Connect with us

Kolumne

OTVORENO PISMO ZA HRT-u, HND-u i SABOR-u

Objavljeno

- datum

Čitao sam izjavu zastupnika Marasovića kako će, kada HDZ dođe na “VLAST” pomesti sve sa HRT??…

Vi vrlo dobro znate koliko sam ja kritičkih članaka napisao o samocenzuri i cenzuri na HR, ali ne samo za vrijeme Radmana . Kako se mijenjaju HDZ i SDP u Banskim dvorima tako se i mijenjaju ravnatelji i „istine” na HRT, a javnost, zbog koje i postoji javna HRT, u toj igri najviše gubi. Ali čast mi je ponoviti naravno da sam, kao pjesnik i kao slobodoumni čovjek, protiv svakakve vrste čistke jer to se naprosto ne slaže sa mojim vizijama i pogledima na svijet.

Časno mogu opet ponoviti kako sam uvijek u mojim člancima apelirao na savjest i dostojanstvo novinara, i molio one koji služe svim političkim kastama da skupe hrabrost i pogledaju čovjeka u ogledalu…

Ipak, ruku na srce, drago mi je priznati, ima odličnih profesionalaca koji se ne plaše skidati krinke političkoj kasti, poput Branimira Bilića, Jozo Barišića u odličnoj emisiji „Studio 4“, te nekih zaista edukativnih i plemenitih emisija na Radio-Sljeme, pa čak mogu i spomenuti poneki dnevnik kojeg uređuje i vodi  Sanja Miklaušević, da nećete vjerovati ali istina je, ona ima talent i to je dokazala u nekoliko dobro odrađenih dnevnika, ali nažalost većina sluganskih dnevnika ubiše ono malo dobrih. Dakle svoj talent nije iskoristila za služenju istini i javnosti, već za promociju političke kaste (od 2011 do jučer-pa u zadnje vrijeme eto konačno došla savjest)… A da ne spominjem razne alfiće,  čakarune, trbovićke…Eto, što reći na „diretivu“ s vrha da sučeljavanje predsjedničkih kandidata vodi Danijela Trbović???? (Neki dobro obaviješteni izvori kažu Josipovićev igrač) Dakle jedna od mnogih, voditeljica zabavnog programa,  uopće nema iskustva niti znanja za takve važne političke emisije dok iskusni profesionalci poput Branimira Bilića bivaju degradirani… Zar to nije degradiranje ne samo javne HRT već i javnosti!?…Ipak ponavljam da nikada nisam bio za čistke jer one podsjećaju na mračna komunistička vremena a političari postaju vladari „istine“, i to nije dobro…Nažalost i vi ste novinari krivi što se političari osjećaju kao kraljevi i carevi, jer koristite  sjevernokorejski rječnik. Eto primjer, u središnjem dnevniku HRT(4.12.2014) “novinarka” Čakarun u prilogu o radu Vlade RH se koristila sluganskim rječnikom:

„VLAST…VLAST…VLAST…“ bijaše njezina svaka druga rije?

MA SHVATITE TO VEĆ JEDNOM LJUDI DA VLADAJU CAREVI I DIKTATORI- A U DEMOKRATSKO DRUŠTVU POLITIČARI UPRAVLJAVLJU DRŽAVNIM INSTITUCIJAMA U INTERESU SVOJIH POSLODAVACA-NARODA!!…

Predsjednik HND Duka rekao je kako će on pisati Europskim institucijama o prijetnjama HDZ-a, mislio lik na čistke?…

E pa druže Duka, Zar vi  mislite da Europske institucije ne znaju kako se radilo na HRT u ove tri godine!?.-otvori link: OVDJE!

Mislite da EU komisija i ostale institucije ne znaju kako je od 2011 (Preuzimanjem državnih institucija od strane SDP i kukurikovaca) ravnatelj Radman u kratkom roku napravio čistku a da za sve to vrijeme se Duka uopće nije oglasio, a kamo li stao u obranu prognanih slobodoumnih novinara Otvori link:  OVDJE!

Dakle Duka prvo treba pogledati čovjeka u ogledalu a TEK POSLIJE da izigrava neku moralnu vertikalu, jer je sukrivac za neviđenu cenzuru na javnoj HRT.  Na znanje Duki. I ovaj članak biti će napisan na engleskom i njemačkom i poslati na znanje E.C. kao i zastupnicima E.U. pa da vidimo da li Europske institucije cijene više riječ jednog dobro plaćenog birokrata ili riječ jednog pjesnika? (Pjesnika koji nije dobio niti lipe od niti jedne institucije za pisanje, jer piše iz srca za srca svih ljudi dobre volje. )

Ali opet naglašavam, kao pjesnik i svaki čovjek kojemu je zaista stalo do slobode mišljenja i izražavanja, protiv sam bilo kakvih političkih čistki na javnoj HRT! Jer ne zaboravimo da se političkom kontrolom javne HRT ne progoni samo slobodoumni novinar i istraživač već se i  progoni sloboda mišljenja svakog slobodoumnog čovjeka.

Bilo kako bilo  opet apeliram na one novinare koji se nisu dali ucijeniti, prestrašiti, i koji nisu zaraženi virusom autocenzure, da ostanu svoji, hrabri i dostojanstveni i da i dalje služe istini. A oni novinari,zvani ‘samocenzura’, i čitači cenzorskih vijesti da skinu okove i postanu konačno svoj na svome, da postanu novinar. Nikada nije kasno ispraviti greške! Nikada nije kasno postati dostojanstven čovjek!

Neki podobni novinari javne HRT sve glasnije šaputaju kako su izdani, jer sutra će vjerovatno HDZ  osovjiti „vlast“ ,jer SDP i kukurikovci su se dobro namirili-materijalno i nematerijalno, i nije im uopće više stalo do „vlasti“ prepuštaju tako njih jadnike na milost i nemilost novih vladara koje se tek trebaju „namiriti“.  Sjetimo se one uzrečice jednog forumaša, naši političari dođu na „vlast“ s minusom na bankovnom računu a izlaze iz politike kao bogataši.Nažalost ima dosta iznerviranih gledatelja ,koji su s pravom razočarani strahovladom Radmana na javnoj HRT,  i koji sazivaju „čistke“, ali vjerujem da ipak do toga neće doći. Ipak su oči E.U. dalekovidne. Ali još važnije, i oči domovine gledaju sada mnogo bistrije,ne daju se više prevariti. Svaki slobodouman čovjek će tražiti da konačno javna HRT služi javnosti a ne političkoj kasti.Dakle kriterij mora biti profesionalnost,novinarska etika, znanje, čast, istraživačka hrabrost a ne slijepo služenje političkim kastama i oligarsima. Onaj tko ne zadovoljava te osnovne kriterije nema što tražiti na javnoj HRT, i to nema nikakve veze sa čistkom, već samo o novinarskoj etici, kaže nam onaj čovjek u ogledalu.

Ne zavaravajmo se, moć medija je ogromna. Mediji imaju presudnu ulogu u kreiranju javnog mnijenja, i to političari  prokleto dobro koriste u svoju korist. Žalosno je što Hrvatsko gledateljstvo postaje koletarna žrtva medijskih manipulacija političkih kasta  kojima je u interesu samo osobna korist. Najsvježiji primjer je postavljanje Danijele Trbović za moderatora sučeljavanja predsjedničke kampanje. Nezavisni portal Dnevno Hr piše:

„Sučeljavanje predsjedničkih kandidata na HTV-u voditi će ‘Josipovićeva igračica’ Danijela Trbović

Odluku da će Trbović voditi sučeljavanja predsjedničkih kandidata na Radmanovoj televiziji donio je Saša Runjić, ravnatelj programa i novi šef Informativno-medijskog servisa. Upućeni tvrde kako je isti vrlo blizak opciji Ive Josipovića pa se stoga postavlja pitanje koliko će praćenje predsjedničke kampanje na javnoj televiziji biti objektivno i nepristrano…“

Zbog ovakvih podobnih „novinara“ sutra će mnogi pošteni novinari završiti kao ‘koletarne’ žrtve u  „čistki“, i to se ne smije desiti. Nije dobro da podobni „novinari“ i urednici zamjene podobne. Jer ako sutra budu neki novi samocenzuirani klonovi služili HDZ-u,kao danas ovi SDP-u i Josipoviću,  umjesto da skidaju krinke korumpiranoj političkoj kasti, e onda zaista svjetlo nikako neće zasjati na Prisavlju.(HRT)

Dakle novinari, borite se za istinu jer ona je vaš  najmoćniji i najvjerniji saveznik.

Walter William Safar

SLOBODA 

Lijepo Te je vidjeti,
Kako letiš tamo u obilju grimiza i zlata,
Usred velikog svijeta,
Obasjana mlazom sunčanog sjaja.
Stoga mi je srce sada prepuno,
Pa su mi od ganuća navrle suze,kad pomislih:
«Vidiš,Ti si pokrovitelj čovječanstva,
I ono malo njegova dostojanstva bijaše Tvoje djelo!»
Ja, pjesnik, lutalica i boem,
Tvoj vjerni sluga,
Sad opet mogu zaplakati od radosti a i Ti sa mnom,
Jer ne postoji vladar kojemu bih služio kao Tebi.
 
Kada god pogledam u zvijezde pomislih na patnike,
U dalekim zemljama,
I na one zvijezde,
Koje ti patnici ne vide,
Jer si Ti tako daleko od njih.
 
Zlatna moja ,Slobodo,
Kakva veza postoji između Tvoje vječne mladosti,
I  čovjekove starosti,
Između Tvojih slobodnih nada
I čovjekovih ptica zatvorenih u krleci;
Između Tvoje poniznosti
I čovjekove bahatosti?
Između Tvoje suosjećajnosti,
I čovjekove bezosjećajnosti?
Između Tvoje skromnosti,
I čovjekove pohlepe?
 
Zlatna moja, Slobodo,
Sve dok se ori vrištav glas Tvoj,
Za više duhovno dobro čovječanstva,
I ona prosta svijeća svijetlit će u mraku. 

©Walter William Safar

Komentari

Komentari

Božidar dr. Nagy

TUDJMANOV GOVOR U VATIKANU KOJI SE SMATRA NJEGOVOM DUHOVNOM OPORUKOM

Objavljeno

- datum

U povodu 18. obljetnice smrti prvoga hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana koja se navršava 10. prosinca 2017., želimo se prisjetiti i njegove DUHOVNE OPORUKE. Radi se o njegovu posljednjem govoru što ga je izrekao u javnosti četrdeset dana prije svoje smrti.

Bilo je to u Vatikanu, 28. listopada 1999. kada je otvarao tromjesečnu izložbu “HRVATI – KRŠĆANSTVO, KULTURA, UMJETNOST” koja je bila dostupna javnosti u Vatikanskim muzejima kroz tri mjeseca, sve do kraja siječnja 2000. Prije podne toga dana dr. Tuđman posljednji put je pohodio Papu Ivana Pavla II., a poslije podne je predsjedao otvaranju izložbe u nazočnosti visokih vatikanskih i hrvatskih dužnosnika te hrvatskih biskupa na čelu s kardinalom Franjom Kuharićem.

       U svome govoru predsjednik Tuđman naveo je brojne povijesne činjenice koje potvrđuju veliku ulogu i zasluge što ih je Katolička Crkva, Papinstvo i Rim kao središte kršćanstva imalo za očuvanje nacionalnoga, kulturnoga i vjerskog identiteta hrvatskog naroda tijekom cijele povijesti. Ovaj govor, koji je bio i njegov posljednji javni nastup, smatra se njegovom  DUHOVNOM OPORUKOM pa ga u tome duhu trebamo i čitati – kaže se u napisu dr. Božidara Nagy-a, SJ s Filozofskog fakulteta Družbe Isusove u Zagrebu

 

GOVOR – OPORUKA DR. FRANJE TUĐMANA Predsjednika Republike Hrvatske
na otvaranju izložbe
“HRVATI – KRŠĆANSTVO, KULTURA, UMJETNOST”
u Vatikanu, 28. listopada 1999.g.

OVAJ GOVOR SMATRA SE NJEGOVOM DUHOVNOM OPORUKOM.
 
Uzoriti gospodine Državni tajniče,
Preuzvišena Gospodo i Ekscelencije, Dame i gospodo,
 
Velika mi je radost i ponos da vam se danas mogu obratiti i pozdraviti vas ovdje, u ovoj velebnoj dvorani, u srcu Vatikanskih muzeja, u svečanoj prigodi kada Hrvatska dragocjenim povijesnim dokumentima i umjetničkim djelima, biljezima blistave postojanosti nastalim u rasponu većem od 13 stoljeća, predstavlja svoj duhovni, kulturni i umjetnički prinos kršćanskome zapadnom svijetu.
Jedinstven je taj povod, uzvišeni su mjesto i vrijeme u kojem se događa: snažno nas prožima spoznaja o njihovu zajedničkom smislu u dugotrajnom povijesnom kretanju.
 
Ovo je mjesto, naime, dvorana pape Siksta V. kojemu zahvaljujemo utemeljenje Kaptola i Zavoda svetog Jeronima 1589. godine u Rimu, gdje su se odgajali brojni hrvatski svećenici i intelektualci, i gdje je desetljeće kasnije, 1599. godine bila osnovana Akademija hrvatskoga jezika koja je povjerena znamenitom hrvatskom jezikoslovcu, isusovcu Bartolu Kašiću.
 
Ovo je vrijeme osvita Velikog Jubileja – Svete godine 2000., kada u zalasku stoljeća možemo točnije utvrditi doseg ostvarenoga, kada možemo bolje prepoznati smisao zbivanja koja su prethodila i, možda, jasnije predvidjeti smjer onih koja će se dogoditi. Za nas Hvate, pak, ovo je i vrijeme dovršetka duge prošlosti pune napora, žrtava i odanosti okrunjenih 13. siječnja 1992. godine kada je
Vatikan bio među prvima koji su priznali samostalnu hrvatsku državu, demokratsku Republiku Hrvatsku. Tom su povijesnome činu prethodili mnogi drugi, a neki su od njih bili sudbonosni za duhovnu i političku vlastitost hrvatskoga naroda.
 
Kada 879. godine Papa Ivan VIII., kao vrhovni crkveni i politički autoritet kršćanske Europe, hrvatskome knezu Branimiru priznaje zemaljsku vlast nad cijelom Hrvatskom, on time daje poticaj europskim državama i vladarima da Hrvatsku prepoznaju kao nezavisnu i suverenu državu. A kada 925. i 928. godine na, za Hrvate prevažnima splitskim sinodama, Papa Ivan X. bude uspostavio
jedinstvenu crkvenu pokrajinu, i time sljubio Dalmaciju s Hrvatskom u jedinstveni hrvatski duhovni i kulturni prostor, tada će biti postavljeni temelji za izrastanje hrvatskoga naroda onakvog kakav je danas – nikad u sebe zatvoren, na razmeđu dviju europskih ekumena, dviju kultura i civilizacija, ujedno most i razdjelnica, ali uvijek unutar Zapada i nikada izvan njega. Zato nam je iznimno stalo do toga da ova izložba rasvjetljuje duboke slojeve bića, vlastitosti i životnoga kretanja hrvatskoga naroda.

Umjetnička djela, knjige, povijesni dokumenti i spomenici koji su ovdje prikazani, nama ne mogu biti dragocjeniji nego što jesu kao znamen duhovnog, nacionalnog i kulturnog identiteta hrvatskoga naroda. Mnogi su od njih sada prvi put predstavljeni izvan domovine, primjerice, prvi spomenik na ovoj izložbi, Višeslavova krstionica iz kraja VIII., ili početka IX. stoljeća, koja svjedoči o ranom pokrštenju Hrvata što je započelo sredinom VII. i bilo dovršeno u IX. stoljeću. Njima se potvrđuje uklopljenost hrvatskoga naroda, kao snažno izraženoga slavenskog etničkog bića, u kontinuitet antičke kulture i latinske tradicije zatečene u njegovoj čarobnoj domovini između Podunavlja i Jadrana. Oni su svjedočanstvo o privrženosti Hrvata njihovu narodnome jeziku i glagoljskom pismu kojim je pisan Hrvatski glagoljski Misal, objavljen 22. veljače 1483. godine, dakle, manje od 30 godina nakon Gutenbergova izuma tiskarstva, a namijenjen uporabi u rimskome obredu. To je ujedno prvi takav misal uopće koji nije tiskan latinicom i na latinskome jeziku. Uporabu starohrvatskoga jezika i glagoljice u liturgiji papa Inocent IV. dopustio je 1248. godine senjskom biskupu Filipu. Znameniti europski humanist Marko Marulić, otac hrvatske književnosti, uzvisit će hrvatski jezik do najviše vrijednosti hrvatskog nacionalnog i kulturnog individualiteta svoga doba.
 
Blistava crkvena umjetnost, plastika, poezija od zlata i srebra kao, primjerice, ona nenadmašna škrinja svetoga Šimuna, zavjetni dar hrvatsko-ugarske kraljice Elizabete Kotromanićeve, slike i skulpture od predromanike do sredine našega stoljeća, simbolički obilježenoga raspetim Kristom kipara Ivana Meštrovića, svjedočanstvo su nadahnuća, vjere i odanosti koja se rađala i razvijala u povijesnim europskim bdijenjima, u krvi i u ognju, u neprekinutoj borbi za opstojnost naroda i za pravo na vjerski i državni legitimitet. Potpora Svete Stolice znanstvenom uzdizanju i djelovanju hrvatskih umjetnika i znanstvenika, Jurja Julija Klovića, Bare Boškovića, Bartola Kašića, Ruđera Boškovića, Fausta Vrančića, Stjepana Gradića bila je trajna i od povijesne vrijednosti za razvitak hrvatskog nacionalnog bića. Mnoga su povijesna svjedočanstva o tome kako su rimski pape podupirali hrvatska kulturno-povijesna
nastojanja u krugu zapadne i mediteranske civilizacije “Orbis Romanus”. S radošću ističem da takvi prijateljski i političko-diplomatski odnosi sežu sve do naših dana. Zagrebačkog je nadbiskupa Alojzija Stepinca Papa Pio XII. 1953. godine proglasio kardinalom. Nikola Tavelić 1970. godine proglašen je za Pape Pavla VI. svetim, a 1983. za Pape Ivana Pavla II. i Leopold Mandić.
 
Ekscelencije, Dame i Gospodo,

Ovakva velebna izložba kojom se Hrvatska pokazuje svijetu ne samo da se održava u svom prirodnom ambijentu – Vatikanu, već je i kruna odličnih odnosa i razumijevanja koje povezuje Hrvatsku i Katoličku crkvu. Zbog toga smo neizmjerno zahvalni Svetom Ocu što nam je još jednom pružio prigodu da, kao mali narod Europe, pokažemo svijetu svoju bogatu kulturnu baštinu, i vjeru, koja je
pratila sve hrvatske bitke za očuvanje svoje Crkve, za vlastitu državu i nezavisnost.

Te odlične odnose i trajne povijesne veze hrvatskoga naroda sa Svetom Stolicom, na osobit je način potvrdio Sveti Otac Ivan Pavao II. time što je u četiri godine dvaput posjetio Republiku Hrvatsku: prvi pohod 1994. godine u povodu 900. obljetnice utemeljenja Zagrebačke nadbiskupije, a drugi 1998. godine kada je Sveti Otac u hrvatskom nacionalnom svetištu Mariji Bistrici proglasio blaženim i uzdigao na čast oltara zagrebačkoga nadbiskupa, mučenika Crkve i vjere i svoga naroda, kardinala Alojzija Stepinca. Veličanstveni se susret Svetoga Oca dogodio s vjernicima i u Splitu i Solinu, u povodu 1700. godišnjice grada i sjećanja na solinske
starokršćanske mučenike. Čuvat ćemo te pohode u trajnome sjećanju.
 
Mnogi još ne znaju, ili zaboravljaju, da je hrvatski narod jedan od najstarijih europskih naroda, da je od svih slavenskih naroda prvi primio kršćanstvo, da je stoljećima stajao na kormilu katoličanstva i svoje opstojnosti. Zaboravljaju da je, zajedno s drugim narodima, dao Europi dio svog identiteta i pridonio obrani kršćanstva (Antemurale Christianitatis) i razvitku današnje zapadne civilizacije. Zaboravljaju, ili svjesno iskrivljuju, onaj dio novije povijesne zbilje koja svjedoči o duboko ukorijenjenim civilizacijskim dostignućima i demokratskim stremljenjima hrvatskog naroda…

Stoga ova izložba ima posebnu vrijednost. Simbolika njenog održavanja, u vrijeme prijelaza u novo tisućljeće, pruža nama Hrvatima iznimnu čast. Kada svijet obilježava taj događaj prigodnim manifestacijama i svetkovinama, a političari promišljaju i stvaraju novi međunarodni poredak, Hrvatska i Hrvati svjedoče o svojoj povijesti i navješćuju svoju budućnost. Kao što to pokazuje ova izložba,
povijest dokazuje vjernost Hrvata moralnim načelima katoličke vjere i zakonima Crkve, a budućnost čvrsto jamči da će, u krvi stvorena hrvatska država, ne samo opstati već se i razvijati u zajednici s onim zemljama s kojima tvori i dijeli zajedničke civilizacijske vrednote.

Uvjeren sam da će ovu izložbu posjetiti mnogi žitelji drevnog Rima, ali i mnogi namjernici iz svijeta, koji u Vatikanu traže, uz vjeru, i svjedočanstva bogate kulturne baštine svijeta. Želio bih da svi ponesu sa sobom sliku o burnoj, ali i ponosnoj hrvatskoj povijesti, njenoj bogatoj kulturnoj baštini i visokoj umjetničkoj razini hrvatskih stvaratelja. A nadasve, čvrstu poruku jedne države i naroda koji želi dalje izgrađivati svoju porušenu zemlju nakon okrutnog i nametnutog rata i stvarati uvjete za boljitak svih njenih građana.
A tko je bolje mogao izreći takvo uvjerenje i dati nam ohrabrenje, od samoga Svetoga Oca kada je, odlazeći iz Hrvatske, rekao: „Mnogo je učinjeno i vide se plodovi. Nikoga ne smiju obeshrabrivati preostale teškoće. Neka Bog udijeli Hrvatskoj mir, slogu i ustrajnost u zauzimanju za opće dobro.“
 
Ekscelencije, Dame i Gospodo,
Svoje završne riječi i zahvalnost upućujem onima koji su prvi izrekli zamisao o ovoj izložbi – Papinskom Hrvatskom zavodu svetog Jeronima i monsignoru Antonu Benvinu, kao negdašnjem, i monsignoru dr. Juri Bogdanu, njegovu sadašnjem rektoru.
Nadasve zahvaljujem na velikodušnoj potpori i pokroviteljstvu Državnom tajništvu Svete Stolice i Vatikanskoj apostolskoj knjižnici.
Zahvaljujem Hrvatskoj biskupskoj konferenciji na brižnosti koju su iskazali tijekom priprema i ostvarenja ove izložbe i raduje me nazočnost visokoga izaslanstva, koje predvodi monsignor Josip Bozanić, nadbiskup zagrebački, predsjednik Hrvatske biskupske konferencije i supokrovitelj ove izložbe.
Zahvaljujem Ministarstvu kulture Republike Hrvatske na čelu s ministrom mr. Božom Biškupićem, nositelju organizacije izložbe, a napose brojnim stručnjacima i umjetnicima, zaslužnima za njezinu vrsnoću i ljepotu.
Sa željom da se hrvatski narod i njegov doprinos povijesti, kulturi i umjetnosti zapadnoga svijeta bolje shvati i prosudi onako kako zaslužuje, predstavljam vam izložbu “Hrvati – kršćanstvo, kultura, umjetnost”!

Pripremio: dr. Božidar Nagy, SI – Filozofski fakultet Družbe Isusove
 

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Marija Šošić

SPLIT: SEDMODNEVNO JERIHONSKO BDIJENJE ZA NEROĐENE

Objavljeno

- datum

U suradnji sa pro-life udrugama i molitvenim zajednicama grada Splita i ove godine inicijativa 40 dana za život, u crkvici sv. Trojice na Poljudu, organizira Jerihonsko bdijenje za nerođene, 7 dana i noći neprekidnog klanjanja pred Presvetim Oltarskim sakramentom. 

Počinjemo na blagdan Gospe Guadalupske, zaštitnice nerođenih. Svakog dana Jerihonskog bdijenja slavit ćemo svetu misu u 19 sati a završiti bdijenje Misom 19.12. u 7 sati. 

Nakane su: molitva za rođenje svakog začetog djeteta, za sve majke i očeve ranjene pobačajem te za parove željne djece.


Jerihonsko bdjenje je skraćeni naziv za bdjenje: molitvu i klanjanje pred Presvetim Oltarskim Sakramentom, uz molitvu krunice i čitanja Svetog pisma koje traje sedam dana i sedam noći. To je ratovanje na koljenima pred Gospodinom i s Gospodinom! Jerihon je ime drevnog grada o kojem čitamo u Knjizi o Jošui. Jošua je, nakon Mojsija, poveo izabrani narod u Obećanu zemlju i naišao na veliki otpor utvrđenog grada Jerihona. Jošua je slika Isusa koji vodi Crkvu kao novi Izrael u Kraljevstvo nebesko.

Izvorno, Jerihon znači ‘grad mjesec’. Mjesec je simbol tame, grijeha i poganstva. Jerihonske zidine su morale pasti da bi područje u kojem je vladalo poganstvo i idolopoklonstvo pripalo Gospodinu. Izrael je bio poslušan Gospodinovoj riječi, obilazio je sedam dana grad, trubio trubljom i nosio Kovčeg saveza tako da se grad na kraju predao.

ZAPIŠI SE ZA SVOJ TERMIN BDIJENJA, kao pojedinac, kao župa, zbor ili zajednica.. i srušimo zajedno, molitvom, Jerihonske zidine u našem gradu!!!!!!!


Kontakt za prijavu: 091/5829044 (Marija)

[email protected]

www.40danazazivot.com

Blagoslovljeno Vam Došašće, uz molitvu za nerođene! 

Marija Šošić

Komentari

Pročitajte cijeli članak

B. Karlo

Ne uzbuđujte se: ono što Spiegel i drugi zapadni lažljivi korporativni mediji pišu o Praljku i Hrvatima je značajno koliko i toaletni papir sa kojim ste …!

Objavljeno

- datum

Presuda šestorici bosanskohercegovačkih Hrvata i tragična smrt generala Praljka, šokirali su mnoge Hrvate i razbili i zadnju iluziju o pravičnosti haškog suda. Hladna činjenica, da su tom presudom Hrvatska i Hrvati faktički optuženi za agresiju na BiH, dok je Srbija izuzeta od svake odgovornosti u toj državi,  djelimično je otrijeznila čak i pojedine  ljevičare koji su dotada bezgranično vjerovali u taj sud.

Tako su i čak i u pojedinim lijevim medijima kritički ocjenili, da Haški sud nije bio objektivan i da nije doprinio stabilnosti i pomirenju u takozvanij regiji. Najpodmukliji kao i obično, bio je portal Index, koji se odmah nekoliko minuta nakon objave presude, otvoreno naslađivao i rugao. Index se daleko najviše od sviju raspisao o “zločinačkom poduhvatu”. I Index je i najviše sa velikom revnošću skupljao negativne  komentare zapadanih korporativnih medija o tome i objavio ih.

Ljudima treba biti jasno kako to sve ide. Njemački, američki, francuski, britanski i drugi glavni zapadni mediji, jako malo i rijetko izvješćuju o Hrvatskoj i ne znaju puno o njoj. Većina od njih uopće nemaju vlastite dopisnike u Hrvatskoj.  A kada izvješćuju,  to su većinom neki negativni događaji, kao naprimjer kažnjavanje Joe Šimunića ili “svastika” na poljudskom stadionu, prije nekoliko godina. Negativne informacije o Hrvatskoj,  ti zapadni mediji dobivaju većinom od njihovih istomišljenika i pajdaša iz Hrvatske; brojnih Sorosevih NGO-ova kao Documenta, Antifašistička liga, Babe i mnogi drugi i domaćih korporativnih medija kao Index.  Ti zapadni korporativni mediji, odlično su umreženi sa orjunško-sorosevom ekipom u Hrvatskoj.

Presstitute: Kad domaći medijski bogalji  kite korporativne medije s ‘ugledni’…

Kada Index, Jutarnji i drugi domaći korporativni mediji prenose neke komentare iz zapadnih medija, uvijek kite te medije sa onim atributom: “ugledni”: ugledni New York Times, ugledni Spiegel, ugledni CNN, ugledni ovaj, ugledni onaj. To “ugledni” možete objesiti mačku o rep. Kurve su uglednije od tih medija. Jer ti zapadni mediji su bezskrupulozni, manipulativni, podmukli, lažjivi. Što se naročito pokazalo u zadnjih nekoliko godina, u izvješćima tih medija o ratu u Siriji, kada su otvoreno navijali za ISIL, a predsjednika Asada nazivali despotom, diktatorom i ratnim zločincem.  Poznati američki kritičar SAD-a, Zapada i globalizacije, Paul Craig Roberts nazive te zapadne medije “presstitutke”. Tu kovanicu Roberts je sastavio  od riječi press=tisak i prostituka=kurva, dakle “prestitutke”, prosto rečeno, su medijske kurve. Trump te medije također stalno naziva lažovima i prevarantima, koji produciraju “fake news” (lažne vijesti), jer ti mediji u službi “duboke države”, neprestano vode rat protiv njega. I veliki broj stanovnika u samim tim državama, u SAD-u, Njemačkoj, Velikoj Britaniji, itd., ne vjeruje tim medijima i smatra ih lažovima, dakle ni Hrvati im ne trebaju vjerovati.
Postoji ta neka naivna, slijepa vjera mnogih Hrvata u poštenje Zapada, njegovih institucija i njegovih medija. Ili kako je to rekao Nino Raspudić, problem je u tom “našem kolonijalnom mentalitetu”

Orbanu ovo ne smeta i ostaje čvrsto na politici obrane mađarskih interesa od diktata globalista iz Bruxellesa

Kao  poznavatelj tih zapadnih korporativnih medija, kažem: ne uzbuđujte te se zbog toga što oni pišu i izvješćuju.
Protiv Mađarske i Orbanove vlade, ti  mediji  vode rat neprestano, više od 6 godina i blate i pljuju Mađarsku i Mađare, na najgori način. Orban despot, Mađarska dikatura, tamo vladaju zatucanost, netolerancija, ekstremizam, rasizam, fašizam… i sve najgore. Taj  sustav negativne propagande o Mađarskoj i o Hrvatskoj je isti: Soroseva mreža iz Mađarske usko surađuje sa tim korporativnim medijima sa Zapada i dostavlja im negativne informacije iz Mađarske, isto to radi i Soroseva mreža iz Hrvatske i dostavlja informacije o Hrvatskoj. Ali Mađarima je sve to, na jedno uho ušlo, na drugo izišlo. Orbanova vlada ostaje čvrsto na svojoj politici obrane mađarskih interesa od diktata globalista iz Bruxellesa.

Ali tko su medijski propagandisti (lügenpresse) – Spiegel predstavlja anti-njemačku globalističku elitu

Da se malo pozabavimo, sa nekoliko tih medija, čija je izvješća prenio Index. Najprije je prenio dijelove komentara njemačkog Spiegela pod naslovom: “Nijemci se čude, Hrvatska tuguje zbog ratnog zločinca!?”
Prvo nešto o samom Spiegelu. Spiegel naravno nisu “Nijemci”, i Spiegel ne predstvalja Nijemce, već Spiegel predstavlja antinjemačku globalističku elitu.
Der Spiegel, lijevo-liberalni tjednik, pripada najpodmuklijim i najlažljivijim njemačkim glavnim medijima, U njemačkoj javnosti, te se medije naziva “lažljivi tisak”  (lügenpresse). Prema reprezentativnoj anketi od prošle godine u Njemačkoj, čak polovica Nijemaca smatra da je taj izraz, “lažljivi tisak”  sasvim opravdan. Spiegel je osnovan 1947. godine i kao i svi ostali poslijeratni njemački mediji, morao je najprije dobiti dozvolu za tiskanje i izlaženje od Amerikanaca i Britanaca, koji su tada vladali sa poraženom Njemačkom. Antifašisti sa Indexa vjerojatno ne znaju da je u prvoj redakciji Spiegela nakon osnivanja 1947. bilo i bivših nacista, kao Horst Manecke.
Sedamdestih godina Spiegel je podržavao radikalni šezdestosmaški pokret. Danas je Spiegel formalno još uvijek lijevo-liberalni, ali ustvari neoliberalni, globalistički i korporativni medij i spada među najveće propagandiste za novi svjetski poredak. Redovito napada Putina, Orbana, Trumpa, poljsku konzervativnu vladu, Asada i sva ostala smetala, koja se suprostavljaju zapadnoj globalističkoj agendi.

Spiegelova besramna laž o rušenju zrakoplova i – nikome ništa!

Prije 3 godine, Spiegel je napravio jednu od najbesramnijh i najbeskrupoloznijih kampanji u povijesti njemačkog i uopće zapadnog  novinarstva. Bez ikakvih dokaza, optužio je Putina i Rusiju za rušenje malezijskog putničkog zrakoplova MH17 u istočnoj Ukrajini u srpnju 2014. Okolnosti rušenja tog zrakoplova nisu ni do danas razjašnjene. Na naslovnoj stranici svog tiskovnog izdanja, Spiegel je objavio slike 50 žrtava iz tog zrakoplova MH17 i veliki naslov u sredini “Zaustavite Putina sad!” U članku o padu zrakoplova u tom izdanju, Spiegel je faktički huškao na rat protiv Rusije!

>> Evo tko vlada svim američkim i njemačkim glavnim medijima

Inače slike tih žrtava uzete su sa interneta, ne pitavši njihove obitelji  za dopuštenje da ih objavi. To ratnohuškačka propaganda, šokirala je tada i mnoge vlastite čitatelje i pretplatnike. Čak je reagiralo i “Njemačko vijeće za medije”, kritiziralo redakciju Spiegela  i izreklo joj javnu opomenu. U sirijskom ratu, Spiegel je zadnjih godina podržavao “sirijske pobunjenike”, glavosječe Al Nusre, Al Kaide i ISIL-a, protiv “diktatora” Asada, Isto kao i Spiegelovi pajdaši sa Indexa, čiji je “specijalist”  Petar Stošić, zvani “Jihadi Perica”,  u brojnim člancima Indexa navijao za te koljače i napadao Asada. Vrhunac te nemoralne propagande Spiegela bio je članak, objavljen prije nešto više od godinu dana, u vrijeme kada je sirijski grad Alep, bio još pod kontrolom ISIL-ovaca i potpuno okružen od strane postrojbi sirijske armije predsjednika Asada.  ISIL-ovci i Al Nusra su tada bili pred porazom i bilo je samo pitanje dana, kada će sirijska armija ući u Alep i osloboditi ga.  Spiegel se zabrinuo za sudbinu glavosječa i objavio članak u kojem je otvoreno navijao za njih, da će možda ipak uspjeti probiti obruč Asadove vojske i uspjeti se spasiti. Besraman članak pod naslovom: “Islamisti su jedina nada za Alep”  ili ovdje.

Ne treba posebno isticati da je Spiegel u zadnje 2 godine držao stranu Merkelici i podržavao dovlačenje milijun i pol arapskih migranata i da Spiegel bez prestanka napada sve one u Njemačkoj, koji se suprostavljaju toj migraciji i naziva ih ekstremistima i “mračnim Nijemcima” (Dunkeldeutsche).

Tko su Sorosevi plaćenici koji pljuju po Hrvatskoj

Sada nešto o tom Spiegelovom članku pod  naslovom: “Slobodan Praljak: Hrvatska slavi ratnog zločinca nakon samoubojstva.” Autor članka je Keno Verseck. Verseck je Sorosev plaćenik  i poznati lažovčina na kvadrat. Na mnogim njemačkim neovisnim kritičnim portalima, Verseckovo ime je u vrhu ljestvice najgorih propagandista. Verseck je “stručnjak” Spiegela za jugoistočnu i istočnu Europu. On radi i za Sorosev portal Ostpol. Portal koji se bavi pitanjima jugoistočne Europe. Iza portala Ostpol, stoji takozvana medijska nevladina organizacija (Medien-NGO), N-ost. To piše na na naslovnoj stranici portala Ostpol, dolje u desnom kutu, gdje se nalazi poveznica za portal N-ost. “Ostpol se producira od strabe N-ost-a.” 

Na portalu N-ost,  prikazan je tim novinara i suradnika N-Osta, sa imenima i slikama svakog novinara. Među tim  novinarima je i Krsto Lazarević, Srbin sa njemačkom putovnicom, koji je po njemačkim medijima širio srpsku, Vučićevu istinu o ratu u BiH. Lazarević je pisao da uzrok rata u BiH, zapravo nije bila srpska agresija, već da su rat izazvali krvoločni mudžahedini koji su 1992. Srbima u istočnoj Bosni odsjecali glave i Srbi su se samo branili. Na portalu se vidi, tko stoji iza NGO-a N-ost. Ispod naslova “förderer und auftraggeber” (promicatelji i nalogodavci), prikazani su logovi organizacija koje financiraju i podržavaju N-ost. Tu su između ostalih;  Soroseva zaklada “Otvoreno društvo” i zloglasni  NED. Pa onda; “Erste Stiftung”, Robert-Bosch-Stiftung i Zeit-Stiftung. Pa onda; njemačka ministarstvo za vanjske poslove i  za gospodarsku suradnju i razvoj Merkeličine vlade, a tu je i OESS (Organizacija za europsku sigurnost i surdanju). Ovo ne treba nikoga čuditi jer je OESS, kao i sve ostale međunarodne organizacije, također pod kontrolom globalističke korporatvne elite. OESS se nalazi i na listi donatora Pusićevog i Teršeličkinog NGO-a,  Documenta i dženderskog NGO-a kinseyevog lobija u Hrvatskoj, CESI.   NED (Nacionalna zaklada za demokraciju) je američka polu-državna organizacija, ispostava CIA-e i cionističkih “neokonzervativaca”. NED financiraju djelimično američki kongres, a djelimčno Soros i drugi američki oligarsi. Kako kaže drugi poznati kritičar  globalizacije, William F. Engdahl , NED je zajedno za Sorosevom zakladom, bio upleten u skoro svaku “obojenu revoluciju” u svijetu u zadnjih 15-ak godina, posebno u takozvanom “arapskom proljeću”. Erste Stiftung je zaklada austrijske banke Erste, koja promiče i rodnu i gay ideologijuRobert-Bosch-Stiftung je njemačka zaklada koju je osnovao poznati industrijalac i mason Robert Bosch i ova zaklada je zajedno sa Sorosem uključena u financiranje Documenta i brojnih drugih NGO-ova u regiji i širom istočne Europe.  Zeit-Stiftung Gerd Bucerius und Ebelin je zaklada njemačkog lijevo-liberalnog korporativnog tjednika Die Zeit.

Evo tko kontrolira medije u Njemačkoj…

Verseck  u svojim  propagandnim člancima o istočnoj Europi, stalno napada Putina, Orbana, mađarsku vladu i Kaczinskoga i poljsku vladu. Jer svi oni prkose briselskoj eliti i Sorosu. Verseck je lani u  članku na portalu Spiegela, napao Mađarsku, Češku, Makedoniju i druge istočnoeuropske države, zato što su one pokrenule kampanju protiv  Sorosa i njegovih brojnih NGO-ova u svim državama istočne Europe. On je u tom članku  branio i hvalio svog gazdu Sorosa, i optužio Mađarsku i druge države u istočnoj Europi da kampanjom protiv Sorosa namjerno potiču antisemitizam i da je razlog kritike na Sorosa u istočnoj Europi, samo mržnja prema židovima
Isti članka Versecka objavljen je i na portalu Ostpol.  Međutim  oko 80% čitatelja na portalu Spiegela, u svojim komentarima na forumu bili su protiv mišljenja Versecka i rekli, da Soros nije takav humanist i dobročinitelj kakvim ga prikazuje Verseck, već da radi nezakonite rabote, da sa svojom mrežom NGO-ova, podkopava demokratski izabrane vlade u Europi i zato te vlade i države imaju potpuno pravo poduzeti mjere protiv njega. Malo kasnije, Spiegel je obrisao mnoge te kritične negativne komentare i ostavio one podobne.

Njemački portal Spiegelkabinett je neovisni blog, koji redovito analizira sve gadosti, podmuklosti i laži koje je zadnjih godina servirao tjednik i portal Spiegel. Tako se ovaj blog pozabavio i sa ovim pamfletom u kojem je Verseck hvalio gazdu Sorosa. 
U članku portala Spiegelkabinett pod naslovom “Der Spiegel u službi Georgea Sorosa i njegovih poslovnih mućki u istočnoj Europi” kaže se između ostaloga:  

Cilj rušenja režima u Ist. Europi da bi se otvorio put za Soroseve pljačkaške pohode na resurse tih država

“Ono što Der Spiegel umiljato naziva (Sorosevi) “projekti za ljudska prva i demokratizaciju”, jesu projekti, koji imaju samo jedan cilj: regime change (promjenu vlasti), da bi se otvorio put za Soroseve pljačkaške pohode na resurse tih država. Pri tomu se stanovništvo ne pita za mišljenje. Kao u stara vremena absolutističkih monarhističkih vladara, Soros uzima sebi pravo, da on jedini zna što je dobro za narodne mase. Kada u Rusiji 80% naroda podržava svog predsjednika Putina, onda Soros i njegove marionete u Rusiji ruski narod naprosto proglase glupim i nesposobnim da sam može odlučiti o svojoj budućnosti”.

O Praljku i Hrvatskoj, zamislite tko – Žarko Puhovski, glavom i bradom

U članku Versecka o Praljku i Hrvatskoj, svoje ocjene dali su Žarko Puhovski i Florian Bieber. Obojica Sorosevi plaćenici kao i Verseck. O Puhovskom ne treba puno trošiti riječi, svi znamo da od same nezavisnosti Hrvatske, provodi antihrvatsku propagandu.  Florian Bieber je austrijski povjesničar i politolog sa Sveučilišta Graz. Također “stručnjak” za jugostočnu Europu  iz Soroseve radionice. Bieber je studirao u SAD-u i na  poznatom privatnom  Sorosevom”Srednjoeuropskom sveučilištu” (CEU) u Budimpešti. Protiv kojega je Orbanova vlada ove godine pokrenula postupak za zabranu, što je odmah izazvalo uobičajenu dreku u Bruxellesu. CEU je jedna vrsta “partijske škole” u kojoj se dresiraju Sorosevi kadrovi za globalistčku elitu, koji onda nakon školovanja budu raspoređeni po svim državama istočne Europe, u  NGO-ovima, u raznim drugim organizacijama, u medijima, kulturnim institucijama, na sveučilištima. Tako se stalno širi i obnavlja gusta Soroseva mreža, da bi  se u svakoj državi propagandom utjecalo na javno mišljenje. Tako svaka država u istočnoj Europi ima svoje Puhovske, Dejane Joviće i Tvrtke Jakovine. Bieber je jedna vrsta austrijskog Tvrtka Jakovine. Jakovina je također Sorosevo dijete, također je studirao na Sorosevom sveučilištu CEU. On se  sa time nedavno hvalio u Jutarnjem listu i rekao da je ponosan što mu je Soros omogućio karijeru.

Index i još neki drugi lijevi hrvatski mediji, također su udarili na sva zvona i članak iz The Guardiana: “Plenković je prvi europski vođa koji je podržao ratnog zločinca”. The Guardian je britanski korporativni lijevo-liberalni list.  The Guardian tu i tamo ponekad objavi pokoji kritički  članak, ali u temeljnim stvarima zastupa agendu globalističke elite; stvaranje jedne korporativne europske države i borbu protiv  svih populista i nacionalista koji stoje na putu sprovođenju te agende. Tko je dao “stručno mišljenje” o Praljku i Hrvatskoj u navedenom članku The Guardiana? Eric Gordy, Tim Judah i Mina Vidaković.

Britanski židovski povjesničar Eric Gordy, također “stručnjak” za jugoistočnu Europu je još jedan od brojnih zapadnih muljatora, koji  godinama vršljaju po prostorima “regije” i prodaju svoju “istinu”. Gordy radi i piše za brojne medije i portale. On piše za elitni korporatuvni portal Opendemocracy, kojega financiraju Soroseva i Rockefellerova zaklada i  još mnoge druge zaklade i organizacije. 

On je pisao i za srpski NGO i portal Peščanik (financiraju ga također Soros i NED), pescanik.net
On je također pisao i za Pupovčeve srpske Novosti
On je prije 5 godina kritizirao oslobađanje Gotovine i Markača i napisao članak pod naslovom: “Danas je dobar dan za zločince.”

Tim Judah, također britanski židov i također “stručnjak” za jugoistočnu Europu i Zapadni Balkan, kolumnist je i dopisnik poznatog korporativnog tjednika The Economist, u vlasništvu Rotschilda. Judah se također godinama mota po ovim prostorima. O  čemu je napisao i nekoliko knjiga. On je i član glavnog odbora organizacije BIRN. BIRN (Balkan Investigative Reporting Network- Balkanska istraživačka izvještačka mreža)  ima zadatak trenirati politički podobne novinare, koji će propagirati antifašizam, regiju, neoliberalizam, multikulturalnost, EU, NATO, rodnu ideologiju i ostalo. BIRN ima svoje podružnice u svim državama  regije, plus još i u Albaniji, Bugarskoj i Rumunjskoj. Tko financira BIRN?  To su između ostalih: NED, Fond braće Rockefeller, BTD, Zaklada Charles Stewart Mott, norveško i nizozemsko ministarstvo za vanjske poslove.

BTD (Balkanska zaklada za demokraciju), koja sufinancira Documenta, Babe, CESI, H-Alter, Gong  i mnoge druge NGO-ove u Hrvatskoj i regiji, je zajednički projekt za povezivanje regije i uspostavljanje “bratstva i jedinstva”. Iza BTD stoje: USAID (državna agencija SAD-a za inozemnu pomoć i razvoj), Rockefellerova podorganizacija GMF (German Marshall Fund of the USA) i  spomenuta Zaklada Charles Stewart Mott. Ovu zakladu osnovao je američki industrijalac i mason C.S. Mott, koji je živio prije više od sto godina kada su živjeli i John D. Rockefeller i Andrew Carengie.  Ova zaklada  je jako aktivna u Hrvatskoj i regiji i također sufinancira Documenta.
Judah surađuje i sa GMF-om , koji je  je također jako aktivan u Hrvatskoj i cijeloj regiji i zajedno sa Sorosem također sufinancira Babe, i mnoge druge antihrvatske NGO-ove. 

Osim za Zapadni Balkan i regiju, Judah se također puno interesira za Ukrajinu i Rusiju, o čemu također puno piše. On je jedan od vodećih britanskih propagandista protiv Putina i Rusije, koji je više puta otvoreno  pozivao da EU i Zapad trebaju voditi oštriju politiku u cilju rušenja Putina sa vlasti.
Mina Vidaković radi za medijsku agenturu “Sense news agency”, koju financira opet ista ekipa: EU, Soros, NED,  zaklada Charles Stewart Mott, te nizozemsko ministarstvo vanjskih poslova. 

Index opet: “Austrijski list: Kolinda skuplja glasove na samoubojstvu ratnog zločinca Praljka”

Taj austrijski list je lijevi dnevni list Der Standard. Također jedna od perjanica lažova za propagandu globalizacije, migracije, multikulturalnosti i novog svjetskog poretka. Vlasnik lista je Oscar Bonner, židov i član skupine Bilderberg, na čijim godišnjim konferencijama redovito sudjeluje. Der Standard  se  u zadnjih nekoliko godina, već više puta istakao svojom anti-hrvatskom propagandom. I to baš najviše iz pera svoje dopisnice iz Zagreba, Adelaid Wölfl, koja je i sada napisala ovaj anti-hrvatski pamflet: “Hrvatska desnica profitirala je od samoubojstva ratnog zločinca Praljka”, koji je prenio Index. Adelaid Wölfl je prije 4 godine pisala protiv navodne fašizacije u Hrvatskoj, protiv Gotovine i zahtjevala da Hrvatska treba ukinuti nacionalističku proslavu Oluje, jer to vrijeđa Srbe. Naravno da su Der Standard i Adelaid Wölfl  također odlično umreženi sa domaćom Sorosevom i orjunaškiom ekipom iz brojnih NGO-ova, i glavnih medija.

Index je još prenio i dijelove članka iz švedskog Aftonbladeta: “Najtiražniji skandinavski list: Hrvatima nije mjesto u EU, oni slave kult zločinca Praljka”.
Švedski list “Aftonbladet” je bulevarski list, žuti tisak, trač novine. Sa tipičnim senzacionalističkim naslovima sa velikim slovima, puno slika i sa malo teksta.  Za svoju glupavu čitateljsku publiku da se ne mora zamarati sa puno čitanja. List ima slično lijevo-liberalno  usmjerenje kao i njihovi pajdaši iz Indexa. Ali lijevi i “antifašistički” “Aftonbladet” je imao mračnu nacističku prošlost. Za vrijeme nacizma cijelih 30-ih godina i cijelog 2 svjetskog rata do 1945. “Aftonbladet” je bio pro-nacistički list, podržavao je njemačke i švedske naciste. Nakon 2. svjetskog rata, kupuje ga  švedski savez sindikata i “Aftonbladet” postaje glasilo švedskih socijalista. Od 2009. list je u vlasništvu velikog norveškog korporativnog medijskog koncerna Schibsted, koji ima novine i druge medije u 29 europskih država.

I na koncu, da to sve ne bude dovoljno, Index je iskopao još i članak izvjesne Marije Latković, “kćeri hrvatskih gastarbajtera”, odrasle u Njemačkoj. Koja je na portalu njemačkog Süddeutsche Zeitung-a, u članku pod naslovom “Ne razumijem više svoju zemlju” napisala da joj Hrvatska postaje sve otuđenija, da se u Hrvati pravdaju sa time, da su Srbi počinili puno više zločina, a Hrvati ne žele uviditi svoje zločine, da je Hrvatska sada još gora nego ranijih godina, da desničari i konzervativci žele vratiti Hrvatsku unatrag, i da su protiv svih onih, koji su drugačijeg mišljenja, protiv stranaca i  homoseksualaca..itd..itd. I krivo joj je što mnogi Hrvati slave Praljka i zato se ona razočarala u Hrvatsku i zato joj je Hrvatska postala tuđa. Članak ove Marije Latković, “poštene Hrvatice”, sa oduševljenjem, su prenijeli i vodeći srpski mediji: Blic i Kurir.  U uvodu tog članka SZ je predstavio Mariju Latković kao svoju autoricu. Onima koji na poznaju medijsku situaciju u Nemačkoj, jedna stvar treba  biti jasna: autor u listu SZ ne može biti svatko. Već samo onaj tko je, ono što bi se reklo, politički podoban. Onaj tko će zastupati agendu globalizacije koju propagira korporativni SZ, onaj tko će hvaliti EU i multikulturalnost, itd. i tko će udarati po Trumpu, Putinu, Orbanu, i svim drugim nacionalistima, desničarima, konzervativcima i kršćanskim fundamentalistima.
Lijevi dnevni list  Süddeutsche Zeitung osnovan je 1945. od strane britanskih vlasti u tadašnjoj poraženoj i okupiranoj Njemačkoj. Süddeutsche Zeitung  je slično kao i Spiegel, lažljivi tisak (lügenpresse), na prvoj crti borbe za globalizaciju i borbe protiv vlastitog njemačkog naroda i svih kritičara Merkeličine politike.  Glavni urednik SZ-a, Stefan Kornelius, umrežen je u vrhove globalističke elite.  kao i svi ostali urednici glavnih medija. Kornelius je član organizacije Atlantikbrücke, koja je glavna njemačka podružnica Rockefellerovog CFR-a (Vijeće za vanjske odnose), stvarne vlade SAD-a u sjeni. Članovi Atlantikbrücke su i Angela Merkel i svi ostali vodeći političari, urednici glavnih medija i mnogi direktori njemačkih tvrki.

Stefan Kornelius i SZ, takodjer na ovoj shemi; a šema; tko kontrolira sve njemačke glavne medije, (uključujući Spiegl i SZ).  Bruno Karlo

Komentari

Pročitajte cijeli članak
Najave

Facebook

Popularno

Copyright © 2017 Croative.net.