Connect with us

Istaknuto

PODIZANJE KOPRENE

Published

on

Dok se molio, izgled mu se lica izmijeni.

U one dane: Povede Isus sa sobom Petra, Ivana i Jakova te uziđe na goru da se pomoli. I dok se molio, izgled mu se lica izmijeni, a odjeća sjajem zablista.

I gle, dva čovjeka razgovarahu s njime. Bijahu to Mojsije i Ilija. Ukazali se u slavi i razgovarali s njime o njegovu Izlasku, što se doskora imao ispuniti u Jeruzalemu. No Petra i njegove drugove bijaše ¬svladao san. Kad se probudiše, ugledaše njegovu slavu i dva čovjeka koji stajahu uza nj. I dok su oni odlazili od njega, reče Petar Isusu: »Učitelju, dobro nam je ovdje biti. Načinimo tri sjenice: jednu tebi, jednu Mojsiju, jednu Iliji.« Nije znao što govori.

Dok je on to govorio, pojavi se oblak i zasjeni ih. Ušavši u oblak, oni se prestrašiše. A glas se začu iz oblaka: »Ovo je Sin moj, Izabranik! Njega slušajte!« I upravo kad se začu glas, osta Isus sam. Oni su šutjeli i nikomu onih dana nisu kazivali što su vidjeli.

Riječ Gospodnja.

(Lk 9, 28b-36)

Ovonedjeljno čitanje vodi nas na vrh gore. Isus tamo vodi svoja tri učenika. Vodi veterane. Petra, Ivana i Jakova. I dok se je molio, Isusu se izgled lica izmijeni.

Ovaj događaj Crkva zove Preobraženje Kristovo.

Isusov izgled se je promijenio.

Isus je drugačije izgledao.

Preobrazba je danas veliki svjetski biznis. Svi to žele.

Od običnih ljudi do svjetski poznatih zvijezda. Mnogi teško rade i na kraju potroše i brdo novca kako bi to i ostvarili.

Novo lice. Novi izgled.

CIJELU EMISIJU PREUZMITE OVDJE!

Padaju mi na pamet moja prva danonoćna putovanja, kao turističkog vodiča, od Splita do Barcelone, odnosno do malog–velikog mjesta Lloret de Mar u Kataloniji. Đačke i apsolventske ekskurzije. Putovanje koje traje preko 30 sati. Naravno autobusom. I to ako nema kvarova putem.

Pedesetak djevojaka i mladića u trenirkama, tenisicama, nepočešljani, neumiveni, nenaspavani, došli bi nakon tih, pa skoro 2.000 kilometara, iscrpljujućeg putovanja u hotel. Prva večer obično bi bila rezervirana za flamenco show program u famoznoj i mitskoj „Zlatnoj kozi“ („La Cabra d’Or“).

I što bi se dogodilo?

Te bi večeri iz hotela prema „Zlatnoj kozi“ krenulo 50-tak manekenki i manekena. Niste ih mogli prepoznati. Pepeljugama ni traga!

Preobrazba je danas enorman biznis, jer je današnji čovjek jako svjestan svojeg lica kojeg predstavlja svijetu. I čovjek će promijeniti i svoje lice, kako bi bio u prednosti pred svojim bližnjim, ako to ikako može. Ponekad se ta promjena ne odnosi samo na tjelesni izgled nego na čitav imidž osobe – uključujući i ime.

Tako je Issur Danielovitch Densky postao Kirk Douglas, Frances Gunn – Judy Garland, Aaron Schwalt – Red Buttons, a Marion Morrison – John Wayne.

I u Starom i u Novom Zavjetu ljudi su mijenjali svoja imena. U novi život ulazili su s novim imidžem. Abram je postao Abraham, Sarai je postala Sara, Jakov je postao Izrael, Savao je postao Pavao, Šimun je postao Petar.

Preobrazbe nisu iznimka. One su pravilo. Svi se mi mijenjamo. U izgledu svoga lica, u svom držanju. Naš život se neprestano preobražava.

I tko mi preobražavajući se postajemo?

Isusova preobrazba nije bila rezultat kozmetike.

Njemu je preobrazba data.

On je nije trebao činiti sam sebi.

U Evanđelju Sv. Luke stoji da se je Isus molio kada se je preobrazba događala.

I dogodila se je u pravo vrijeme – upravo prije nego što će se Isusov život dramatično promijeniti. Upravo prije nego što će Isus krenuti u Jeruzalem, ususret opasnosti, ususret smrti.

povratakvalley

Preobraženje nas podsjeća na jedinstvenost i posebnost Isusovog identiteta. Ono nas podsjeća na patnju i muku koju će Isus podnijeti.

Zašto se je preobraženje dogodilo u najboljem trenutku?

Zato što je prije patnje, prije muke, prije teških iskušenja, prije opasnog puta, najbolje primiti ohrabrenje.

Svima nama treba ohrabrenje, svi mi trebamo vidjeti slavu Božju prije nego se suočimo s teškoćama.

Svi mi trebamo podsjetnik na Božju prisutnost kada nam je ići „dolinom smrti“.

Prije patnje dolazi ohrabrenje i podsjećanje da nikada se ne ćemo s patnjom sučeliti sami.

Pred nama jesu križevi koje trebamo ponijeti, boli koje trebamo istrpjeti, krize s kojima se trebamo suočiti.

Križeve nosimo, ali ne sami svojom snagom.

Ni sa jednom se krizom ne suočavamo sami.

U vjeri vidimo Kristovu slavu i njegova snaga postaje i naša snaga, a mi postajemo dionicima njegove slave.

Tko to mi postajemo?

Mi se neprestano mijenjamo, postajemo drugačiji, neprestano se preobražavamo i mijenjamo svoj identitet, po diktatu ovog svijeta, ali to je taj jedini put kada ga moramo mijenjati, jer neprestano postajemo poput Krista.

Jedan od najvećih filmskih hitova posljednjih godina svakako je film „The Bourne Identity“ („Bornov identitet“). Glavni lik Jason Bourne (glumi ga Matt Damon) pati od teške amnezije kaja ga čini frustriranim i zbunjenim.

Puno nas živi kao Jason Bourne.

Možda naše životne priče nisu tako dramatične, ali teme su iste.

I pitanja su ista.

„Tko sam ja?“ i „Je li koga briga?“

Jurimo iz jedne veze u drugu, od jednog društvenog događaja do drugog, od jednog posla do drugog, od jedne duhovnosti do druge i pokušavamo „pronaći sebe“.

Ali ako tražimo svoj osjećaj identiteta u svojoj karijeri, tko ćemo onda mi biti kada odemo u mirovinu?

Vjera, naša kršćanska vjera, naša rimokatoločka vjera, za sve one koji su u potrazi za svojim pravim identitetom, ima dobre vijesti.

Možemo imati siguran identitet u vezi s Isusom.

Iako nas je Bog stvorio na svoju sliku i priliku, grijeh je poharao našu dušu i uskratio nam je radost odnosa s našim Tvorcem. Naš identitet, a to je da smo mi njegova dragocjena kreacija, bio je oštećen – sve dok se nije na sceni pojavio Isus Krist.

Kada čovjek vjeruje u Kristu svome Bogu onda dobiva privilegirani status biti „u Kristu“, jer on uzima sve što je staro i sve to čini novim.

Jednom kada čovjek shvati da je novo stvorenje, onda nestaje i njegove krize identiteta.

Preobraženje je pojava Božje slave usred našeg putovanja prema križu.

Iz tame, iz mraka Bog nam šalje preobraženog sebe.

I govori nam.

„Sve je u redu. Ja sam s tobom. Ti si moje voljeno dijete u kojem mi je sva milina. Sve će biti u redu.“

A kada dođemo do križa i kada budemo na križu naši će se putevi spojiti, dom će nam se približiti, biti će nam u vidokrugu.

„A ja kada budem podignut sa zemlje, sve ću ljude privući sebi.“

(Ivan 12, 32)

Kroz tugu i strah, sumnju i cinizam, nasilje i rat, patnju i smrt, naš put biva osvjetljen svetim svjetlom Božje prisutnosti i ljubavi.

Tu svjetlost mi najprije ugledamo na vrhu planine, na brdu Preobraženja i zatim je nosimo dolje u ravnicu, u pustinju, sve do „doline smrti“.

Svjetlo svijetli i razgoni svaki strah.

Henri Nouwen kaže da je preobraženje poput ikone. Ono nudi pristup kroz vrata vidljivog do misterije nevidljivog. Tu, visoko u brdu, poznato lice njihovog dragog prijatelja i učitelja, otkriva se u novom svjetlu i u tom svjetlu njihova srca čuju Božji glas: „Ovo je Sin moj ljubljeni, u njemu mi sva milina. Slušajte ga!“

I odjednom usred tame i mraka ovoga svijeta, svjetlo zasja i mi vidimo.

Koprena se podiže i mi vidimo ono u što vjerujemo.

Ovo jesu uistinu mračna vremena, vremena nasilja, ratova, gladi, opačina, laži, ali Bog nas ohrabruje kako bismo izdržali.

Trebamo biti hrabri i dosljedni, trebamo držati oči otvorenima i trebamo se usuditi gledati, iz vidljivog u nevidljivo i onda prihvatiti odgovornost za sve što smo vidjeli iza podignute koprene.

Ivica Ursić

Komentari

Istaknuto

PRKOSNO IZ TURSKE – Cavusoglu: Tursku neće zaplašiti Trumpove prijetnje

Published

on

Došao je novi, žestoki modgovor iz Turske koja sada izaziva odgovorom Sjedinjenim Državama da se neće dati zastrašiti nakon što ju je američki predsjednik Donald Trump upozorio da će biti ekonomski uništena ako napadne kurdske snage u Siriji.

Turski ministar vanjskih poslova Mevlut Cavusoglu prekorio je Trumpa, kazavši na konferenciji za novinare u ponedjeljak u Ankari da “strateški partneri ne komuniciraju putem Twittera i društvenih medija”.

“Naši kanali su otvoreni”, rekao je, dodajući da je Trump dva puta nazvao turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana kako bi razgovarali o koordinaciji povlačenja američkih snaga iz Sirije.

Sjedinjene Države će “uništiti Tursku ako napadne Kurde“, napisao je Trump na Twitteru u nedjelju, predloživši da se uspostavi “sigurna zona široke 20 milja (32 km)”.

„Isto tako, ne želim da Kurdi izazivaju Tursku. Rusija, Iran i Sirija će imati najveću korist od dugoročne američke politike uništavanja DAEŠ-a u Siriji — prirodnih neprijatelja. I mi imamo koristi, ali sada je vrijeme da dovedemo naše trupe kući. Zaustavite beskrajne ratove!“, istakao je Trump tada u svom tweetu.

Trump je u prosincu najavio da će povući svoje postrojbe iz Sirije, proglasivši rat s Islamskom državom završenim.

“Prijetiti Turskoj ekonomski ne vodi nikamo”, rekao je Cavusoglu, podsjetivši da je upravo Erdogan prvi predložio uspostavu sigurne zone.

Erdoganov glasnogovornik Ibrahim Kalin poručio je da teroristi ne mogu biti partneri i saveznici.

“Turska očekuje od SAD-a da poštuje naše strateško partnerstvo i ne želi da teroristička propaganda na njega baci sjenu.”

Naglasio je da ne postoji razlika između Islamske države, Kurdistanske radničke stranke i sirijskih Kurda. “Nastavit ćemo se boriti protiv svih njih”, poručio je putem Twittera.

Sirijski Kurdi bili su najučinkovitiji američki saveznici u borbi protiv Islamske države.

Erdogan je prošli mjesec odgodio planiranu vojnu ofenzivu na sjevernu Siriju, ali i upozorio da to neće biti unedogled.

Komentari

Continue Reading

Istaknuto

“Dostajala je jedna jedina Marijina suza” da bi zloduhova moć okopnila…

Published

on

“OBRED” knjiga/film o egzorcizmu     Služba egzorcizma iznimno je važna i potrebna služba u Katoličkoj Crkvi, ali je iz raznih razloga pomalo zanemarivana zadnjih stotinjak godina. Iz tih, kao i drugih jednako važnih povoda, naš portal će u nekoliko nastavaka objaviti najupečatljivije dijelove knjige “Obred” američkog novinara Matta Baglija. Riječ je o istinitoj priči koju je novinar zabilježio i čiji je glavni lik američki svećenik Gary Thomas (inače hrvatskog podrijetla, njegov djed je u SAD došao iz područja Baćinskih jezera i promijenio prezime Tomić) koji je ispričao svoj duhovni put od svećenika skeptičnog prema egzorcizmu do glavnog egzorcista u jednoj kalifornijskoj biskupiji. (više…)

Komentari

Continue Reading

Istaknuto

Sezona račvastih jezika

Published

on

Nedavno je Tomislav Jonjić u ”Bujici” iznio zanimljivu opasku. Rekao je, otprilike, da sama pojava Zlatka Hasanbegovića djeluje na samozvane antifašiste baš kao svračići na guju nevjestu iz Šume Striborove. Ne mogu se suspregnuti i ne odati se, nego moraju isplaziti račvasti jezik i tako otkriti svoju zmijsku narav.

Da ništa drugo korisno nije učinio Hasanbegoviću bi već i zbog toga bilo zajamčeno ugledno mjesto u suvremenoj hrvatskoj politici. Otkako se pojavio na hrvatskoj političkoj sceni, Hasanbegović na sebe privlači toliku količinu mržnje pseudolijevih i projugoslavenskih snaga da na temelju toga možemo pouzdano ustvrditi da je riječ o iznimnom političaru i domoljubu.

Kukavni prebjeg u Bandićev tabor, stanoviti Polovanec, pokušao je izgovor za bijednu izdaju opozicije pronaći u Hasanbegovićevu prezimenu. Kao, Hasanbegovićevo prezime nije zagrebačko! Hvala Bogu da Bandićevo jest. No, treba biti pošten i dodati da tzv. Bandićeva opozicija nije ništa drugo ni zaslužila nego da bude izdana. Jer ne izdati Anku Mrak i Gordana Marasa – to nije ništa drugo do izdaja zdrave pameti i dobrog ukusa. Ali pustimo sad to, vratimo se Hasanbegoviću i račvastim jezicima. Na Polovanca se nadovezao Beljak pokušavajući galamom i bezobrazlukom nekako zabašuriti činjenicu da upravo tajnik njegove stranke, Ilija Ćorić, održao Bandića na vlasti u Zagrebu.

Beljak na svom profilu piše: ”… a Hasanbegović je, uz Kusturicu jedan od važnijih izdajnika bošnjačkog naroda. I jedan od važnijih učenika i sljedbenika Luburića i Pavelića, samo je prevelika kukavica da to javno i prizna. Efendija Hasanbegović je obični domaći izdajnik, kriptonacist i lažov.” Nepatvoreni govor ljubavi, to ni Glavašević i Matić ne mogu nadmašiti! Međutim, ne piše stručnjak za autoradije u afektu, to ne. Štoviše, svaka je riječ pomno odvagana. Paralela s Kusturicom, nepriznavanja Hasanbegoviću prava na hrvatski identitet, ubacivanje u priču Luburića i Pavelića, domaćih izdajnika i nacista, kao i nazivanje Hasanbegovića efendijom – sve je to sračunati da Hasanbegovića što više uvrijedi, obezvrijedi i, nada se Beljak, omrzne u očima običnih Hrvata. Jer Beljak, vodeći se valjda vlastitim primitivizmom i mržnjom prema onima koji drukčije misle, misli da su Hrvati zadrti klerofašisti koji ne mogu prihvatiti da Hrvat može biti i islamske vjeroispovijesti.

Ovaj model ocrnjivanja Hasanbegovića lažni antifašisti perpetuiraju otkako se Hasanbegović pojavio na političkoj sceni. Tomić ga je zvao ”retardom i balijom”, Hajdaš Dončić poturicom, Frljić ga je u kazališnoj predstavi prikazao kao svinju itd. Iz toga se mogu iščitati dvije stvari: da tzv. antifašisti nisu antifašisti nego jugonacionalisti i da su Hrvati islamske vjeroispovijesti označeni kao meta prema kojoj se ne smije imati nikakvog obzira jer su smetnja obnovi Jugoslavije u bilo kojoj varijanti. Polovanec, Beljak i slični instinktivno osjećaju koga i kako treba napadati da bi se sebi priskrbio glas naprednjaka, antifašista, urbanog dečka.

No, ne brinu mene toliko šovinistički ispadi drugorazrednih političara ni govnom ovjenčanih pjesnika koliko sve češće strjelice odapete na Hasanbegovića i NHR i na desnim portalima. Nekako tu njušim HDZ-ov agitprop, cijele kohorte na baš bistrih trolova, svrha kojih je upornim ponavljanjem floskula o ”Hasinoj” nejasnoći i neodređenosti glede statusa Hrvata u BiH posijati nemir i nepovjerenje u biračko tijelo sklono kroatocentričnim političkim opcijama. Ako se odnosi s Bošnjacima nastave komplicirati, a svi su izgledi da hoće, to će se zabijanje klina između hrvatskih birača i sve omiljenijeg Hasanbegovića nastaviti još žešće nego dosada. Žalosno bi bilo ako bi Tomiću, Frljiću, Beljku i sličnima uspjela provokacija.

Uostalom, da bi Hrvatska uistinu mogla pomoći Hrvatima u BiH, nužno je da prethodno pomogne sama sebi, to jest da provede barem simboličnu lustraciju i riješi se ”partijskog nasljeđa”. Ta ”partijska” mreža, čini se, uspješno prelazi stranačke granice i još uvijek funkcionira kao jedina istinska vlast u zemlji. Hasanbegovićeva uloga u toj poželjnoj tranziciji, kako sada stvari stoje, mogla bi biti vrlo važna. Ako ništa drugo, ono barem da prikrivene zmije pokažu svoj račvasti jezik.

Damir Pešorda

Komentari

Continue Reading

Facebook

Popularno