Connect with us

Društvo

Pogledajte veliki intervju sa Slobodanom Praljkom koji je nestao s YouTubea

Objavljeno

- datum

Davne 2001. Praljak, gostujući kod Bolkovića u emisiji “2 u devet”, u razgovoru koji je trajao preko dva sata, iznio je svoju verziju događaja u BiH devedesetih godina, opisao ulogu HVO-a i HV-a, sukobe s Armijom BiH i slično. Zanimljivo, dio ovog intervjua prije nekoliko dana uklonjen je s YouTubea.

Slobodan Praljak u Haag je izručen početkom travnja 2004. godine. Krajem 2001. godine dao je poznatom novinaru Romanu Bolkoviću veliki intervju u kojem je iznio svoje viđenje situacije u BiH. Suđenje Praljku počelo je nedugo nakon izručenja, a trajalo je više od 12 godina.

Prošlog tjedna Praljak, nakon što je nakon žalbe proglašen krivim, u sudnici, pred očima cijelog svijeta, popio je otrov i ubrzo umro.

Davne 2001. Praljak, gostujući kod Bolkovića u emisiji “2 u devet”, u razgovoru koji je trajao preko dva sata, iznio je svoju verziju događaja u BiH devedesetih godina, opisao ulogu HVO-a i HV-a, sukobe s Armijom BiH i slično. Zanimljivo, dio ovog intervjua prije nekoliko dana uklonjen je s YouTubea, piše Index.hr.

“Pitali ste me imam li drugi dio razgovora s Praljkom.

Imao sam. Na Tubi.

No iako sam ja vlasnik materijala i nikada zbog vlasničkih prava nisam tražio da se išta skida s YT, očito je da je nekome Praljkova verzija smetala nepodnošljivo, do ušutkavanja.

To je to smeće kojemu su puna usta demokracije, Drugog, sloboda, Voltairea i onog sranja o obrani prava na tuđu istinu itd itd.

Gledam i danas hrvatsku javnost: četvrt stoljeća jedni te isti profesionalni su humanisti, etalonski pravednici među narodima i narodnostima.

Ovdje neće na dobro. Ne može”, napisao je Romano Bolković na svom Facebooku prije nekoliko dana, nakon što je dio razgovora koji objavljujemo u nastavku nestao s YouTubea.

 

Praljak: “Probajmo se ponašati kao u sudnici”

“Danas nam je cilj samo jedno. Ostavit ćemo svu politiku po strani, bavit ćemo se isključivo rekonstrukcijom sukoba u BiH”, rekao je u uvodu urednik i voditelj Romano Bolković. Intervju je rađen u vrijeme kad je bilo očito da će Praljak svakog časa biti izručen Haagu, a s današnjeg aspekta predstavlja interesantan uvid u ulogu Hrvatske i HV-a u ratu u BiH iz perspektive Slobodana Praljka.

“Ja sam se otvoreno govoreći pripremao za ovu emisiju jer je boj političkih interpretacija o tom ratu tako velik da je nužno zbog velikog broja mrtvih, zbog groznog rata ponašati se upravo ovako. Probajmo se dakle ponašati kao u sudnici. Ja ću iznijeti argumente, hladno koliko je to moguće.

Moja temeljna pretpostavka je da niti je Franjo Tuđman dijelio BiH, niti je Hrvatska vojska bila u BiH, niti je HVO napao Armiju BiH.

Druga osnovna teza, Hrvatska je učinila sve da pomogne održanju, konstituiranju BiH, da obuči i naoruža muslimane do one granice kad su oni koncem 1993. godine, u potpunoj nemogućnosti da se bilo gdje odupru Srbima, napali hrvatski narod, odnosno hrvatsku vojsku u BiH”, rekao je Praljak u uvodu i potom se vratio na početak, na raspad Jugoslavije odakle je, kako je smatrao Praljak, sve krenulo.

Spomenuo je Muslimansku deklaraciju, dokument prema kojem su, smatrao je Praljak, Bošnjaci željeli postati temeljni narod u BiH.

“Nikada se Izetbegović nije odrekao teze o temeljnom narodu, niti se odrekao teze o onome što je u Muslimanskoj deklaraciji napisano”, govorio je Praljak.

“Islamska deklaracija i temeljni narod s jedne strane, Srbi s druge strane i strahoviti napad na Hrvatsku pokazao je hrvatskom narodu jasno što se događa. Onda se pokazalo da su one teze o bratstvu i jedinstvu pale u vodu”, objašnjavao je Praljak dodajući da su se narodi okupili oko stranaka. U hrvatskom slučaju to je bio HDZ.

 

Praljak o početku rata

“Prvi spor koji se tamo događao je da je muslimansko vodstvo proglasilo 6. travnja napadom na BiH, što naprosto ne odgovara istini. Za hrvatski narod početak rata seže daleko prije, a to je napad crnogorskih rezervista, kad su sravnili selo Ravno koji se nalazi u BiH. Koji narod može mirno gledati kako se odvija rušenje jednog njihova sela? Kako narod onda može beskrajno vjerovati rukovodstvu u Sarajevu da nema nikakvog rata, da nije počeo rat napadom na teritorijalni dio BiH samo zato što je to hrvatski dio, a ne muslimanski dio. Dakle, rat u BiH nije počeo u travnju 1992. godine, nego je počeo napadom na selo Ravno koji se dogodio 1991. godine”, rekao je Praljak.

“Institucije hrvatskog naroda koje su se tada stvarale u BiH potpuno su legalne”, rekao je Praljak u emisiji. Kao glavni argument tim tezama Praljak navodi činjenicu što je u trenutku nastanka takvih institucija 2/3 teritorija BiH bilo pod srpskom okupacijom.

“Općine uređuju i organiziraju narodnu obranu, a u slučaju rata organiziraju upravljanje oružanim snagama”, pročitao je Praljak dio ustava BiH.

“Vrlo je jasno da je bitno pravo naroda da se brani, a i ustavne odredbe omogućuju pravo općina da se udruže”, rekao je Praljak. Dakle, on je tvrdio da Herceg-Bosna kao politička organizacija općina ni na koji način nije kršila BiH ustav.

 

O HV-u u BiH

Nadalje, Praljak je tvrdio da Izetbegović nikada nije želio potpisati vojni sporazum između dviju država, a što je Tuđman predlagao.

“Ostaje stalno nejasno odbijanje tog sporazuma. To bi nam omogućilo da zakonski možemo poslati jedinice da obrane BiH”, rekao je Praljak.

U iscrpnom intervjuu Praljak je pokazao desetak karata, na kojima je pokušao objasniti vojno stanje u BiH u određenom trenutku rata u toj zemlji.

“Vrlo je jasna činjenica da se nije izdala zapovijed za odlazak na teritorij BiH, dragovoljci su imali pravo doći u BiH. Zabuna se stvarala jer dragovoljci često iz drugih, svojih privatnih razloga nisu željeli skinuti oznake Hrvatske vojske. Oni su time pokazivali da su iskusni ratnici, ali to je stvaralo dojam da su postrojbe HV-a na području BiH”, rekao je Praljak dodavši da nikada broj takvih dragovoljaca nije prešao 1500 ljudi.

Praljak je konstatirao da se u hrvatskom tisku tijekom godina raširilo puno laži o stanju u BiH.

“Ja ovdje imam dužnost pokazati kakva je točno situacija bila. Ja ne vjerujem da bi onaj dio hrvatskog naroda nekritički prihvatio toliko laži, da bi se barem malo zapitao o čemu se tu radi”, rekao je Praljak dodavši da ni “deset ovakvih emisija ne bi bilo dovoljno da se sazna istina”.

 

O ratu Armije BiH i HVO-a

“Kada protiv Srba nisu izborili nijednu iole važniju pobjedu, oni se okreću prema Hrvatima da nadoknade cijelu tu situaciju”, rekao je Praljak o početku sukoba HVO-a i Armije BiH.

“Motivi su bili da se negdje mora postići vojna pobjeda. Vi kad imate vojsku koja trpi poraze, ona jednog trenutka mora imati pobjedu. Ali treba konstatirati da je to proizvelo takvo stanje”, rekao je Praljak. Dakle, po njemu, kako je govorio, jedan od glavnih sukoba između Hrvata i Bošnjaka leži u činjenici da je Armija BiH gubila rat protiv Srba.

“Armija BiH se pregrupira. Potpuno zanemaruje akcije prema Srbima”, tvrdio je Praljak pokazujući brojne karte zalijepljene na pano u studiju.

 

O mudžahedinima

“Ovo su kazete propagande mudžahedina koji su dolazili u BiH. To je već 1993. godina. Mi znamo da oni dolaze, upozoravamo Hrvatsku da oni dolaze. Gore se već događaju zločini. Svi pokušaji da se to zaustavi padaju u vodu. Vidjeli ste da je ovim mudžahedinima sve krivo, od Butros Butros-Galija do Franje Tuđmana”, rekao je Praljak nakon jedne snimke koja prikazuje mudžahedine u BiH.

“To je konac 1992. godine, početak 1993. U onom trenutku kad je muslimanski način bio ugrožen zvjerstvima Srba, došli su na rub ostanka, narod jednostavno tog trenutka ne vidi nikakvog izlaza osim izlaska u nacionalni, a u islamu je to vjerski osjećaj, zajednica svih muslimana. Moramo konstatirati kako je to bilo, ne možemo zatvoriti oči”, objašnjavao je Praljak svoje viđenje velike islamizacije BiH za vrijeme rata.

 

O zločinu u Ahmićima

Praljak je, nadalje, tvrdio da se Sarajevo relativno lako moglo deblokirati, ali da to nije odgovaralo bošnjačkim vlastima. Njima je, smatrao je Praljak, odgovaralo da Sarajevo ostane u blokadi jer bi u protivnom svi ljudi iz njega pobjegli, što bi bio udarac bošnjačkim vlastima, s obzirom na to da je u blokadi bio velik broj ljudi muslimanske vjeroispovijesti.

Govoreći u kontekstu zločina, Praljak je kratko spomenuo i Ahmiće.

“HVO je u jednom trenutku napravio zločin u Ahmićima, to možemo sasvim sigurno konstatirati”, rekao je Praljak.

“Kad počne jedna spirala ratnih sukoba, nju je jako teško zaustaviti. Ja tvrdim da ta spirala nije počela od nas i u nijednom trenutku nije bila temeljena na vojnoj doktrini, bilo u podjeli Bosne. Krivnja je vrlo teška. Mi nismo smjeli napraviti ništa što bi naštetilo Hrvatskoj. Da smo bilo što napravili što smo mogli, mi bismo bili izjednačeni s agresorom. Mi smo se cijelo vrijeme dovodili u pasivno stanje, čekajući kad će nas udariti”, objašnjavao je Praljak.

Nešto kasnije u emisiji, na upit gledateljice, Praljak se opet vratio na zločin u Ahmićima. Gledateljica je pitala je li prste u tom zločinu imala i britanska tajna služba.

“Ja nikad nisam bježao od toga da kažem što kod nas nije valjalo. Imali smo i logore kojih se trebamo stidjeti jer se tada vojska raspala i mi smo tada morali zarobiti ono što smo morali zarobiti. Ali način na koji su ti logori vođeni nije bio dobar. Ali to opet nije bilo smišljeno napravljeno.

Indicije su bile strahovito čvrste, kako mi se činilo, da neka obavještajna služba želi produbiti sukob između Hrvata i muslimana da Srbe spasi one slike u svijetu. Ostaje činjenica da je Bob Stewart 12 sati bio tamo, da je imao kamere, da je odmah u svijet otišla slika o tome. To ne negira činjenicu da je tamo ubijeno sto ljudi. Ali tamo je selo bilo branjeno. Postoji spirala zločina, isti dan je počinjen jedan veliki zločin. A prije toga su muslimani napravili ogroman broj zločina. Taj nesrazmjer je velik. Oni su u Doljanima pobili ljude gdje nijedne puške nije bilo. Ostaje činjenica da smo mi na sebe navukli krimen, a nitko u Hrvatskoj tko o nama već godinama govori kao o zločincima nije htio dopustiti da mi pred nekim saborskim povjerenstvom kažemo na kraju krajeva kakva je ta istina bila”, rekao je Praljak dodavši da knjige koje su se o tome pisale nisu došle do velikog broja čitatelja. Praljak je zaključio da su indicije o sudjelovanju britanske tajne službe u zločinu u Ahmićima bile velike, ali dodaje da to nije dokazano.

 

Kasnije se Praljak opet vratio na zločin u Ahmićima

“Ostaje činjenica koju mi ne možemo negirati da je tamo počinjen zločin. Ni u ludilu ne bih odgovornost prebacio na svog prijatelja i vojnika Tihomira Blaškića, Kordića i tako dalje. To je naprosto počinila manja grupa ljudi, izvan kontrole. Sasvim je sigurno, ono što ja znam, da general Blaškić nije znao što se tamo dogodilo. A poslije toga u tom ratnom ludilu teško je bilo pohvatati sve konce i nekoga zatvoriti. Ali taj zločin nastao je nakon čitavog niza zločina, kad zapravo raste tenzija da se iz mira, iz fotelja to ne može objasniti. Ljudi ne shvaćaju kakav je to rat”, opet se na Ahmiće vratio Praljak nešto kasnije u emisiji.

 

O ambicijama Hrvatske da pripoji dio BiH

Na pitanje voditelja je li bilo ambicija da se Herceg-Bosna pripoji Hrvatskoj, Praljak je rekao da se to moglo napraviti do jeseni 1992. godine.

“Mi smo to mogli napraviti do kasne jeseni 1992. godine. Poslije toga to više nismo mogli. A nije se moglo napraviti iz još nekoliko razloga, vrlo čvrstim produbljivanjima rata od nekih stranih sila koje su onda stajale na srpskoj strani, prije rata i sada. I zbog najvažnije stvari, a to je sudbina Hrvatske. Tuđman je vodio politiku da je Hrvatska temelj, a to smo mi osjećali i bili smo spremni na tu žrtvu”, objasnio je Praljak.

 

O trgovini s naftom sa Srbima

“Sa Srbima je bila druga priča. Sa Srbima smo trgovali naftom isključivo zbog spašavanja izbjeglica i ranjenika koji su nastradali u sukobima s muslimanima. Kiseljak prije svega i oko Konjica. Da bismo izvukli tisuće ljudi, nakon što su poklani oni koji se nisu uspjeli izvući, Srbima smo davali naftu da nam u bolnicama liječe ranjenike iz Kiseljaka koji se nikako nisu mogli izvući, da preko njihova teritorija dostavimo municiju”, objasnio je Praljak trgovinu naftom sa Srbima u BiH.

 

Opet o mudžahedinima

U BiH je došlo oko 3500 mudžahedina, rekao je Praljak.

“Oni preuzimaju bitne vojne operacije. Ostaje činjenica da je to snaga koja nema veze s BiH kao s građanskom državom, državom triju naroda”, rekao je Praljak dodavši da je velik broj tih ljudi povezan s terorističkim događajima.

“To je jedan vrlo zanimljiv materijal, svaka tajna organizacija bi to rado imala u svojim informacijama”, rekao je Praljak pokazavši veliki spis s imenima i slikama navodnih mudžahedina.

“Izetbegović je bio zapovjednik mudžahedina. On ničim nije negirao u intervju za Oslobođenje da je bio njihov zapovjednik”, rekao je Praljak.

“Kod nas se o mudžahedinima, o tome što jesu, koliko ih je bilo, imaju li spavača, u nas se o tome počelo govoriti tek nakon što su u Americi napravili ono što su napravili”, rekao je Praljak nešto kasnije u emisiji misleći na napad na WTC u rujnu 2001. godine, nepune tri godine prije snimanja ove emisije.

“Ja sam pokazao mudžahedine da se pitamo što je bilo s dvadeset i jednim Bugojancem koji su ovim ljudima, prema ono malo informacija što imamo, služili kao pokretne mete. Nikada Alija Izetbegović nije rekao o čemu se tu radi, gdje su kosti i leševi onih da ih obitelji mogu pokopati”, rekao je Praljak o jednom od mudžahedinskih zločina.

 

O kraju rata i Oluji

Pri kraju emisije Praljak se osvrnuo na kraj rata i akciju Oluja u Hrvatskoj koja se odrazila na stanje u BiH.

“Hrvatska je u Oluji pokazala snagu dobrim dijelom jer je dobar dio rata protiv Srba na sebe preuzeo HVO. Onda HVO i HV kreću prema Kupresu, Livnu, čitava se strateška pozicija mijenja, Oluja, mi spašavamo Bihać, Amerikanci moraju spašavati Srbe zabranom ulaska u Banja Luku. Taj rat u Hrvatskoj je Hrvatska dobila potpuno, a mi smo dolje obranili sve ono što se u jednom tako lošem sastavu moglo obraniti. Može se reći da smo se kao strana s malobrojnom vojskom obranila i stvorila pretpostavke da u toj zajedničkoj državi ima svoj ravnopravan položaj. Nažalost, to se nije dogodilo, mi smo izgubili poslije rata”, rekao je Praljak.

 

O padu Posavine

Praljak je konstatirao da uvijek u ratu kad bi se izgubio neki teritorij, pojavile bi se teorije o izdaji. Dodao je da to nije bio samo hrvatski slučaj, već su i Srbi kad god bi nešto izgubili govorili o tome da je netko nešto izdao.

“Posavina nije izdana, ona je naprosto pala pod udarima tada vrlo dobro organizirane Mladićeve vojske. Da je Tuzla tada radila pola onoga što smo mi radili s ove strane, onda bi to bila drugačija priča. Tamo su četnici ostavili izrazito male snage da blokiraju i pucaju”, rekao je Praljak.

 

O bošnjačkoj vojsci

Na kraju emisije puštena je jedna snimka iz BiH nastala 1995. godine. Na njoj bošnjački vojnici pozdravljaju Alaha.

“Što govore oni. Oni govore na Alahovom putu. Oni govore o BiH bošnjačkog naroda, ne spominju se druga dva naroda. Najvažnija stvar, za koga se oni bore, za Alaha protiv Vlaha. Vlasi su pravoslavci i katolici. Dakle, to je vjerski rat. Koliko god se trudili da sakriju činjenicu da je to već krajem 1992. godine postajao vjerski oblik ratovanja. Oni koji se bave politikom morali bi to znati prije nego olako daju svoje prosudbe”, rekao je Praljak nakon posljednjeg priloga u emisiji.

Izvor: Dnevnik.ba

Komentari

Oglasi
Komentari

Društvo

Zuckerberg u Kongresu bez odgovora na pitanja o cenzuri i monopolu: HOĆE LI SE NAKON OVOGA FACEBOOK RASKOMADATI?

Objavljeno

- datum

Kongresno ispitivanje (Ted Cruz, Lindsay Graham) vlasnika Facebooka Marka Zuckerberga, koje je izvrsno popratio g. Marcel Holjevac, na Narod.hr, prenosimo.

Konzervativna Amerika, Trumpovi pristaše i ostali, su suglasni, bar što se tiče internetskih foruma i komentara: Zuckerberg se nikad ne bi našao na udaru da je “treća strana” kojoj su prodani podaci o preferencijama korisnika Facebooka radila za predizbornu kampanju Hillary Clinton, a ne Donalda Trumpa. Pomoći konzervativcima je neoprostiv grijeh i kad je sve po zakonu, pa liberalni multimilijarderi iz Silicijske doline, ulagači u Facebook, traže načina da smijene s čela kompanije osnivača i većinskog vlasnika Marka Zuckerberga i zamijene ga nekim još lijevijim.

No, možda mu još više zamjeraju što, unatoč tome što se cijela medijska mašinerija u SAD stavila u službu kampanje Hillary Clinton, nije uspio osigurati njenu pobjedu i blokirati republikanske pristaše.

Zato je najzanimljivije ispitivanje danas u Kongresu bilo ono Teda Cruza, konzervativnog senatora iz Teksasa, koje možete vidjeti na videu, ali i pročitati cjelovit prijevod:

Cruz: “Gospodine Zuckerberg, smatra li Facebook sebe neutralnim javnim forumom? ”

Zuckerberg: “Senatore, smatramo da smo platforma za sve ideje”.

Cruz: “Dopustite da ponovno postavim pitanje. Smatra li se Facebook neutralnim javnim forumom? A predstavnici vaše tvrtke dali su proturječne odgovore na to. Promovira li facebook vaše stajalište, koristeći prava iz Prvog amandmana (sloboda govora, op. autora) ili ste neutralni javni forum koji omogućuje svima govoriti? ”

Zuckerberg: “Senatore, evo kako razmišljamo o tome: Ne vjerujem u to – postoje određeni sadržaji koje jasno ne dozvoljavamo. U redu? Govor mržnje, zagovaranje terorizma, golotinja, sve što čini ljude da se osjećaju nesigurnima u zajednici. Iz te perspektive, zato se općenito pokušavamo referirati na ono što radimo kao na platformu za sve ideje.”

Cruz: “Budući da je vrijeme ograničeno, to je jednostavno jednostavno pitanje. Pretpostavka za primjenu odjeljka 230. – imunitet po CDA – jest da ste neutralni javni forum. Smatrate li se neutralnim javnim forumom ili ste uključeni u politički govor? Što je vaše pravo prema Prvom amandmanu?

Zuckerberg: “Pa, senatore, naš cilj je svakako da ne sudjelujemo u političkom govoru. Nisam baš upoznat s određenim pravnim jezikom zakona kojim govorite, tako da vas u tome ne mogu upratiti. Samo pokušavam objasniti kakav je naš općeniti stav o tome. ”

Cruz: “Gospodine Zuckerberg, reći ću vam da postoji velik broj Amerikanaca, koji su duboko zabrinuti da su Facebook i druge tehnološke tvrtke uključene u sveobuhvatan uzorak pristranosti i političke cenzure.

Brojni su slučajevi povezani s Facebookom. U svibnju 2016. Gizmodo je izvijestio da je Facebook namjerno i rutinski suzbijao i isključivao konzervativno intonirane članke iz rubrike “trending news”, uključujući priče o CPAC-u, uključujući priče o Mitt Romneyu, uključujući priče o skandalu Lois Lerner s poreznom, uključujući priče o Glenn Becku. Pored toga, Facebook je inicijalno ugasio stranicu “Chick-Fil-A Appreciation Day”, blokirao je postove novinara Fox Newsa, blokirao je više od dvadesetak katoličkih stranica, a nedavno je blokirao pristaše Donalda Trumpa, stranicu “Diamond and Silk” s 1,2 milijuna Facebook sljedbenika, nakon što su utvrdili da su njihov sadržaj i brand bili “nesigurni za zajednicu”. Za velik broj Amerikanaca, ovo izgleda kao sveobuhvatan obrazac političke pristranosti. Slažete li se s tom procjenom? ”

Zuckerberg: “Senatore, dopustite mi da kažem nekoliko stvari o ovome. Prvo, shvaćam odakle  dolazi ta zabrinutost jer se Facebook i tehnološka industrija nalaze u Silicijskoj dolini, koja politički naginje krajnje lijevo. I to je zapravo zabrinutost koju dijelim i pokušavam iskorijeniti u tvrtki, pazeći da ne budemo pristrani u poslu kojeg radimo i mislim da je u redu da su ljudi zabrinuti i da postavljaju pitanja.”

Cruz: “Pa, dopustite da postavim ovo pitanje. Jeste li svjesni bilo kojeg oglasa ili stranice Planiranog roditeljstva koja je skinuta s Facebooka” (“Planned parenthood” je organizacija za pobačaje, nedavno u središtu skandala oko prodaje organa fetusa, op.autora)

Zuckerberg: “Senator, nisam. Ali dopustite mi, mogu li završiti? ”

Cruz: “Što je s MoveOn.org?”

Zuckerberg: “Oprostite?”

Cruz: “Što je s MoveOn.org?”

Zuckerberg: “Nisam posebno upoznat s tim.”

Cruz: “Što je s bilo kojim demokratskim kandidatom za politički položaj?”

Zuckerberg: “Nisam posebno upoznat. Mislim, nisam siguran. ”

Cruz: “U svom svjedočenju kažete da imate 15.000 do 20.000 ljudi koji rade na sigurnosti i pregledu sadržaja. Poznajete li političku orijentaciju onih 15.000 do 20.000 ljudi koji se bave pregledavanjem sadržaja? ”

Zuckerberg: “Ne, senatore. Općenito ne pitamo ljude o njihovoj političkoj orijentaciji kada se pridruže tvrtki.”

Cruz: “Kao CEO, jeste li imali odluke o zapošljavanju ili otpuštanju na temelju političkih pozicija ili koje su kandidate podržale?”

Zuckerberg: “Ne”.

Cruz: “Zašto je Palmer Luckey dobio otkaz?”

Zuckerberg: “To je specifična osobna stvar koja izgleda kao nešto o čemu bi bilo neprimjereno govoriti ovdje.”

Cruz: “Svjedočili ste ovdje da niste donosili odluke na temelju političkih stavova. Je li to točno? ”

Zuckerberg: “Mogu se zakleti da nije zbog političkog stajališta”.

Cruz: “Znate li od 15.000 do 20.000 ljudi koji su sudjelovali u pregledu sadržaja, koliko, ako ih ima, ikada financijski podupire republikanskog kandidata za ured?”

Zuckerberg: “Senatore, ne znam to.”

Cruz: “Vaše svjedočenje kaže:” Nije dovoljno da samo povezujemo ljude. Moramo biti sigurni da su veze pozitivne.”
Ono kaže: “Moramo se pobrinuti da ljudi ne koriste svoj glas da bi povrijedili ljude ili širili pogrešnu informaciju. Imamo odgovornost ne samo za izgradnju alata, već kako bismo bili sigurni da se ti alati rabe za dobro.” Gospodin Zuckerberg, mislite da je vaša odgovornost procijeniti jesu li korisnici dobri i stvaraju li pozitivne veze ili su od onih koje vaših 15.000 do 20.000 ljudi smatra neprihvatljivim ili vrijednim prezira?

Zuckerberg: “Senatore, pitate me osobno o meni?”

Cruz: “O Facebooku”.

Zuckerberg: “Senatore, mislim da postoji mnogo stvari o kojima se svi slažemo da su očito loše, inozemna uplitanja u naše izbore, terorizam, samoozljeđivanje. To su stvari …

Cruz: “Govorim o cenzuri.

Zuckerberg: Oh, mislim da ćemo se vjerojatno složili da bismo trebali ukloniti terorističku propagandu sa servisa. Slažem se, mislim da je očito loša aktivnost koju želimo spustiti i općenito smo ponosni na to koliko to dobro radimo. Sada, mogu reći, a to želim reći prije kraja ovdje, je tp da sam vrlo predan tome da osiguram da je Facebook platforma za sve ideje. To je vrlo važan, temeljni princip onoga što radimo. Ponosni smo na diskurs i različite ideje koje ljudi mogu podijeliti preko usluge, a to je nešto što ću, dok god vodim tvrtku, odlučno zastupati.

Cruz: “Hvala vam.

O konkurenciji

No to nije bio kraj ispitivanja Zuckerberga.

Tko je vaš najveći konkurent?”, upitao je senator Lindsay Graham, bivši pukovnik zračnih snaga.

“Senatore, imamo puno konkurenata”, odgoviro je Zuckerberg.

“Tko je najveći?“, uporan je bio Graham.

“Želite samo jednog? Nisam siguran da mogu dati jednog. Mogu li dati gomilu njih? “, rekao je Zuckerberg.

Nakon što je kimnuo glavom Grahamu, Zuckerberg je počeo nabrajati poznate tehnološke tvrtke – Google, Apple, Amazon i Microsoft – koje se, kako je rekao, “preklapaju” s Facebookom. Međutim, senator iz Sjeverne Karoline ga je ušutkao.

“Daju li oni istu uslugu koju pružate?“, Rekao je Graham. “Ako kupim Ford i ne radi dobro, mogu kupiti Chevy. Ako sam nezadovoljan s Facebookom, što je ekvivalentni proizvod za koji se mogu prijaviti?”

Graham je objašnjavao da “automobilske tvrtke imaju puno konkurenata. Ako oni naprave loš automobil i on izađe na tržište, ljudi uvijek mogu kupiti nešto drugo. Postoji li alternativa Facebooku u privatnom sektoru?”

Kad je Zuckerberg ponovno krenuo lamentirati o tome da razne druge tehnološke tvrtke pružaju usluge koje se preklapaju s nečim od onoga što Facebook radi, Graham ga je ponovno odrezao.

Ne mislite li da imate monopol?“, upitao je Graham.

“Meni to tako ne izgleda“, rekao je Zuckerberg.

Taj posljednji odgovor izazvao je glasni smijeh u sobi za saslušanja, što dovoljno govori  o monopolističkom položaju Facebooka. Svojevremeno je Kongres odlučio da se američki telekomunikacijski div AT&T mora raskomadati na nekoliko manjih kompanija koje će jedna drugoj biti konkurecija. Čeka li ta sudbina i Facebook?

Izvor: narod.hr

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Društvo

Gospođo Goessinger nema fašista u RH, osim ako niste mislili na “Crveno plemstvo” koje upravlja ključnim procesima…

Objavljeno

- datum

 Kein Platz für Extremisten…     Pismo dr. Stjepandića, lijevo radikalnoj novinarci nekada katoličkog Kleine Zeitung-a, a u biti suflerici hrvatskih antifa u Austriji… Prenosimo.

Štovana gospođo Gössinger,

S nevjericom i nerazumijevanjem primio sam na znanje Vaš uvodnik „Nema mjesta za ekstremiste“, u kojem mene i moje prijatelje, potpuno nedužne građane Europske Unije, svrstavate u sudionike „desnoekstremističkih priredbi“ ili čak „fašiste“ samo zato što sudjelujemo na godišnjoj komemoraciji na Loibach polju za oko 140 tisuća Hrvata i drugih izbjeglica, koje su jugokomunisti  zvjerski pobili.

Komemoracija se održava već 60 godina, posljednjih 20 godina sam tamo otprilike svaki drugi put i nigdje nisam mogao utvrditi eksplozivno stanje. U usporedbi s našim kirvajem u Bensheim-u to je posebno mirno hodočašće.

Svi mi živimo u Europskoj Uniji te za nas vrijedi Europska konvencija o ljudskim pravima, napose članci 9, 10 i 19, koje Vam najtoplije preporučam za temeljito studiranje. Tamo ćete naći dijelove o slobodi okupljanja, mišljenja i govora, koji niti su „crkvenopravno teški“ niti „upravno problematični“, kako Vi tvrdite. Mi IMAMO PRAVO na okupljanje da stvaramo i iskazujemo naše mišljenje! I za nas vrijedi PRESUMPCIJA NEVINOSTI! Molim postupajte prema nama tako kako biste željeli da prema Vama postupaju kao turista u stranoj zemlji!

Osim toga smijem Vas informirati da „ustaške oznake“ u Hrvatskoj još nisu zabranjene. Ništa nije zabranjeno u Hrvatskoj. Odlučuje se po dnevnoj zapovijedi neokomunista što je pravno a što protupravno, kao u svakoj drugoj totalitarnoj zemlji. Tako se u posljednje tri godine u Hrvatskoj pokušava sudove uvjeriti da slogan „Ich bin heimatverbunden“ (Za Dom spremni) progone kao „fašistički“. Budući da ste Vi sigurno za Dom spremni, uskoro biste i Vi mogli postati metom antife. Jeste li toga uopće svjesni?

Ta hajka ide tako daleko da se progoni glasovitu pjesmu iz Domovinskog rata „Bojna Čavoglave“, koja je preko 1.700 puta bila izvedena na državnoj televiziji, kao „ometanje javnog reda i mira“ prema jugoslavenskom zakonu iz godine 1977. (!)  Glasoviti pjevač Marko Perković Thompson mora se ovih dana braniti pred sudom što je tu pjesmu pjevao na državnoj proslavi Dana pobjede 2017. godine u nazočnosti dvojice hrvatskih ministara!

Zašto se sve to događa? Vijeće Europe donijelo je godine 2006. Rezoluciju 1481 o osudi totalitarističkih režima, koja nije provedena u samo dvije članice Europske unije: Sloveniji i Hrvatskoj. “Crveno plemstvo” koje se sastoji od djece i unuka negdašnje komunističke nomenklature, drži Hrvatsku čvrsto u svojim rukama: državnu upravu, gospodarstvo, medije. Oni se sada nazivaju “antifašistima”, te moraju kontinuirano proizvoditi “fašiste” da imaju koga progoniti i tako se držati na vlasti. Ne samo Vas su nasanjkali na taj trik. Hajka je izvezena u Austriju.

Da biste se izvukli iz ove za Vas vrlo neugodne situacije, pozivam Vas da budete moja gošća tijekom komemoracije 12. svibnja. Tada bismo mogli zajedničkim snagama tražiti, identificirati i privoditi fašiste. Sličan poziv već sam uputio županu Kaiser-u te načelniku Visotschnig-u.

Tako biste mogli sklopiti mir s nama „desnim ekstremistima“ i „fašistima“.

Slijedom toga u godini 2019. mogli biste se posvetiti ugodnijim novinarskim zadaćama, oslobođena teškog tereta hrvatskih „fašista“.

Sa štovanjem

Dr. Josip Stjepandić

 

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Društvo

Dr. Kulić: Ako se ništa ne promijeni, je li to znak da PRISTAJEMO NA NESTANAK HRVATA?! Naš prostor neće dugo biti prazan

Objavljeno

- datum

 DEKADENCIJA I IZUMIRANJE      Tvrdnje koje su prije nekoliko dana iznijela trojica uglednih sveučilišnih profesora, a koje smo objavili u tekstu Znanstvenici tvrde: Hrvatska se za nekoga namjerno prazni…, izazvale su veliku pozornost javnosti, ali i nekoliko ironičnih komentara ispod našeg teksta.

Pojedini čitatelji upitali su “zašto teorija urote, kada je izumiranje i iseljavanje prisutno i u drugim europskim zemljama?”. Kako bismo uklonili moguće nedoumice, valja pojasniti da izneseni zaključak – kako se Republika Hrvatska, prema svemu sudeći, za nekoga prazni, te da će uskoro doći do zamjene stanovnika, naši sugovornici (Šterc, Jurčević i Milardović) nisu donijeli samo na osnovu crnih demografskih podataka, nego i na osnovu svih drugih relevantnih vrlo negativnih pokazatelja.

>> STRUČNJACI: “Hrvatska se za nekoga NAMJERNO PRAZNI; uskoro kreće ZAMJENA STANOVNIŠTVA!”

Svi eksperti različitih struka – koji su sudjelovali na nedjeljnom stručnom skupu u hotelu Dubrovnik, a na osnovu kojega smo i radili temu o sustavnom pražnjenju Hrvatske i mogućoj skoroj zamjeni stanovništva, iznijeli su, naime, vrlo nepovoljne, pa i alarmantne podatke o stanju u Hrvatskoj, i to svaki iz svog područja djelovanja.

Tako smo mogli čuti da u Hrvatskoj raste samo uvoz hrane te profit stranih banaka, dok sve ostalo strmoglavo pada. Uništena je proizvodnja hrane zbog čega je ugrožana i nacionalna sigurnost, devet od deset OPG-a je propalo, 60.000 uzgajivača stoke je nestalo u 12 godina, uništena je gotovo cijela industrija, ulaganja u Hrvatsku i dalje nezaustavljivo padaju, pada i osobna potrošnja građana, dok dramatično raste dug i broj blokiranih građana, a nevjerojatno brzo povećava se i stopa smrtnosti, kao i broj onih koji su iselili.

“Ako je sve manje stanovnika i ako je milijun ljudi zbog ovrha ekonomski imobilizirano, rasta ne može ni biti, jer nema potražnje”, pojasnili su ekonomisti ono što je samo po sebi jasno.

Trebat će, dakle, sve manje jogurta i mlijeka, sve manje kruha, mesa, ribe, sve manje odjeće, cipela, namještaja, sve manje slikovnica, školskih knjiga, bilježnica… Zbog svega navedenog, profesor Ekonomskog fakulteta u Zagrebu, dr. sc. Vladimir Čavrak, stručnjak za makroekonomiju, zaključio je da smo u četvrt stoljeća samostalnosti doživjeli “generacijski ekonomski neuspjeh”, zbog čega su nas po kvaliteti životnog standarda pretekle čak i one zemlje za koje smo do jučer bili “bogati Zapad” (Češka, Slovačka, Poljska…).

Profesora Čavraka zamolili smo da pojasni tvrdnje o “generacijskom neuspjehu” i “dolini političke smrti”, a za komentar smo zamolili i dr. sc. Slavka Kulića, svestranog intelektualca i znanstvenika koji je među prvima u Hrvatskoj još prije dvadeset i više godina predvidio, poprilično točno, što će se u RH dogoditi…

Šokirao me podatak da je lani iselilo čak 80.000 ljudi. I nitko ništa! Jedan od razloga je i činjenica da je velik dio poljoprivrednog zemljišta u Slavoniji pod hipotekom banaka, odnosno u stranom vlasništvu. No, šira javnost za to i ne zna. Nije onda čudno da mladi odlaze iz Slavonije. Što bi naslijedili? Samo dug”, kaže u uvodu Slavko Kulić, znanstveni sintezolog i analitičar koji ipak ne misli
da se ovdje radi o sustavnom i planskom uništavanju i raseljavanju Hrvatske nego ponajprije o dugogodišnoj stihiji i nesposobnosti posve otuđene vladajuće oligarhije.

“U Hrvatskoj ni danas ne postoji koncepcija dugoročnog razvoja života, ni koncepcija dugoročnog ekonomskog rasta. Zato imamo vladavinu uvoznog lobija i trgovine. Država samo posreduje i ubire PDV. Imamo trgovačku umjesto proizvodne orijentacije. Logično je da propada proizvodnja, kada država ne brine o tome. Najlakše im je ubrati PDV na uvozne proizvode i tako puniti proračun. To je najbezbolniji način da država zaboravi sve i da ju nije briga ni o čemu. Ministarstva bi trebala biti brana takvim kretanjima, no oni ništa ne čine da se to promijeni. Posljedica je da je u Hrvatskoj financijska oligarhija iznad političke, odnosno da političari služe kapitalu”, objašanjava Kulić.

Upozorava da sve doista ide u pravcu da Hrvati nestanu s ovih prostora, baš kao što su, prije mnogo stoljeća, nestali i Iliri (valja podsjetiti da je još u studenom 2011. Slavko Kulić u intervjuu za ovaj portal izjavio da će, sudeći prema svemu, Hrvati nestati s ovih prostora u roku od 70 godina; tada se ta tvrdnja mnogima činila pretjerano pesimističnom pa i skandaloznom, no današnji trendovi iseljavanja i izumiranja kazuju da bi Hrvati mogli nestati i puno prije nego što je Kulić predvidio; lani smo – što kroz visoku smrtnost, a što kroz iseljavanje izgubili, naime, više od 90.000 stanovnika, što znači da bi za deset godina mogli ostati bez čak milijun duša, odnosno četvrtine stanovnika RH!!!).

“Ni danas nemamo dugoročnu koncepciju razvoja života u Hrvatskoj. Baš zato nestaju svi oblici života. Mi život ne osmišljavamo, ne postoji odgovornost prema životu, a života nema tek slučajno. U Hrvatskoj svjedočimo dekadenciji i ispraznosti. I što ako se ništa ne promijeni? Je li to znak da smo pristali na nestanak? Prostor pripada onome kome treba. Ako nema ljudi, prostor im i ne treba. Prazan prostor može dočekati milijune novih izbjeglica iz Afrike i Azije. Ovako kvalitetan prostor neće dugo biti prazan. Primit će one koji imaju potrebe za životnim prostorom, jer milijuni ljudi čekaju da ponovno krenu prema Europi”, primjećuje znanstveni sintezolog i ekonomski analitičar dr. sc. Slavko Kulić te zaključuje da je životnost hrvatskog prostora naš problem, a ne ničiji tuđi.

Imamo nisku razinu obveze spram brige što se događa sa životom u prostoru Hrvatske”, ističe Kulić na kraju.

Može li gore opisano ekonomsko i društveno propadanje Hrvatske biti tek slučajno, upitali smo i dr. sc. Vladimira Čavraka, profesora Ekonomskog fakulteta u Zagrebu.

“Slučajno ili ne, dugoročno opstaju i ne rješavaju se glavni problemi. To su slaba sposobnost otvaranja novih radnih mjesta i spor porast zaposlenosti te nizak rast životnog standarda. Povremeni uspjesi i rezultati nepravedno su distribuirani jer većina stanovništva te poboljšice ne osjeća u svakodnevnom životu. Radno mjesto i plaća za veliki broj zaposlenih više nisu garancija da neće ostati siromašni, a završetak fakultetskog obrazovanja više ne osigurava karijeru. Glavna i najvidljivija posljedica je eksponencijalni porast broja onih koji ubrzano iseljavaju iz našeg prostora”, ističe Čavrak.

Naglašava potom da se on ne bavi teorijama zavjere, ali vidi ono što svi znaju, a to je da Republika Hrvatska raspolaže iznimno kvalitetnim životnim prostorom te da će prostor u budućnosti, uz vodu, energiju i hranu, biti najvažniji resurs.

Mislim da je krajnje vrijeme da se odgovornije odnosimo prema ovim resursima i da promislimo kako ih staviti u funkciju rasta i razvoja Hrvatske. Za to imamo znanje, ali se ono također sustavno podcjenjuje i zaobilazi. Više se cijene savjeti iz inozemstva, od ljudi koji česte ne znaju gdje je Hrvatska na geografskoj karti. Također, više slušamo savjete i radimo po diktatima iz Europe i svijeta, a ne slušamo što kaže naš narod”, naglašava Vladimir Čavrak.

Na pitanje: “Što podrazumijeva pod generacijskim ekonomskim neuspjehom, te tko je za to odgovoran”, navodi da se teško može tumačiti da je uspjeh to što se u zadnjih deset godina iz zemlje iselilo 400.000 građana, da je stvorena armija od 350.000 blokiranih građana, da imamo oko 150.000 nezaposlenih, da imamo nekoliko stotina tisuća građana koji žive ispod granice siromaštva, da je 25 posto poduzetnika blokirano, da su čitave regije prazne…

“Istina je da postoje i privilegirani slojevi koji žive dobro i kojima odgovara da je stanje baš ovakvo kakvo jest. Parafrazirat ću jednog našeg književnika, koji je napisao da nije ista Hrvatska Matije Gupca i Franje Tahija. Dakle, sve ovisi iz kojeg ugla stanje i trendove ocjenjujete. Ono što je neosporno, u bilancu naših povijesnih uspjeha možemo velikim slovima zapisati da smo s velikim žrtvama izborili, uspostavili i očuvali državu i to je svakako povijesni uspjeh. No, u ekonomskom segmentu smo prilično zakazali”, podvlači Čavrak.

Razjašnjava potom na što je mislio kada je izjavio da nas očekuje “dolina političke smrti”.

“Sintagmu o ‘dolini političke smrti’, posudio sam od stručnjaka njemačkog IFO instituta koji su ne tako davno izradili dobru studiju koja je u svojim dijelovima imala i podršku domaće struke, ali je iz nepoznatih razloga od strane političke elite ubrzano zaboravljena. Radilo se o nužnosti da se brzo primjene drugačija rješenja u našoj ekonomskoj i razvojnoj politici. Ali kako promjene uvijek predstavljaju najveću opasnost za one koji su u sustavu ili izravno ovise o zatečenom sustavu, očito je za njih – a oni imaju moć – bilo oportunije što prije te prijedloge reformi zaboraviti. Vidite da i danas teško dolazimo do ozbiljnijih promjena. Stječe se dojam da jako slušamo Europsku uniju, ali i njihovo zadnje izvješće, koje je prilično dobro oslikalo naše stanje, u kojem se nalaze blaži prijedlozi reformi – nije zadovoljilo interese povlaštene političke elite, pa je i ono zaboravljeno samo nekoliko dana nakon što je objavljeno”, primjećuje dr. Čavrak.

“Bez reformi podržanih stvaranjem povoljnog okružja za poduzetništvo, inovacije i investicija koje podrazumijevaju ozbiljnije institucionalne reforme, uz veće uključivanje građana, nema dobre perspektive”, navodi profesor zagrebačkog Ekonomskom fakulteta, prvi koji je javno istaknuo da je vojska blokiranih i ovršenih građana ne samo socijalni, nego i veliki gospodarski problem te koji je kazao da amriju blokiranih pod hitno treba ‘odblokirati’, kako bi mogli trošiti i doprinositi zamrlim gospodarskim aktivnostima… Blokirani, nezaposleni, siromašni i oni koji su iselili, nisu više subjekt potrošnje i ne formiraju domaću potražnju. Takvih ima već preko 30 posto populacije. Zaboravlja se da stanovništvo ima dvostruku ekonomsku funkciju, s jedne strane je faktor ponude rada a s druge strane, ne manje važna je funkcija potrošnje. Osim toga, cilj i svrha svake proizvodnje je zadovoljiti platežno sposobne potrebe stanovništva odnosno kupaca. Ako nemate platežno sposobne kupce i ako ih je sve manje, sasvim je jasno da nećete moći povećavati proizvodnju i zaposlenost. Izvoz može kompenzirati dio manjka domaće potražnje, ali onda nailazite na manjak radne snage, jer su vam mladi i obrazovani otišli za radnim mjestima u Irsku i Njemačku. Iz ove perspektive sasvim je jasno da su naši demografski problemi zrcalna slika ekonomskih problema i neuspjeha. I tako bi se morali rješavati!”, kategoričan je profesor Čavrak.

Uz uvažavanje domaćeg znanja, trendovi se mogu brzo promijeniti

Možemo li zaključiti, nakon svega, da je u četvrt stoljeća hrvatske samostalnosti Hrvatska, na žalost, provela na putu u propast?

“Bez obzira na zatečeno stanje i negativne pokazatelje ne bih dao tako tešku ocjenu. Hrvatska je mala i upravljiva zemlja. S malo truda uz veći stupanj uvažavanja domaćeg znanja i pameti, uz malo više demokratizacije i većeg uključivanja građana u sve ove procese, trendovi se mogu promijeniti u relativno kratkom roku”.

Možete li ukratko reći kako vidite budućnost Hrvatske?

“To je pitanje za futuriste koji imaju sposobnost gledanja u staklenu kuglu. Ja se usuđujem govoriti samo o zatečenom stanju i potrebnim promjenama. Ali sam svjestan da za promjene nisu dovoljne samo dobre ideje. Potrebna je kolektivna svijest i sposobnost da se promjene zaista i učine. Kao što sam već rekao, nismo jedinstveni u ocjeni stanja, ovisno iz kojeg i kakvog socijalno-gospodarskog konteksta dolazimo. Tu čak zanemarujem političko-ideološke razlike, jer one su u ovom kontekstu manje bitne. Meni se čini da je u povijesnom smislu najvažnije prepoznati razlike između stajališta onih koji su trenutno povlašteni i koji imaju koristi baš od zadržavanja zatečenog stanja i onih koji su osiromašeni, isključeni i bačeni na margine bez perspektive. Ovi drugi su zasada odustali od borbe za bolju Hrvatsku i traže životne perspektive u drugim zemljama. Kako će se ta dinamika razvijati, u kojim formama i kojim intenzitetom, teško je predvidjeti”, zaključuje dr. sc. Vladimir Čavrak.

Autor: Damir Kramarić/Dnevno.hr

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Facebook

Popularno