Connect with us

Vijesti

Ovaj čovjek je zaslužio nagradu za glupost godine: Pogledajte za što optužuje Hrvate u BIH!

Objavljeno

- datum

Esad Duraković ponovno je obrnuo svaku logiku. Govoreći o vehabijskom kampu “Asker” Duraković je istaknuo kako se isti koristi da bi se nanijela šteta Bošnjacima. Te sinkronizirane napade, kaže Duraković, predvode Srbija i Hrvatska…

Prijedlog HDZ-a za izmjenu Izbornog zakona je izvan svake sumnje, kako je kazao Duraković, anahron, retrogradan, pripada davnoj eri rasizma i apsolutno neprihvatljiv, tvrdio je nedavno Esad Duraković a ovaj put je iskoristio vehabijski kamp Asker da ponovno pošalje otrovnu strelicu prema Hrvatima (i Srbima).

“Mogao bih reći i ne bih pogriješio da je proglašavanje tih Askera, tih običnih dječijih igara, nekakvim kampovima, je apsolutno van pameti. Kao što je i van pameti Čovićevo proglašavanje kalifata u BiH. Međutim, to nije dovoljno. Najviši organi vlasti u BiH trebaju to ozbiljno shvatiti jer se radi o sinhroniziranoj kampanji koja ima dugoročne posljedice i ciljeve.”

Duraković ističe da se radi o kontinuiranoj politici iz 92. godine

“Tada su Milošević i Tuđman, odnosno Karadžić i Boban govorili da ratujući protiv muslimana u BiH staju na branik kršćanske Evrope. To je nastavak te politike danas, drugim sredstvima. Kontekst je nezgodan jer jača islamofobije u Evropi, to je suština. Zato treba vrlo ozbiljno uzeti ove klevete, laži, izmišljotine najvišeg mogućeg reda”, rekao je Duraković za N1.

Unatoč činjenici da je svima jasno o čemu se zapravo radi u spomenutom “zimskom kampu” vidljivo je kako se pojedini istaknuti članovi bošnjačke akademske zajednice ne žele složiti s činjenicom da je kamp vehabijski.

Ministar sigurnosti BiH Dragan Mektić danas je za N1 rekao da postoje saznanja da iza udruge “Asker” stoje radikalni krugovi, te da su u cijelom procesu zloupotrijebljena djeca.

Mektić je kazao da se unutar udruge nalaze osobe “koje dolaze iz kriminalnog miljea”.

“Jučer sam rekao da imamo određena saznanja koja su indikativna i daju određene indicije da iza toga stoje vehabijski radikalni krugovi. U cijelom tom procesu su djeca zloupotrijebljena. Rekao sam, posebno što smo uvidjeli da se unutar tih krugova nalaze radikalizirane osobe i osobe koje dolaze iz kriminalnog miljea. Tu ćemo priču završiti i da ćemo o tome napraviti izvješće ukoliko bude ukazivalo na izvršenja kriminalnog djela, to ćemo dostaviti Tužiteljstvu”, istaknuo je Mektić za N1.

Pokvarena logika Esada Durakovića

Unatoč činjenici da su se i najviši sigurnosni državni organi uključili u istragu oko spomenutog Askera, Duraković ponovno koristi bezobraznu retoriku i optužuje Hrvatsku i Srbiju istučući da bi međunarodna zajednica trebala zaprijetiti Hrvatskoj i Srbiji da ostave BiH na miru. “Oni će to teško uvidjeti, jer očito da su uvjereni kako krajnji ciljevi 92. godine, a to je cijepanje BiH, nisu ostvareni i nastoje ih ostvariti drugim sredstvima. Izlaz je, po mom uvjerenju, ne u smirivanju Dodika i Čovića jer oni nisu glavni proizvođači krize u BiH, već Srbija i Hrvatske koje rehabilitiraju fašizam. Govorim o političkim vrhovima, ne o narodu”, rekao je Duraković.

Mi nismo nikada krivi

Iz nekoliko Durakovićevih javnih nastupa evidentno je kako se za svaki problem u Bosni i Hercegovini optužuje druge. Po njegovoj logici, bošnjačka strana u BiH nikada nije kriva. Za njnoviji incident koji je izazvan tekstom koji je objavio Dnevnik.ba Duraković krivnju skreće opet na druge. Nemogućnost izmjena Izbornog zakona i političku krizu koja prijeti iskoristio je nedavno da optuži Čovića, a najnoviji skandal za optužbu Hrvatske i Srbije. Kako je krenulo, pravo je pitanje gdje “uvaženi” akademik planira stati.

Izvor: Dnevnik.ba

Komentari

Komentari

Vijesti

ĐUKANOVIĆ: SRPSKA CRKVA NEMA ŠTA TRAŽITI U CRNOJ GORI… kada će i hrvatski političari ovo smjeti reći!?

Objavljeno

- datum

 “Izdajnikom čega? Izdajnikom njihovih interesa. Da, taj sam”   Očigledno je problem SPC da svakoga tko nije poput njih proglašava izdajnikom, poručio je predsjednik Crne Gore Milo Đukanović.

Kako piše Dnevni žurnal, Đukanović je naveo da SPC proglašava izdajnikom svakog tko nije “slijepi poslušnik interesa ruskog imperijalizma, velikosrpskog nacionalizma i agresivnog svetosavlja koji promovira SPC”.

“Izdajnikom čega? Izdajnikom njihovih interesa. Da, taj sam”, rekao je Đukanović.

Đukanović je to rekao povodom izjave mitropolita Amfilohija da je “predsjednik Crne Gore, u borbi protiv ruskog imperijalizma postao ‘igračka’ u rukama zapadnoevropske, američke i NATO imperije”.

Đukanović kaže da se u sličnom kontekstu može protumačiti i izjava patrijarha srpskog Irineja, da je Crna Gora “istorijski srpska zemlja – srpska Sparta”.

Crnogorski predsjednik smatra da takve izjave služe da otežaju put Crne Gore emancipaciji i prihvaćanju vrijednosti moderne Evrope.

“Ovo su gluposti koje pokušavaju omesti Crnu Goru na putu njene emancipacije i usvajanja standarda koji će nas učiniti sastavnim dijelom suvremenog društva Europske unije”, zaključio je Đukanović.

Predsjednik Crne Gore takođe upozorava da za srpsku crkvu kao autonmnu organizaciju i njene interese u Crnoj Gori nikada neće biti mjesta dok je on na vlasti.

(Dnevni žurnal | Kurir.rs/Tanjug | Croative.net   Foto: NewEurope)

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Vijesti

DA SE NE ZABORAVI: Spomen soba u Baćinu

Objavljeno

- datum

Autor

Spomen soba Domovinskog rata u Baćinu (župa Hrvatska Dubica)

Na području općine Hrvatska Dubica tijekom Domovinskog rata život je izgubilo 137 osoba (39 vojnih i 98 civilnih žrtava). U Spomen sobi Domovinskog rata u Baćinu su prikazana imena žrtava. Memorijalni prostor je otvoren 14. travnja 2017. godine. Navedena su imena 39 vojnih i 98 civilnih žrtava, koje su položile život na oltar Domovine na području općine Hrvatska Dubica.

Dana 21. listopada 1991. srpski „eskadroni smrti“ Kaline počinili su strašni zločin nad Hrvatima Pounja, u mjestima Hrvatska Dubica i Cerovljani. Eskadronom smrti je zapovijedao Stevo Borojević Gadafi.

Druga masovna grobnica po veličini iza Ovčare nalazi se u Baćinu. . U sebi je sve do 1997. g. skrivala 56 izmasakriranih tijela. Točnije, gomilu izmrvljenih kostiju. Ljudi su pobijeni rafalima iz automatskog oružja, a mrtva tijela ostavljena su nepokopana uz rijeku Unu. Kasnije su pokopani bagerom. Bager je leševe nemilosrdno prevrtao pa je većina tijela nađena bez udova i odsječenih glava. Identificirano je 36 osoba, njih 31 iz Dubice a pet iz Cerovljana. Nije se uspjelo identificirati dvadeset osoba, sahranjeni su u zajedničku grobnicu u Dubici.

Radilo se uglavnom o starcima iz hrvatskog Pounja od kojih nijedna osoba nije bila hrvatski vojnik. Više od 70 posto ubijenih u Baćinu su žene starice, invalidi ili osobe sa zdravstvenim poteškoćama. Likvidacija ljudi je bila planirana, izabrani su ljudi koji će biti likvidirani i izvršioci zločina. Još uvijek se traga za dijelom stanovnika kojima se gubi svaki trag u srpskom osvajanju tog sela u drugoj polovici rujna 1991. godine.

 

Godine 1991. na Banovini sve je bilo isto kao i ne tako davne 1945., kada su Banovinom tekli potoci krvi ubijenih Hrvata.

Izvori navode da predsjednici/a i premijerka/i nikad nisu posjetili najveću masovnu grobnicu iza Ovčare!

Foto: Kamenjar/Wikipedija

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Vijesti

DA SE NE ZABORAVI: Operacija Konavle, listopad 1992. godine

Objavljeno

- datum

Autor

Od 21. do 24. listopada 1992. g. izvršena je operacija Konavle kojom je oslobođeno šire područje Konavala. Operacija je započela iskrcavanjem Tigrova u Cavtatu. Izvršen je pomorski desant i oslobođen Cavtat.

 

“Nakon iskrcavanja na cavtatskoj rivi u 3,15 sati, ove snage predvođene vodičima Selakom i Martinovićem, brzim hodom izlaze na Obod, te preko u potpunosti spaljene Zvekovice, dolaze do sela Uskoplja odakle napreduju cestom prema četničkim položajima na rubu konavoskih brda.

  1. bojni 1. brigade ZNG i BG „Konavle“ koje su krenule prve. Ne smijemo zaboraviti ni snage PU Dubrovnik, ATJ Karlovac i ATJ Lučko koje su već bile ubačene na teritorij Konavala radi zaštite civilnog stanovništva i zaustavljanja upada četnika iz istočne Hercegovine.

U jednoj od svojih knjiga sjećanja „Tigrova odlučnost“, Ratko Dragović Klek, koji je zapovijedao snagama 5. bojne, opisao je plovidbu trajektom „Pelješćanka“ po jugu snage 4,5 bofora, raspored i zadaće postrojbi, te sam tijek borbenih djelovanja. Tako u njegovim svjedočanstvima nalazimo i poimenični popis 83 pješaka i 30 pripadnika zapovjedništva logističkog voda i minobacačke bitnice koji su sudjelovali u ovoj akciji.”

  1. listopada 1992. u oslobodilačkoj akciji poznatom pod nazivom “Operacija Konavle” oslobođen je i posljednji dio okupiranog dubrovačkog područja i južne Hrvatske.

Prije toga, u svibnju 1992. Postrojbe Hrvatske vojske bile su zaustavljene u prodoru prema istoku i Konavlama u selu Plat na samom pragu Konavala rušenjem dubokog vijadukta u Dubokoj Ljutoj. Prolazili su ljetni mjeseci 1992. tijekom kojih su u hercegovačkom zaleđu Dubrovnika vođene oružane, a na međunarodnoj sceni diplomatske bitke između Hrvatske i Srbije, sve s ciljem da se Konavle oslobode, odnosno da ih srpsko-crnogorska vojska zadrži pod okupacijom. Beograd je pred međunarodnom zajednicom okupaciju Konavala pravdao umjetno stvorenim pitanjem poluotoka Prevlake. Na kraju je 30. rujna 1992. u Ženevi potpisan Sporazum Tuđman – Ćosić. Njime je dogovoreno da će se do 21. listopada 1992. Podgorički korpus JNA bez borbe povući iz Konavala, a Hrvatska je zauzvrat pristala da Prevlaka postane demilitarizirana zona pod kontrolom Ujedinjenih naroda.

U iščekivanju postizanja ovog Sporazuma zapovjednik Zapovjedništva Južnog bojišta HV-a (sa sjedištem u Dubrovniku), general Janko Bobetko dao je kreirati planove za obje varijante – i oružano i mirno oslobađanje Konavala.

Operacija je trajala 4 dana, u razdoblju od 21. do 24. listopada, a cilj je bio spriječiti upad četnika iz Hercegovine nakon povlačenja JNA. Akcija je započela iskrcavanjem u Cavtatu u kojem je bio agresor. Cilj operacije bio je zauzimanje Konavoskih brda i izbijanje na granicu Hrvatske i BiH. Akcija je uspješno okončana.

Oslobođeno je 1.210 kvadratnih kilometara hrvatske zemlje i 1.080 hrvatskog pojasa teritorijalnog mora.

Foto: wikipedija

 

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Facebook

Popularno