Connect with us

Nikola Bašić

Pobačaj je maximum crimen

Objavljeno

- datum

Namjerno ubojstvo nerođenog djeteta je treći istočni grijeh    

 I reče Bog: »Načinimo čovjeka na svoju sliku, sebi slična, da bude gospodar ribama morskim, pticama nebeskim i stoci – svoj zemlji – i svim gmizavcima što puze po zemlji!«26
Na svoju sliku stvori Bog čovjeka,
na sliku Božju on ga stvori,
muško i žensko stvori ih.27
I blagoslovi ih Bog i reče im: »Plodite se, i množite, i napunite zemlju, i sebi je podložite! Vladajte ribama u moru i pticama u zraku i svim živim stvorovima što puze po zemlji!«(Knjiga postanka)28

Pitam vjernike katolike, a posebno one u našem Saboru, gdje itko od njih vidi iti najmanju naznaku da je dopušteno čovjeku (mušku ili žensku) „svoju sliku, sebi slična“ njome vladati i to u samom začetku, tj. dok se ne rodi na način da je može odstraniti (ubiti) kao što to može i sa „ribama u moru i pticama u zraku i svim živim stvorovima što puze po zemlji!“? „Na sliku Božju on ga stvori…“ Što je slika Božja? Ako to ni katolik ne zna onda kako može misliti da s Njom može postupati kao gore s navedenim životinjama? Je li Božo Petrov, gost u emisiji Nedjeljom u 2 kod Ace Stankovića, katolik-vjernik kad kaže na upit Ace: „Kako gledate na potez udruge Vigilare koji su predali 168 tisuća potpisa praktično za zabranu pobačaja?“

“Svatko tko je potpisao imao je na to pravo. Nisam za zabranu, ali nisam niti onaj koji opravdava oduzimanje života. Treba građanima objasniti s čime se mogu suočiti kada do toga dolazi. Nedostaje nam edukacija.” (NU 2, 15. listopada 2017.)

Upravo Petrovu nedostaje edukacija, a bezbroj je „intelektualaca“ kod nas koji su mu uz bok. Što je rekao time „nisam za zabranu“? E to je ona, tisuće i tisuće puta, izgovorena riječ ili pojam kojom neprijatelj života (sotona) sapliće čovjeka, kao i u Edenu (rajski vrt) Adama i Evu. Njima Bog nije zabranio jesti voće (jabuku) sa stabla nego je zapovjedio da ne jedu, jer će istom biti kažnjeni smrću itd. Da im je zabranio onda bi im to i spriječio u njihovu pokušaju. I poslije znamo što se je dogodilo, tj. što je zapisano u Bibliji. Ako na ulazu nekog kluba ili kruga radnog prostora stoji pisano: ZABRANJEM ULAZ, onda će vlasnik, dotičnog, to i osigurati, tj. da netko ne može ući ili provaliti. Eventualni počinitelj pokušaja da uđe prije će nastradati nego će ostvariti svoj naum. Vidjeli smo u slučaju Adama i Eve kako su kažnjeni zbog kršenja Božje zapovijedi. Tako isto i ubiti čovjeka je kažnjivo djelo. Jer zapovjeđeno je: NE UBIJ! (peta zapovijed iz Božjeg dekaloga).

Mi ne govorimo o deset Božjih zabrana nego deset Božjih zapovijedi. Kad je Kajin ubio brata Abela istjeran je iz zemlje oca i majke u zemlju Nod, koja nije rađala. Kako je živio, nije nam zapisano. Ali očito je da je kažnjen. Imamo i danas niz primjera kako je nemoguće nekakvim zakonom zabraniti i spriječiti neke zločinidbe, naprimjer: oružanu pljačku, silovanje, pedofiliju, prostituciju, laži, otmice, cijele ratove i razbojstva, ali postoji Kazneni zakon u svakoj državi koji kažnjava zločince. Ne postoji, također naprimjer nekakav zakon koji zabranjuje ubijanje staraca ili žena odnosno djece od rođene dobi pa dalje, ali postoji, dakle, Kazneni zakon koji tretira svako ubojstvo čovjeka. Pa, neka je edukativno, zašto bi postojao ikakav zakon koji bi zab-ranio ubijanje nerođene djece. Neka i za njih važi postojeći Kazneni zakon, tj. isti zakon kao za rođene. To je taj zakon koji štiti naše živote, dostojanstvo, imovinu, prava i razne statuse u društvu. Pa neka udruga Prolife i Zaklada Vigilare, koji su predali Saboru potpise iz peticije“imam pravo živjeti“ inzisti-raju da se tim zakonom zaštite nerođena djeca a ne da se donese nekakav novi zakon.

A nerođena djeca koja su začeta silovanjem imaju ista prava na život kao i druga začeta djeca jer ona nisu učinila nikakav zločin svojim postankom (začećem). Moramo im priznati pravo na život kao i onim koji su stradali nasilno u ratu, na cesti (prometu) ili bilo kojim nasiljem priznati pravo na dostojanstven pokop odnosno pravo na grob. Jer ne ćemo kazati kako ne priznajemo smrt poginulog na cesti zbog lude vožnje nekog pijanca iz suprotnog pravca i da ga nećemo predati rodbini na oplakivanje i pokop nego ćemo urediti nekim zakonom kojim će se to zaobići. Radi se dakle o prirodnom priznanju smrti i prava koja iz toga proizlaze iako je ona nastala nasiljem (silovanjem).

Više puta ili na više mjesta sam pisao kako je namjerno ubojstvo nerođenog djeteta (abortus – pobačaj) treći istočni grijeh, a sada dodajem da je to najveći zločin (maximum crimen) na zemlji. Dakle čak veći od grijeha Adama i Eve. Zašto? Adam i Eva su kažnjeni jer su nešto učinili, a pri tome i uživali(jeli jabuku) iako su znali za zapovijed da to ne čine, što znači da su upregnuli svoju moć, želju, strast za nečim da postanu viši od onoga kakvim su do tada bili, a imali su podršku od nekog stvora koji je tu s njima komunicirao (sotona). E sad usporedimo nerođeno dijete! Što nerođeno dijete čini ili je učinilo ispred roditelja da bude „kažnjeno“ ili da mu se oduzme pravo na život? Ali, to nije „ni po mise“, kako kod mene u Prugovu (moje rodno selo) kažu. Što se sve događa ili što je sve upregnuto da se pobačajem oduzme djetetu život? Tu su tri osnovna faktora koja satiru to dijete: roditelj (najčešće majka) kao subjekt, ginekolog (ubojica) kao objekt i državni zakon kao monstruozna sila koji ubijaju to neizrecivo nedužno i nevino dijete. Zašto sam podcrtao državni zakon kao monstruoznu silu? Ako majka hoće ubiti dijete predstavlja pojedinačnu silu kao i ginekolog, ali državni zakon koji sili ginekologa da izvrši ubojstvo onda se zapravo radi o tisućama, desecima tisuća, stotinama tisuća i milijunima birača na izborima koji su izabrali svoje predstavnike u Sabor koji donose zakone, pa i ovaj, kod nas 1978., o pravu na pobačaj u klinikama koje to stručno mogu obavljati.

Dakle nerođeno dijete ima monstruoznu silu protiv svoga života, a da nije ni u kakvoj prilici ugledalo lice svoga ubojice, počevši od majke pa dalje. Katolici, da nam je znati kakav je Božji gnjev ili srdžba kad godišnje ubiju (Njegovu sliku) oko 56 milijuna nerođene djece na Zemlji. Gospa je u Fatimi naznačila da će neke nacije nestati s lica zemlje. Zar se to ne opaža u demografskoj slici i kod nas, tj. da nas polako ali sigurno nestaje. No, ista nam nebeska Majka daje poruke, ali ne iz poštanskog ureda, da sve možemo promijeniti ili ublažiti obraćenjima, molitvom, pokorom. Izgleda da joj uspijeva zadržavati Božji gnjev da ne provali na nas kao u doba potopa, okupljajući nas ispod i oko križa svog Sina. Tu je Otac „nemoćan“ tj. ne može uskratiti milosti kad je riječ o križu Kristovu pod kojim nam je Gospa, majka Kristova, postala i naša majka.

Činimo dakle što nam ona kaže da nas zaobiđe velika Božja srdžba ili gnjev! Vidimo kako Poljaci iziđoše na svoje državne granice i moliše Gospinu krunicu za očuvanje svoje nacije i vjere kao i cijele Europe. Mi možemo nešto slično: iziđimo na biskupijske kongrese sljedeće godine da bismo na kraju iste obavili Nacionalni euharistijski kongres, a to bi se uklopilo u dvadesetu godišnjicu proglašenju blaženim kardinala Alojzija Stepinca koji je bio najveći euharistijski evangelizator kod nas od postojanja Crkve u Hrvata. O tomu sam već pisao.

Nikola Bašić, Vis

Komentari

Komentari

Nikola Bašić

Istru su Talijanima poklonili Velikosrbi, a vratili istarski domoljubi

Objavljeno

- datum

 Boljševički fašisti krivotvore povijest hrvatske Istre     Pravi antifašisti su u Hrvatskoj izgubili rat, pa i mnogi partizani kao pravi antifašisti i to od onih antifašista kojima treba dodati naziv boljševici ili staljinisti. Prvi partizanski odred, možda, u Sisku i jest onaj koji je ušao u borbu ne za oslobađanje Hrvatske od fašizma nego u pomoć spašavanju Staljina ili dragi im Sovjeta od nacističke Njemačke koju je „utjelovio“ Adolf Hitler u svojoj osobi.

A jedine partizane kao antifašiste u Hrvatskoj je predvodio ili bio im na čelu, iako ondašnji komunist, Andrija Hebrang kojeg je Tito dao likvidirati u Beogradu jer se nije uklapao u boljševički antifašizam odnosno komunističku revoluciju kojoj je malen prostor samo Hrvatska, jer Jugoslavija je ipak nešto značajnije za velikog diktatora ili komunističkog monarha.

Da, ne bi bilo ovakve u stanovništvu desetkovane Hrvatske…

Lakše je izgovoriti: crveni fašisti nego boljševički ili komunistički antifašisti odnosno staljinistički. Naši današnji, takozvni antifašisti, ali oni s crvenom zvijezdom na kapama su zapravo crveni fašisti. Oni se hvale i tvrde da ne bi bilo ovakve današnje Hrvatske da nije pobijedio antifašizam, ovakve ili slobodne Hrvatske kako oni kažu. Da, evo i ja stajem na njihovu stranu i kažem: zaista ne bi bilo ovakove Hrvatske, tj. umanjene brojem stanovništva već u mjesecu svibnju i lipnju 1945. za nekoliko stotina tisuća ubijenih Hrvata od Bleiburga do Đevđelije, poslije protjeranih proganjanih zatvaranih i sl. od crvenih fašista ili antifašista koji pripadaju našem SAB-u. A isti se hvale kako je Tito ponovno pripojio Istru, Rijeku, neke otoke i dio Dalmacije Jugoslaviji. Toj priči nasjedaju toliki naši intelektualci, kao „veliki“ novinari.

Crvenim fašistima jednom zauvijek: Istra je vraćena u hrvatski korpus 10. odnosno 13. rujna, od istarskih domoljuba, puno prije ZAVNOH-a i AVNOJ-a

Više puta, u svojim člancima, gospodin Gojko Borić hvali Titu za pripojenje Istre Hrvatskoj u sastavu Jugoslavije,. A citiram što je napisao u broju 539. od 22. siječnja 2015. gdje predsjedničku izbornu pobjedu gospođe Kolinde Grabar Kitarović naziva „pravim malim čudom“, a radi se o sljedećem: „Za Josipovića glasovali su uglavnom oni dijelovi Hrvatske koji nisu osjetili užase Domovinskog rata, potom u golemoj većini domicilni Srbi i stanovnici Istre koji su još uvijek zahvalni Titu zašto je njihov poluotok uključio u Jugoslaviju“.

A kad je riječ o uključivanju onda se nameće i pitanje kakav je status Istre, otprije, bio da bi se „uključila“ u Jugoslaviju? Ne znam kako stoji sada u školskim udžbenicima, ali sjećam se da sam u klasičnoj gimnaziji šezdesetih godina učio iz povijesti (a sada sam i provjerio na internetu) kako je Rapallskim ugovorom (Rapallo gradić kraj Genove) 12. studenoga 1920. Između Kraljevine SHS i Kraljevine Italije došlo do podjele teritorija odnosno utvrđenje granica.

Velikosrbi da smanje utjecaj Hrvata, poklanjaju Italiji Istru, Rijeku, Zadar, otoke…

Glavni pregovarači na strani Kraljevine SHS bili su premijer Milenko Vesnić, ministar vanjskih poslova Ante Trumbić i ministar financija Kosta Stojanović, a s talijanske strane Giovanni Giolitti, Carlo Sforza i Ivanoe Bonomi. Talijanski pregovarači jasno su dali do znanja da bi se talijanski prijedlog trebao prihvatiti, a u suprotnom je Italija bila spremna sama uspostaviti granice predviđene Londonskim ugovorom. Time je delegacija Kraljevine SHS bila prisiljena potpisati nepovoljan ugovor, kojim su Italiji pripojeni Trst, Gorica, Gradiška i dio Kranjske, Istra (osim dijela općine Kastav), grad Zadar, otoci Cresi Lošinj, Lastovoi Palagruža, te je stvorena Slobodna Država Rijeka. Rapallskim ugovorom talijanskoj nacionalnoj manjini u Kraljevini SHS bilo je omogućeno pravo optiranja za talijansko državljanstvo, uporaba talijanskog jezika i sloboda vjeroispovijesti, a hrvatskoj i slovenskoj nacionalnoj manjini u Italiji nisu dana nikakva zakonska jamstva koja bi omogućila njihovu nacionalnu opstojnost.

Zbog općega nezadovoljstva u Kraljevini SHS, ugovor nikada nije bio razmatran u Narodnoj skupštini, već je 26. lipnja 1921. ozakonjen bez parlamentarne rasprave te je, točno nakon godinu dana, bio potvrđen kraljevom odlukom. Ugovor je velikim dijelom bio rezultat velikosrpske politike usmjerene na nagodbu s Italijom u cilju slabljenja hrvatskog položaja u Kraljevini SHS. Rapallskim ugovorom nastojala su se riješiti mnogobrojna otvorena pitanja oko granica dviju država, koja su postavljena Londonskim ugovorom 1915., a nisu bila riješena za mirovne konferencije u Parizu 1919.–1920. Pregovori u Rapallu održani su u nepovoljnom međunarodnompolitičkom okruženju za Kraljevinu SHS zbog sve veće sklonosti britanske, francuske i američke diplomacije da popusti talijanskim zahtjevima.(Wikipedija).

Dakle Ante Pavelić je vratio Istru, a ne prodao…

Iz ovoga je vidljivo da nije dr. Ante Pavelić prodao Istru i navedeno Italiji, a još i danas mnogi, u dnevno političke svrhe, govore o Pavelićevoj prodaji, kao što, u iste svrhe, ne spominju raskid Rimskih ugovora Musolinija i Pavelića u kojem je Pavelić valjda mogao samo potvrditi odnosno potpisati postojeće stanje od Rapalla ili ratom pokušati oduzeti-vratiti, ali kako bez vojske i oružja. A ustupke je bilo, prisilom, učiniti za dijelove Dalmacije, Gorskog kotara i još neke dijelove ondašnje Banovine Hrvatske da bi konstituirali novu državu, i naravno jaku vojsku u toj državi. Ta zar to nije iracionalno i apsurdno ratno okruženje da bi mogao bilo što uvjetovati protivničkoj strani? A raskid je učinjen proglašenjem pripojenja Istre i ostalog teritorija raskidom Rimskih sporazuma kao i Rapallskog ugovora nakon kapitulacije Italije 8. rujna 1943. odnosno dan kasnije. Istog mjeseca, točnije 13. rujna 1943. u Pazinu NOO Istre donosi proglas kao nositelj nove vlasti i objavljuje kao politički manifest s odlukom o priključenju matici zemlji i proglašenju ujedinjenja s ostalom našom hrvatskom braćom. U proglasu pod nazivom Istarski narode stoji da je Istra oslobođena snagom vlastita oružja i masovnog dragovoljnog pristupanja partizanskim postrojbama te voljom naroda. Proglas poručuje da je Istra hrvatska zemlja i da će hrvatska ostati te označava kraj fašističke i talijanske vlasti na prostoru Istre, smjenu sustava i početak legalnog djelovanja nove izvršne narodne vlasti.

Mons. Božo Milanović je imao odlučnu ulogu u vraćanju Istre na Mirovnoj konferenciji u Parizu 1946.

Nigdje ovdje Tite ni Jugoslavije, gospodine Boriću? Ali drugovi iz Jugoslavije dođoše kao hijene na plijen lava te pripojenje provukoše kroz ZAVNOH u Plaškom na svom drugom zasjedanju u listopadu 1943, a AVNOJ krajem studenoga te godine u Jajcu. No to bijaše sve mrtvo slovo na papiru do Mirovne konferencije u Parizu 1946. kad su se krojile nove granice Europe. Na toj konferenciji su bili istarski svećenici koji su imali odlučnu ulogu kod određivanja novih granica u pogledu Istre i drugih djelova o kojima je bila ovdje riječ. A među tim svećenicima monsinjor Božo Milanović najpoznatiju ulogu imao je kao jedan od predstavnika Istre na Mirovnoj konferenciji u Parizu 1946. na kojoj se odlučivalo o sudbini Istre nakon rata. Podatke koje su prikupili mons. Božo Milanović, Zvonimir Brumnić i drugi hrvatski svećenici bili su jedan od glavnih argumenata zašto je Istra pripala Jugoslaviji u čijem se sastavu tada nalazila Hrvatska.

Granice su dogovorene Pariškim mirovnim sporazumom 1947. godine po etničkom načelu, pa je zbog toga načela Trst pripao Italiji, a Istra Hrvatskoj. Glavni dokument po kome se u Parizu postupalo bila je Spomenica hrvatskog svećenstva u Istri Savezničkoj komisiji za razgraničenje Julijske krajine donesena u Pazinu12. veljače 1946. godine. Spomenicu je donio “Zbor svećenika sv. Pavla za Istru”, a potpisali su je predsjednik Tomo Banko, tajnik Miroslav Bulešić, odbornici Božo Milanović, Leopold Jurca, Josip Pavlišić, Antun Cukarić i Srećko Štifanić, kao i 48 članova odbora. Svećenici su u spomenici prikazali sve strahote koje su od Talijana podnosili Hrvati naročito svećenici od 1918. do 1943. godine, ali je Istra i pored toga ostala nastanjena u velikoj većini Hrvatima, pa zbog toga treba zauvijek pripasti jedino Hrvatskoj. Zbog svih zasluga na Mirovnoj konferenciji u Parizu kao i za ostatak Milanovićeva djelovanja, u Kringi je u njegovu čast postavljena spomen ploča na zgradi u kojoj je živio i radio. A 1962. je dobio počasni doktorat zagrebačkog sveučilišta.(Wikipedia).
A “ljubičica bijela” je Hrvatsku smanjila na pola…

A, usput, napominjem kako je drug Tito prepustio veliki dio Srijema (Banata i Bačke) i Boku Kotorsku, dijelove Hrvatske, da bi udovoljio drugovima komunistima u Srbiji i Crnoj Gori, tj. da mu ne ugroze apsolutnu vlast komunističkog vođe i vladara-diktatora u novoj FNRJ, a da nam nije poznato kako je to učinjeno nekakvim ugovorom poput onoga Rapallskog ili možda srpskocrnogorskog? Ovo prepustiti znači odcijepiti i uključiti od nekoga k nekome. Za očekivati je od, makar nekih stanovnika Istre da se oglase, pogotovo mislim na sadašnje svećenstvo, da se oglase kako se slažu s pisanjem gospodina Gojka Borića ili se ograđuju od toga, ili pak i drugih izjava, navoda i tvrdnji kako je gore navedeno, tj. nekih naših „vrhunskih“ intelektualaca ili visoko pozicioniranih društvenih djelatnika.

Nikola Bašić

Komentari

Pročitajte cijeli članak
Najave

Facebook

Popularno

Copyright © 2017 Croative.net.