su preplaćeni na lože i na domjenak”.

O pojmu “kvaziljevičari” koje on sam stalno spominje, objasnio je, kako on smatra: “To su klišeji koji su izgubili bilo kakvo značenje. Kad sam govorio o tome, govorio sam o salonskim kvaziljevičarima koji 24 sata na dan sjede na zagrebačkoj špici i ispijaju kave i troše novac od te “fašističke države” u kojoj žive”.

Za sebe kaže da se ne prepoznaje kao desničar i poručuje: “Ja sam čovjek širokih shvaćanja. Riječ sloboda obilježava moje političko djelovanje”.

Što se tiče zagrebačkog HNK-a, kaže: “Sve što je dobro će se pozdraviti. HNK Zagreb je stožerna kulturna ustanova i kao takva mora imati podršku od države”, istaknuo je, a komentirao je i neprofitne medije: “Ono što se naziva neprofitni mediji i što su parapolitičke i paraideološke platforme i one se ne mogu financirati iz državnog proračuna. Nema više toga da se novac dijeli političkim dekretom”.

Na opasku da je fokusiran na ideološko – kulturno – medijski prostor, ali to nije najvažnija stvar, Hasanbegović je upozorio: “Taj prostor je jako važna stvar, naša stranka je utemeljena na jasno orijentiranim vrijednostima i načelima iza kojih stojimo, ali to nisu jedina pitanja. Medije najviše zanima ovo, ali ja vas pitam zašto onda postoje toliki otpori stanovitim promjenama?”

Što se pak tiče europarlamentarnih izbora, do njih je, kaže, još mnogo vremena, ali svaka ozbiljna stranka mora sudjelovati na svim parlamentarnim izborima, a što se tiče predsjedničkih – “o tome ću pričati kad to dođe na dnevni red. Mi ćemo iznijeti svoje stajalište i naši birači će znati što činiti” – donosi Hrvatska-danas.hr

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Društvo

TKO JE ZAUSTAVIO ULAGANJE BOEINGA U HRVATSKU? I kako je zbog Kotromanovića i Vrdoljaka država izgubila milijarde eura

Objavljeno

- datum

 NEVJEROJATNO, SULUDO …    U Hrvatskoj se ponovno vodi besmislena i banalna rasprava oko nabave vojnih zrakoplova. Jedni smatraju da su zrakoplovi bespotrebni i skupi, dok drugi vjeruju kako pod hitno trebamo obnoviti i modernizirati vojno zrakoplovstvo. Naravno, nitko ne postavlja pitanje kako smo se doveli u situaciju da nemamo borbenu sposobnost braniti hrvatsko nebo, jer se avioni koji ispravno lete, mogu izbrojiti na prste jedne ruke. Naša redakcija u posjedu je e-mailova o tajnim pregovorima Vlade s utjecajnim lobistom Matthewom Milletom.

Ovom prilikom, objavljujemo tek manji dio dostupnog materijala. Ti pregovori vođeni su tijekom 2013. i 2014. godine, dakle za vrijeme Vlade Zorana Milanovića. U jednom od mailova, Matthew Millet hrvatske partnere podsjeća na dogovor s tadašnjim ministrom obrane Antom Kotromanovićem. Millet tvrdi kako je Kotromanović obećao prodaju pet helikoptera češkoj CZE kompaniji iz Praga – donosi dnevno.hr.

Ovaj posao trebao je biti preduvjet dolaska Boeinga u Hrvatsku. U propali Zrakoplovno-tehnički centar, Boeing je imao namjere uložiti veliki kapital. Zadržali bi sve zaposlenike, ali ih i dodatno školovali te otvorili veliki broj novih radnim mjesta. Također, Hrvatska bi imala najmoderniji servisni centar zrakoplovstva u ovom dijelu Europe. Na žalost, ni ovaj projekt nikada nije realiziran. Iz nekog razloga, ministar Kotromanović ignorirao je navodni dogovor s Matthewom Milletom.

Gospodin Millet zastupao je i Cantor Fitzgerald, jednu od najmoćnijih američkih financijskih agencija koja je bila zainteresirana i za osiguranje kreditnih linija prema Agrokoru. Za hrvatsku Vladu, Millet je tada imao nekoliko ponuda velikih multinacionalih kompanija i o svemu je razgovarao s ministrom gospodarstva Ivanom Vrdoljakom. U načelu, Vrdoljak je oduševljeno pozvao Milleta da njegovi klijenti ulože u Hrvatsku, ali u praktičnom smislu, do realizacije posla nikada nije došlo. Čim bi trebalo dogovoriti konkretne detalje, Vrdoljak bi se ogradio i prebacio operativnu odgovornost na svoju zamjenicu Sabinu Škrtić. Škrtić nije imala ovlasti donijeti važne odluke, loše je vladala engleskim jezikom i vremenom je Millet potpuno izgubio strpljenje te bijesan napustio Hrvatsku.

Ne znam mogu li čitatelji dočarati kako ove situacije izgledaju u normalnom svijetu. U svakoj uređenoj državi, kada se pojave ozbiljni potencijalni ulagači u velike strateške projekte od nacionalnog interesa, odmah se osnivaju radne skupine koje svakodnevno surađuju s menadžmentom koji predstavlja investitora. Sabina Škrtić kasnije je završila u Prvom plinarskom društvu Pave Vujnovca. Zapravo, osim nevjerojatnog razvoja PPD-a, ništa bitno nije se dogodilo za vrijeme Vrdoljakovog vođenja Ministarstva gospodarstva.

Znalo se za slom Agrokora

Isto tako vrijedi napomenuti da je Franz Bucher, glavni direktor Cantor Fitzgeralda za Europu, pokazao izniman interes za posao kreditiranja i restrukturiranja Agrokora. Znači, već 2014. godine u svjetskim financijskim krugovima znalo se za budući kolaps koncerna Agrokor. Neke od tih ponuda išle su i preko nadležnih ministarstva Vlade Republike Hrvatske i opet, ne samo da nisu postignuti nikakvi konkretni dogovori, nego su potencijalni partneri i ulagači bijesni napustili Hrvatsku. Naši političari igraju neku čudnu igru. Na deklarativnoj razini zovu investitore da ulože u Hrvatsku, ali kada se ovi pojave, odjednom nastanu problemi. Pristojno ih prime, saslušaju i onda stvari stanu i ne miču se ni centimetra. Nema nikakvih pomaka.

I sada taj isti Ivan Vrdoljak, zbog kojeg je Hrvatska vjerojatno izgubila milijarde eura stranih investicija i tisuće novi radnih mjesta glavni je politički partner premijera Andreja Plenkovića. Brojne afere, od famoznih razdjelnika do bliskih veza s vlasnikom PPD-a Pavo Vujnovcem, ne treba valjda više ni spominjati. Vrdoljak je hodajuća metafora politike bez stvarnog sadržaja, s vrlo stvarnim poslovnim interesima u pozadini.

Ali vratimo se na priču o nabavi novih borbenih zrakoplova. Po svemu sudeći, Hrvatska, da je ne vode ovakvi političari, uz pomoć stranih stručnjaka, investitora i kompanija, mogla je praktički sama proizvoditi borbene zrakoplove i helikoptere te ih održavati i servisirati, oslanjajući se na svoju infrastrukturu. U jednom tekstu, nemoguće je sažeti sve grijehe pojedinog ministra, a kamoli čitavih Vlada. Poanta je u tome da se ništa bitno ne mijenja. Uhljebe i kriminalni oligarsi u političkim odijelima i dalje s ispruženom dlanom traže svoj postotak, reket ili proviziju. Pristali bi investitori i na takve ucjene kada red ne bi bio toliko dugačak. Od načelnika općina koji diže mještane na pobunu pa sve do samih ministara, svatko hoće svoj dio. Na kraju, tako su bezobrazni i oholi da ne dobiju ništa. Kako oni, tako ni Hrvatska u koju nitko donekle pošten i normalan više ne želi uložiti ni jedan cent svog kapitala.

Autor: Marin Vlahović/ izvor: ovdje

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Facebook

Popularno