Connect with us

Istaknuto

ONI SU NAJBOLJA MOMČAD NA SVIJETU Dubrovački Jug četvrti put osvojio naslov prvaka Europe

Published

on

UKUPNO – 14. HRVATSKI NASLOV EUROPE OD 53     Vaterpolisti Juga CO ostvarili su čudo u Budimpešti i osvojili treći naslov prvaka Europe u klupskoj povijesti! Pobjedom 6-4 nad grčkim Olympiacosom u finalu Final Sixa, igrači Vjekoslava Kobešćaka uzeli su prvi trofej, koji nije osvojen u Dubrovniku nakon tri slavlja na završnicama na vlastitom bazenu na Gružu.

Posljednji takav osvojen je prije točno deset godina. Kobešćak je u Dubrovnik doista donio vaterpolski preporod, Jug je ove sezone osvojio sva četiri moguća trofeja.

Time se broj europskih naslova koje su u 53 izdanja LEN Champions league osvojili hrvatski klubovi popeo na čak 14.

Grci bolje započeli

Kao i u polufinalu protiv Pro Recca, junak pobjede bio je reprezentativni vratar Marko Bijač sa 13 obrana čime je apsolutno zasjenio starijeg kolegu Josipa Pavića, koji je za grčku momčad obranio sedam udaraca. Bila je to sigurno prva utakmica u kojoj je prosječni hrvatski vaterpolski navijač drukao protiv legendarnog hrvatskog vratara, koji je sudjelovao u osvajanju svjetskog, europskog i olimpijskog zlata s reprezentacijom. Grci su u utakmicu krenuli bolje, dvaput su vodili, 1-0 i 2-1, kod Juga je štekalo u napadu iako su obranu odigrali odlično. Nakon što je Benić zabio za 2-2, a zatim i Perrone iz peterca za 3-2, Jug je preuzeo inicijativu, koju nije ispustio do kraja ogleda.

Lani Primorje u finalu

Statistički čudno zvuči, no pobjedu u finalu Champions league uzela je momčad koja nijednom nije iskoristila situaciju s igračem više, a takve utakmice gube i najjače momčadi. Nadoknadila je to savršena obrana s Bijačom na čelu.

Perfektna završnica perfektne sezone

– Ovo je nevjerojatno. Perfektna završnica perfektne sezone. Osvojili smo četiri trofeja, momčad je igrala opet vrlo dobro, vrlo disciplinirano. Ovdje smo odigrali tri utakmice, ali sve tri različite, no ostvarili smo ono što smo željeli. U ovom trenutku mogu samo primarno zahvaliti našim navijačima, gradu Dubrovniku za veliku potporu klubu – kazao je trener Juga CO, Vjekoslav Kobešćak.

– Nisam nezadovoljan sezonom. Bila je sjajna, odigrali smo jako puno velikih utakmica, ali u ovom finalu smo se jednostavno namjerili na suparnika čija je obrana bila ekstremno uspješna, jaka. Nismo mogli protiv njih učiniti više. Zadržali su nas na samo 4 postignuta gola i to je bio ključ. Sitnice su odlučivale, ovog puta one nisu bile na našoj strani, ali opet ja sam zadovoljan godinom – zborio je nakon susreta Theodoros Vlachos, trener Olympiacosa.

Jug CO – Olympiacos 6-4 (1-1, 2-1, 1-1, 2-1).

Jug CO: Bijač 13 obrana, Macan, Fatović, Lončar, Joković 1, Garcia Gadea 1, Ivanković, Vrlić, Perrone Rocha 2(2), Benić 1, Obradović 1, Popadić Batina.

Olympiacos: Pavić 7 obrana, Mylonakis, Delakis, Gounas 1, Fountoulonis 1, Smith, Pontikeas, Ntoskas, Mourikis 1, Kolomvos, Mallarach, Vlachopoulos 1, Galanopoulos.

IGRAČ VIŠE: Jug CO: 0/3; Olympiacos: 2/3.

PETERCI: Jug CO 2/2 (Perrone); Olympiacos -.
Izvor: Ovdje

Komentari

Istaknuto

PRKOSNO IZ TURSKE – Cavusoglu: Tursku neće zaplašiti Trumpove prijetnje

Published

on

Došao je novi, žestoki modgovor iz Turske koja sada izaziva odgovorom Sjedinjenim Državama da se neće dati zastrašiti nakon što ju je američki predsjednik Donald Trump upozorio da će biti ekonomski uništena ako napadne kurdske snage u Siriji.

Turski ministar vanjskih poslova Mevlut Cavusoglu prekorio je Trumpa, kazavši na konferenciji za novinare u ponedjeljak u Ankari da “strateški partneri ne komuniciraju putem Twittera i društvenih medija”.

“Naši kanali su otvoreni”, rekao je, dodajući da je Trump dva puta nazvao turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana kako bi razgovarali o koordinaciji povlačenja američkih snaga iz Sirije.

Sjedinjene Države će “uništiti Tursku ako napadne Kurde“, napisao je Trump na Twitteru u nedjelju, predloživši da se uspostavi “sigurna zona široke 20 milja (32 km)”.

„Isto tako, ne želim da Kurdi izazivaju Tursku. Rusija, Iran i Sirija će imati najveću korist od dugoročne američke politike uništavanja DAEŠ-a u Siriji — prirodnih neprijatelja. I mi imamo koristi, ali sada je vrijeme da dovedemo naše trupe kući. Zaustavite beskrajne ratove!“, istakao je Trump tada u svom tweetu.

Trump je u prosincu najavio da će povući svoje postrojbe iz Sirije, proglasivši rat s Islamskom državom završenim.

“Prijetiti Turskoj ekonomski ne vodi nikamo”, rekao je Cavusoglu, podsjetivši da je upravo Erdogan prvi predložio uspostavu sigurne zone.

Erdoganov glasnogovornik Ibrahim Kalin poručio je da teroristi ne mogu biti partneri i saveznici.

“Turska očekuje od SAD-a da poštuje naše strateško partnerstvo i ne želi da teroristička propaganda na njega baci sjenu.”

Naglasio je da ne postoji razlika između Islamske države, Kurdistanske radničke stranke i sirijskih Kurda. “Nastavit ćemo se boriti protiv svih njih”, poručio je putem Twittera.

Sirijski Kurdi bili su najučinkovitiji američki saveznici u borbi protiv Islamske države.

Erdogan je prošli mjesec odgodio planiranu vojnu ofenzivu na sjevernu Siriju, ali i upozorio da to neće biti unedogled.

Komentari

Continue Reading

Istaknuto

“Dostajala je jedna jedina Marijina suza” da bi zloduhova moć okopnila…

Published

on

“OBRED” knjiga/film o egzorcizmu     Služba egzorcizma iznimno je važna i potrebna služba u Katoličkoj Crkvi, ali je iz raznih razloga pomalo zanemarivana zadnjih stotinjak godina. Iz tih, kao i drugih jednako važnih povoda, naš portal će u nekoliko nastavaka objaviti najupečatljivije dijelove knjige “Obred” američkog novinara Matta Baglija. Riječ je o istinitoj priči koju je novinar zabilježio i čiji je glavni lik američki svećenik Gary Thomas (inače hrvatskog podrijetla, njegov djed je u SAD došao iz područja Baćinskih jezera i promijenio prezime Tomić) koji je ispričao svoj duhovni put od svećenika skeptičnog prema egzorcizmu do glavnog egzorcista u jednoj kalifornijskoj biskupiji. (više…)

Komentari

Continue Reading

Istaknuto

Sezona račvastih jezika

Published

on

Nedavno je Tomislav Jonjić u ”Bujici” iznio zanimljivu opasku. Rekao je, otprilike, da sama pojava Zlatka Hasanbegovića djeluje na samozvane antifašiste baš kao svračići na guju nevjestu iz Šume Striborove. Ne mogu se suspregnuti i ne odati se, nego moraju isplaziti račvasti jezik i tako otkriti svoju zmijsku narav.

Da ništa drugo korisno nije učinio Hasanbegoviću bi već i zbog toga bilo zajamčeno ugledno mjesto u suvremenoj hrvatskoj politici. Otkako se pojavio na hrvatskoj političkoj sceni, Hasanbegović na sebe privlači toliku količinu mržnje pseudolijevih i projugoslavenskih snaga da na temelju toga možemo pouzdano ustvrditi da je riječ o iznimnom političaru i domoljubu.

Kukavni prebjeg u Bandićev tabor, stanoviti Polovanec, pokušao je izgovor za bijednu izdaju opozicije pronaći u Hasanbegovićevu prezimenu. Kao, Hasanbegovićevo prezime nije zagrebačko! Hvala Bogu da Bandićevo jest. No, treba biti pošten i dodati da tzv. Bandićeva opozicija nije ništa drugo ni zaslužila nego da bude izdana. Jer ne izdati Anku Mrak i Gordana Marasa – to nije ništa drugo do izdaja zdrave pameti i dobrog ukusa. Ali pustimo sad to, vratimo se Hasanbegoviću i račvastim jezicima. Na Polovanca se nadovezao Beljak pokušavajući galamom i bezobrazlukom nekako zabašuriti činjenicu da upravo tajnik njegove stranke, Ilija Ćorić, održao Bandića na vlasti u Zagrebu.

Beljak na svom profilu piše: ”… a Hasanbegović je, uz Kusturicu jedan od važnijih izdajnika bošnjačkog naroda. I jedan od važnijih učenika i sljedbenika Luburića i Pavelića, samo je prevelika kukavica da to javno i prizna. Efendija Hasanbegović je obični domaći izdajnik, kriptonacist i lažov.” Nepatvoreni govor ljubavi, to ni Glavašević i Matić ne mogu nadmašiti! Međutim, ne piše stručnjak za autoradije u afektu, to ne. Štoviše, svaka je riječ pomno odvagana. Paralela s Kusturicom, nepriznavanja Hasanbegoviću prava na hrvatski identitet, ubacivanje u priču Luburića i Pavelića, domaćih izdajnika i nacista, kao i nazivanje Hasanbegovića efendijom – sve je to sračunati da Hasanbegovića što više uvrijedi, obezvrijedi i, nada se Beljak, omrzne u očima običnih Hrvata. Jer Beljak, vodeći se valjda vlastitim primitivizmom i mržnjom prema onima koji drukčije misle, misli da su Hrvati zadrti klerofašisti koji ne mogu prihvatiti da Hrvat može biti i islamske vjeroispovijesti.

Ovaj model ocrnjivanja Hasanbegovića lažni antifašisti perpetuiraju otkako se Hasanbegović pojavio na političkoj sceni. Tomić ga je zvao ”retardom i balijom”, Hajdaš Dončić poturicom, Frljić ga je u kazališnoj predstavi prikazao kao svinju itd. Iz toga se mogu iščitati dvije stvari: da tzv. antifašisti nisu antifašisti nego jugonacionalisti i da su Hrvati islamske vjeroispovijesti označeni kao meta prema kojoj se ne smije imati nikakvog obzira jer su smetnja obnovi Jugoslavije u bilo kojoj varijanti. Polovanec, Beljak i slični instinktivno osjećaju koga i kako treba napadati da bi se sebi priskrbio glas naprednjaka, antifašista, urbanog dečka.

No, ne brinu mene toliko šovinistički ispadi drugorazrednih političara ni govnom ovjenčanih pjesnika koliko sve češće strjelice odapete na Hasanbegovića i NHR i na desnim portalima. Nekako tu njušim HDZ-ov agitprop, cijele kohorte na baš bistrih trolova, svrha kojih je upornim ponavljanjem floskula o ”Hasinoj” nejasnoći i neodređenosti glede statusa Hrvata u BiH posijati nemir i nepovjerenje u biračko tijelo sklono kroatocentričnim političkim opcijama. Ako se odnosi s Bošnjacima nastave komplicirati, a svi su izgledi da hoće, to će se zabijanje klina između hrvatskih birača i sve omiljenijeg Hasanbegovića nastaviti još žešće nego dosada. Žalosno bi bilo ako bi Tomiću, Frljiću, Beljku i sličnima uspjela provokacija.

Uostalom, da bi Hrvatska uistinu mogla pomoći Hrvatima u BiH, nužno je da prethodno pomogne sama sebi, to jest da provede barem simboličnu lustraciju i riješi se ”partijskog nasljeđa”. Ta ”partijska” mreža, čini se, uspješno prelazi stranačke granice i još uvijek funkcionira kao jedina istinska vlast u zemlji. Hasanbegovićeva uloga u toj poželjnoj tranziciji, kako sada stvari stoje, mogla bi biti vrlo važna. Ako ništa drugo, ono barem da prikrivene zmije pokažu svoj račvasti jezik.

Damir Pešorda

Komentari

Continue Reading

Facebook

Popularno