Connect with us

B. Karlo

Overtonov prozor: Metode radikalne manipulacije ljudima

Published

on

Da se propagandnom i manipuliranjem javnošću može progurati svaka politička i druga namjera i svaka radikalna ideja, poznato je svima onima koji više i pažljivije prate društeveno-političku zbilju. Ali da sve to nije slučajno, već da sve je to manipuliranje planski pripremljeno i da sve to ima metodu i sustav, uočio je američki sociolog Joseph P. Overton.

“Overtonov prozor”

On je promatranjem medija i javnosti došao do zaključka, da za svaku ideju, za svaki problem u društvu, postoji jedan takozvani prozor mogućnosti, odnosno prozor prilika. Unutar tog prozora, postoji opcija, diskutirati o jednoj ideji, tu ideju javno podržati, forsirati i na koncu pokušati, tu ideju statuirati u obliku zakona i legalizirati je. Ta metoda planske javne manipulacije ljudi, nazvana je po njemu “Overtonov prozor“.

Tu se ne radi o takozvanom pranju mozga, već o jednoj finoj tehnici manipulacije, koja je učinkovita, jer se sprovodi sustavno i subtilno, tako da žrtva (dakle stanovništvo i javnost), uopće ne primjećuju da ih se manipulira. Metoda “Overtonovog prozora” sastoji se od 6 postepenih točaka, odnosno koraka koji vode ka željenom cilju neku ekstremnu ideju progurati kao normalnu i pokušati je legalizirati:

1) nezamislivo → 2) radikalno →3) moguće → 4) racionalno → 5) popularno → 6) politika.

Ovu metodu možemo prepoznati i u promidžbi homoseksualnosti i legalizaciji gay braka, a također i u ranijim dugogodišnjim pokušajima legalizacije pedofilije u pojedinim zapadnim zemljama. Do prije samo dvadesetak godina, bilo je potpuno nezamislivo i neprihvatljivo u svakoj državi i svakom društvu da homoseksualci idu u brak. Jer je brak čvrsto određena društvena norma, zna se što je brak: muškarac+žena, kao što se zna, uzmimo banalni primjer, što je gemišt: bijelo vino+ mineralna voda. Ako umjesto vina uzmete sok od jabuke, to više nije gemišt.

Racionaliziranje i populariziranje nastranog …

Ali je onda započela široka medijska i javna promidžba upravo onako kako je to opisano po metodi Overtnovog prozora. Korak po korak, od faze nezamislivo ka fazi radikalno, pod floskulama “pravo na slobodno mišljenje”, o “svemu se može i smije diskutirati”. I to pod plaštom znanosti. Pa je onda došla 3. faza moguće u kojoj se već govorilo o tome, da to nije ništa loše, ako bi dva gay ili dvije lezbe koji se vole, sklope nekakvo partnerstvo… a one koji su to kritizirali počelo se napadati kao nečovječne i zadrte. Pa se onda već govorilo, hej mnogi gayevi i lezbe žive normalno godinama zajedno, vjerni jedan drugom, zašto dakle ne bi to naprosto nekako zakonski regulirali? I tada se počelo prvi put govoriti o tome da se napravi nekakvav oblik za gayeve, takozvano životnom partnerstvo, ili registrirano partnerstvo i to je već bila 4. faza “racionalno”. Onda je došla 5. faza “popularno”, u kojoj su, da bi stanovništvo to lakše prihvatilo, mediji na zapadu godinama stalno promicali i reklamirali gayeve i gay parove, kao nešto sasvim normalno i dobro, poznate gayeve glazbene zvijezde i njihove ljubavne partnere, itd.. Tako da, upravo onako, kako je to opisao Overton, većina ljudi uopće ne primjećuju da ih se manipulira. I onda je napokon došla zadnja završna faza “politika”, to jest stvoreni su zakoni koji omogućuju gay brakove. Cijeli ovaj proces, trajao je u liberalnim zapadnim zemljama nekoliko desetljeća.

Ubrzana kulturna destrukcija Istočne Europe

A sada se u istočnim državam EU i Europe, taj proces, želi provesti ubrzano, političkim pritiscima i istovremenom medijskom promidžbom, gay brak se treba što brže progurati i u konzervativnijim i “zatucanim” državama istočne Europe. Po istom obrascu Overtonovog prozora. Dakle, čim su su bivše komunističke države istočne i jugoistočne Europe postale članice EU, odmah se u medijima i javnosti naširoko počelo govoriti o gayevima i gay parovima. Pa se ubrzano , upravo ovako kako je to opisao Overton, korak po korak, fazu po fazu, vršila promidžba za gayeve i gay brak, da bi se slomio otpor većine stanovništva. Pedofilija je u narodu odvratna nastranost, bolest i zločin. Absolutno neprihvatljivo i nezamislivo. Govoriti nekako pozitivno i prihvatljivo o ovoj temi je bilo nepoželjno i nezamislivo, niti u medijima, niti u dotadašnjem normalnom društvu. To je dotada, sa potpunim pravom, bio aboslutni tabu. Da bi se pedofilija učinila nekako prihvatljivijom da bi postala “salonska”, morao se napraviti prvi korak u okviru Overtonovog prozora od faze nezamislivo ka fazi radikalno. Kako to ide? Naravno, postoji “pravo na slobodno mišljenje”, o “svemu se može i smije diskutirati”, zašto ne?. I to sa sociološko-znastvene strane. Znastvenici i znanost smiju diskutirati o svemu i svačemu i za znanost ne smije biti granice ni tabua. I onda se ubacuju navodni povijesni primjeri.

Slijedeći korak: ‘racionaliziranje’ pedofilije

Takva jedna “zanstvena rasprava” o pedofiliji treba biti “bez predrasuda”, znači da se o pedofilima ne rapravlja kao o nastranim bolesnim osobama, već da se sa znastvene strane “pokuša razumijetI” zašto su oni takvi. Dakle o pedofiliji se može razgovarati i to ostaje u granicama “ozbiljne znanstvene rasprave”. Prvi korak je dakle učinjen. Tema je richie-allen-david-ickeubačena i nametnuta u javnost da bi se o njoj pričalo. Po onome: pa takvo nešto postoji. Dakle pedofilija i pedofili postoje. I još se spomene da postoje udruženja pedofila. Ljudi su užasnuti, šokirani, ali takvo nešto postoji. I tako je je dakle već osiguran prijelaz iz nepomirljivog i negativnog stava društva prema pedofiliji ka malo tolerantnijem stavu. Cilj prve faze, prvog pokretanja u okviru Overtonovog prozora je postignut: uvedena je jedna nepoželjna tema, jedan dotadašnji tabu je postao tema. Istovremeno je uništena jasnoća problema, dakle nije više jasno što je bijelo što crno, već su sada nastale “sive zone”, pomiješalo se dobro i zlo, bijelo i crno, postalo pomalo sivo i dvoznačno.

Slijedeći je korak preći iz područja radikalno ka području moguće. Ovdje se i dalje služi “znanošću”, psihologijom, sociologijom, takozavnom spolnom znanošću, itd.. A znanost ne smije imati granice. O pedofiliji se mora diskutirati. Tko se protivi takvim “znanstvenim diskusijama” i kritizira ih, treba ga žigosati kao prekonzervativnog, nazadnog i licemjernog. Da bi osudili nazadnost, treba naći jedan drugi prihvatljiviji naziv za pedofiliju. Izmisliti jedan eufemizam je vrlo važno.

Pod krinkom znanosti – sve je moguće

U cilju legalizacije nečega što je nezamislivo, mora se promijeniti dotadašnji, uobičajeni naziv sa negativnim prizvukom i izmisliti novi, koji će imati pozitivniji ili barem neutralniji prizvuk. Dakle, izmisliti jedan drugi naziv za pedofile, koji će zvučiti prihvatljivije. Za deklarirane pedofile naziv pedofil nije ništa loše. Sami deklarirani pedofili kao Štulhoferov prijatelj i suradnik Theo Sandfort su od naziva pedofili koji u stanovništvu izaziva negativne asocijacije, iz svog poremećenog kuta gledanja, pokušali napraviti pozitivan izraz, po doslovnom značenju te riječi prevedene iz starogrčkog jezika dakle “ljubitelji djece”. I oni sebe smatraju normalnim osobama koje se žele “brinuti za djecu”. Ali naziv pedofil je u narodu na lošem glasu, i narod pod tim podrazumijeva poremećene i pokvarene osobe. Zato se, 70-ih i 80-i godina u tijeku seksualne revolucije i neograničene liberalizacije, koristio naziv “pedoseksualci”, a neki ga koriste i danas. Taj se naziv naprimjer, koristio i u knjizi “Pedoseksualni kompleks” izišloj 1988. u NJemačkoj, u kojoj se pedofilni lobi zalagao za legalizacije pedofilije. A jedan od onih koji je u toj knjizi napisao prilog u korist “pedoseksualaca”, bio je i poznati njemački zastupnik iz stranke Zelenih, član Bundestaga i poznati gay aktivist, Volker Beck. Već sama ta riječ pedoseksualac, je bila pokušaj, tako reći jezične i lingvističke legalizacije pedofilije. Riječ pedoseksualac dakle je trebalo sugerirati da su to sasvim normalni ljudi, da je tu riječ o normalnoj seksualnosti, a ne o poremećenosti i bolesti. Jer ono “filija” u riječi “pedo-filija” asocira većinu ljudi na bolesnu sklonost ka nečemu, na bolest, ali “seksualnost” zvuči prihvatljivije. Sada se radi na novom pojmu. Najnoviji takav pokušaj pedofilnog lobija u SAD, da sa jezički zakukuljenim pojmovima, napravi prihvatljiviji izraz za pedofile, je naziv “minor actracted persons”. Dakle, “osobe koje privlače maloljetnici”. Na engleskom je ionako sve lakše zakukuljuti i prodati javnosti. Sve što se poveže sa znanošću mnogim ljudima ispada odmah nekako bliže i prihvatjivije. Zato se pedofilni lobi još od vremena Kinseya i kasnije za vrijeme seksualne revolucije, od kasnih šezdesetih godina upravo služio znanošću kao zaštitnim štitom. Ako se samo sjetimo što su pisali Kinsey, John Money, Theo Sandfort i drugi, da je te iste stvari pisao neki obični pedofil koji nije znastvenik, taj bi bio optužen za širenje dječije pornografije, ali pod krinkom znanosti se smije sve.

Tko se protivi ovakvim diskusijama o pedofiliji i pedofilima, toga treba “žigosati”, da je zaostao, puritanac i licemjeran i nečovječan, mora se pokušati izazvati sažaljenje sa pedofilima. Upravo to se događalo u pojedinim zapadnim zemljama sedamdesetih godina za vrijeme seksualne revolucije i tadašnjih otvorenih pokušaja legalizacije pedofilije. Njemački psihoterapeut Juergen Lemke koji se brine za žrtve zlostavljanja, ispričao je kakva je klima vladala u dijelu “naprednog lijevog i liberalnog građanstva” sedamdesetih godina za vrijeme seksualne revolucije. Svakoga onoga, tko se suprostavljao otvorenoj promidžbi pedofilije i njene legalizacije, napadalo se da je reakcionaran i zatucan. “Ma ne budi tako zaostao!” – upravo to su, kaže Lemke, zagovornici legalizacije pedofilije, tada govorili svakom onomu, tko se tome suprostaljao. Ne budite zaostali i zatucani – isto to smo čuli i od naših ljevičara, “antifašista” i samozvanih “naprednjaka” , iz epehaovskih medija i plaćenih Soroševih udruga, protiv svih kritičara spolnog odgoja i širenja rodne ideologije Paralelno sa izmišljanjem novog politički korektnog pojma za pedofile, ubaciva se u javnost znastveni i povijesni i svaki drugi primjeri, većinom izokrenuti, lažni i izmišljeni, nema veze, ali svi oni trebaju javnosti pokazati, kako su pedofili sasvim normalni kao i drugi. To su činili masovno Kinseyev Institut i ostali mnogobrojni seksološki instituti 60-ih ih 70-ih godina, a čine to i danas.

Poplava ‘instituta’ i lažnih znanstvenika 

Čitava ta klika lažnih znastvenika trudi se stalno dokazati, kako pedofili nisu psihički poremećeni, kako je to sve u redu, i pokušavaju navesti nekakve povijesne prmijere. Omiljeni primjer cijelog pedofilnog lobija su navodni odnosi između učitelja i maloljetnih učenika u antičkoj Grčkoj. Tu tipičnu priču pedofilnog lobija je i koda nas pokušao prodati Štulhofer na HRT-u prije dvije godine i to u obrazovnom programu. Cilj ove faze je pokazati, kako je pedofilija u pojedinim povijesnim fazama i pojedinim kulturama, navodno bila sasvim normalna i da ju je kasnije zabranilo zločesto i nazadno kršćanstvo i zločesta Crkva. Što je najobičnija laž pedofilnih lobista. Nakon toga slijedio je korak iz faze mogućeg u fazu racionalnog. Pa su se onda ubacivali ovakvi argumenti: – pedofili nisu psihički poremećeni, već normalne osobe koji vole djecu i brinu se za njih. Jedan od glavnih dugogodišnjih pedofilnih akivista, ne samo u Njemačkoj, već i cijeloj Europi, deklarirani pedofil – pederast, Ruediger Lautmann, autor knjige “Žudnja za djetetom”, pisao je da su pravi pedofili u stvari brižni zaštitnici djeci, i oni nikad ne bi povrijedili dijete ili ga prisilili na nešto. Da je naprosto logično da država legalizira odnose između odraslih i djece, ako su oni na “uzajamnoj” i “dobrovoljnoj” osnovi, ako dakle djeca “dobrovoljno” žele takve odnose sa “stričekima”. – djeca isto tako vole te odnose sa stričekima, ali se srame u javnosti da to kažu pa zbog toga pate, okolina je kriva, a ne pedofili, okolina, roditelji, zakon, policija,... vrše pritisak na pedofile i na djecu – sve ovo tvrdi službeno Kinseyev institut na svom portalu i dan danas. Članak o ovomu bivšeg direktora Johna Bancrofta, objavljivan je i na neovisnim hrvatskim portalima.

‘Roditelji i okolina djeci ne smiju zabranjivati “seksualni užitak”‘

A poznat je onaj navod iz knjige lobista, Paula Abramsona, koji su Štulhofer i ekipa unijeli u 4. model hrvatskog zdravstvenog odgoja, ono da roditelji i okolina djeci ne smiju zabranjivati “seksualni užitak”. – svaki čovjek mora imati “ljudsko pravo” i slobodu na svoje seksualno samodređenje, i to odmah “od rođenja”. Upravo, spomenuti Abramson godinama zahtjeva da se u američkom ustavu upiše zakonska odrednica, da je “seks ljudsko pravo” i da svaki čovjek ima pravo vršiti seks, kada god želi, kako god želi i sa kime god želi. Nije teško pogoditi, kome bi koristila ovakva zakonska odrednica u ustavu. Prva ofenziva za legalizaciju pedofilije na Zapadu, pokrenuta, kasnih šezdestih i ranih sedamdesetih godina u jeku seksualne revolucije, trajala je više od dva desetljeća i na kraju ipak nije uspjela, moglo bi se reći, pala je na predzadnjoj fazi “popularno”. Ona je pala upravo onda, nakon što je 1994. na javnost izišao slučaj Dutroux u Belgiji. Faza “popularno” je najteža prepreka. Dotadašnje dugogodišnje otvoreno propagairanje pedofilije, u raznim knjigama i časopisima, naglo je prestalo. Međutim ofenziva nije okončana, ona je tada bila samo privremeno prekinuta, i malo kasnije nastavljena drugim sredstvima.

Nastavak pedo-ofanzive preko rodne ideologije

Ovaj put, ne tako brutalno otvoreno kao sedamdesetih i osamdesetih godina. Ovaj put to se radi preko rodne ideologije, koja je, slučajno ili ne, potajno krenula u pohod samo godinu dana kasnije, 1995. kad su zapadni dženderisti na konferenciji UN-a o stanovništvu proguralli “neobavezno” sprovođenje “gender mainstreaminga”. Danas dvadesetak godina, kasnije to provođenje je u punom jeku, na svim razinama. Promidžba pedofilije je sastavni dio rodne ideologije, pa ju je tako lakše sakriti u cjelokupnu konstrukciju rodne (gender) ideologije. Perfidnost današnje nove strategije postupnog procesa legalizacije pedofilije je u tome, što se ljudima i javnosti, na jednoj strani sugerira da se elita brine za sigurnost njihove djece, da se sprječavaju nasilni nagonski pedofili koji pokušavaju ukrasti djecu i zlostavljati ih, da se sprječava i progoni širenje dječije pornografije, itd. i tako se stanovništvu daje lažni osjećaj da je elita protiv pedofilije i pedofila. Međutim istovremeno, na drugoj strani, pod plaštom rodne ideologije, spolnih odgoja, itd. pedofilja i dječija pornografija se faktički legalno i nekažnjivo propagairaju u školama, pa čak i vrtićima!

“Tijelo, ljubav, igre liječnika”

Ako se samo sjetimo one dvije brošure, za djecu od 0 do 6 godina, u Njemačkoj, “Tijelo, ljubav, igre liječnika”, koje su prije 8 godina povučene iz prometa tek nakon prosvjeda roditelja. Ali odgovornima i autorima tih brošura se ništa nije desilo. Takvih stvari; brošura, priručnika, slikovnica, knjiga, itd… u kojima se u pojednim zupadnim zemljama, pod plaštom seksulanog odgoja, legalno faktički promiče pedofilija i širi dječija pornografija, ima još mnoštvo. Kinseyev pedofilni lobi koji stoji iza svih tih tiskovina, odnosni njegovi autori u tim knjigama i slikovnicma lukavo koriste crteže, a ne fotografije,- upravo da bi izbjegli optužbu za širenje dječije pornografije, ali to što oni prezentiraju u tim “priručnicima” jest faktički dječija porngrafija. I da takve crteže i slikovnice ne prave “znastvenici” , već neki obični pedofili, oni bi bili optuženi i osuđeni za širenje dječije pornografije., Ali “znastvenicima” se ne događa ništa. U zadnjoj fazi pokretanja Overtonovog prozora od “popularno” ka “politika”, društvo je već kapituliralo. Aktivni pojedinci i grupe koji to ne prihvaćaju, još se se bore neko vrijeme, ali u cijelosti je društvo već kapituliralo i prihvatilo svoj poraz. Zakoni su nasilno promjenjeni, ali većina se aktivno ne suprostavlja tomu. Dotadašnja društvena norma je uništena. Poput norme braka kao zajednice muškaraca i žene. Nakon toga će sve to polako preći na odgojne ustanove, dječije vrtiće i škole i slijedeće generacije će biti pod utjecjem toga i bit će malo po malo uništavane. Onoj najmanjoj djeci u vrtićima, u pojedinim zapadnim državam, već sada se počinje “prati mozak” i sa odgovarjućim slikovnicama im se promiču gay partnerestva i gay brakovi, kao nešto norma-lno. U smislu norme, dakle kao nova društvena norma. Kao “nova norma-lnost”.

Metoda manipulacije stanovništva na opisani način Overtonovog prozora najlakše prolazi u liberalnim, takozvanim “tolerantnim” društvima. U društvima koja nemaju nikakve ideale, i koja ne razlikuju dobro i zlo. Želite li javno o tome pričati, da je vaša vlastita majka drolja? Želite li govoroti o tome na TV ili u novinama ili na internetu? Ili napraviti čak pjesmu o tomu? I još, pokušajte dokazati, da je sasvim normalno čak nužno, biti drolja? Nema problema. Samo izvolite. Mi vam nudimo prostor za to. Globalizacija se ne događa samo na gospodarskom, društvenom i političkom polju, već i na polju javnosti, medija, zabave… I medijsko zaglupljivanje ljudi spada u proces globalizacije. Sve europske države su zadnjih godina preplavljene sa istim glupim reality šouima u kojima obični ljudi, za šaku eura ili kuna, besramno iznose najitimnije detalje iz svog privatnog života. A to isto rade i većinom, drugorazredne i trećerazredne zvjezdice, “selebritiji”, koji za novac čine sve pred kamerama.

Debilizacija ‘Velikog brata’ i Farme

Najpoznatiji od brojnih takvih šoua u mnogim državama su “Veliki brat” i “Džungla”. Negativni vrhunac te bezgranične debilizacije, besramnosti i bolesnosti, vjerojatno je bio reality show The Farm (farma) na britanskoj tv, prije nekoliko godina, kada je jedna britanska zvjezdica, neka bivša propala manekenka, sponzoruša iz trač rubrika ili tako nešto slično, pred milijunima televizijskih gledatelja masturbirala spolni organ jednoj muškoj svinji. Zoofilija, otvoreno pred milijunskom publikom. To je upravo ta tehnika. Koja se oslanja na absolutnu slobodu. Ne postoje više nikakav tabu. Ništa nije sveto. Sve je dozvoljeno. Ne postoje moralni pojmovi, već sama diskusija o moralu je nepoželjna i svakog onoga tko ukazuje na moral, napada se kao nekakvog nazadnjaka, licemjera, bigota. Nema etike, ni morala. A što ima? Ima takozvano “pravo na mišljenje” – koje se sve više pretvara na pravo na dehumanizaciju. Pred našim očima padaju jedna za drugom granice, koje su dosada štitile društvo od pada u provaliju samouništenja. Sada je put ka tom samouništrenju otvoren. U zapadnim a i našim glavnim medijima, često se može čuti ono: ma dajte budite konačno u 21. stoljeću! Hmm, onda se već možemo naježiti što će postati normalno u 22. stoljeću ili sredinom ovog stoljeća, već za jedno 35 godina. Primjera za manipulaciju po metodi “Overtonovog prozora” bilo je lanjske godine masa u hrvatskim glavnim mredijima. Manipulacije sa kojom se naoko neprimjetnom promidžbom htjelo uvjeriti većinu Hrvata, da je gay brak nešto sasvim normalno i jako napredno, tako napredno, da čak podstiče gospodarski napredak jedne države.

>>> Kako je Večernji postao Gayčernji

Tako je Večernji 2013. bio objavio jedan članak u kojem se hvalilo “znanstvenu studiju” dvojice američkih “znastvenika”, koji su došli do zaključka, da su one države, koje imaju gay brakove i koje su liberalnije prema ideologiji homoseksualnosti, naprednije i razvijenije. Međutim da su ta dva “znastvenika”, zapravo dva američka gay aktivista, članovi američkih gay organizacija, to je Večernji naprosto prešutio. Ili onaj noviji primjer, kada su jedan te isti promidžbeni članak za gay brakove, jesenas istovremeno objavili i Večernji i Jutarnji i srbijanski Blic.

geycerni O dva gaya iz Amerike, koji su upravo dobili sina od surogat majke, koju su dobro platili. Pa je sve to prikazano užasno patetično, kako dvojica “očeva” plaču od radosti, kao su njih dvojica dobre i osjećajne tatice, ma srceparajuće. Inače srbijanski Blic je u vlasništvu velikog njemačkog medijskog koncerna, “Axel Springer Verlag”, čiji su vodeći šefovi uključeni u skupinu Bilderberg i tiskovine Axel Springera promiču dženderizam i homoseksualnost. To je perverzija liberalizma: bezgranična tolerancija prema svemu i svakomu, tolerancija kao sredstvo za rušenje svih tabua i granica.

Pedofilni lobiji upotrebljavaju baš takve argumente, kao ranije homoseksualni lobi: naš nagon nije poremećaj, ni bolest, mi smo sasvim normalni. I upravo kažu to, – pa ako se legalizirala homoseksualnost, ako homoseksualci mogu slobodno izražavati svoj opredjeljenje, zašto ne možemo mi? Pa mi smo preko dva desetljeća bili saveznici sa homoseksualcima. Ovako je upravo pričao deklarirani pedofil-pederast, Gert Hekma, kada je prije skoro dvije godine, na poziv hrvatske gay organizacije Queer gostovao u Hrvatskoj. Zna on o čemu govori. Hekma, također jedan od suradnika Thea Sandforta, je upravo jedan od onih starih svjedoka nekadašnjeg dugogodišnjeg savezništva između homoseksualaca i pedofila, koji je naprasno prekinuto početkom 90-ih godina. U pojedinim liberalnim zapadnim zemljama više od dva desetljeća se sasvim normalno i otvoreno pričalo o pedofiliji i legalizaciji pedofilije, kao “pravu na mišljenje”. Zato je bilo moguće da je dr. Theo Sandfort, deklarirani pedofil-pederast, Štulhoferov prijatelj i suator, osamdesetih godina u Nizozemskoj, sasvim slobodno izdavao pedofilni časopis “Paidika” i sasvim slobodno pisao knjigu “Dječaci u svojim odnosima sa muškarcima”.

>>> Je li Theo Sandfort pedofil?

Ne nisu Sandfort, Hekma i drugi pedofili to radili tajno, ono u podzemlju, već sasvim javno i otvoreno. Paidika je nesmetano izlazila u Nizozemskoj cijelih 6 godina. Korisnici su većinom bili pretplatnici, koji su taj časopis dakle dobivali poštom. Državnom poštom, koja je znala kakav je to časopis. A nije to bio jedini pedofilni časopis tada u Nizozemskoj Bilo ih je još nekoliko, a takvih je bilo i u Njemačkoj, Francuskoj, V. Britaniji… I nije Sandfort pisao svoju knjigu potajno i tiskao je potajno u nekakvoj tajnoj tiskari, već je on tu knjigu pisao uz blagoslov i znanje svog tadašnjeg sveučilišta u Utrechtu. I ta se knjiga i dan danas može slobodno naručiti na internetu preko sasvim običnih internetskih burzi knjiga kao Amazon. Sandfort je tada obišao svojih 25 prijatelja pederasta, koji su us svojim stanovima držali maloljetne dječake. Sasvim legalno. Iako je to, u svakoj državi zapravo krivično djelo, ali tada u Nizozemskoj očito nije bilo krivično djelo. Sandfort je pisao o svojim frendovima i slikao ih u krevetima sa tim dječacima. Ne samo da Sandfort nikada zbog toga nije kazneno odgovarao, već niti tih njegovih 25 pedofilnih prijatelja. To pokazuje, koliko je tada ofenziva za legaliazciju pedofilije već bila odmakala i malo je falilo da ona u pojedinim državama bude legalizirana. Ipak zaustavilo se na ovom predzadnjem stupnju. Jer su se oni koji vuku konce prepali reakacije naroda. Sve je stalo nakon slučaja Dutroux u Belgiji, 1994. Tada je očito zaustavaljena cijela ofenziva, Nakon toga, prestaju izlaziti i zadnji pedofilni časopisi, prestaju se tiskati “znastvene” knjige, koje se zalažu za legalizaciju pedofilije.

I dalje slobodno djeluju NAMBLA i Kinsey Institute

Međutim, i danas, slobodno djeluju udruženja pedofila kao NAMBLA u kojem je Sandfort član, i danas djeluje Kinsey institut i mnogu drugi manji seksološki instituti. Sasvim slobodno. Pogledajmo recimo nastojanja za legaliazaciju droga, tu isto tako možemo prepoznati metodu Overtonovog prozora. Pod plaštom liberalnosti, ne smije se ljudima braniti sloboda, da sami odlučuju o sebi, itd, itd. Najčešći argument koji se koristi za promidžbu legalizacije droga su: pa eto i alkohol je droga, pa ipak nije zabranjen, a “lake” droge kao marihuana i hašiš uopće nisu ništa gore od alkohola. Uvijek ista priča. Ali mnoge žrtve droge, započeli su baš tako, sa navodno bezopasnim i “lakim” drogama, hašišom i marihuanom, da bi uskoro nakon toga, prešli na one jače kao LSD i napokon skončali život na heroinskoj injekciji. Ili ovaj argument; legalizacijom droga, bi se navodno suzbio kriminal trgovanja drogama. Jer ako se droge legaliziraju, onda se kriminalcima ne bi isplatilo da trguju drogama. Možemo biti sigurni, da će se jednog dana isti argument koristiti i za pokušaj legalizacije dječije pornografije. Dakle, legalizirajmo to i onda kriminalci neće tajno prodavati dječiju pornogarfiju preko interneta, a dječija pornogarfija je i pravo na osobnu slobodu kao i konzumiranje droge. Već je bilo pokušaja, već su se puštali prvi probni baloni. Suosnivač švedske stranke Pirata rekao je prije dvije godine: dječija pornografija je pravo na slobodno mišljenje. Bilo je malo šokantnih reakcija i malo kritike, ali se njemu zapravo ništa nije dogodilo. I tako je on s time već postigao cilj. I ovdje prepoznajemo metodu Overtonog prozora: Dakle prva faza šokirati javnost, govoriti o tome, da se pređe iz faze “nezamislivo” u drugi fazu “radikalno”.

ACLU već odavno krši zakone i prolazi nekažnjeno

“Američka unija za građanske slobode” (ACLU), je već odavno prešla prvu fazu nezamislivo i već je u drugoj fazi i već je na pragu treće faze “moguće”. Jer ACLU se savim otvoreno zalaže za to, da privatno posjedovanje i korištenje dječije ponografije bude legalno. Jedino da trgovina i rasparčavanje dječije pornografije budu kažnjivi. ACLU svjesno zanemaruje činjenicu da je ta pornogarfija nastala tako, da su nečija djeca brutalno zlostavljanja pred kamerama i da bi bolesni pedofili nabavljali takve filmove, netko te filmove mora dakle snimati i rasparčavati i nečija djeca se zbog toga zlostvaljaju i ubijaju. I tu je izvršeno krivično djelo i zločin. Ali nema veze, nije važno, važna je sloboda pedofila da konzumiraju to. Postoje surovi nasilni porno filmovi koji su zabranjeni u kojima se žene siluju pa čak i ubijaju pred kamerama, i to nije glumljeno, već surova stvarnost: I sad zamislimo da netko zahtjeva, ah, pa legalizirajmo to, oni koji privatno posjeduju i koriste takve bolesne filmove, da to mogu činiti slobodno, da ih se ne kažnjava. Nema teorije, svi političari, mediji i sve feminističke organizacije, bi se pravom digli na noge, i taj koji bi predložio takvo nešto, bio bi ne samo žestoko napadnut, već bi sigurno dobio i kaznenu prijavu. Ali kada se radi od djeci, ništa, onda može sve. Onda ACLU može slobodno i nekažnjeno propagirati takve ideje legalizacije privatnog posjeda dječije pornogarfije. Ali ACLU je organizacija, koju sufinanciraju Rockefeller, Fondacija Ford i mnogi drugi američki oligarsi. ACLU je već ranih pedesetih godina branila Kinseya pred sudom i borila se za njegova “prava”, a kasnije je branila pred sudom i pedofilnu organizaciju NAMBLA. Danas se ACLU na sudu bori u ime američkih sotonista “Church of Satan”, da im se u Oklahomi dozvoli podizanje spomenika Bafometu, pored spomenika Deset Božjih zapovjedi. Sve se to perfidno upakuje u ime “prava na slobodu”, “prava na slobodu religije” (očito se sotonizam želi priznati kao religija), pravo na izražavanje mišljenja, itd. I ovdje se prepoznaje metoda “Overtonovo prozora”. Ofenziva za legalizaciju pedofilije se i dalje nastavlja. Ofenziva koja je pala na prepreci “popularno”. Dakle, one točke, oni koraci od “nezamislivo”, do “racionalno”, su već savladne u sedamdesetim i osamdesetim godinama. Zapelo je na “popularno”. Sada se ta ofenziva nastavalja od ove točke “racionalno”. Sada je metoda nešto drugačija. Opća seksualizacija djece preko interneta, spolnog odgoja u školama pod krinkom prosvjećivanja, brige za maloljetnike, itd. Napad na obitelj je također u tu svrhu konačnog cilja, legalizacije pedofillije jednoga dana. Korak po korak, želi se roditeljima oduzeti skrb nad njihovom djecom. Ako se već danas, u pojedinim državama, strpavaju u zatvor roditelji, koji odbijaju svoju djecu slati na satove spolnog odgoja, – to je već djelimično oduzimanje djece roditeljima – onda će doći i vrijeme kada će se roditelje strpavati u zatvor, zato što se se protive tome, što im djecu daju “stričekima”. Ili recimo, pogledajmo očite pokušaje postepenog legaliziranja incesta ili eutanazije. Uvijek možemo prepoznati isti sustav, upravo ovu metodu Overtonovog prozora. Lani je takozvano “Etičko vijeće” u Njemačkoj preporučilo da se incest legalizira, o čemu su izvjestili i hrvatski mediji. Vijeće je zaključilo da su “seksualno samoodređenje” i privatna sloboda onih koji žive u incestualnim odnosima važniji, nego sve ostalo. Nema veze što su ti odnosi bolesni i perverzni i što se u njima često rađaju mentalno zaostala djeca. To “etičko vijeće” ima samo savjetodavni karakter, ali ovakve preporuke imaju upravo tu svrhu, postepenog “probijanja leda” u javnosti, da se po metodi “Overtonovog prozora” savlada jedna točka, pa da se kreće na slijedeću. I sve tako redom. Da takvu preporuku izreknu neki bolesnici koji žive u incestualnim odnosima, javnost bi bila zgrožena, ali pošto u tom “vijeću”, sjede sve sami nekakvi znastvenici, intelektualci, ili političari, onda je to u javnosti lakše prodati. izvori: PI news, wikipedia

B. Karlo

Komentari

B. Karlo

Arapski migrant, koji je prije tri godine na smrt pretukao 17-godišnjeg Nijemca i na sudu je oslobođen optužnice, opet pretukao drugu osobu!

Published

on

Ovaj je portal  izvjestio je o smrti 17-godišnjeg Niklasa Pöhlera, kojega su, početkom svibnja 2016., u Bonnu brutalno pretukla trojica arapskih migranata.


Oni su nesretnog mladića tukli do besvjesti i kada je ležao na pločniku, još su ga bjesomučno udarali nogama u glavu. Niklas je malo kasnije podlegao teškim ozlijedama. Policija je tada uspjela uhvatiti samo jednog od trojice počinitelja, druga dvojica su pobjegli. Taj uhvaćeni počinitelj, Walid S. , podrijetlom iz Maroka, bio je optužen za ubojstvo bez predumišljaja.

Međutim, zahvaljući spretnim odvjetnicima (koje imaju svi migranti, iako su odvjetnici u Njemačkoj astronomski skupi) i poznatom popustljivošću smiješnog njemačkog pravosuđa, koje, namjerno gleda kroz prste arapskim migrantima, Walid S. na koncu je oslobođen optužnice i pušten na slobodu! 

Jer, je  Walid S. rekao da je nevin, jer je svaljivao krivicu na drugu dvojicu počinitelja i jer je sud na koncu ustanovio  da je Niklas Pöhler od ranije imao neku smetnju u jednoj moždanoj žili u glavi i da je od ustvari umro od toga, a ne od brutalnih udaraca Walida S. i ostale dvojice počinitelja. Dakle, Niklas Pöhler je sam imao peh, što je umro. Ta sramotna i skandalozna presuda nije jedina takva u propadajućujoj državi Njemačkoj, ali je jedna od najpoznatijih. Treba spomenuti i sličan slučaj premlaćivanja u gradiću Köthenu u (pokrajini Brandenburg), u rujnu prošle godine. 

Dogodio se, samo nekoliko dana  nakon ubojstva Daniela Hilliga od strane sirijskih i iračkih migranata u Chemnitzu, ubojstva koje je izazvalo bijesne prosvjede građana Chemnitza i reakciju Merkeličine vlade, koja je tada faktički krenula u otvoreni rat protiv vlastitig domicilnog naroda. U Köthenu je skupina Merkeličinih arapskih migranta, pretukla jednog mladog Nijemca, koji je također podlegao teškim ozlijedama. Međutim, vlasti i lažljivi mainstream mediji su skoro pa radosno izvjestili, da taj mladić nije umro od udaraca tih migranata, već da je jadnik od ranije imao srčanu manu i od toga je umro, Dakle, što ćeš, opet peh.

U propadajućoj državi Njemačkoj, za takozvani “govor mržnje” na socijalnim mrežama se dobiva zatvor, ali za ubojstvo ne.
Dakle Marokanac  Walid S. je, prije nešto manje od 3 godine bio oslobođen optužbe za ubojstvo Niklasa P. I sada je taj isti Walid S. opet sudjelovao u premlaćivanju jedne osobe. Odnosno, slučaj se desio još u listopadu 2017., ali je  izišao u javnost, tek godinu dana kasnije. Odnosno, tek godinu dana nakon što se slučaj odigrao, tek tada je policija pokrenula istragu. Opet se sve odigralo u Bonnu, opet u istoj gradskoj četvrti Bad Godesberg. Dok je bio glavni grad Zapadne Njemačke (do 1990.), to je bila diplomatska četvrt, u kojoj su stanovalo diplomatsko osoblje iz mnogih država svijeta i fino građanstvo. Nakon preseljenja njemačkog glavnog grada iz Bonna u Berlin, Bad Godeseberg je postala četvrt u kojoj vladaju migranti, većinom arapski i turski.

I ovaj slučaj je opet bio sličan, kao i onaj slučaj premlaćivanja Niklasa Pöhlera. Samo što je žrtva ovaj put preživjela premlaćivanje. I opet, odnosno, kao i uvijek, kada je riječ o arapskim “inžinjerima i liječnicima”: “junačine”,  navale svi na jednoga, koji se ne može braniti.

Walid S. i još četvorica njegovih pajdaša, napali su jednog 23-godišnjaka i brutalno ga premlatili, tako da je ovaj zadobio teške tjelesne ozlijede, nos mu je slomljen na više mjesta i lice mu je tako unakaženlo, da ga se ne može prepoznati.  Glasnogovornik državnog tužiteljstva Bonna, potvrdio, je na upit lokalnih novina “General Anzeiger”, da se protiv Walida S. i ostale četvorice napadača, vodi istraga, “zbog nanošenja tjelesnih ozlijeda.”

Branimir Karlo

Komentari

Continue Reading

B. Karlo

Norvežanka koju su ISIL-ovci u Maroku likvidirali, u Norveškoj se borila protiv islamofobije!

Published

on

Brutalno ubojstvo dvije skandinavske turistkinje u Maroku od strane pripadnika ISIL-a, nedavno je šokiralo europsku i svjetsku javnost.
Louisa Vesterager Jespersen iz Danske (24 godine) i Maren Ueland (28 godina) iz Norveške u Maroku su uhvatili koljači ISIL-a i zaklali ih.

Norvežanki su čak likvidirali i sve to snimili i postavili na internet! Danska policija je potvrdila da je snimka dekapitiranja autentična.  Dvije djevojke su ubijene u blizini staze za Toubkal, najvišeg vrha planinskog lanca Atlas.

Maren Ueland u Norveškoj se zalagala protiv “islamofobije”. Ona je prije nekoliko godina na svojoj stranici na Facebooku objavila i lajkala video uradak, koji kritizira “islamofobiju”. Portal Morocco World News objavio je fotografiju isječka njenog korisničkog računa na Facebooku od prije nekoliko godina, gdje se to vidi.

Taj video uradak se zvao: “Ne ocjenjujte ljude na osnovu njihovog izgleda”. Sadržaj tog video uratka: Jedna žena europskog izgleda  sa svojom kćeri, ide ulicom.  Ona vidi jednog muškarca arapskog izgleda, sa bradom, koji nosi sportsku tašnu. Žena nepovjerljivo gleda prema tom muškarcu. Odjednom, nekoliko policajaca trči u pravci tog bradonje. Tako da ta žena misli, da policajci žele uhititi njega. Međutim policajci protrče pored tog bradonje i oni ustvari hvataju jednog drugog muškarca europskog izgleda. Na kraju kamera pokazuje, da je ovaj bradonja ustvari brižni otac, koji ima svoju malu kćerkicu, kojoj pomaže da se vozi na romobilu

Branimir Karlo

izvori: de.sputniknews.com | pi-news.com

Komentari

Continue Reading

B. Karlo

Migranti tuku, siluju …? Ma ne, kakvi. Ne bi oni ni mrava zgazili. Sve laž i izmišljotina!

Published

on

Glavne perjanice Sorosevih propagandista u hrvatskim korporativnim medijima, kao Ante Tomić, Gordan Duhaček ili Jurica Pavičić, kada se sastanu u nekom zagrebačkom kafiću i kada su među četiri zida sami među sobom, vrlo vjerojatno ni sami osobno ne vjeruju, u onu propagandu o jadnim migrantima, koju drobe hrvatskim građanima.

Ali gazda Soros plaća dobro, to je jedan razlog za tu lažljivu propagandu, a drugi je razlog: desničari i “katolibani”, ne smiju imati pravo. Ni po koju cijenu.

Zato je Tomić nedavno u Slobodnoj Dalmaciji i Jutarnjem  napisao propagandni uradak,  u kojem  pokušao uvjeriti da nema nikakve opasnosti od migranta, da zadrti desničari samo izmišljaju opasnost i izmišljaju laži da migranti  prave nerede, tuku, siluju, ubijaju. U stvari Tomićeve kolume su uvijek jedan te isti članak, samo svaki put prežvakan na malo drugačiji način. Desničari i katolici, su uvijek ti koji su zli i krivi za sve. To je ono što se provlači kroz svaki Tomićev uradak, bilo o kojoj temi da piše. Na njegov poznati način, uvijek istog lošeg  sarkazma.

I naravno kao i uvijek, poznata udbaška taktika: da bi skrenuo pažnju sa stvarne teme i da bi relativizirao i umanjio  stvarni problem, ubaci nešto što nema veze s temom, da bi stvorio nekakvu debelo nategnutu, umjetnu i ustvari kretensku ravnotežu.  To je stara škola, koju koristi cijela plaćenička Soroseva kamarila, a posebno stari majstor, tipa Inoslav Bešker.

Kada je Tomić lani pisao o temi  masovnih seksualnih zlostavljanja u Hollywoodu, koji su izišli na vidjelo nakon što je otkrivena prljava prošlost moćnog holivudskog producenta Harveya Weinsteina, Tomić je to relativizirao, vjerovali ili ne sa Ivicom Todorićem!  Antiša  se najprije, kofol čudio, kako su tako liberalni i napredni, ljudi kao Weinstein i ostali, mogli biti tako gnjusni i pokvareni , jer su po Tomiću, samo desničari i konzervativci, gnjusni i pokvareni, pa je onda to relativizirao ovako: ma nema veze što je Weinstein zlostavljao 70 i nešto žena, jer Todorić je puno gori, Todorić je zlostavljao cijelu Hrvatsku.

A sada je Tomić, sa tom taktikom skretanja pažnje i relativizacije problema migranata koji navaljuju u Hrvatsku,  ubacio Ahmiće… i Daria Kordića i Aleksandru Zec i Mirka Norca i biskupa Košića…itd., sve ono što jugorojunaška i soroševa kamarila godinama neprekidno vrti kao pokvarenu ploču.

Po Tomiću, Pavičiću, Duhačeku, i ostalim propagandnim piskaralama, jedino se desničari, nacionalisti, konzervatici i “katolibani” protive migrantima, inače svi ostali  jedva čekaju da ih prime.

Kina nije ni desničarska, ni kršćanska, ni katolička država. Već komunistička i ateistička. Ali ta komunistička i ateistička Kina ne želi primiti ni jednog izbjeglicu i migranta iz arapskih i islamskih država u svoju državu. Da podsjetim; Kina graniči sa Afganistanom i Pakistanom, dvijema državama, iz kojih dolazi veliki broj migranta, od kojih mnogi bauljaju i po BiH, uz granice Hrvatske. I ne samo to. Već kineske vlasti ne dozvoljavaju ulazak u Kinu, niti njemačkim državljanima turskog podrijetla! Tjednik “Wirtschaftswoche” je lani izvjestio, da  Kina uskraćuje vizu za ulazak u Kinu, njemačkim državljanima, turskih korjena. Ako nekom njemačkom državljaninu u njegovoj putovnici ne piše ime i prezime, naprimjer Hans Müller, već Murat Ahmet,  nema vize i ulaska u Kinu. Svejedno, što taj ima njemačku putovnicu.  Sada bi europski fanatici ljevičarsko-multikulturalne ideologije i soroščad odmah drečali “diskriminacija”, “rasizam! ksenofobija!. Ali Kineze to uopće ne svrbi. Jer se oni brinu za suverenost svoje države.

Kaže Antiša u svom članku, onako ležerno, samodopadno, kao i uvijek: ma sve je to laž da migranti,  rade kriminal i zločine, sve izmislili zadrti desničari. Citat: “Ove tri priče, kao i sve druge o izbjegličkim zločinima koje ćete naći na društvenim mrežama i desničarskim portalima, su lažne…”

Ma da, naravno, sve laž. Evo i ova najnovija priča od prije tri dana je laž:

Grad Steyr u Austriji: 17-godišnji afganistanski azilant Saber Akhondzada nožem je ubio 16-godišnju austrijsku djevojku Michelle i to u njenoj vlastitoj kući!! Odnosno u kući njenih roditelja, sa kojima je djevojka živjela.  Izgleda da je djevojka bila u kratkoj vezi sa njim, pa je onda prekinula vezu i Afganistanac to nije mogao podnijeti, ušuljao se u kuću u njenu sobu i ubio je. Kada je njena majka, kasno navečer oko 11 sati htjela vidjeti što je sa djevojkom, vrata njene sobe iznutra su bila su zaprečena sa jednim sandukom, tako da je teškom mukom otvorila vrata. Kada je ušla u sobu, našla je mrtvu kći, a prozor sobe je bio otvoren. Ubojica je kidnuo kroz prozor i nalazi se u bijegu. Austrijska policija traga za njim i raspisala je potjernicu za cijelu Europu.

Na žalost ovo nije laž i izmišljotina “desničarskih portala”, već brutalna istina, o kojoj su javili i austrijski mainstream mediji.

Još jedna brutalna istina. Kao i ova priča, koja se također odigrala nedavno, koja je šokirala javnost:

Wittenburg, u njemačkoj pokrajini Mecklenburg-Vorpommern. Afganistanski migrant (20 godina), kojemu je zahtjev za azilom odbijen, zaklao je 85-godišnjeg umirovljenika, u njegovoj kući, dok je ovaj spavao. Kći tog ubijenog umirovljenika, radila je kao volonterka za pomoć izbeglicama i ona je osobno angažirala ovog Afganistanaca, da se brine o njenom starom ocu. Nakon što je ubio njenog oca, Afganistanac je utekao, ali je malo kasnije uhićen. I ovo nije izmislio nikakv “desničarski” portal, već je javio mainstream kanal NTV.

Još jedan sliučaj od prije nekoliko dana:

München. Šestorica afganistanskih migranata u dobi  između 17 i 28 godina, brutalno su silovali 15-godišnju djevojku i to puna 4 dana. Oni su uhićeni i sjede u zatvoru.

Još nekoliko slučajeva, koji su se odigrali samo u zadnjih nekoliko tjedana:

Ahaus, pokrajina Nordrhein-Westfallen. Nigerijanski azilant u azilantskom  domu, nožem je ubio jednu djevojku-Indijku, koja je kao osoblje radila u tom domu.

Cottbus. Sirijci noževima napali i ozlijedili 5 Nijemaca

Köln. Sirijac podmetnuo požar u glavnom kolodovoru, jedna 14-godisnja djevojčica zadobila je teške opekotine, morala je biti operirana 7 puta do sada.

Bietigheim-Bissingen, (pokrajina Baden-Württenberg). Migrant iz Gambije divljao je u izbjegličkom domu i vrijeđao osoblje doma. Osoblje je pozvalo policiju. Došla su dva policajca, koja su se stigli u hodnik pred sobu ovoga Gambijca, koja se nalazi na katu.  To je vanjski hodnik, koji izgleda kao dugački balkon i ima ogradu. Gambijac se zaletio u jedog policajca, želeći ga gurnuti preko ograde dolje u dvorište, na tvrdi beton, Policajac je bio u životnoj opasnosti. Ipak, uz pomoć drugog policajca uspio se otrgnuti i savladati gambijskog migranta. Koji je uhićen zbog pokušaja ubojstva.

Augsburg. Azilant iz Gambije napao i pretukao 22-godišnju djevojku

Prenzlau (pokrajina Brandenbug). Afganistanski migrant nožem napao i povrijedio Nijemca.

Warendorf, pokrajina Nordrhein-Westfalen. Trojica migranta; Sirijac, Afganistanac i Egipćanin ispred jednog diska teško pretukli jednog 34-godišnjeg mladića, tako da mu je život bio u opasnosti.

Chemnitz, pokrajina Saska. Alžirski migrant pokušao je seksualno napastovati dvije djevojke, (15 i 18 godina). Kada su se one počele opirati, onda ih je Alžirac udarao šakama i nogama.

Dortmund. U jednom azlantskm domu, jedan nigerijski azilant napao je nožem najprije jednog drugog azilanata  i ranio ga, onda je napao i policajce koji su stigli da interveniraju, pa su ga policajci morali onesposobiti uporabom  vatrenog oružja.

Ortona, Italija. Somalijski migrant  najprije je kamenom u glavu udario jednu 68-godišnju ženu, pa je onda silovao.

Nordhausen, pokrajina Thüringen. Trojica migranta, iz Libije, Iraka i Somalije stalno su seksualno napostovali djevojke u jednom  disku. Kada su ih zaštitari tog diska pokušali dovesti u red, oni su zaštitare pljuvali i psovali, a kasnije je stigla policija, pa su napali i jednog policajca sa krhotinama razbijene boce

Chemnitz: sirijski azilant napao i silovao ženu, sa jako hendikipiranim vidom, dakle polu-slijepu ženu. Čekao ju je u hodniku zgrade gdje ona stanuje i silovao.

Apolda (pokrajina Brandenburg). U ovom gradiću od 22.000 stanovnika vlada nasilje od strane mnogih azilanata koji su smješteni u azilantskom domu. Jedan od njih, jedan od je Libijac Moutaz Z., koji je dilao drogom, krao, tukao se, napadao druge azilante, osoblje doma, pa i policajce, Jednog službenika doma napao je sa razbijenim galonom od marmelade, a svom cimeru u sobi u azilantskom domu, zabio je viljušku u vrat. Samo u prvoj polovici 2018. policija je morala intervenirati preko 100 puta u ovom azilantskom domu. Prije nekoliko tjedana, jedan marokanski azilanat, pretukao je jednog 53-godišnjeg Nijemca, ispred prodavonice Kauflanda u ovom gradu. Jedan drugi azilant iz Afganistana napao je jednog 38-godišnjeg stanovnika Apolde. Azilanti masovno kradu po prodavonicama,  i svakodnevno seksualno napastuju djevojke i žene, tuku i prave nasilje

Maria Enzersdorf, gradić u  Austriji. Nigerijanski azilant na smrt je pretukao jedenog drugog azilanta u azilantskom domu.
Ovo je svakodnevnica u Njemačkoj i drugim zapadnim zemljama. Svaki dan se u Njemačkoj, negdje u nekom mjestu, dogodi najmanje desetak slučajeva zločina i kriminala od strane Merkeličinih “inžinjera” i “liječnika”, Manjih ili većih: tučnjave, krađe, uništavanje javne imovine, napadi noževima, seksualno napastovanje, silovanja, sukobi sa osoblljem azilantskih domova i sa policijom, itd. itd. I napokon i ubojstva.

Da podsjetim  na one neke ranije zločine Merkeličinih “inžinjera” i “liječnika” u zadnje 2-3 godine.

Kada bi ovdje popisali i objavili sve slučajeve, manje i veće, koje su počinili Merkelični migranti u zadnje 3 godine, trebalo bi jedno najmanje 500 stranica za to. Zato ovdje navodim samo neke slučajeve, one poznatije. Među svm tim slučajevima, bilo je i na stotine slučajeva seksualnog napostovanja i silovanja od strane arapskih migranta, među njima i brojni slučajevi pedofilije i zlostavljanja djece, Arapski  migranti posebno su bacili oko na djecu i maloljetnike i to posebno ljeti u kupalištima i gradskim bazenima, kada su kupališta puna ljudi svih starosnih dobi.

Beč, na Silvestrovo 2015. Devet iračkih migranta, silovali su  28-godišnju njemačku nastavnicu.. Oni su tu djevojku prvo napili alkoholom, onda je silovali sva devetorica, jedan za drugim, neki od njih i više puta. Petorica od tih 9 su prije toga već bili dobili azil u Austriji.

Bonn, svibanj 2016. Trojica marokanskih migranta na smrt su pretukli 17-godišnjeg Niklasa P.  Dok se nesretni mladić večeri vraćao iz kina. Najprije su ga izudarali šakama, pa kada je pao na pločnik i ležao bez svijesti, on da su ga još nemilosrdno tukli nogama u glavu. Niklas je podlegao teškim ranama. Samo jedan od trojice počinitelja je uhićen i suđeno mu je, druga dvojica su kidnula.

Skandalozno: marokanski ubojica je dobio samo blažu kaznu, jer je eto kao ustanovljeno da Niklas P. nije umro od udaraca nogom u glavu od strane Marokanaca, već da je od ranije u glavi imao neku slabu moždanu žilu. Dakle Niklas P. sam je kriv što je umro.

Köln, srpanj 2016:  šest migranta, azilanata iz Iraka i Sirije u dobi između 17 i 45 godina, seksualno su napastovali djecu u jednom javnom bazenu. Jedna dvanestogodišnja djevojčica prijavila je policiji ovog najstarijeg 45-godišnjeg migranta, koji je dirao djevojčicu na kraju klizalice u bazenu. Ostala petorica su na donjem kraju klizalice u bazenu, namjerno napravili zastoj, tako djevojčica nije mogla napustiti klizalicu, a ovaj 45-godišnjak ju je dirao.

Paderborn, ljeto 2016. Dvojica afganistanskih migranata (20 i 25 godina), brutalno su seksualno zlostvaljali 14-godišnjeg dječaka u svlačionici gradskog bazena. Drugi dječak, u dobi od 11 godina, koji je bio sa ovim 14-godišnjakom uspio je pobjeći i sakriti se.

Zwickau (pokrajina Saska) ljeto 2016. Arapski migranti stalno su napostovali žene i djevojke u gradskom bazenu, te mokrili i onanirali u bazen. Također su pratili djevojke koje su i išle u kabine za presvlačenje i silom pokušavali prodrijeti u te kabine i seksualno ih napostovati.

Reutlingen, kolovoz 2016. Sirijski migrant veliki nožem za rezanje kebapa je ubio  Poljakinju Jolantu K. On je htio hodati sa njom, ona je to odbila i on ju je ubio.

Freiburg, listopad 2016. Afganistanaski izbjeglica Hussein K. brutalno je silovao studenticu Mariu Ladenburger, pa ju je onda ubio, utopivši je u rijeci. Hussein K. je prije nego što je na poziv  Merkelice stigao u Njemačku, boravio već u Grčkoj, gdje je također napravio krivično djelo: gurnuo je jednu djevojku sa strme klitice i ova je zadobila teške tjelesne ozlijede. Maria Ladenburger se osobno angažirala za izbjeglice, a njen otac, kao niži dužnosnik EU, radi u Bruxellesu.

Bilo je stotine izvješća u njemački medijima o brutalnom šikaniranju manjinskih kršćanskih izbjeglica iz Sirije i Iraka, od strane agresivnih radikalnih većinskih muslimanskih izbjeglica u izbjegličkim i azilantskim domovima. Ovo je samo jedno od tih izvješća iz Stuttgarta prije 2 godine. Nakon što je stanje za kršćanske izbjeglice postalo neizdrživo u jednom izbjegličkom domu u Stuttgartu, jer su ih muslinaske izbjeglice stalno šikanirali i tukli, 30 kršćanskih izbjeglica morali su dobiti premještaj u jedno zasebno utočište.

Weiden (pokrajina Rheinland-Pfalz), ljeto 2016. Trojica sirijskih migranata seksualno su napostovali djevojčice u termalnom bazenu.
https://jungefreiheit.de/polit ik/deutschland/2016/syrer- sollen-maedchen-in-therme- begrapscht-haben/

München 2016. U gradskom bazenu Michaelibad u  gradskoj četvrti Neuperlach, trojica sirijskih migranata seksualno su napostovali dvije djevojčice od 14 godina.

2016. u vlaku za Würzburg. Merkeličin migrant iz Afganistana, sjekirom je brutalno napao i teško ozlijedio 5 kineskih turista iz Hong Konga, koji su zadobili teške tjelesne ozlijede, tako da su se liječnici morali boriti za njihove živote.

Berlin, uoči Božića 2016. Anis Amri, migrant iz Tunisa kamionom se zabio u ljude na jednom Božićnom sajmu i usmrtio 12 osoba, a mnoge druge ozlijedio.

Kirchheim/Teck  (pokrajina Baden-Württemberg), srpanj 2016. U gradskom bazenu, brojni arapski migranti seksualno su napostovali djevojčice u dobi između 10 i 14 godina.  Jedan od njih 17-godišnjak  sukobio se sa paziteljem bazena, koji  ga je bio upozorio na pravila ponašanja.  Zbog svega toga morala je intervenirati policija koja je stigla u bazen. Na to su oko 30 drugih migranta branili tog 17-godišnjaka, a jedan iranski migrant je skočio pazitelju na vrat i povalio ga na pod.  Ostali migranti derali su se na policajce i vikali im da su rasisti i svinje. Dvojica policajaca su zadobili lakše ozlijede.

Essen, ljeto 2016. Prilikom održavanja godišnje vjerske  fešte indijskih sikha u njihovom hramu, pred kojim se skupilo nekoliko tisuća sikha iz Njemačke i susjednih zemalja, Nizozemske i Belgije, jedan arapski migrant je podmetnuo požar pod hram sikha sa namjerom da ga uništi.

Bochum, prosinac 2016. Irački migrant Ziyad K. ,koji je stanovao u obliznjem azilantskom domu sa suprugom, silovao 2 studentice sa Bochumskog sveučilišta

Hamburg, lipanj 2017. Tri sirijska migranta uhvaćeni su pod sumnjom da su članovi ISIL-a i da su pripremali terorističke napade u Njemačkoj.

Herzberg (Brandenburg), srpanj 2017. 39-godišnji sirijski izbjeglica Mohammed H. pokušao je zaklati svoju poslodavku, 64-godišnju Njemicu Ilonu F. Ilona F. ima svoj frizerski salon i bila je zaposlila Mohammeda F. kao frizera. Ilona F je zadobila teške ozlijede opasne po život i morala biti hitno operirana.  Ona je imala kratku vezu sa sa Mohamedom F., ali kasnije  je prekinula tu vezu i Mohammed H ju je zato htio ubiti. I onda je prema podacima iz policije izišlo na vidjelo: “jadni” izbjeglica iz Sirije, koji je od 2015. u Njemačkoj, je oženjen, i on se sklonio u Njemačku, a u Siriji su mu žena i dvoje djece.

Norderstedt pokraj Hamburga, ljeto 2017. Uhićena dvojica afganistanskih izbjeglica,  jer su njih dvojica u gradskom bazenu „Arriba“  seksualno zlostavljali dvije djevojke, odnosno djevojčice. Jednoj je 14 godina, a drugoj 18.

Chemnitz, srpanj 2017. Arapski izbjeglica ubio volonterku, koja je radila u centru za izbjeglice kao prevoditeljica.

Kiel, srpanj 2017. U jednom šoping centru, oko 30 sirijskih i afganistanskih izbjeglica napostovali su 3 maloljetne djevojke u dobi od 15, 16 i 17 godina. Policija je uhitila nekoliko od tih 30 izbjeglica, koje su se na policijskoj postaji opirali, udarali su nogama policajce i pljuvali po njima.

Dessau-Roßlau, ljeto 2017. Četvorica azilanata iz Eritreje silovala su 56-godišnju siromašnu ženu, dok je ova po kontejnerima sakupljala prazne boce da dobije štogod sitnog novca za njih. Jedan od njih četvorice držao je ženi razbijenu bocu pod vratom i prijetio da ce je zaklati, ako se bude branila . Žena je imala rane po cijelom tijelu, rezove od oštrog stakla, natekline i udarce.

Darmstadt, ljeto 2017. Na  godišnjoj gradskoj fešti, mnogi arapski migranti napadali su i seksualno napostovali djevojke i žene. I to ponajviše maloljetne djevojke u dobi između 14 i 18 godina. Oko 26 djevojaka i njihovih roditelja, podnijeli su policiji kaznene prijave protiv migranata. Ovo je bila repriza masovnih seksualnih nasrtaja u Kölnu na Silvestrovo 2015., samo u manjem omjeru.

A evo koliko su te “izbjeglice”, navodno ugrožene, Die Welt je prije 2 godine izvjestio o tome da mnoge “izbjeglice” iz Sirije i Afganistana, idu kući, u Siriju i Afganistan, na odmor, pa se opet vraćaju u Njemačku. Dakle, idu tamo odakle su pobjegli navodno zbog toga jer im je navodno ugrožen život. Iako, po zakonu o azilu, svaki izbjeglica i azilant, koji napusti Njemačku, zapravo automatski gubi pravo na azil i boravak i ne smije više biti pušten da se vrati u Njemačku. Ali Merkeličnim “izbjeglicama” se i ovdje gledalo kroz prste i ovima koji su išli na odmor, ništa se nije desilo, oni su se opet vratili u Njemačku.

Branimir Karlo

Komentari

Continue Reading

Facebook

Popularno