Connect with us

Društvo

Petrov i Most vraćaju Vujčića u život

Published

on

Zašto se Petrov nije sastajao s Vujčićem prije izbora? Jer bi onda koalicija Mosta ostala ispod izbornog praga! Kako se promenada razvija, nacija očekuje uvjete Petrova u sporu između Turske i Rusije.

Potvrdila se potreba da Hrvatska poštanska banka ostane u državnom vlasništvu. Iskazala je zdrav refleks za ekonomski trenutak i poslovnu priliku, pa nam danas nudi kunske kredite s fiksnom kamatnom stopom.

Nakon što je ministar Boris Lalovac do nogu potukao guvernera HNB-a Borisa Vujčića, očekivala se Vujčićeva ostavka, pa je Božo Petrov na zaprepaštenje profesora Ivana Lovrinovića odlučio vratiti Vujčića u život. A baš se tada Lalovac upustio u novu turu discipliniranja Vujčića. U svezi konverzije “kredita CHF”, ministar Lalovac prigovorio je Vujčiću zbog visokih kamatnih stopa u eurskom kreditu blizancu, da bi od Vujčića dobio priopćenje kao do je HNB privatni štand na tržnici. Vujčić se ogradio od svega navodeći kako je HNB-u potrebno duže od isteka krajnjeg roka za konverziju da utvrdi činjenično stanje. No kakav je to nadzor banaka koji ne može u dvadesetak dana utvrditi da li su banke poštivale Zakon? Vjerovali ili ne, HNB ne može utvrditi kretanje eurskih kamata na kredite od 2005. pa do danas? Kakva je to središnja banka ako ne može odgovoriti na bilo koju zadaću, a ima preko 600 zaposlenika? Kako odnosi stoje, HNB je skupa politička stranka plaćenih članova, u zasebnoj paradržavi, koja ne izlazi na izbore ali vlada u operativno regionaliziranoj RH. 

Transkript veselih razgovora Petrov – Vujčić 

Nekako ispada da su svi naši problemi komunikacijski i lingvistički. Na pregovorima Most – HNB samo su nakašljavanja svima bila razumljiva, pa je na tome trebalo ostati. Khm (mamu ti tvoju, treba te zgaziti). Khm khm (budale glupe, kod mene su ključevi riznice). Khm khm khm (nećeš dugo, smeće okupatorsko). Riječ pričuva koristila se za sve i svašta. Petrov je filmski lik, koji obožava ekranizacije Ludlumovih romana, pa je njemu pričuva eskadron za likvidaciju Drage Prgometa, koji se odmetnuo poput Jasona Bournea. Zapravo je Prgometa trefila teška amnezija. Jednostavno se više ne može sjetiti tko je, tko ga angažirao, i koga je sve on osobno smaknuo. Petrov se odmah složio da treba povećati pričuvu, a Vujčić i Lovrinović ostali su malo začuđeni. Nema problema – odgovorio je Vujčić – imam solidnu pričuvu za vas osobno. Da je prebacim u eure? Mislim, ako namjeravate devalvirati kunu? Khm krh khm – nakašljao se Lovrinović (jeste li vi normalni?). Pričuvu treba pričuvati za fazu jasne proaktivne ekonomske politike – dodao je Lovrinović – neka stradaju prodavači magle. Prije znatne deprecijacije kune trebamo konvertirati sve “eurske” kredite u čiste kunske! Naravno da Lovrinovića nitko nije razumio, pa je to Vujčić jasno izrazio. Grh, jxx, mxx (tko vas jxxx, ja ću i dalje sidriti kunu na euru, sve dok me svjetske gazde ne traže pokriće).

Dok se dramatično zaoštravaju odnosi u trokutu Rusija – Turska – NATO, naši političari lagodno ispijaju kavice po zagrebačkim kafićima. Polako, jer kod nas pad počinje nakon što  se vlada i vlast formiraju. Putin kaže da je od Erdogana i Protuterorističke koalicije dobio nož u leđa, a slično se izrazio Petrov glede Prgometa, koji je svoju inicijativu Hrid registrirao kao stranku, i još pretendira za lidera Mosta. Logika tu nije bitna. Kada su se pregovarači Mosta vozili iz garaže Sheratona, baš je naišao Prgomet i u svome stilu proglasio svoj vlastiti prijelaz. Netko se nakašljao: Zgz gr! (nećeš biti kriv) Na nesreću HDZ-a, vozač je ostao pasivna pričuva, tako da je prokockana neočekivana prilika za konsolidiranje koalicije Mosta i formiranje nove Vlade RH. Petrov veli da ide predsjednici Kolindi Grabar Kitarović sa idejom zajedničke reformske vlade, koju su i Karamarko i Milanović odbacili. U protivnom, Petrov će predložiti nove izbore. Zašto ne, Petrov i društvo imali su ovih dana nevjerojatnu besplatnu reklamu, koju bi inače platili milijardu kuna. Neću se iznenaditi ako se pokaže da je cirkus sa Prgometom dogovoren. Petrov bi morao znati da je Joe Biden na Pantovčaku ostavio nove političke okvire za Hrvatsku i takozvani Region, i da više o Petrovu ne ovisi što slijedi. Ako State Department tako odluči, Most na “ponovljenim” izborima neće prijeći izborni prag.

Jxxx lud zbunjenog  

Profesor Ivan Lovrinović iz koalicije Mosta prozvao je Borisa Vujčića i HNB zbog pogrešne monetarne politike, da bi se zajedno sa Božom Petrovom, Marijom Škare i Teom Golja  sastao s Vujčićem. Nakon toga su plasirane (dez)informacije da je Most odustao od devalvacije i ukidanja valutne klauzule, i da Most neće značajno mijenjati ovakvu monetarnu “politiku” HNB-a. Drugi dan smo saznali da je Lovrinović Vujčiću sve objasnio, što je besmisleno, jer da Vujčić može razumjeti Lovrinovića, vodio bi posve drukčiju monetarnu politiku. Prema transkriptu u posjedu Jutarnjeg lista, profesor Lovrinović objasnio je Vujčiću najvažnije promjene koalicije Mosta u sferi monetarno-kreditne i fiskalne politike, i naglasio nužnost “veće upotrebe kune, rješavanje problema dužnika u francima, te bržeg usklađivanja monetarne politike HNB-a sa politikom ECB-a”. Prema istom “transkriptu”, Lovrinović je prezentirao prijedlog osnivanja Ekonomskog savjeta pri Vladi RH, Odbora za monetarna pitanja i financijsku stabilnost pri Hrvatskom saboru, kao i aktiviranje Odbora za fiskalnu odgovornost. Koalicija Mosta namjerava izraditi Makroekonomski model RH i Bilancu nacionalnog bogatstva.      

Lovrinović je potvrdio da koalicija Mosta ne dovodi u pitanje deviznu štednju, kako “devalvacija kune ne dolazi u obzir, a stabilnost cijena putem ciljanja inflacije dio je plana koalicije Mosta”. Kako svi oni koji su nas uvalili u ovu depresiju ostaju na svojim visokim funkcijama, dojam je da Petrov cementira promašenu organizaciju države i ekonomije pod parolom promjena. Loša je vijest za sve nas da će HNB u odnosu na ostatak države i dalje funkcionirati odvojeno, kao da je riječ o središnjoj banci neke druge države. I sada imamo saborske odbore koje je Vujčić ignorirao, a dogodilo se i to da je visoki dužnosnik HNB-a pobjegao iz Sabora, sklanjajući se od opravdane kritike Gorana Marića. Čemu ti pregovori svih tih koalicija o nužnim reformama kada država, a napose Ministarstvo financija, ne može izaći na kraj sa svojom vlastitom središnjom bankom.   

Petrov je trebao zamoliti Vujčića da ode 

Umjesto da se nalazi s Vujčićem, bilo bi dobro da Petrov razmisli o politici HNB-a. Da vas podsjetim, uz znanje HNB-a poslovne banke nisu se zaduživale u CHF-u prilikom emitiranja kredita sa klauzulom CHF. Koristile su špekulativne financijske izvedenice kako bi izigrale regulatora. Uz znanje regulatora. Kao da regulator traži kako biti izigran. HNB je glede takvih kredita trebao intervenirati i odmah zabraniti pokvaren proizvod, pogotovo jer su klijenti koji uzimaju kredit sa klauzulom u švicarskom franku izrazito valutno izloženi (primanja u kunama, štednja u kunama ili eurima). U svakoj pravnoj državi, takva politika središnje banke bila bi predmet istrage, a poslovne banke platile bi goleme globe. Kreirati preko 30 milijardi kuna kredita sa klauzulom CHF, a ne imati realnu podlogu u istoj, to svakom regulatoru mora biti znak za opću uzbunu i mobilizaciju, ali ne i spavačima u HNB-u. Naprotiv, takav Boris Vujčić najedanput je konzultant “nove poštene opcije Most”.

Dakle, sinkrono odlasku Zorana Bohačeka s čela HUB-a, treba otići i Boris Vujčić s pozicije guvernera HNB-a. Konverzija kredita sa klauzulom CHF neupitno je potvrdila status ministra Borisa Lalovca kao pozitivne inicijative u ekonomiji zemlje. Pojava kredita sa klauzulom CHF, razvoj i rješavanje tog problema, sve je to zakonski bilo u domeni odgovornosti HNB-a, a ne ministra financija, da bi u stvarnosti ispalo suprotno. Guverner Vujčić se u cijeloj situaciji ponio izrazito neodgovorno, braneći interes banaka, a time i vlastitu poziciju, čime je zadao velik udarac svima nama. Pogrešna monetarna politika HNB-a provodi se dugih 20 godina. S pojavom krize i CHF kredita, HNB se potpuno kompromitirao. Ministar financija Boris Lalovac je s konverzijom CHF proveo i započeo veliku reformu duboko toksičnog financijskog sustava, kakvu RH neupitno treba. Time je Lalovac u potpunosti pobijedio Vujčića, koji će jednog dana nekome morati polagati račun za svoje nečinjenje tijekom krize kojoj se ne vidi kraj, koju je sa svojom lošom monetarnom politikom produbio i pridržao.

Osim što je za donošenje “Zakona o konverziji” trebalo imati hrabrosti, potrebno je znanje, kao i precizno operativno donošenje istog, što je veliki uspjeh Lalovca i Ministarstva financija. Konverzija je osmišljena sustavno i razrađena do posljednjeg detalja, što se potvrdilo, jer medijski poltroni poslovnih banaka i “neovisni” analitičari, kao i čelni ljudi HNB-a, nisu  mogli pronaći zamjerku zakonskim izmjenama. To je potvrdio i Ustavni sud tako što nije donio privremenu suspenziju Zakona.

Koga je briga za kamatu? 

Jedan veliki problem promakao je koaliciji Mosta. Naime, HNB uopće nije vodio brigu o kamatnjacima koje poslovne banke određuju, prepuštajući im prostor da ekstra profitiraju na građanima, poduzećima i državi. Pravdalo se to slobodom tržišta. Slobodom tržišta u RH i to u financijskom sustavu! Koji je u potpunosti začahuren. HNB danas radi salto mortale i daje priopćenje kako ne posjeduje podatke o kamatama prije 2011. po pojedinačnim bankama. Kako je moguće da regulator nema povijesne podatke o kretanjima kamatnih stopa? Kako je bez toga moguće voditi monetarnu politiku? Kako objasniti da su pojedine banke imale preko 7 posto kamate na kredite sa klauzulom EUR, i to na stambene kredite? Kojom se logikom, politikom i financijskom računicom može doći do kamatne stope preko 7 posto za stambene kredite u uvjetima prosperiteta, od 2004. do 2009. Tada je premija na rizik RH bila puno niža. A danas, kada je premija države puna veća i kada RH grca u krizi i depresiji, kamatne stope drastično su manje nego prije krize! Neka nam “neovisni” ekonomski analitičari objasne taj financijski fenomen.

Ovdje valja napomenuti kako banke nisu odgovorne, jer se iste ponašaju kako im regulator dopusti, a HNB im je dopustio kreditni El Dorado. Sve je to hajdučija, izvan zakona, jer je Vrhovni sud potvrdio da se promjena kamatnih stopa na kredite smatra nezakonitom. Odredba o promjenjivoj kamati smatra se nepoštenom. Zanimljivo, VTS i VS nisu određivali poštenost valutne klauzule u švicarskom franku. Kao, tu je sve razumljivo. Zanemarene su i direktive EU o razumljivosti bitnih odredbi ugovora kao što su tečaj i kamatna stopa. Europske institucije razumljivost ugovornih odredbi ne svode na strogo gramatičku. Ako HNB nema kontrolu nad kamatnim stopama, kako može imati kontrolu nad inflacijom? Naravno da HNB nema kontrolu nad inflacijom, jer se RH već dvije godine nalazi u deflaciji, čime je narušen glavni cilj HNB-a, a to je stabilnost cijena. RH je u deflacijskoj spirali, na koju već duže vrijeme ukazuje uistinu neovisni analitičar Ratko Bošković.

Glavni cilj modernih centralnih banaka je niska kamatna stopa, jer takva potiče gospodarstvo i građane na uzimanje kredita, odnosno potiču njihovu potražnju za novcem. Drugi i još možda važniji efekt niskih kamatnih stopa je konkurentnost, koju tako ostvaruju zapadnoeuropske zemlje. Niža kamatna stopa za gospodarstvo ostavlja prostor poduzetniku za smanjenje finalne cijene proizvoda, čime se jača konkurentnost. U hrvatskim uvjetima veće cijene kapitala u odnosu na inozemstvo, oko dva-tri puta, poduzetnici nemaju mogućnost za sniženje cijene proizvoda. Konkurentnost gospodarstva može se graditi putem smanjenja kamatnih stopa, devalvacijom domaće valute, smanjenjem poreza, ili jeftinijom radnom snagom. RH se odlučila za posljednju mogućnost, koja je najgora, jer visokoobrazovana i znanjem konkurentna radna snaga bježi iz RH. Smanjenje kamatnih stopa i blaga devalvacija domaće valute može se postići samo potpuno drukčijom ulogom monetarnog kreatora, što prije svega znači promjenu glavnih aktera monetarne vlasti i mijenjanje Zakona o HNB-u. Na tragu toga bile su ideje profesora Ivana Lovrinovića, kao ekonomskog stratega MOST-a, ali se najedanput pojavila potreba za kompromisom, radi formiranja nove Vlade RH.

Konstatacija Vujčića da konverzija kredita sa klauzulom u švicarcu ide na ruku bogatim dužnicima i onima sa većim iznosima kredita u potpunosti je promašena, kontradiktorna i tendenciozna. Postavlja se i matematička nepismenost čelnog čovjeka HNB-a, jer se konvertirani kredit iznosom više smanjuje ako je veći, dok je relativno smanjenje isto. Konverzija približava korisnike kredita sa klauzulom CHF korisnicima kredita sa klauzulom EUR, što zakonske izmjene čini prihvatljivim, bez obzira što bi dužnici sa klauzulom CHF bolje prošli da su se početno zadužili sa klauzulom EUR, i podmirivali nižu kamatu od ove koja je primijenjena u konverziji.

HNB je cijelo vrijeme one više iznose kredita, preko milijun kuna, htio isključiti od bilo kakvih oblika pomoći, u skladu sa željama banaka. A to je protuvrijednost zagrebačkog stana od 70 m2. Vlasnici takvih smatraju se bogatima! Pomoći treba samo onima sa malim iznosom kredita i onima  koji kredite ne mogu vraćati, trubili su iz HNB-a i HUB-a. Naravno, sve to svodilo se na pokušaj da se počiste loši portfelji banaka, jer je svima bilo poznato da glavninu kredita u CHF-u drži tadašnji viši srednji sloj, koji je u pravilu kupovao drugu nekretninu za svoju djecu, uzimajući na sebe kredit jer djeca nisu bila kreditno sposobna. Sada je taj srednji sloj na granici egzistencije. I nakon toga, HNB je podržavao politiku da se iscrpljeni dužnici banaka ogule do kraja, pa da i njihova djeca ostanu dužnici. Socijalno ugrožene i one koji ne mogu vraćati kredite postoje i kod eurskih i kunskih kredita. Takvima treba posebno pomoći spuštanjem kamatnih stopa i otpisom dijela glavnice, neovisno o konverziji. I nakon konverzije imat ćemo dužnike koji neće moći vraćati kredite.

Za gotovo 90 posto konvertiranih kredita, anuitet će biti manji, no kod nekih dužnika kojima su banke u konverziji primjenjivale kamatu preko 7 posto, anuiteti će biti isti ili veći, ali je to sada u nadležnosti HNB-a, da utvrdi da li su banke primjenjivale kamatne stope u skladu sa zakonskim odredbama. Glavnica se smanjuje u prosjeku za 30 posto i to je glavni dobitak za dužnike, jer nakon godina i godina otplate ne duguju više od početnog iznosa kredita. Banke primjenjuju visoke kamatne stope na ostatak duga, ali dužnici trebaju refinancirati kredit kod HPB-a u čisto kunski i sa fiksnom kamatnom stopom. Imamo sreću da koalicija Mosta nije otvorila raspravu o konverziji kredita s valutnom klauzulom CHF.

Tvrtko Dolić

 

Komentari

Društvo

Jan Ivanjek: Nama treba borbeno zrakoplovstvo s punim spektrom sposobnosti

Published

on

Natječaj za nabavu borbenih zrakoplova poništen je, još se ne zna kako dalje. Hoće li se krenuti u novi natječaj ili možda u izravnu pogodbu? Kako stvari stoje, prepuštanje nekoj drugoj državi da nam uz naplatu čuva nebo ne dolazi u obzir.

Izgubljeno vrijeme u pregovorima s Izraelcima ne može se vratiti, a, čini se, ni naplatiti.

U međuvremenu ionako vremešni hrvatski MiG-ovi još su ostarjeli – bliži im se konačno prizemljenje. Koliko će Vladi trebati da pronađe nov model nabave zrakoplova, koliko da zaključi posao, kad bi prvi mogao poletjeti iznad Hrvatske?

Gosti „Teme dana“ su bili bivši zapovjednik Hrvatskoga ratnog zrakoplovstva general Josip Štimac te vojni analitičar Jan Ivanjek.

Nastupio je svojevrsni obrat u razmišljanju ministra obrane, kakvih i koliko borbenih zrakoplova Hrvatskoj treba. Ministar je rekao kao je za njega najbolja platforma F-16, da budu novi avioni i da ih ima manje.

– Stručna studija koja je napravljena ne ide ispod 12 aviona, rekao je Štimac.

Ivanjek je rekao kako nama treba borbeno zrakoplovstvo s punim spektrom sposobnosti. S obzirom da nije prošlo da uzmemo najmoćnije rabljene avione, donesena je odluka da nabavimo nove borbene avione.
– Dugoročno se mora doći do brojke od 12 aviona, naglašava Ivanjek.

– Naši postojeći migovi mogu letjeti do 2024. godine i ako do tada ne ugovorimo kupnju zrakoplova, to bi bio veliki problem zato što bi se ljudski potencijal, koji je i tako u osipanju, počeo još više osipati, ističe Ivanjek.

Štimac je rekao kako bi nam Amerikanci mogli ponuditi Block 50/52 što bi nas moglo zadovoljiti. Takav tip aviona imaju i Poljaci.

Ivanjek smatra da bi nas osnovni paket aviona mogao koštati milijardu dolara i to bi nam olakšalo iduću seriju nabave (HRT)

Komentari

Continue Reading

Društvo

Robert Valdec o lobistima /narikačama u svezi (ne)kupnje F-16 koju moraju pročitati svi, posebno u MORH-u

Published

on

Propala, je izgleda, nabavka F 16 Barak višenamjenskih lovaca opremljenih onako kako su ponuđeni na natječaju. Ovo pišem jer imam što reći o HRZ i nabavci zrakoplova – piše Valdec na svom fb profilu.

Zanimljivo je da sada nad propalim poslom najviše nariču oni koji su do jučer F-16 Barak nazivali ‘starim kantama’, ‘otpadom’ i sl.

Dobar dio njih (govorim o ‘velikim stručnjacima’) nariče po inerciji, samo zato jer su ‘popušili’ čaščenje od SAAB-a za koji su gorljivo navijali, a koje im je obećano ako se HRZ opremi Gripenima. Šveđani su ih tijekom tendera vodali kao medvjede po Švedskoj, trpali im u torbe mobitele, laptope, kemijske, rokovnike, vodali ih po večerama…, a oni, ‘stručno’, objašnjavali Hrvatima kako je Gripen daleko najbolja opcija. Jer, ‘novo je novo’.

Oni vještiji su, umjesto mobitela, rokovnika i kemijskih olovki, na račune dobili i nešto konkretnije – neću o imenima, dovoljno je proguglati najstrastvenije ‘Gripenovce’. Među njima ima novinara, ‘vojnih analitičara’, umirovljenih pilota, političara…

I o tom sam tenderu davno pisao. Između onog što su nam odredili da ‘smijemo’ kupiti, F 16 Barak je, po meni, bio najbolja opcija. Na stranu što se za isti iznos može kupiti eskadrila, realno, boljih višenamjenskih lovaca. Ako ne boljih, a onda ne lošijih, no osjetno jeftinijih, pod boljim uvjetima.

Ali, opremanje ratnog (a i civilnog) zrakoplovstva je ionako više politička odluka. Otprilike slična onoj kada je, danas u terminalnoj fazi, Croatia Airlines, umjesto Boing-a odabrala Airbus. I tu su se provizijama napunili offshore računi, sagradili dvorci u okolici Zagreba, no to je neka druga priča.

I u njoj su obje opcije između kojih smo mogli birati bile podjednako kvalitetne (financijski, Boing je nešto jeftiniji), dakle osim toga koji će Tuđmanov savjetnički lobi ubrati proviziju, odabir je signalizirao i političku naklonjenost (EU – SAD).

No vojne nabavke su ipak nešto posve drugo. U jednom razdoblju novinarske karijere bavio sam se, između ostalog, i naoružanjem i vojnom opremom, nabavkama, međunarodnom trgovinom, tržištem oružja i vojne opreme i to crnim i bijelim, obišao dosta međunarodnih sajmova naoružanja i vojne opreme širom svijeta, ponešto tvornica (po svijetu), razgovarao i s trgovcima i s kupcima i s korisnicima. Pa si utvaram da ponešto o tome i znam.

Ako ostavimo po strani politiku pa čak i cijenu i uvjete (npr. održavanje, obuka, rezervni dijelovi, eventualne modernizacije, nadogradnje), najznačajnija stvar pri odluci o odabiru određenog ‘proizvoda’ (nebitno radi li se o jurišnoj pušci, streljivu, zrakoplovu, tenku ili oklopnom vozilu…) su reference.

Dakle, je li se (kada, gdje, kako, u kojim uvjetima i kojem obujmu, koliko efikasno itd.) određeni proizvod dokazao u operativnoj upotrebi i koje su oružane sile već njime opremljene, kakva su im iskustva itd. Jedan od najslikovitijih primjera je jurišna puška AK 47 (i njene inačice) koja je odavno planetarni brend. Postao je to i pištolj Glock, izraelski UZI…

Složeniji sustavi poput zrakoplova, protuzračnih borbenih sustava, raketnih, radarskih i sličnih sofisticiranih sustava druga su priča, no činjenica da je neko oružje, oruđe ili sustav dokazan u operativnoj upotrebi tu je najvažniji. Mislim da ne treba elaborirati zašto je tome tako, dovoljno je napomenuti kako za tako delikatnu namjenu poput oružanog sukoba, nitko pametan neće kupiti ‘mačka u vreći’ bez obzira na to koliko ta vreća bila lijepa i bez obzira na to koliko prodavač te vreće slatkorječivo i uvjerljivo hvalio svoju robu.

I za takve ‘mačke u vreći’ postoje brojni primjeri – jedan od ne tako davnih bio je i naš tender za nabavku borbenih oklopnih vozila. U finalu ostala su dva ponuđača: finska ‘Patria’ i austrijski (zapravo američki) ‘Pandur’. Rezultate znamo – na tenderu je pobijedila Patria. S pravom.

Naime, Patria je već bila u naoružanju nekoliko svjetskih oružanih snaga, u operativnoj upotrebi (tu je bio i offset program, a još se vuku i repovi korupcijskih afera) .

No ‘Pandur2’, tada zapravo, nije postojao – bila je riječ o prototipu čiji ga je proizvođač gurao HV-u kako bi si počeo sastavljati referentnu listu. No unatoč tome, naši su ‘stručnjaci’ po medijima ispisivali hvalospjeve, svako malo putujući u Austriju po ‘rokovnike i penkale’, vješto prešućujući činjenice.

Poput one da je tijekom jedne demonstracije na jednom austrijskom poligonu, kojoj su nazočili i hrvatski novinari (znam i poimence koji), došlo do incidenta – nezgode, u kojem su ozbiljno ranjeni austrijski vojnici (loše rješenje strojnice na kupoli – povratne eksplozije ozlijedile su posadu). O tome, naravno, nije bilo riječi u medijima. Jebi ga, rokovnici su ipak bili u kožnom uvezu. A i nova Motorola Rizr Z8 je bila baš sexy.

Tako nismo mogli u našim medijima, čiji su novinari, ‘investigativno’ analizirali Gripen na licu mjesta – u Švedskoj, u organizaciji proizvođača/prodavača, pročitati o korupcijskim aferama koje još uvijek drmaju i Brazil i Tajland, i Češku i Južnoafričku republiku (nakon tendera na kojem je Gripen pobijedio).

Nije nigdje bilo niti riječi o Gripenima koji su se srušili, incidentima, a još manje o tome da je jedino ‘vatreno krštenje’ taj zrakoplov imao za vrijeme uvođenja ‘demokracije i ljudskih prava’ u Libiju, gdje je uspješno uništio nekoliko meta – par beduinskih šatora i jednu karavanu na devama.

Da se vratimo našim nesuđenim F 16 Barak.

Prvo, hrvatska strana koja je raspisala tender i odlučila spizditi naših pola milijarde dolara, trebala se na vrijeme informirati – no VOA, MVP i slične organizacije su zacijelo imale drugog, pametnijeg posla.

Drugo, ako ništa, bar je nekom, nadam se, došlo iz dupeta u glavu koliko je našim ‘strateškim partnerima’ zapravo stalo do nas.

I treće – da netko na vlasti ima muda pa da kaže kako ćemo, kad već ne možemo kupiti F 16 Barak, tražiti i ponude za, recimo, KAI T-50 Golden Eagle, PAC JF-17 Thunder/CAC FC-1 Xiaolong, Su-35, Su-30MKK…

Mnijem da bi, u tom slučaju, naši ‘strateški partneri’ ekspresno promijenili odluku i isporučili nam odmah eskadrilu F 16 Barak-a sa svim nadogradnjama, uz akcijski popust. Još bi dobili i komplet kuhinjskih noževa na poklon.

Robert Valdec Foto: fb/Valdec

Komentari

Continue Reading

Društvo

PUTIN OBJAVIO OTVORENI RAT ILUMINATIMA: Ako Soros ikad uđe u Rusiju, nikad više iz nje neće izaći!

Published

on

Rusija je izdala službeno priopćenje da je George Soros tražen “živ ili mrtav”, navodeći da su i on i njegova organizacija “prijetnja za rusku nacionalnu sigurnost.”

Sorošu je zabranjen ulazak u Rusiju još od prošle godine, kada se saznalo da je on pomogao uništenje ruske ekonomije u ranim ’90 -im, izvještava Veteranstoday.com, a prenosi Webtribune.

Još prije šest godina objavljeno je:

“Prva stvar koju trebate znati o “Goldman Sachs” je da je to najmoćnija investicijska banka na svijetu, da je svuda, da je to veliki vampir koji sisa lice čovječanstva i nemilosrdno dosipa svoj lijevak krvi koji miriše na novac.”

“U stvari, povijest nedavne financijske krize potpisana je od strane ove banke i njenih pitomaca.”

Soros je kao ova banka. Fil Butler kaže: “George Soros je zamijesio svaku političku pitu koja postoji. Ako postoji kriza na svijetu, sigurna je oklada da on ima udjela u tome. “

Može se reći da su Soros i Goldman Sachs ideološki pripadnici istog bratstva. Njihova strategija je malo drugačija, ali je krajnji rezultat uništenje života putem ekonomskog sustava (bilo da je u pitanju kapitalizam ili socijalizam) i politička manipulacija.

Soros misli da je nepobjediv. Misli da može kretati u politici cijele planete u nekoliko treptaja oka i da nitko ne može mu kaže da prestane. On je tvorac financijske alkemije. Smatra da može ubiti političku stabilnost Europe i Amerike bez izazova.

Soros je star, ali nije zastario. Njegova organizacija je nedavno razotkrivena u obavljanju tajnih operacija osmišljenih da destabiliziraju Rusiju. Povodom toga zanimljiv je citat procurio iz dosjea “Soros fondacije”:

“Naš interes je da se uključimo u aktivnosti ruskih pokreta koji se bore protiv tradicionalnih vrijednosti. Ali imenovanje naše strane je problematično: mi smo u poslu kanaliziranja novca u drugim zemljama u političke svrhe. “

Sada se vidi pravo lice Soroša. Sve te priče o pomaganju sirijskim izbjeglicama, o spašavanju Ukrajine, o “građanskim pravima” i uvođenju “demokracije” u Rusiju su samo dimna zavjesa.

Prema Butleru, sve je to infekcija Soroša. Soros želi uništiti rusku tradicionalnu obitelj. On želi da Rusija bude kao zoološki vrt, a “demokracija” je termin kojim obmanjuje mase.

Soros je u veljači 2015.godine napisao da je “Putin veća prijetnja postojanju Europe od ISIS-a” i takvim izjavama je samo otpočeo svoj đavolji plan.

“Čelnici SAD-a i EU griješe kad misle da je Rusija potencijalni saveznik u borbi protiv islamske države. Dokazi ih osporavaju. Putinov cilj poticanje razgradnje EU, a najbolji način da to postigne je da poplavi Europu sirijskim izbjeglicama. “

“Ruski avioni su bombardirali civilno stanovništvo u južnoj Siriji i natjerali ih da pobjegnu u Jordan i Libanon. Sada je u pustinji 20 tisuća sirijskih izbjeglica koje čekaju prijam u Jordan. “

A dokazi ovakvih tvrdnji? Pa, dokazi su u samom Sorošu. Ono što on kaže je dovoljno. Nema potrebe za istragama. Soros je alfa i omega, početak i kraj. I ako dokazi slučajno ukazuju na nešto drugačije onda moraju biti odbijeni. Ako se Rusija zaista bori protiv terorista onda je takva informacija ipak lažna jer se Soros sa njom ne slaže.

Soros ne shvaća da je ranjiviji nego ikada ranije jer se ne ponaša praktično. Teži da dopuni ideološke dogme i zanemaruje istinu.

Vjerojatno je istina da je Soros protiv izraelskog režima, ali ono što on daje to s druge strane uzima.

Svidjelo se to njemu ili ne, Soros neizravno podupire izraelske zločine time što podržava organizacije za rušenje Asada. Ako zaista želi učiniti nešto dobro onda bi se trudio da stvari popravi a ne da podržava zločinačke ideologije koje vode uništavanju.

Soros je agent novog svjetskog poretka.

Rusiji je očito bilo dosta ovog čovjeka i na kraju su mu zabranili pristup državi. Soroša i njegovu subverzivnu organizaciju označili su kao “prijetnju nacionalnoj sigurnosti.”

“Soroš je špekulant i samoproglašeni filantrop, a njegove malverzacije oslobođene od poreza su sastavni dio ratne mašinerije” – riječi su Williama Engdahla.

On je očito u pravu. Ali Rusija je više nego spremna odstraniti Soroša. Ako se ikad Soros ohrabri ući u Rusiju, nikada više iz nje neće izaći.

Rusija potresa same temelje novog svjetskog poretka i političkog sotonizma.

Veteranstoday.com | Webtribune.rs | Croative.net

Komentari

Continue Reading

Facebook

Popularno