Connect with us

Dr. Marko Jukić

23. kolovoza Dan europskog sjećanja na žrtve staljinizma i nacional-socijalizma

Published

on

Treba se sjetiti svih žrtava totalitarnih sustava (nacizma, fašizma, komunizma, staljinizma, titoizma, maoizma itd.), bez obzira od kojih su ideologija i zločinaca nastradali. Svaka nevina žrtva koja je stradala zbog zločinačke ideologije ima pravo na spomen i grob.

Nažalost, i danas u trećim tisućljeću imamo ideološko sljepilo, imamo ljudske spodobe koje veličaju zločine u ime ideologije, najčešće komunističke ideologije. Te spodobe ne žele čuti i vidjeti materijalne dokaze (posmrtne ostatke žrtava), ne žele priznati komunističke zločine već naprotiv žale što broj žrtava nije bio veći!?   

I. B., Korčula, 2015. ”Konačno mogu otvoreno s ponosom reći da ja ovu državu ne volim i gotovo! Crkni fašistička, homofobna tvorevino ako ne možeš bolje i drugačije.”

M. M., Zagreb, 2017. “Danas slavimo dan kad smo pobili nedovoljan broj zločinaca. Ali slavimo…ipak su mnogi koljači pali…”

Da ovi bolesnici mogu oni bi i danas klali, ubijali i mučili. Šteta što nisu proveli koju godinu u komunističkom preodgajalištu Goli otok jer to bi bilo dragocjeno iskustvo. 

Deklaracija Europskog parlamenta od 23. kolovoza 2008. je proglasila 23. kolovoza Danom europskog sjećanja na žrtve staljinizma i nacizma, što je potvrđeno i Rezolucijom Europskog parlamenta od 2. travnja 2009..

>> KOMUNISTIČKO-NACISTIČKI SAVEZ – PROŠLOST KOJA OPOMINJE

 „Parlamentarni odbor Vijeća Europe (PACE) u dva je navrata (1996. (1096/1996.) i 2006.) donio Rezolucije kojima se osuđuju totalitarni komunistički režimi te preporučio mjere za otklanjanje nasljeđa komunizma. RH je 2006. godine Deklaracijom o osudi zločina počinjenih tijekom totalitarnoga komunističkog poretka u Hrvatskoj 1945.–1990. (NN,76/2006.),  prihvatila djelomice zaključke EU-Rezolucija, i to samo u onom dijelu koji se odnosi na opću osudu komunizma, ali nije se ni dotakla pitanja sankcioniranja zločina iz tog razdoblja niti pitanja preispitivanja djelovanja pojedinaca koji su bili na najvišim državnim funkcijama komunističkog režima te njihovog daljnjeg djelovanja u parlamentarnoj demokraciji, kao niti pitanja lustracije.“

Zašto? Zato jer su bivši komunisti zauzeli sve važnije položaje (ostali na položajima) nakon „demokratskih“ promjena.

Nekažnjeni komunistički zločini u Hrvatskoj

U Hrvatskoj nema istinskog suočavanja s prošlošću, nema želje ni radnji za utvrđivanje povijesne istine (osim pojedinačnih istraživanja). Događaji od 1918. godine do 1990. godine opterećuju hrvatsko društvo, čemu svakodnevno svjedočimo, jer je komunistička historiografija pisala povijest po političkom diktatu a ne po stvarnim događajima, dokazima i svjedočanstvima.

>> Politika međunarodnoga kaosa

Komunistička vlast je 45 godina provodila diktaturu, političke neistomišljenike zatvarala u logore, kršila ljudska prava, provodila cenzuru i nametala komunističku ideologiju. Sve je bilo podređeno komunističkoj ideologiji: gospodarstvo, obrazovanje, kultura, društveni život i znanost!
O komunističkoj vladavini u Jugoslaviji i zločinima protiv hrvatskog naroda se jako mnogo zna temeljem dokumenata, masovnih grobnica i svjedočanstava. Treba podsjetiti na nekažnjene partizanske i komunističke zločine, one koji su nedvojbeno dokazani kao i one koji traže istraživanje masovnih grobišta: Bleiburg, Macelj, Tezno, Križni putovi, Kočevski rog, Jazovka, Barbarin rov, rudnik Pečovnik, grobišta u Zagrebu i okolici, grobišta u drugim djelovima Hrvatske.

Logori za političke zatvorenike su bili prepuni: Lepoglava, Stara Gradiška, Goli otok, Sv. Grgur i ostali. U logorima se političke zatvorenike tjeralo na prisilni rad, mučilo, izgladnjavalo, ideološki preodgajalo i rušilo ljudsko dostojanstvo.

>> ZA KOJU IMPERIJU JE RADIO – Tko je prisilio Adolfa Hitlera da napadne Rusiju?

Tisuće ljudi (38 000) su bile zatvorene bez suđenja ili su ih sudili komunistički sudovi, bez saznanja što su napravili, bez prava na obranu. Jedino im se pročitala kazna i bili su sprovedeni u komunistički logor. Svjedočanstva mnogih studenata, intelektualaca i drugih su opisala zločinački sustav uništavanja ljudi u fizičkom i psihičkom smislu. Može se navesti svjedočanstvo zadarske skupine studenata (Ivo Livljanića,  Josip Joja Ricov, Šime Dujmović, Ivan Gregov Vuk , Ante Benzija, Šime Mihatov) o neosnovanim optužnicama, farsi od suđenja i robijanju u Staroj Gradišci, Golom otoku i na Svetom Grguru.

Na području Slovenije evidentirano je preko 600 masovnih prikrivenih grobišta različite veličine s preko 100 tisuća ubijenih ljudi a u Hrvatskoj preko 900 s mogućih 90.000 žrtava. Ove se brojke često spominju, ali je broj žrtava najvjerojatnije dvostruk.

U poraću je ubijeno i uslijed loših uvjeta transporta i internacije pomrlo više od 50.000 pripadnika njemačke manjine samo zato jer su bili Njemci.

Partizanska vojska u Hrvatskoj je od rujna 1944. do svibnja 1945. upravljala u Hrvatskoj s 19 koncentracijskih logora, u kojima je Titov režim držao zatočeno desetke tisuća hrvatskih civila i manji dio vojnih ratnih zarobljenika (one koje još nisu ubili). Među poznatije zarobljeničke i koncentracijske logore spadaju: Logor Knićanin, Radni logor Valpovo, Sabirni logor Josipovac, logor Jasenovac, Politički logor Goli otok i drugi.

Jugokomunisti su na hrvatskim područjima ubili 664 svećenika, časnih sestara i sjemeništaraca. To je više nego što su bila ukupna pogubljenja svećenika u svim europskim komunističkim zemljama zajedno.

U Jugoslaviji je bilo 3016 političkih uznica iz Hrvatske.  Bile su osuđene na prisilni teški rad, na 12 291 godina zatvora ili 4 506 205 dana. Sva suđenja su bila na ideološkoj osnovi. Nekima je jedini grijeh bio što su Hrvatice iz poznatih hrvatskih obitelji.

U kojoj je mjeri jugoslavenski komunistički režim u svojoj srži bio zločinački i okrutan kad je riječ o progonu i ubojstvima običnih hrvatskih iseljenika i hrvatskih političkih emigranata u  Europi, u Sjevernoj Americi i Australiji vidi se iz događaja iz 1988. godine! Mirni prosvjed hrvatskih iseljenika ispred jugoslavenskog konzulata u Sydneyu prije 29 godina, 27. studenog 1988., pokazao je koliko je jugoslavenski sustav bio zločinački. Tijekom mirnog prosvjeda iz zgrade konzulata je pucano i ranjen je mlađi prosvjednik. Budući da Jugoslavija nije htjela izručiti zločinca koji je pucao australska vlade je naredila zatvaranje konzulata. To je bio samo jedan primjer zločinačkog ponašanja takozvanih diplomatskih predstavnika Jugoslavije. U diplomatskim predstavništvima Jugoslavije bilo je mnogo zločinaca i udbaša.

Jugoslavenske tajne službe su ubile 68 hrvatskih političkih emigranata izvan Jugoslavije!

A ima ih i danas koji kažu da smo mi u Jugoslaviji tada živjeli u socijalizmu s ljudskim likom i da je čovjek bio središte svega, najveća vrijednost!

Hrvatska nije pravna država!

RH nije ništa napravila da istraži i osudi počinitelje komunističkih zločina. Također, nije odala dužnu počast žrtvama komunističke diktature 1941-1990. godine. Komunistički funkcioneri koji su provodili komunistički teror su i dalje ostali na rukovodećim mjestima, kao i njihova djeca koja su po partijskoj preporuci dobila rukovodeća mjesta. Zbog toga nije osuđen komunistički režim niti se saznala istina o tome što se događalo. Arhivi su bili nedostupni i nije se moglo istražiti tko, kada i kako je radio. Zbog toga nije bilo moguće provesti lustraciju. Sve su učinili da ne dođe do lustracije.

Devedesetih je ustanovljena  „Komisija za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava“, koja je ukinuta početkom 2002., a koja je u svom kratkom radnom vijeku utvrdila preko 260 000 poimeničnih žrtava. Sredinom 2011. osnovan je Ured za pronalaženje, obilježavanje i održavanje grobišta žrtava komunističkih sustava čiji se rad odnosio samo na žrtve likvidirane nakon 8. svibnja 1945. Ured je izvršio ekshumacije pojedinih masovnih grobnica u zagrebačkoj okolici, no njegov rad okončan je odlukom Vlade RH krajem 2012. kada je Ured pripojen Ministarstvu hrvatskih branitelja. Komunistički kadrovi (komunistički zločinci i njihova djeca) su onemogućili istraživanje, otkrivanje istine, otkrivanje masovnih grobnica, otkrivanje ubojstava političkih neistomišljenika širom svijeta.

Komunistička suđenja su bila lakrdija od prava pa je trebalo obnoviti tisuće i tisuće postupaka rehabilitacije nevino osuđenih. Rahabilitacija nevino osuđenih je napravljena samo u malom broju slučajeva.   

Sada je formirano državno Vijeće za suočavanje s posljedicama vladavine nedemokratskih režima. Vijeće ja osnovano početkom ožujka 2017. godine, prvu sjednicu je imalo tek 29. lipnja pa je očito da se od toga vjeća ne može mnogo očekivati tim više što je na čelu vijeća akademik Zvonko Kusić koji se kompromitirao nekim svojim izjavama. Vijeće treba donijeti zaključke do 1. ožujka 2018. godine. Vrijeme će pokazati svu bijedu sustava ili neki minimalni pomak ali mnogo se ne može očekivati.

Još treba spomenuti da je izglasan zakon o „otvaranju“ (dostupnosti) arhiva KPH putem deklasifikacije dokumenata. Mnogo je dokumenata otuđeno (npr. iz dosjea Stepinac je nestalo 75 dokumenata). Jasno je da otvaranje arhiva pomaže da utvrdimo istinu a za kažnjavanje zločinaca je kasno. Zbog budućnosti trebamo istinu! Vrijeme je da se polemike o nekim događajima i ljudima završe, da se okrenemo budućnosti. Nikada ne smijemo zaboraviti zločine bez obzira tko ih je napravio.      

O komunističkim zločinima i komunističkim krivotvorinama povijesti su istraživanje proveli Josip Jurčević, Blanka Matković, Stipo Pilić, Igor Vukić, Vladimir Geiger, Roman Ljeljak i drugi. Iznošenje istine temeljem dokumenata, materijalnih dokaza (posmrtnih ostataka žrtava) i vjerodostojnih svjedočanstava se proglašava revizijom povijesti. To nije revizija povijesti, to je otkrivanje prešućene istine i ispravljanje komunističke historiografije koja nije pisana temeljem dokaza već temeljem ideoloških stavova. Najbolji primjer da se ne radi o reviziji povijesti već o otkrivanju istine je slučaj masovnih grobnica u Katinskoj šumi.  Pripadnici Wehrmachta su 1943. godine otkrili masovne grobnice kod Katina. Za taj zločin je komunistička propaganda punih 50 godina optuživala Treći Reich dok Mihajl Gorbačov nije donio dokaze da su to napravile jedinice NKVD-a.  Dakle ne radi se o reviziji povijesti već o ispravljanju komunističkih laži i podvala.

Hrvatska država do sada nije tužila ni osudila niti jednog masovnog ubojicu iz doba komunističke diktature. Također nije tužila ni osudila nijednog zločinca za pojedinačne zločine iako su postojali dokazi i svjedoci! Ono što je najtragičnije od osamostaljenja hrvatske države komunistički zločinci su bili na vlasti, uživali povlastice i bili zaštićeni kao vukovi na Dinari. Ti kadrovi su uništili dokumente iz arhiva, prikrivali istinu, lagali i nastavili s provođenjem komunističke ideologije u novim takozvanim „demokratskim“ uvjetima. Ti komunistički kadrovi su sve uradili da spriječe iznošenje, otkrivanje istine i da zaštite zločince (npr. suđenje Perkoviću i Mustaču u Njemačkoj).

Republika Hrvatska nije pravna država jer se vlast ne želi suočiti s istinom, ne želi priznati i osuditi zločine koji su napravljeni u ime komunističke ideologije, ne želi priznati zločine nad Hrvatima koje su napravili četnici, ne želi priznati etničko čišćenje Hrvata s nekih područja Republike Hrvatske. Bože sačuvaj da se zločincima sudi, Bože sačuvaj da se zločince imenuje temeljem dostupnih dokumenata koji još postoje  (nisu svi uklonjeni i uništeni).  Jer iznošenje istine, za antife i njihove istomišljenike,  o zločinima nad Hrvatima je revizija povijesti, povrat ustaštva i fašizma.

Zločinačka komunistička ideologija i laži su nekima, izgleda, usađeni u gene pa možemo čuti i pročitati:

N. K., Dubrovnik, 2014.: “Mig ne da ne zna čuvati hrvatsko nebo, nego je opasnost za hrvatsku zemlju. Jedino da je pao u Čavoglave.”

Ovako nešto može izjaviti samo bolesnik.

G. B., Varaždin, 2017.: “Hasanbegović, Stier i Esih te njihova družba, dokaz su da partizani na Bleiburgu ni u poslijeratnoj Jugoslaviji nisu obavili posao kako treba… Previše je te fašističke bande ostalo na životu i posijalo svoje sjeme zla koje sada želi vratiti Hrvatsku i hrvatski narod u godine sramote i mraka… Tko nam pokuša skinuti tablu s imenom Tita na Trgu maršala Tita u Zagrebu ne će dobro proći. Osobno, prvi ću ga u tome spriječiti… Bit će krvi i padat će glave. A sad neka ovaj post shvati kako tko želi”.

Koliko mi je poznato na ovaj izljev mržnje, prijetnju nitko od onih kojima je to dužnost nije reagirao. Sramotno!

I. K., Tisno, 2017.; “Zaklat ćemo tebe i sve takve idiote uskoro” (msgr. Košiću).

I. K., Tisno, 2016.: “Smrt fašizmu i tebi kurvetino! Jebali ti 4 miliona hrvata mamu smrdljivu. Obisit će mo te z jaja od konja bana Jelaćića“ ( Željki Markić).

Nakon što je zaprijetio msgr. Koršiću bio je neki obavijesni razgovor ali na uvrede i prijetnje gospođi Markić nije bilo nikakva postupanja od strane državnih službi (koliko je meni poznato). U Hrvatskoj se ljude progoni zbog jednog pozdrava u kojem nema nikakve prijetnje a s druge strane na direktnu prijetnju se uopće ne reagira. Je li takav selektivni pristup u skladu s pravnom državom?

K. I. B., Brezovica, 2017.: ” Ne može se biti antifašist prema potrebi, ili si antifašist ili si fašist… Smrt fašizmu, sloboda narodu”.

Drugarica ne zna koliko je nevinih pobijeno u komunističkoj Jugoslaviji pod parolom „Smrt fašizmu, sloboda narodu“. Drugarica ne zna da je komunizam usmrtio više od 100 milijuna ljudi a nacizam upola manje. Zaslijepljena antifašistica je nažalost gradonačelnica grada Siska.

Bolesnici (luđaci/potencijalni zločinci) tvrdoglavo brane komunističke zločine i zločince, dive se ubojicama i žele nastaviti njihovo zločinačko djelo. Njih ne zanimaju masovna grobišta diljem bivše države, njih ne zanima istina, ne zanima ih patnja obitelji i pojedinaca koje je zločinački sustav dohvatio. Neki žive u stanovima i kućama  ljudi koje su komunisti ubili i prisvojili njihovu imovinu. To oni smatraju normalnim!

Nakon 1988. godine, nakon 40 godina postojanja zatvoren je logor na Golom otoku. Komunistička banda je devastirala prostorije gdje su radili i stanovali logoraši, uništila sve što bi moglo ukazati na karakter tog radnog logora u kojem se preodgajalo ljude, ponižavalo, mučilo i ubijalo fizički i psihički. Komunistička banda se protivi da se tamo otvori memorijalni centar kao spomen na ljudsku patnju i politički teror.

U „demokratskoj“ Hrvatskoj nema filmova, nema kazališnih predstava, nema proznih djela koja govore o komunističkim zločinima (pokoji sporadični slučaj). O žrtvama komunista i komunističke ideologije se ne piše, ne govori pa tako mlađe generacije ne znaju što se stvarno događalo. Komunistička historiografija pisana s pozicije komunističke ideologije prešućuje istinu o ljudima i događajima, puna laži i podvala se i dalje predaje u hrvatskim školama i na fakultetima. Kada pogledamo kakvi likovi predaju hrvatsku i svjetsku povijest čovjek se zapita može li gore!?

Koliko današnji učenici i studenti znaju o komunističkim zločinima i komunističkoj diktaturi? Koliko znaju o Domovinskom ratu? Koliko znaju o gospođi Kati Šoljić? Koliko znaju o ucviljenim hrvatskim majkama? Nažalost znaju malo ili ništa! Nužno je da se isprave povijesne laži, falsifikati i mitovi pa da mladi ljudi znaju tko su, gdje pripadaju, kojim jezikom govore. Kurikulna reforma druga Jokića i suradnika smatra da im nacionalna povijest nije potrebna kao ni hrvatski jezik. Besramni hrvatski političari s jedne strane podržavaju druga Jokića a s druge strane govore o nacionalnom identitetu!?

Nužno je obnoviti sjećanje na zločinačke ideologije da se grješke u budućnosti opet ne ponove!

Nužno je odati počast nevinim žrtvama svih ideologija! Počivali u miru!

Dr. Marko Jukić

Komentari

Dr. Marko Jukić

ONI SU PONOS NEOVISNE REPUBLIKE HRVATSKE

Published

on

By

Atletika – Blanka Vlašić, Sandra Perković, Sara Kolak, Marija Vrajić-Trošić, Ana Šimić, Ivana Brkljačić, Laura Štefanac, Branko Zorko, Stipe Žunić, Martin Marić, Filip Mihaljević, Marin Premeru, Edis Elkasović, …..

Boks – Stipe Drviš, Željko Mavrović, Filip Hrgović, Ivana Habazin, Mirko Filipović, Stjepan Božić, Filip Palić, Vedran Đipalo, Marijo Šivoli, Mirsad Ahmeti, Hrvoje Sep, Nikolina Čačić, ….

Dizanje utega: Nikolaj Pešalov

Gimnastika – Tin Srbić, Robert Seligman, Filip Ude, Tomislav Marković, Marijo Možnik, Ana Đerek, Anton Kovačević, Tina Erceg, Tomislav Marković, Tijana Tkalčec, Leonardo Kušan, Matija Baron, …

Hrvanje – Vlado Lisjak, Josip Čorak, Milan Nenadić, Neven Žugaj, Jelena Kastaneti, Slavko Koletić, Nenad Žugaj, Karko Čović, Božo Starčević, Krešimir Jurković, Dominik Etlinger, Ivan Lizatović, Tonimir Sokol, …

Jedrenje – Karlo Kuret, Tonči Stipanović, Šime Fantela, Igor Marenić, Ivan Kljaković Gašpić, Tina Mihelić, Enia Ninčević, ….

Kajak i kanu na divljim vodama – Filip Benjak, Tomislav Crnković, Andrej Gluecks, Emil Milihram, Zlatko Sedlar, Danko Herceg, Dražen Funtak, …..

Košarka – Osvajači srebrene medalje na Olimpijskim igrama, brončane medalje na svjetskom i europskom prvenstvu, Dražen Petrović ….

Nogomet – Osvajanje brončane medalje na Svjetskom prvenstvu 1998. godine i srebrene medalje na Svjetskom prvenstvu 2018. godine. Davor Šuker osvajač Zlatne kopačke, Luka Modrić osvajač Zlatne lopte, najbolji nogometaš sezone (FIFA), najbolji nogometaš sezone (UEFA), najbolji nogometaš svjetskog prventva u Rusiji…..

Plivanje •Duje Draganja, Sanja Jovanović, Mario Todorović, Gordan Kožulj, Miloš Milošević, Saša Imprić, Matea Samardžić, …..

Rukomet – Osvajači 19 medalja s velikih natjecanja (OI, SP, EP, MI). Osvajači zlatnih olimpijskih medalja (Atlanta, Atena), zlatne medalje na Svjetskom prventvu 2003. 4 zlatne medalje na Mediteranskim igrama. ….

Skijanje – Janica Kostelić (4 zlatne i 2 srebrene olimpijske medalje, 5 svjetskih prvenstava, 3 velika i 7 malih globusa); Ivica Kostelić osvajač velikog kristalnog globusa, 4 srebrene olimpijske medalje zlatna, srebrena i brončana na svjetskim prvenstvima, svjetski skijaški kup veliki globus i 5 malih globusa)…..

Tenis – Iva Majoli, Osvajači dva Davis cupa, Mario Ančić, Ivan Ljubičić, Ivo Karlović, Goran Ivanišević, Goran Prpić, Marin Čilić, Borna Ćorić, Ivan Dodig, Mate Pavić, ….

Vaterpolo – Vaterpolo reprezentacija Hrvatske do sada je osvojila 13 medalja na velikim natjecanjima. Olimpijski pobjednici (2012.), Dvije srebrene olimpijske medalje (1996., 2016.), Osvajači svjetskog prvenstva (2007., 2017.) i Osvajači europskog prvenstva (2010.)….

Kuglanje – Zdravko Boljat, Maria Mušanić, Darinka Bunić….

Šah Zdenko Kožul, Ivan Šarić …

Biatlon: Jakov Fak

Taekwondo: Martina Zupčić, Sandra Šarić, Lucija Zaninović, Ana Zaninović, Lana Banely Iva Radoš, …..

Streljaštvo – Giovanni Cernogoraz, Snježana Pejčić, Josip Glasnović, …..

Veslanje- 5 medalja na Olimpijskim igrama (1 zlatna, 3 srebrne i 1 brončana). Siniša Skelin, Nikša Skelin, Igor Boraska, Tihomir Franković, Tomislav Smoljanović, braća Valent i Martin Sinković , Damir Martin, David Šain, Mario Vekić, Ante Kušurin, Krešimir Čuljak, Igor Francetić, Branimir Vujević, Silvio Petriško (kormilar),…..

Stolni tenis Zoran Primorac, Tamara Boroš…

Dragi domoljubi želimo vam SRETNU NOVU GODINU!

Foto: Wikipedija; 24 sata; Jutarnji List; CroPortal; dnevno.hr

 

Dr. Marko Jukić

Komentari

Continue Reading

Dr. Marko Jukić

DA SE NE ZABORAVI: Dr. Franjo Tuđman, tvorac samostalne Hrvatske

Published

on

By

Dr. Franjo Tuđman je bio: vojnik, povjesničar, akademik HAZU, političar, državnik, prvi predsjednik suverene i samostalne Hrvatske, vrhovnik Hrvatske vojske. Voljom naroda bio je Predsjednik Republike Hrvatske od 30. svibnja 1990. do 10. prosinca 1999. godine.

Borba dr. Tuđmana za samostalnu Hrvatsku započela je šezdesetih godina prošlog stoljeća kada je u svojim djelima počeo rušiti jugoslavenske i srpske mitove i laži o Drugom svjetskom ratu i o Hrvatima. Zbog svojih domoljubnih stavova je bio proganjan i zatvaran (1972., 1981., 1982. i 1984. g.).

Godine 1989. je utemeljio stranku (nacionalni pokret) Hrvatsku demokratsku zajednicu s kojom je pobjedio na prvim višestranačkim izborima 1990. godine te bio izabran za predsjednika Predsjedništva socijalističke Republike Hrvatske. Našao je načina da u složenim društveno-političkim okolnostima u međunarodnoj zajednici proglasi a kasnije i ostvari samostalnu Republiku Hrvatsku. Državnik i Vrhovnik Hrvatske vojske dr. Franjo Tuđman i hrvatski branitelji su najzaslužniji za stvaranje neovisne Republike Hrvatske jer je mudrim vođenjem na diplomatskom i vojnom planu polučio međunarodno priznanje Hrvatske i pobjedu u Domovinskom ratu.

Dr. Franjo Tuđman je okupio Hrvate u domovini i u iseljeništvu, podigao nacionalnu svijest, okupio domoljube i branitelje koji su goloruku stali pred tenkove, transportere i agresorske strojnice. Prekinuo je hrvatsku šutnju i organizirao političko-nacionalni pokret za samostalnu Hrvatsku. Njegova želja bila je ujedinjenje, pomirba svih Hrvata u domovini i izvan domovine s ciljem stvaranja neovisne Hrvatske, reafirmacija tradicionalnih pozitivnih hrvatskih vrijednosti koje su bile potiskivane desetljećima (hrvatski jezik, kultura, vjera), demokratizacija društva, tržišna ekonomija i otkrivanje istine o Drugom svjetskom ratu i poraću. Želio je da Hrvatska bude moderna srednjoeuropska država, da se domovina Hrvatska poveže s iseljenom hrvatskom zajednicom širom svijeta.

Bio je realan političar i svoj cilj stvaranja samostalne Hrvatske je ostvarivao korak po korak. Međunarodna zajednica je bila za očuvanje Jugoslavije kao jedinstvene države. Kada je bilo jasno da je Jugoslavija bankrotirala i da njen opstanak pod patronatom Saveza komunista Jugoslavije više nije moguć dr. Tuđman je zagovarao miran razlaz i preustroj Jugoslavije u konfederaciju, savez suverenih država što su Srbi odbili i nakon toga je bilo jasno da opstanak u zajedničkoj državi nije moguć pa počinju pripreme za jačanje obrambene sposobnosti razoružane Hrvatske. Prema tadašnjem zakonu Hrvatske nije mogla imati vojsku pa se jača obrambena sposobnost hrvatske policije.

Srbi su htjeli samo jedno, htjeli su stvaranje velike Srbije i nametanje srpske vlasti drugim narodima. Budući da narodi unutar Jugoslavije nisu željeli srpsku vlast došlo je do raspada komunističke Jugoslavije tim više jer je Jugoslavija bankrotirala. Slom komunističke diktature u Europi, raspad Sovjetskog saveza je omogućio ujedinjenje Njemačke, oslobađanje europskih država od sovjetskog diktata i stvaranje novih država. Tu situaciju je trebalo iskoristiti za stvaranje samostalne Hrvatske i to je dr. Franjo Tuđman uspio ostvariti unatoč protivljenju međunarodne zajednice koja je željela sačuvati Jugoslaviju kao državu.

Agresija ne Republiku Hrvatsku (1990. – 1991.) je pripremljena osamdesetih godina prošlog stoljeća (Branko Mamula) a ostvarenje plana agresije (stvaranje velike Srbije) započinje „Balvan revolucijom“ u kolovozu 1990. godine (dakle prije donošenja Božićnog ustava, prije razdruživanja) sve je bilo planirano i pripremljeno za porobljavanje Hrvata.

Političari, analitičari se slažu da je dr. Franjo Tuđman briljantno, kao vrhovnik, odgovorio na agresiju na Hrvatsku te oslobađanje okupiranih područja Hrvatske. Nije dao povoda agresoru, nije dao povoda JNA da okupira Hrvatsku u vrijeme kada je Hrvatska bila bez oružja i kada međunarodna zajednica nije bila spremna prihvatiti činjenicu da je Jugoslavija kao država mrtva. Kritičari dr. Tuđmana nisu bili dorasli razumijevanju situacije a neki su bili i petokolonaši (suradnici UDBE i KOS-a). Napad na vojarne u lipnju 1991. godine bi bio sukob unutar Jugoslavije, pobuna koju bi vojska mogla ugušiti bez da itko mrdne prstom.

Krajem siječnja 1991. godine kada je JNA sve pripremila za vojni udar te uklanjanje hrvatskog rukovodstva dr. Tuđman odlazi u Beograd i brani pravo hrvatskog naroda na obranu, traži razoružavanje paravojnih srpskih postrojbi u Hrvatskoj. Tim hrabrim činom je dr. Tuđman pokolebao vodstvo JNA i nije došlo do vojnog udara i uklanjanja legalno izabranog hrvatskog vodstva.

Međunarodna zajednica je političkim i gospodarskim pritiskom mogla spriječiti rat, mogla izolirati agresora ali ona to nije učinila jer su pojedine moćne države međunarodne zajednice imale svoje strateške ciljeve, željele su opstanak Jugoslavije pod srpskom dominacijom. Ujedinjeni narodi su svojom odlukom o embargu na oružje dali odriješene ruke agresoru jer su mislili da će agresor brzo pokoriti Hrvatsku. Agresor je dobio 6 mjeseci za porobljavanje Hrvatske ali nije uspio. Međunarodna zajednica je mudrovala, davala izjave i isprazne prijetnje dok je Hrvatska mladost ginula i krvarila, dok je razaran barokni Vukovar, dok je razaran Dubrovnik (grad pod zaštitom UNESCO-a), dok je agresor rušio hrvatske gradove i sela, dok je ubijao i protjerivao Hrvate.

Dr. Franjo Tuđman je uporno radio na diplomatskom planu i krajem 1991. godine uspio dobiti potporu Njemačke, Austrije, Svete Stolice i još nekoliko država za međunarodno priznanje pa je 15. siječnja 1992. godine uslijedilo skupno priznanje Europske Zajednice i drugih država te prijam u organizaciju UN-a. (22. svibnja 1992. g.). Nakon prijma u organizaciju UN-a dr. Tuđman je izjavio: “Imamo svoju Hrvatsku, naša je i bit će onakva kakvu sami želimo!” Dakle, ako želimo da Hrvatska bude pravna, demokratska, napredna država to moramo učiniti sami, nitko drugi već mi sami!

Također se dr. Tuđman izborio za primirje (Sarajevski sporazum), za slanje snaga UNPROFOR-a u Hrvatsku koje su trebale spriječiti agresora i osigurati uspostavu ustavnopravnog poretka. Nažalost snage UNPROFOR-a nisu ispunile svoju zadaću, a u nekim sektorima su bili na usluzi agresoru pa su Hrvatska vojska i policija bile primorane izvesti oslobodilačke akcije.

Optužbe KOS-ovaca, UDBA-ša, Petokolonaša i međunarodnih spletkaroša o dogovoru rata i podjeli Bosne i Hercegovine s Miloševićem su plod zločinačkog plana rušenja hrvatske vlasti. Besmislice su da Tuđman dogovara rat a narod je goloruk (s čime bi ratovao), a podjela BiH je zločinačka podvala s ciljem blaćenja dr. Tuđmana u međunarodnoj zajednici te stvaranja podjela u hrvatskom društvu. Slobodan Milošević želi stvoriti veliku Srbiju, ima vojsku, oružje i streljivo, ima pobunjene i naoružane Srbe u Hrvatskoj te Bosni i Hercegovini i on navodno dogovara podjelu Bosne!? U takav scenarij mogu vjerovati samo poluidioti i idioti. Podjela Bosne između Hrvatske i Srbije isključuje stvaranje velike Srbije, a to je bio glavni cilj Slobodana Miloševića! Dakle, radi se o zločinačkoj podvali neprijatelja Hrvatske! Razgovori s Miloševićem su Tuđmanu služili da dobije na vremenu, da uspori srpsku agresiju na Hrvatsku a Miloševiću su poslužili da se prikaže kao mirotvorac koji je spreman za razgovore. Nakon razgovora Tuđmana s Miloševićem se agresija na Hrvatsku pojačala pa je to još jedan dokaz o besmislenoj tvrdnji o dogovoru i dijeljenju BiH.

Sukob Hrvata i Muslimana u Bosni i Hercegovini je potaknut i vođen izvana s ciljem rušenja novonastale države Hrvatske. Strane tajne vojnoobavještajne i civilne službe su bile one koje su izazvale i poticale sukob.

Međunarodna zajednica nije znala kako rješiti pitanje raspada Jugoslavije. Neke zemlje su poticale opstanak Jugoslavije i srpsku dominaciju, odobravale su krvavu agresiju Srbije. To što je u siječnju 1992. godine EZ priznala Hrvatsku ne bi značilo ništa da Hrvatska vojska i Policija nisu oslobodile okupirana područja Hrvatske. Da su institucije međunarodne zajednice nesposobne i nepravedne vidljivo je iz današnjeg stanja u BiH. Tuđmana nema 18 godina a stanje se nije promijenilo, BiH ne funkcionira kao država, nema demokracije, nema tržišne ekonomije, nema ravnopravnosti naroda što je još jedan dokaz da dr. Tuđman nema nikakve veze sa stvarnom podjelom Bosne i Hercegovine.

Bilo je razgovora o Bosni i Hercegovini u diplomatskim krugovima. Razgovori koji su vođeni o statusu BiH nakon raspada Jugoslavije su posebna priča jer je međunarodna zajednica donosila prijedloge (bilo je više prijedloga: Cutilerov prijedlog, Vance-Owenov plan, Owen-Stoltenbergov plan, prijedlog Kontaktne skupine) s kojima se ni sama nije slagala tako da je najveći krivac za stanje u BiH tijekom rata kao i danas međunarodna zajednica. Republika Hrvatska (politika dr. Franje Tuđmana) je očuvala Bosnu i Hercegovinu, priznala Bosnu i Hercegovinu i najzaslužnija je za njen opstanak. Hrvatska je pomogla pri obrani hrvatskog naroda u BiH što joj je bila dužnost, što bi napravila svaka država koja drži do sebe. Hrvatska nije napravila nikakvu agresiju na BiH već je branila svoj teritorij, branila Hrvate u BiH a time i opstojnost BiH.

Međunarodna zajednica je bila protiv neovisne, samostalne Hrvatske tijekom Domovinskog rata, tijekom mirne reintegracije Podunavlja i kasnije (presude Haškog suda i drugo). Daytonski sporazum (studeni 1995.) je također pokazatelj antihrvatskog stava jer je agresor tim sporazumom nagrađen.

Nakon uvođenja višestranačja 1990. godine dr. Tuđman je pozvao strane ulagače u Hrvatsku ali nitko nije došao, niti jedna banka nije htjela dati kredit jer je bilo očito da slijedi raspad Jugoslavije i da će izbiti rat.

Dr. Tuđmana prozivaju zbog pretvorbe, dr. Tuđman se nije bavio pretvorbom već državničkim poslovima, obranom, oslobađanjem zemlje i međunarodnim statusom Hrvatske. Privatizaciju su izvršili komunistički kadrovi koji su ušli u HDZ i oni izvan HDZ-a i oni su pri tome vodili računa o svojim interesima. S druge strane zaostala tehnologija, loša organizacija rada i samoupravljanje više nisu mogli opstati u novim tržišnim svjetskim odnosima. Niti u jednoj komunističkoj zemlji privatizacija nije bila dobra ni pravedna. Situacija u Hrvatskoj je bila specifična jer se Hrvatska grčevito branila od agresora, 25% Hrvatske je bilo okupirano, Hrvatska je skrbila za 550.000 izbjeglica (kraće vrijeme 800.000 izbjeglica) pa je privatizacija bila u drugom planu što su ratni profiteri iskoristili. Treba podsjetiti da su komunisti privatizirali ono što je bilo vrijedno prije nastupa Tuđmanove vlasti (Zagrebačka banka i Tvornica duhana Rovinj).

Budući da UNPROFOR nije izvršio svoje zadaće dr. Franjo Tuđman je kao Vrhovnik Hrvatske vojske odobrio oslobađajuće akcije: deblokada Dubrovnika, akciju Miljevci, VRO Maslenica, akciju Peruća, VRO Bljesak, VRO Oluja i druge. Nakon svake akcije je trebalo voditi borbu na diplomatskom polju, odgovoriti na diplomatske pritiske i prijetnje što je hrvatska diplomacija pod vodstvom dr. Tuđmana uspješno odradila.

Velika diplomatska pobjeda dr. Tuđmana je bilo zaključivanje mandata UNPROFOR-a (31. ožujka 1995. g.) te promjenu njegove uloge jer je tom pobjedom omogućeno izvođenje oslobodilačkih akcija Hrvatske vojske 1995. godine.

Uspostava povjerenja između Hrvatske i SAD-a (za što velike zasluge ima ratni ministar obrane Gojko Šušak) omogućila je mirnu reintegraciju hrvatskog Podunavlja jer je američka administracija vjerovala dr. Tuđmanu i udovoljila zahtjevu da na čelu Prijelazne uprave UN-a u istočnoj Slavoniji (UNTAES) bude američki general Jacques Paul Klein. Nažalost, dr. Tuđman je morao popustiti silnim pritiscima međunarodne zajednice i načinjen je Erdutski sporazum koji je bio nepovoljan za R. Hrvatsku. Mirna reintegracija je imala (ima i danas) negativne učinke za Republiku Hrvatsku ali Hrvatske nije imala izbora nego prihvatiti diktat nepravedne međunarodne zajednice (UN-a). Mirnom reintegracijom je oslobođeno hrvatsko Podunavlje, spriječen je nastavak rata i gubitak ljudskih života.

Dr. Franjo Tuđman je bio uz svoj narod i nije se bojao otići na prvu crtu bojišnice: Kostajnica, Petrinja, selo Pecki, Sisak (25. kolovoza 1991.), aerodrom Zadar (18. srpnja 1993. g.), Maslinica (30 siječnja 1993.; Pontonski most 18. srpnja 1993.; Knin (6. kolovoza 1995. g.), dvadeset dana nakon VRO Oluja je „Vlakom slobode“ (26. kolovoza 1995.) došao u Split, za vrijeme okupacije Podunavlja „Vlakom mira“ (8. lipnja 1997.) je došao u Vukovar u kojem su još bili četnici. Dr. Tuđman je postavio kamen temeljac za tunel Sveti Rok (16. kolovoza 1993. godine) i prošao kroz tunel 16. listopada 1999. godine iako je bio bolestan.

Tvorac je izmjena Ustava Republike Hrvatske (1997.) kojom se priječi stvaranje nove jugoslavenske zajednice bez volje naroda! Da nije bilo te izmjene Ustava Ivica Račan i drugi izdajnici bi odmah krenuli u udruživanje u region jer je Europska unija htjela udruživanje u Zapadni Balkan. Europska unija je planirala da Hrvatska postane članicom EU zajedno s Albanijom i državama bivše Jugoslavije bez Slovenije.

 

Dr. Franjo Tuđman je potaknuo osnivanje Haaškog suda koji se pod utjecajem moćnih država pretvorio u ruglo međunarodnog prava. Zločinački sud u Haagu nije optužio niti osudio agresora, nije uspostavio povjerenje niti je žrtvama dao pravnu zadovoljštinu.

U doba Tuđmanove vlasti je bilo više demokracije, manje cenzure nego danas! Neprijatelji hrvatske države i hrvatskog naroda su slobodno pisali, blatili Tuđmana i njegovu vlast, oni koji ne vjeruju neka pogledaju novine, tjednike, tv. emisije iz tog vremena. Komunističko-udbaška propaganda je plasirala laži, podvale i blatila Tuđmanovu vlast.

Dr. Franjo Tuđman je ostvario tisućljetni san Hrvata za ponovnom uspostavom samostalne i slobodne hrvatske države. Zahvaljujući dr. Franji Tuđmanu Sava je potekla uzvodno i Hrvatska je postala samostalna i priznata država.

 

Henry Kissinger je kazao: „Gospodine predsjedniče, kao i svi veliki ljudi za života nećete dočekati pravilno tumačenje Vaših zasluga za narod, to će učiniti tek buduća pokoljenja, ali vjerujte učinit će. Vi ćete biti veliki čovjek hrvatske povijesti, ali ne za života, već kada ocjene budu donesene hladnom glavom.“

 

Hvala dr. Franji Tuđmanu za ostvarenje vjekovnog sna, za samostalnu Hrvatsku.

Počivao u miru Božjem!

 

Dr. Marko Jukić (hrvatski domoljub i branitelj)

FOTO: braniteljski.hr, Knin-hrhb.info

Komentari

Continue Reading

Dr. Marko Jukić

“Pripada li vlast narodu i tko nam krade referendum?” – Tribina GI “Narod odlučuje” u Splitu

Published

on

Na tribini su sudjelovali i izlagali: dr. Natalija Kanački, članica Organizacijskog odbora GI Narod odlučuje, dr. sc. Sanja Bilač, članica Organizacijskog odbora GI Narod odlučuje, Miljenko Marić, prof., koordinator GI Narod odlučuje za Cetinski kraj.

Cilj tribine bio je upoznati građanstvo o rezultatima prikupljanja potpisa za izmjenu izbornog zakona te o manipulacijama vladajuće garniture koja ne želi referendum. Građanska inicijativa »Narod odlučuje« je prikupljala potpise za referendum o izmjenama izbornog zakona jer je postojeći izborni zakon nakaradan. Postojeći izborni zakon omogućuje da narod predstavljaju zastupnici s malim brojem glasova, da manjine imaju 8 zagarantiranih mjesta u Saboru i da sudjeluju u odlučivanju o pitanjima koja nisu manjinska. Postojeći izborni sustav je omogućio diskriminaciju većine hrvatskih građana, omogućio političku trgovinu i korupciju o čemu postoje mnogobrojni dokazi. Postojeći sustav omogućava političku trgovinu, prelazak iz stranke u stranku, stvaranje nelogičnih antinarodnih koalicija i tako izigravanje volje birača. Postojeći sustav omogućava takozvanim manjinskim predstavnicima zastupnički mandat u Saboru bez obzira na broj glasova. Jedino u Hrvatskoj manjinci imaju 8 predstavnika u parlamentu, samo tri zemlje EU imaju jednog do dva zastupnika manjinaca, a ostale zemlje EU nemaju predstavnike manjina u parlamentu.

Od samog početka inicijative započela su komunističko-četnička podmetanja kojima se blatilo organizatore inicijative. Prikupljanje potpisa je također bilo ometano, u nekim gradovima se plaćalo za postavljanje štandova kao da je to nečije privatno vlasništvo, bilo je fizičkih nasrtaja a cijelo vrijeme su komunističko-četnički mediji napadali inicijativu i davali netočna tumačenja ciljeva inicijative. Trebalo je skupiti 374.740 potpisa. Potpisi su prikupljeni i predani u Sabor 13. 6. 2018. godine. Prebrojavanje i provjera potpisa je napravljena s vremenskom zadrškom od 3 mjeseca!? Građanskoj inicijativi „Narod odlučuje“ je onemogućeno da njeni predstavnici budu nazočni kod prebrojavanja i provjere potpisa te je očito da se radi o manipulaciji i krađi. Drug Kuščević se vodio onom komunističkom: „Nije važno tko glasa već tko broji glasove“

Tvrtka APIS je izvršila prebrojavanje i provjeru potpisa prema nalogu druga Kuščevića. Prije nego su službeni rezultati objavljeni u medijima je bila objava njihovih rezultata što je neprihvatljivo i sramotno. To je bio još jedan pokazatelj koliko je cijeli postupak kompromitiran i kako vladajuća garnitura čini sve da do referenduma ne dođe. Provjera po nalogu druga Kuščevića i njegova šefa ima niz manjkavosti: neuvažavanje nečitkih potpisa unatoč točnog OIB-a, nadopunjavanje ili nepotpuni podatci. Takvi slučajevi se mogu lako provjeriti i potpis se može uvažiti ili odbiti ali drug Kuščević ne dozvoljava ispravljanje dokazane grješke. To je demokracija po Kuščeviću i Plenkoviću.

Građanska inicijativa “Narod odlučuje” je prikupila dovoljan broj potpisa ali to minister Kuščević ne želi priznati već drug priča o 10% navodno nevažećih potpisa bez mogućnosti stvarne provjere i bez mogućnosti uvažavanja ispravnih potpisa.

Građanskoj inicijativi “Narod odlučuje” ne treba 10% navodno nevažećih potpisa (40.875 navodno nevažećih potpisa) da bi rezultat inicijative bio pozitivan već 0,8%  a to je 2.990 potpisa za jedno pitanje i 2,02% (7.571potpis) za druga pitanje. Dakle treba provjeriti koliko je važećih potpisa od navedenih 30.726 navodno nevažećih potpisa, kako kaže drug Kuščević.

Drug Kuščević pravi cirkus i ne dozvoljava stvarnu provjeru potpisa već pod uvjetima koje je on odredio. A kada se pokaže da je potpis važeći nije ga moguće pribrojiti ostalim važećim potpisima! Logično je da Građanska inicijativa “Narod odlučuje” nije pristala na komunistički igrokaz druga Kuščevića jer ljudi iz Građanske inicijative imaju svoje dostojanstvo.

Još jednom treba istaknuti da Građanskoj inicijativi „Narod odlučuje“ ne nedostaje 10% potpisa (cca 40.000) već 0,8% (2.990) za jedno pitanje a za drugo pitanje 2,02% (7.571.) i zato je važno provjeriti cca 30.000 navodno nevažećih potpisa a to drug Kuščević ne dozvoljava već pravi cirkus (propisuje svoje uvjete provjere).

U izvješću o prebrojavanju i provjeri potpisa nema točne specifikacije zašto su potpisi nevažeći pa je to još jedan povod za tvrdnju da se radi o gruboj manipulaciji, krađi. Predstavnicima Građanske inicijative (koji imaju ime i prezime i koji preuzimaju odgovornost za tajnost podataka) nije dozvoljen pristup Registru birača i to je pokazatelj diskriminirajućeg odnosa (jedni mogu a drugi ne mogu!).

Cilj Građanske inicijative “Narod odlučuje” nije ukidanje manjinskih ili drugih prava već je cilj omogućiti svim državljanima Hrvatske da glasuju (elektronsko glasovanje, i dovoljan broj mjesta za glasovanje što sada nije slučaj), preferencijalno glasovanje i poštivanje izbornih rezultata. Pravednijim izbornim sustavom bi se izbjegli slučajevi da osobe s 808 preferencijalnih glasova budu ne čelu Sabora ili s 432 glasa da bude ministar. Sadašnji izborni sustav negira volju naroda pa se postavlja pitanje čemu izbori. Narod ima legalno prvo da traži odgovorno ponašanje druga Kuščevića, druga Plenkovića, druga Jandrokovića i drugih. Stvaranje neprirodnih, antinarodnih postizbornih koalicija a naročito s dokazanim antihrvatskim strankama, dokazanim klijentelističkim strankama je nedopustiv i nije odraz demokracije već diktature političkih  nazovi elita.

Sramotno je da vlast ignorira volju naroda, da ignorira 400.000 građana Hrvatske (13%) (400.000 potpisa prikupljenih u dva tjedna unatoč postavljenim preprekama).

Tko su, danas, koalicijski partneri HDZ-a? To je stranka SDSS koja širi mržnju (pogledaj „Novosti“), koja VRO „Oluju“ proglašava zločinačkom operacijom!? Drugi stranka je HNS, koja na izborima dobiva 1,5% glasova, koja je poznata po dugogodišnjoj protuhrvatskoj aktivnosti, trgovini zastupničkim mandatima, kriminalu (kvadrat stana u Gunji je narod platio 1700 eura), uhljebljenju njihovih članova u nadzorne odbore itd. HNS poziva na eliminaciju (valjda misle fizičku kao i 1945. g.) svih onih koji ne misle kao oni!?

Za navedene koalicije narod nije glasovao pa je jasno da se radi o grubim manipulacijama vladajuće garniture a ne o poštivanju izbornih rezultata. Sadašnji izborni sustav omogućava uhljebljenje, kriminal, korupciju, stvaranje neprirodnih antinarodnih koalicija. Sadašnji izborni sustav diskriminira građane Hrvatske koji se nalaze izvan Hrvatske (nemogućnost glasovanja)!

Zašto se drug Kuščević (kao ministar državne uprave) nije pobrinuo da se pitanje referenduma pravno uredi kao u civiliziranim zemljama s dugogodišnjom demokracijom. Zašto se ne uvede elektronsko glasovanje i ne omogući da državljani Hrvatske mogu glasovati na primjerenom broju mjesta a ne da moraju do birališta ići i po 200 kilometara. Također bi drug Kuščević (kao ministar državne uprave) trebao očistiti Registar birača jer demografi kažu da u Hrvatskoj ima 3,2 do 3,4 milijuna građana s pravom glasa. Ako se sjetimo manipulacije druga Bauka po pitanju broja birača možemo zaključiti da su drug Kuščević i drug Bauk na istoj, antinarodnoj strani.

Građani Hrvatske imaju pravo, građansku dužnost, da kažu dosta (legalnim sredstvima) antinarodnim zastupnicima, uhljebima, koji ne poštuju volju naroda, koji ne poštuju izborne rezultate. Naša je građanska dužnost da tražimo izmjenu izbornog sustava ako želimo prosperitet Hrvatske i ako želimo dobro svojoj djeci i svojim unucima. Zbog nakaradnog izbornog sustava, zbog političke trgovine takozvanih političkih elita Republika Hrvatska je pri vrhu ljestvice najkorumpiranijih zemalja svijeta, na dnu ljestvice po konkurentnosti. To su pokazatelji uspješnosti druga Kuščevića i druga Plenkovića.

Građani Hrvatske, ako želimo naprednu, demokratsku Republika Hrvatska moramo se aktivno uključiti i takozvanim političkim elitama (manipulatorima) uskratiti povjerenje te se izboriti za izmjenu izbornog sustava, ako treba i mirnim prosvjedima koji su legalan oblik borbe za stvarnu demokraciju. Vrijeme je da kažemo dosta, da tražimo odgovornost za sve državne i lokalne dužnosnike, da tražimo da poštuju volju naroda (izborne rezultate)!

Po Ustavu RH vlast pripada narodu a takozvane političke elite (izdajnici nacionalnih interesa) su nam ukrale referendum!

Dr. Marko Jukić

Komentari

Continue Reading

Facebook

Popularno