Connect with us

Društvo

OGORČENI HDZ-ovci SVE GLASNIJI: ‘Situacija na terenu izmiče kontroli, Plenković više nema podršku!’

Objavljeno

- datum

Nezadovoljstvo politikom stranke traje već duže vrijeme, no Istanbulska konvencija bila je okidač za niz novih ostavki i kritika. S druge, pak, strane, podrška i potpora članstva usmjerena je prema Davoru Ivi Stieru koji je među prvima javno istupio protiv ratifikacije Istanbulske konvencije

Ivo Sanader često je tvrdio kako je upravo on izuzetan i od krucijalne važnosti za stranku jer je HDZ-u, nakon izbornog poraza 2000. godine, navodno, prijetilo iščeznuće, ali je on stranku vratio na vlast. Slično je mislila i prva žena na čelu stranke, bivša premijerka, Jadranka Kosor, kojoj je upravo njezin nasljednik, Tomislav Karamarko, ozbiljno poremetio planove. No, i njega je zadesila slična sudbina. Mislio je o sebi baš kao i Ivo Sanader, jer je HDZ 2011. uvjerljivo izgubio na parlamentarnim izborima, a s Karamarkom na čelu, stranka je redala pobjede nad SDP-om i 2016. godine, iako, doduše, uz pomoć Mosta.

Međutim, čini se kako Andrej Plenković iz ovoga svega nije ništa naučio, pa tako i on vjeruje da je izuzetan: usudio se rušiti vlastitu Vladu i HDZ odveo u novi, politički nelogičan i neprirodan „brak“, gdje su potresi započeli i prije nego li je bio sklopljen. HDZ se, naravno, i danas zaklinje na ideju o stvaranju države, Franju Tuđmana i Domovinski rat kao temeljne vrednote… dok je upravo HNS sve te povijesne vrijednosti uporno dovodio u pitanje. Tako je vrijeme stvaranja države prokazao kao „deset izgubljenih godina“, veličinu obrane u Domovinskom ratu zanijekao promicanjem teze o podjednakoj krivnji za rat, a Franju Tuđmana je optužio za agresiju na BiH…

Nikada do sada nisu koalirale stranke s tolikim međusobnim neprijateljstvom koje traje otkad je samostalne Hrvatske, što sadašnjoj vlasti oduzima legitimitet. Istodobno, desno krilo HDZ-ovih ministara jasno je pristalo na interpretativnu izjavu o Istanbulskoj konvenciji s figom u džepu i nadom da će njihovi stranački kolege odraditi posao kako treba i spriječiti Plenkovića da ju ratificira

Plenković ljut na Stiera

Sve to Plenkoviću nije bilo dovoljno, pa se tako počeo obračunavati i s istaknutim HDZ-ovcima, pripadnicima desne struje, poput Milijana Brkića i Davora Ive Stiera, a točka na „i“ u cijeloj toj priči, bilo je Plenkovićevo sukobljavanje s crkvenim krugovima koji otvoreno prozivaju Vladu zbog Istanbulske konvencije. Konvencija je, međutim, što Plenković nije shvatio, izazvala i trenutne i što je za njega još pogubinije, dugoročne podjele i nezadovoljstvo među HDZ-ovim članstvom. A ono je, tvrde naši stranački izvori, bijesno i ogorčeno politikom premijera Plenkovića, a sve odlučnije u, primjerice, podršci stavovima Davora Ive Stiera čija će politička sudbina unutar stranke, sve je izvjesnije, uskoro biti zapečačena.

„Članstvo HDZ-a je ogorčeno – neki područni odbori u Gradu Zagrebu gube članove i imaju veliki problem čak i na razini temeljnih ogranaka koji se doslovno rasipaju, gubimo članove koji otvoreno govore o pogrešnoj Plenkovićevoj politici koja će zatrti temeljne hrvatske vrijednosti. Puna su mu usta Tuđmana, a nitko ga ne slijedi“, priča nam naš informator iz HDZ-a i dodaje kako nezadovoljstvo politikom stranke traje već duže vrijeme, te da je Istanbulska konvencija bila samo okidač za okretanje leđa stranci. S druge, pak, strane, podrška i potpora članstva usmjerena je upravo prema Davoru Ivi Stieru, koji je među prvima javno istupio protiv ratifikacije Istanbulske konvencije.

Kako kažu naši sugovornici, Plenkovićeva ljutnja na Stiera sve je veća, no u otvoreni sukob s njim ne može ući, jer je upravo Stier bio među onima koji su ga doveli na čelo stranke i što je najvažnije, uživa veliku potporu birača, visokopozicioniranih HDZ-ovaca, te međunarodnih krugova koji su, također, vrlo dobro upoznati sa Stierovom ulogom u Plenkovićevom političkom usponu HDZ-a

PR mag zaratio s Crkvom…

„Od modernih političara očekuju se najviši standardi transparentnosti, odgovornosti i integriteta, što je preduvjet za kredibilno političko djelovanje. Smatram da stranka ne može biti talac političke sudbine bilo kojeg svog člana“. To su Plenkovićeve riječi izgovorene ne tako davne 2016. godine, netom prije Karamarkovog odlaska. Te je riječi Plenković, čini se, zaboravio, jer je vlastita uvjerenja koja su u političkim krugovima poznatija kao „liberalnija“ u odnosu na ona HDZ-ova, nametnuo cijeloj demokršćanskoj stranci i narodu koji je na nedavnom prosvjedu vrlo jasno poručio što misli o ratifikaciji njegove Konvencije.

Referendum o ratifikaciji Istanbulske konvencije, koji su pojedini saborski zastupnici i zatražili, ne bi puno koristio jer bi ishod bio identičan onome za vrijeme referenduma o braku. Svjestan je toga očito i sam Plenković, pa se potrudio na sve moguće načine Konvenciju predstaviti kao iskorak za državu s obzirom na to da je riječ o zaštiti žena od nasilja, ograđujući se pomalo apsurdnom interpretativnom izjavom koju je podvalio desnoj struji u Vladi i stranci, ne bi li osigurao dovoljno ruku za izglasavanje Konvencije.

I dok broji svaki HDZ-ov glas, HRAST mu napušta koaliciju, a njihov jedini zastupnik, Hrvoje Zekanović, ipak neće podržati potpredsjednicu Vlade i ministricu gospodarstva, Martinu Dalić. Istodobno odustaju i od svih pozicija u vladajućoj strukturi, što znači da Ladislav Ilčić više neće biti savjetnik ministrice Obuljen, a Hrvoje Šlezak odlazi iz Ministarstva obrazovanja. Pametnome dosta kad se prisjetimo kako je upravo Ilčić svojedobno bio posebni savjetnik Davoru Ivu Stieru u Ministarstvu vanjskih poslova.

Utjecajna desna struja stranke

„Damir Krstičević, Tomo Medved, Milan Kujundžić samo su neki od ministara koji se doživljavaju kao desna struja Plenkovićeve vlade i koji su u isto vrijeme, glavni stupovi ove Vlade jer bez tih imena, Plenković ni ne mora ulaziti u utrku za pobjedu na još jednim parlamentarnim izborima. Izraziti desničari jasnih stavova i ideja pristali su na interpretativnu izjavu, poneki s figom u džepu i nadom da će njihovi stranački kolege odraditi posao kako treba i spriječiti Plenkovića da ratificira Konvenciju“, nastavlja priču naš izvor iz HDZ-a, koji u ovom kontekstu posebno izdvaja ulogu novog Plenkovićevog PR maga, Krešimira Macana.

Da mu je nadimak – „majstor za spinove“ – itekako opravdan, dokazuje i njegova nedavna kriva interpretacija izjave kardinala Želimira Puljića, pri čemu je, tvrde dobro upućeni izvori, Macan odigrao ključnu ulogu. Medijima je, naime, upravo Macan plasirao informaciju da je Crkva, ipak, podržala Istanbulsku konvenciju, točnije interpretativnu izjavu, te tako Konvenciji dala „vjetar u leđa“. Međutim, informacija iz Macanove kuhinje pokazala se lažnom, jer ju je demantirao i sam Puljić, a tek nakon toga, Crkva je glasno i jasno odlučila istupiti protiv ovog, kako kažu, iskrivljavanja tradicionalnih kršćanskih vrednota duboko utkanih u povijest hrvatskog naroda. Inače, dobro upućeni u stanje na hrvatskoj PR sceni tvrde, kako se upravo preko Macana u mainstream medijima i TV kućama s nacionalnom frekvencijom, može naručiti doslovno bilo kakav napad na bilo koga ili ako je potrebno, promovirati određenog državnog/stranačkog dužnosnika ili političara.

O apsurdu angažiranja Krešimira Macana kao PR stručnjaka koji pomaže HDZ-ovoj vladi, dovoljno govori činjenica da se njegovo ime spominje kao ime jednog od kreatora afere „Barbika“, odnosno pokušaja da se u predsjedničkoj kampanji diskreditira predsjednička kandidatkinja Kolinda Grabar-Kitarović. Svojedobno je, pak, pod pseudonimom „Bijes prvi“ za vrijeme vlade Ive Sanadera i Jadranke Kosor, osmislio prljave video uratke objavljene na Youtubeu s ciljem kompromitiranja tadašnje HDZ-ove vlasti.

Lijevo-liberalna vlada izmiče kontroli

Sve povijesne vrijednosti HDZ-a, njihov je politički partner HNS danas doveo u pitanje. Lome koplja oko reforme obrazovanja i čelnih ljudi koji bi ju trebali provoditi, a sudeći prema čvrstim i nepokoljebljivim stavovima HNS-ove ministrice obrazovanja, Blaženke Divjak, ukoliko HDZ ne odustane od svog kandidata, bit će to kraj ovakve Vlade. Tako, zapravo, po četvrti put poslije Tuđmanove smrti, država trpi posljedice koalicijskih trgovina: prvi put je to bilo s Ivicom Račanom i Draženom Budišom, čak dva puta s HDZ-om i Mostom i sada ponovno s HDZ-om i HNS-om. I što je još apsurdnije, sve do sada održavanje vlasti nije ovisilo o takoj slaboj stranci kao što sad ovisi o HNS-u, što je apsolutno izvan svake pameti i što je najvažnije – protivno je volji birača. I kao što smo već naglasili, nikad do sada nisu koalirale stranke s tolikim međusobnim neprijateljstvom koje traje otkad je samostalne Hrvatske, što sadašnjoj vlasti oduzima legitimitet…

Dok je Plenkovićev PR mag, Krešimir Macan, odlučio ući u otvoreni rat Vlade i Crkve, ministrica obrazovanja, Blaženka Divjak, je svjesna kako će upravo njezino ministarstvo definirati i izgraditi ideološki profil ove koalicije

Na liniji ideoloških sukoba i HNS-ovog zatiranja HDZ-ove politike i ideologije je i reforma obrazovanja kakvu zagovara ministrica Divjak, koja nota bene, zapravo ničime nije pokazala da bi se razlikovala od bivšeg voditelja reforme, Borisa Jokića, koji je u njezine temelje ugradio svoju tvrdnju iz doktorske disertacije, na engleskom objavljene kao knjiga, u kojoj tvrdi da su referendum i saborske odluke o samostalnosti, krivi – za velikosrpsku agresiju. Divjak je svjesna kako će upravo njezino ministarstvo definirati i izgraditi ideološki profil ove koalicije, pa ako nametne svoje stavove i ideje uz Plenkovićevu ratifikaciju Istanbulske konvencije, bit će to još jedan dokaz da je ova vlast lijevo-liberalna i da se odrekla bitnih obilježja HDZ-a i njegove povijesti.

Bit će to još jedan dokaz onoga, o čemu smo pisali i ranije – da je Plenković kao „bruxelleski projekt“ poslužio za temeljito zatiranje domoljublja, katolicizma i konzervativizma. Očito je Plenković, u možda najpresudnijem razdoblju svoga života bio komunist i marksist. Upravo takav, ravnodušan prema naciji, problemima nacije i domoljublju, bio je idealan da se ubaci u HDZ i prema očekivanjima svojih gazda iz Europske unije – raskopa i pokopa njegove temelje…

izvor: Ivana Zovko Kolar/7dnevno    Patrik Macek/PIXSELL

 

Komentari

Komentari

Društvo

KAKO JE UHLJEB MACAN SPRIJEČIO „USTAŠKI DRŽAVNI UDAR“ i – DOBIO PEDALU!

Objavljeno

- datum

 SMIJENJEN KREŠIMIR MACAN!    Narode, nismo ni znali što se sve u Zagrebu odigravalo neki dan iza one „dimne zavjese“ od tobožnje proslave (nakon dolaska naših Vatrenih iz Rusije)!

Da nam to naknadno nije pojasnio Plenkovićev uhljeb i trgovac maglom Krešo Macan i obavijestio nas o propalom „državnom udaru“, ni danas ne bi bili svjesni u čemu smo sudjelovali – nas 600 tisuća izmanipuliranih naivaca!?

I sad mi tek radi kliker. Post festum. Da mi Macko (kako ga od milja zovem – drag mi je, ne krijem), nije otvorio oči, veliko je pitanje bih li ja to skužio ikad, a kamo li ovako brzo.

Nastojim, dakle, dokučiti od kuda je krenulo. I kako je sve izvedeno…

Sjećam se onog otvorenog autobusa, igrača, izbornika Dalića, raje koja je cijelim putem (od zračne luke do Jelačić placa) dočekivala autobus, pozdravljala, zaustavljala ga…tobože su tražili autograme, a tko zna kakve su šifre izmjenjivali – preko šalova, dresova, lopti i drugih rekvizita.

Aha, autobus nije bio slučajno otvorenog tipa i nije se slučajno kretao brzinom puža, usput se očito dogovarala akcija koju treba izvesti u Zagrebu… Je li Vama normalno da se od Plesa do središta Zagreba putuje 7 sati!? Tko normalan to može opravdati, osim nekim skrivenim namjerama koje stoje iza svega!?

I taj Dalić, krio se među igračima, a bio je glava zavjereničke hobotnice, garant!

Vidjelo se po njemu, sve onako nešto glumi, kao, skroman, ponizan, šutljiv, a kad se dočepao mikrofona…ideeeeš, spominje narod, ej, hrvatski narod spominje, i to ne samo ovaj u Hrvatskoj, nego i u Bosni i Hercegovini, pa dijasporu, eeeeeej… Kao, „mi smo u Rusiji igrali za Vas“ i te fore, a zvao ih je ustvari na ustanak! Koja perfidija! I onda je valjda trebalo zadržati raju na Trgu, dok ne stigne pojačanje iz Herceg Bosne i dijaspore, pa da se krene na Gornji grad sa 2-3 milijuna revolucionara („ustaških“) – a za to zadržavanje raje na okupu i potpaljivanje atmosfere bio je zadužen upravo M.P.T.

M.P.T. je, dakle, po svemu sudeći trebao odigrati ključnu ulogu, ali je Dalić, taj prepredeni Livnjak (kako bi prikrio svoje podle namjere – pazi ti to!) u vatru bacio Luku, kapetana momčadi i već ranije dogovorio s njime da upravo on glavnog operativca „državnog udara“ (spomenutog M.P.T.) pozove na pozornicu…

I sad vrtim film unatrag, sve do zračne luke i samoga početka…

Je li on (Dalić) naveo Luku da traži, zove i na kraju u bus uvuče glavnog operativca „državnog udara“ M.P.T. (ne smijem napisati ništa više od inicijala – službe ne miruju!), ili je to ovaj učinio sam, na svoju ruku? Otkud da se M.P.T. baš u to vrijeme nađe na mjestu u blizini busa i kako da su ga igrači u onoj gužvi pronašli? Neslužbene informacije (moj povjerljivi izvori iz jedne službe) kažu da je čak (možda) Luka imao i broj mobilnog od M.P.T..-a – i to od ranije, prije nego je zrakoplov uopće sletio u zračnu luku dr Franjo Tuđman, što je krajnje sumnjivo i znakovito!

U daljnjem scenariju, nakon „omekšavanja“ raje pjesmom „Lijepa li si“ ( i stvaranja emocionalnog naboja) trebali su uslijediti „Geni kameni“ (gdje bi se probudila ona iskonska – rušilačka energija naših brđana), pa potom završnica, „U boj, u boj“ – i eto tih par milijuna „ustaša“ u staroj gradskoj jezgri, čime bi stvar bila riješena.

Dakle, nije to bilo ni malo naivno. Dapače.

Postavlja se i pitanje je li zavjernička hobotnica imala jednu, dvije ili 24 glave (22 igrača, plus Dalić, plus M.P.T.), a možda i više – ako su u sve bili uvučeni neki od članova stručnog stožera repke (osobno su mi Olić, Ladić i gospođa Olivari najsumnjiviji – em znaju riječi pjesama koje pjeva M.P.T., em su dobri s Lukom i Dalićem!).

No, ne brinite, Macko će to sve ispitati!

Naš uhljeb Macko, zadužen za peglanje imidža mr Plenkija sposoban je za sve – od ispitivanja javnog mnijenja i namještanja predizbornih anketa i rezultata do (kako je sad dokazao) sprječavanja „državnih udara“.

Nije šala.

Da mu je gazda Plenki bio tamo i naslikavao se s Modrićem i ostalima na pozornici, sve bi bilo ok, ne bi se oni usudili ništa, kakav Luka, kakav M.P.T. – taj ni blizu ne bi smio, ali u tomu i jest kvaka. Zato su oni Plenkija i ostalu svitu otpilili i nisu im dali ni blizu.

No, nisu računali na Macka, Krešu Dolenčića i operativca koji je radio na razglasu. Ova je trojka u sinergiji odradila svoj posao, u kritičnom momentu isključila glazbu i mikrofon i spasila hrvatsku od „državnog udara“ i to „USTAŠKOG“ – ne zaboravimo.

Očekujemo skoru dodjelu državnih odličja Macku, Kreši (Dolenčiću) i neznanom junaku na razglasu.

Zaslužili su. Spasiti državu od „državnog udara“, PA JOŠ „USTAŠKOG“ nije šala (mala).

Ne smijem ni zamisliti što bi se sve dogodilo da su onako razjareni i krvoločni Vatreni (predvođeni agresivnim Lukom Modrićem i Zlatkom Dalićem) uletjeli u Banske dvore – pa uz njih još Rakitić, Vida, Perišić, Subašić, Brozović, Kramarić, Kovačić, Badelj, Mandža i ostali…

A za njima 2-3 milijuna razularenih „ustaša“!

Al’ bi letjelo perje!

Hvala Macku, hvala Kreši (Dolenčiću) i neznanom junaku s razglasa, do neba hvala!

P.S. Ćorak! Ništa od odličja! Upravo čujem da je Macko smijenjen s mjesta posebnog savjetnika premijera Plenkovića! UPS! Nije uspio dokazati kako je podvojena ličnost – i da ono što putem društvenih mreža trabunja „nema veze s njegovom funkcijom“. Plenki tu vrstu bipolarnog poremećaja nije uvažio. Tako ti je to Macko, revolucija ipak jede svoju djecu, zar ne? Ali, ništa zato, naći ćeš ti drugog poslodavca. Za trgovcima maglom kod nas je uvijek potražnja.

Zlatko Pinter

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Društvo

PROGLAS HRVATSKOMU NARODU

Objavljeno

- datum

Polazeći

– od slobode i odgovornosti svih državljana Republike Hrvatske za stanje i budućnost hrvatskoga naroda, društva i države;

– od činjenice da je hrvatski narod u svojoj državi suvèren i da je njegovo pravo u pluralnome društvu biti vjerodostojno zastupljen u svim tijelima javne vlasti;

– od ocjene da su u Republici Hrvatskoj iscrpljeni i kompromitirani dosadašnji model i praksa političkoga i ekonomskoga upravljanja, koji vode daljnjemu odumiranju, iseljavanju i gubitku dostojanstva hrvatskoga naroda te ugrožavaju smisao i svrhu hrvatske države;

– od svijesti o potrebi za novim oblikom reprezentativnosti hrvatskih državljana, od kojih mnogi u postojećim strankama nemaju svoje vjerodostojne predstavnike i zastupnike;

– od potrebe da se na svim razinama vlasti te u javnosti u prvi plan stave problemska čvorišta i utvrde osnove na kojima će Hrvatska u 21. stoljeću napredovati, a ne nazadovati;

 

Poticajna skupina za osnivanje

„Pokreta za hrvatsku budućnost“ (PHB)

poziva i ohrabruje hrvatske državljane i skupine građana kao zametke budućih podružnica da se u stvaranje PHB-a uključe ako prihvaćaju ova načela i okvirne ciljeve:

  • mobilizirati hrvatske državljane na programu izlaska iz negativne spirale, radi stvaranja pravednijeg društva koje se tako razvija da svi, a osobito mladi, nalaze perspektivu života i razloge za ostanak;
  • zauzimati se za odbacivanje prakse opstruiranja i izigravanja većinske volje građana te inzistirati na reformi izbornog i političkog sustava u duhu jačanja demokratske zastupljenosti, odgovornosti biračima i funkcionalnosti tijela vlasti;
  • učvršćivati hrvatski identitet, dostojanstvo, čast i ponos, koji počivaju na tisućljetnoj nacionalnoj povijesti, ideji hrvatskoga državnoga prava, osobito na oslobodilačkome Domovinskome ratu – sintezi najplemenitijih etičkih, političkih, vojnih i diplomatskih stremljenja domovinske i iseljene Hrvatske;
  • nasuprot svim oblicima totalitarizama i njihovih recidiva inzistirati na osvjetljivanju zamračene prošlosti (na „lustraciji“) te promicati objektivna i kritička znanstvena istraživanja radi utvrđivanja nepobitnih činjenica i oblikovanja povijesnog pamćenja;
  • potvrđivati tradicijske vrjednote hrvatskoga naroda, koji kao cjelina u prostoru i vremenu zajedno s ostalim europskim i inim narodima dijeli univerzalna načela dostojanstva čovjeka, slobode savjesti te zaštite ljudskih i manjinskih prava;
  • polaziti od činjenica da se europska kultura, duhovnost i pravni red temelje na kršćanskoj slici čovjeka i svijeta, na znanostima i iskustvima, te da Europa počiva na povijesno oblikovanim narodima koji kao takvi grade i čuvaju europsku uljudbu;
  • afirmirati potvrđene katoličke vrijednosti te u zajednička nastojanja uključiti druge sastavnice hrvatskoga identiteta, sadržane u pozitivnim prinosima pravoslavlja, islama, protestantizma, židovstva i sekularnih pokreta i strujanja;
  • utvrditi značaj obitelji i odlučno se zauzimati za kulturu života kao polazišta demografske obnove, zaustavljanja iseljavanja i napučivanja opustjelih područja;
  • jačati odgoj i obrazovanje koji će razvijati sposobnost stjecanja potrebnih znanja, kritičkog rasuđivanja, lučenja dobra od zla, razvitak svijesti o općeljudskim vrjednotama i nacionalnoj baštini otvorenoj za nove spoznaje i domete;
  • razvijati svijest o važnosti struka, znanosti, kulture i umijeća, o dosezima digitalnoga društva i treće tehnološke revolucije s perspektivom robotizacije i umjetne inteligencije, te spoznaje o isplativosti, privlačnosti i nužnosti učenja, discipline, studiozna rada, inovativnosti i poduzetnosti;
  • razbijati monopole postkomunističkih gospodarsko-političkih sprega koje izigravaju demokraciju i vladavinu prava, sprječavajući uistinu slobodno poduzetništvo i strana ulaganja, reindustrijalizaciju te revitalizaciju sela i poljoprivrede;
  • zahtijevati reformu pravosuđa i uprave s ciljem jačanja zakonitosti i učinkovitosti pravosudnih i upravnih tijela;
  • izboriti se za nultu stopu financiranja paradržavnoga sektora, za ukidanje sustava parazitiranja na proračunskim sredstvima, podobnosti, korupcije i klijentelizma kako u državnoj upravi i diplomaciji, tako i u javnim poduzećima, te za znatno porezno rasterećenje realnoga gospodarstva;
  • uključivati u politiku, poslove i procese mlađe naraštaje, sposobne, kvalificirane i čestite ljude – jamstvo opstanka i perspektive;
  • zauzimati se za optimalno iskorištavanje nacionalnih bogatstava, uravnoteženje razvoja, povezivanje gradova i ruralnih područja, turizma i poljoprivrede; za stavljanje financijsko-monetarnoga sektora u službu realnoga gospodarstva; za korelaciju znanosti i obrazovanja s tržištem rada; za prihvaćanje dosad zaobiđenih članaka Europske socijalne povelje kojima se štite prava zaposlenika i druga socijalna prava;
  • zauzimati se za reformu socijalnog, mirovinskog i zdravstvenog sustava, za minimalnu mirovinu dostojnu čovjeka, za veće izdvajanje za zdravstvo, zajamčenu žurnu i kvalitetnu zdravstvenu zaštitu; za zaštitu žena i drugih ranjivih skupina; protiv dezintegracije i „zombizacije“ osoba i društva; protiv ovisnosti, rasula i destrukcije svih vrsta, osobito u sferi odgoja, kulture, javnoga morala i medija;
  • inzistirati na vanjskoj politici, koja, usred dinamičnih i neizvjesnih međunarodnih odnosa, samosvojno i kvalitetno definira te odlučno zastupa nacionalne interese;
  • zauzimati se za suradnju sa susjednim državama, posebice s Bosnom i Hercegovinom, vođeni načelima obostranoga interesa i punopravnosti hrvatskoga kao konstitutivnoga naroda s drugim dvama narodima, sukladno konsocijacijskom načelu;
  • pokrenuti na novim osnovama povezivanje s hrvatskim iseljeništvom i hrvatskim manjinama radi jačanja zajedništva, čuvanja kulturnoga identiteta i stvaranja uvjeta za povratak onih koji to žele, te istodobno izraditi strategiju useljavanja pripadnika hrvatskoga i drugih naroda koji su voljni doći i integrirati se u hrvatsko društvo.

 

Poticajna skupina za osnivanje „Pokreta za hrvatsku budućnost“ obavlja predradnje za formiranje Inicijativnog odbora od zainteresiranih. Inicijativni odbor preuzet će sve u svoje ruke te će obaviti priprave za održavanje osnivačke skupštine istoimene stranke, koja će se registrirati sukladno hrvatskim propisima. O daljnjim koracima javnost će biti izviještena nakon ljetnog odmora. Svi zainteresirani mogu s Poticajnom skupinom komunicirati putem e-pošte Poticajne skupine ([email protected]).

 

U ime Poticajne skupine:

Dr. sc. Ante Birin, povjesničar, Zagreb

Zdravko Gavran, diplomat i publicist, Zagreb

Nenad Piskač, književnik i novinar, Vukovo Selo

Mate Šimić (tajnik), pravnik, Zagreb

Sadržaj i ciljeve Proglasa podupiru te uključivanje u planirane aktivnosti svima koji u iznesenomu prepoznaju i svoja htijenja preporučuju:[1]

 
Redni broj Ime, prezime, odrednica Mjesto
1)        Anja Šovagović-Despot, dramska umjetnica Zagreb
2)        Dragan Despot, nacionalni dramski prvak Zagreb
3)        Nikola Đuretić, književnik Zagreb
4)        Tomas Frković, prof. tjelovježbe i biologije, magistar sociologije Buenos Aires
5)        Dr. med. Luca Ivanda, spec. školske medicine Makarska
6)        David Ivić, grafički dizajner Pazin
7)        Ivanka Klarić, nezaposlena struč. spec. oec. projektni menadžer Zagreb
8)        Prof. dr. Stipe Kutleša Zagreb
9)        Mili Lozančić, um. časnik HV-a Zagreb
10)    Vesna Maletić, SSS, službenica u mirovini Zagreb
11)    Ivan Martinović, dipl. inž. strojarstva, umirovljenik Slavonski Brod
12)    Stipe Mlinarić, vukovarski branitelj Vukovar
13)    Dr. med. Vide Popović Split
14)    Nikola Sutarić, student Zagreb
15)    Prim. dr. sc. Ružica Šmalcelj Zagreb
16)    Ivan Veljača, dipl. inž. Kaštela
17)    Živko Zrilić, dipl. iur., brigadni general u m. Koprivnica

 

 

[1] Davanje suglasnosti za uvrštenje u ovaj popis zaključeno je 17. srpnja 2018.

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Društvo

Boje li se Amerikanci više rata ili mira?

Objavljeno

- datum

Za sve godine postojanja Sjedinjenih Država nije bilo niti jednog desetljeća koje je prošlo bez ratova ili sudjelovanja američke vojske u oružanim sukobima, piše austrijski Contra Magazin. Od osnutka 1776. godine, Sjedinjene Države su od 242 kalendarske godine samo 17 godinu provele bez rata.

Posljedica odluka svih uprava, vlada i predsjednika ove miroljubive nacije jeste da je vojno-industrijski kompleks postala najvažnija industrija zemlje, kao i značajan izvor sredstava i radnih mjesta. Stoga se Amerikanci više boje mira nego rata, iako će mnogi tvrditi suprotno. Između ostalog, svi veliki ratovi, osim Američkog građanskog rata, vođeni su izvan granica Sjedinjenih Država, što je razlog više da američko stanovništvo u najvećoj mjeri nema pojma o tome što rat uopće znači.

Sjedinjene Države su najratobornija država na svijetu. Od osnutka 1776. godine gotovo uvijek ratuju, uglavnom s drugim zemljama.

Za 242 godina postojanja Sjedinjenih Država nije postojalo ni jedno desetljeće kada ova zemlja nije negdje sudjelovala u vojnim sukobima. Do sada je svaki američki predsjednik donosio ratne odluke. Stoga je prilično neobično da se američko ministarstvo koje upravlja aktivnostima vojske zove “Ministarstvo obrane” – pita se logicno.com.

Tijekom cijelog razdoblja postojanja Sjedinjenih Država se samo 17 godina mogu nazvati mirnima, tvrdi austrijski novinar Marco Maier, što je samo 7% od ukupnog broja godina postojanja. Najduže razdoblje mira je trajalo između 1935. i 1940. godine, tijekom globalne ekonomske krize.

Vojni kompleks uvijek je bio važan čimbenik američkog ‘blagostanja’…

Ova “praksa”, koja je temelj američke vanjske politike, dovela je do toga da je nakon završetka Drugog svjetskog rata država podigla veliki vojno-industrijski kompleks, a američka je vojska, ako uzmemo u obzir profesionalne vojnike i državne službenike, postala najveći poslodavac na svijetu. I to je također povezano s visoko razvijenom “obrambenom” industrijom, koja je stvorila mnoga radna mjesta, a nakon recesije i u drugim sektorima ekonomije. Američki vojno-industrijski kompleks je, bez sumnje, postala najvažnija industrija Sjedinjenih Država, ističe austrijski časopis.

Prema autoru članka, vojno-industrijski kompleks, kao i sve popratne industrije vezane za njega, igra vrlo važnu ulogu u američkom gospodarstvu, stoga ne treba čuditi što se Washington njime služi kako bi zadovoljio svoje potrebe i očuvao  “globalno carstvo”.

Da bi to uspio, ima više od tisuću vojnih institucija širom svijeta. Samo u Njemačkoj postoji njih više od 220. Sve to zahtijeva mnogo novca, čak i kada saveznici preuzmu dio troškova. Ali takav sustav Amerikancima daje poslove i zadržava nezaposlenost na relativno niskoj razini. Barem prema službenim statistikama, ali smo tu temu već razradili.

“Rat – to je posao, a stalni rat, koji u pravilu nikada ne bi trebao završiti, krvavi je poslovni model na kojem zarađuje elita zemlje”, piše Contra Magazin.

Veliki američki patriotizam pomaže svemu tome, jer se politički krugovi i mediji koristite patriotizmom kako bi manipulirali ljudima.

Osim toga, većini nacija u svijetu nikako nije jasno kako može postojati američki nacionalizam? Država čije je stanovništvo mješavina svih nacija, rasa, vjerskih i svakih drugih zajednica promovira nacionalizam u njegovom klasičnom obliku, kakvog poznajemo u Europi, te na njemu gradi patriotske osjećaje u stanovništvu.

To je potrebno kako građani ne bi mislili  da u stvarnom ratu ubijaju i ginu za interese milijardera s Wall Streeta.

Upravo zato što se ratovi prema Sjedinjenim Državama danas vode u ekonomskoj sferu, ispostavilo se da se Amerikanci boje mira, kaže Marco Maier.

Što će se dogoditi ako iznenada ne bude ratova na dalekim kontinentima i ako Amerikanci ne uspiju stvoriti neprijatelje? Stotine tisuća dobro plaćenih poslova više nikome neće trebati. Zbog toga, ali i zbog tehnološke i vojne moći, mnogi Amerikanci se ne boje rata. Mir je za njih puno gora opcija.

Možda je to jedan od razloga zašto je sastanak Donalda Trumpa i Vladimira Putina bio izložen bjesomučnim napadima, kako iz tabora republikanaca tako i demokrata, iako bi suradnja vođa Sjedinjenih Država i Rusije svijet sigurno učila sigurnijim mjestom za život.

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Facebook

Popularno