Connect with us

Društvo

OBA SU PALA – TREBAMO POMAK NA BOLJE  Sučeljavanje Milalovića i Plijenkovića nemoguće – nedostaje pamet

Published

on

Naša okupirana “javna” televizija učinila je sve da se održi ovo lažno dvostranačje. Zemlja je u dubokoj ekonomskoj krizi, a već tjedan dana glavna je vijest sučeljavanje dvojice ekonomski nepismenih politikanata, koji su se natjecali u PR-pjevanju.

Izborni zakon, povjerenstva, lažni popisi, otuđeni mediji i korupcijski sustav oglašavanja, ovrhe i pljenidbe, komunjare i peta kolona, vječito ugrožene manjine i prividno anacionalni fašisti, sve je to u funkciji nezaustavljive privatizacijske pljačke.

Glede prezentacije osobe, bolji dojam ostavio je Andrija Plijenković. Njegov “protivnik” Zoki Milalović ovaj se put kontrolirao, a Plijenković je u tom smislu bolje istreniran. Šteta je da u takvo sučeljavanje bez pameti nije uključen vakumirani Božo Petrov, pa da je sve posve prazno. Milalović je ostao bez teksta kada mu je prigovoreno da je zadužio zemlju za 80 milijardi kuna, pa mi od tog trenutka prezime Milanović zvuči kao Milalović. Šef SDP-a dopustio je povećanje PDV-a na zastrašujućih 25 posto. Njegov je grijeh i lex Perković, odnosno Lex Milalović. Zoki reče da je štitio osnivače HDZ-a, a moj je dojam da je to bila grčevita bitka Zokija i Jove Josifoviča za čast tatica i za ono što su napljačkali.

Takozvani Plenković zaslužio je prijevod svog prezimena na hrvatski jezik, jer je pokazao jednaku namjeru da nas dodatno zaduži. Milalovića i Plijenkovića doživljavam kao dva nametnika proizvedena u laboratorijima Mate Granića i Ive Škrabala, osobnih liječnika Milke Planinc. Milalović je često stao uz Tita, a Plijenković se drži Tuđmana, koji je stajao uz Tita. Sučeljavanje kakvo smo vidjeli navodi na zaključak da je Plijenković ljevičar, a Milalović titoistički desničar. Dok u svim europskim nacijama koje drže do sebe i svog nacionalnog interesa pobjeđuju “desne” nacionalno odgovorne stranke, kod nas se “desni HDZ” presvlači u ljutu ljevicu, pa u ovim izborima imamo okršaj dvije “reformirane” Partije.

 

Najveći idiotizam koji sam čuo ove godine došao je u petak na sučeljavanju P-M baš iz usta Plijenkovića, a o istome je govorila i jednako “europeizirana” Ivana Maletić. Naime, sve zemlje ukinule su ili zamrznule II. mirovinski stup, jer se svuda potvrdio kao veliki promašaj i pljačka umirovljenika i države. IFO to zna, ali kod nas štiti strani interes. Neke zemlje ukinule su ili zamrznule II. mirovinski stup upravo zato da izađu iz ekonomske krize. Plijenković reče kako će HDZ izdvajanje iz bruto plaće u II. mirovinski stup povisiti za 1 posto, na 6 posto (sveukupno na 8 posto u tri godine, kako kaže Maletićka). Kao, nemojte se brinuti, jer ćete iz bruto plaće u mirovinske fondove i dalje izdvajati sveukupno 20 posto, samo što će se izdvajanje u državni I. mirovinski stup smanjiti na 12 posto, u korist povećanog izdvajanja u fondove koji su u vlasništvu stranih banaka. Ne možete povećati izdvajanje u II. mirovinski stup da ne učinite jednaku (skupu) financijsku rupu u I. mirovinskom stupu. Već 20 godina (!) svake godine naših 5-6 milijardi kuna ne prebacuju u državni mirovinski fond koji isplaćuje tekuće mirovine, nego u privatne fondove u vlasništvu banaka, za svijetlu budućnost onih koji će do tada umrijeti. Zbog tako proizvedenog manjka u državnom mirovinskom fondu, država i svi mi dodatno se zadužujemo kod tih istih banaka kojima svake godine poklanjamo 5-6 milijardi kuna, da rade s njima što ih je volja, pa da ih ako treba upumpaju natrag istoj državi kao skupi kredit, ili za namicanje visokih prinosa na državnim obveznicama. Isto povećavanje izdvajanja u II. mirovinski stup najavljuje i SDP, ali je Milalović ipak bio dovoljno priseban da o tome šuti. Slučaj Franak samo je kap u moru u odnosu na privatizacijsku pljačku poznatu kao II. mirovinski stup.    

 

Plijenković je iskazao svoju narav ovrhe i pljenidbe i glede poreza na nekretnine, koji bi trebao nadomjestiti fiskalni gubitak prilikom povećanja neoporezivog dijela plaće na 3.750 kuna. Prije svega, riječ je o fiskalnim kategorijama koje se ne presjecaju niti u području prireza, pa je to netko iz HDZ-a ili IFO-a trebao Plijenkoviću objasniti. Osobno pozdravljam svako povećavanje neoporezivog dijela plaće, ali to nikako ne možemo staviti u korelaciju s porezom na nekretnine. Osim toga, porez na nekretnine je izmišljotina struktura, koje kriju da Europska komisija traži od nas da načinimo točan i dostupan registar imovine, tako da mogu oporezovati Hrvate koji žive u inozemstvu. Njih naš porez na nekretnine ne zanima. Naravno da niti HDZ niti SDP ne žele plašiti naše iseljenike kako im vani pripremaju poreznu omču, nego prijete nama koji ostajemo u zemlji. Plijenković se malo zatrčao sa smanjenjem PDV-a, jer je riječ o fiskalnom nametu koji je posložen tako da ga lako povećavate, ali je nemoguće smanjiti ga za više od 0,5 posto godišnje bez velikih fiskalnih poremećaja. Plijenković je najavio povratak PDV-a na 22 posto, na kraju mandata. Sve te “reforme” HDZ-a, SDP-a i Mosta toliko su prikrivena veleizdaja da je to poreznom obvezniku nepojmljivo.

 

“Dogodine nam dolazi na naplatu 27 milijardi kuna?” – nabacio je voditelj sučeljavanja Mislav Togonal. Milalović to namjerava riješiti smanjenjem kamatne stope u zaduživanju. Valjda računa na negativnu? “10 umirovljenika na 12 zaposlenih?” – opet će Togonal. Na to su oba ispitanika krenuli lamentirati o II. mirovinskom stupu. Za pljačku Ine obojica su optužili partiju onog drugog. “Pola milijuna hektara je neobrađeno.” Nema veze, hektari su još uvijek tu. “Za dom spremni?” – obojica osuđuju incidente. “Aleksandar Vučić?” – bla, bla. “Miro Barešić, terorist ili borac za slobodu?” – Plijenković reče da je Barešić prošao Goli otok i da je uzeo taoca koji je nesretno preminuo nakon ranjavanja. Saznali smo da je Milalovićev djed bio ustaša. Znao sam da je Ante Pavelić napravio krupan previd. “Ustanak u Srbu?” – Milalović prepoznaje ustanak naroda Like. Reče da je spomenik u Srbu podigao HDZ. Plijenković napominje da se u Srbu četnikovalo i za Tita, u prisutnosti drugarice Savke Dapčević Kučar. “16.200 ljudi više je umrlo nego se rodilo!” Plijenković: za Milanovića je 100 tisuća ljudi napustilo zemlju. Plijenković je provalio da rješenje za BiH treba doći iz BiH. Valjda od Milorada Dodika. Ostali smo prikraćeni za jasne odgovore na teme: deložirani Marko Marulić, 300 tisuća blokiranih, jurisdikcija Srbije za prostor bivše Jugoslavije, migracijski problemi, velika koalicija. Plijenkoviću se omakla kvalifikacija “univerzalna jurisdikcija”, koja je ipak nešto drugo. Bilo je dosadno i trajalo je duga 2 sata. 

Tvrtko Dolić/croative.net

Komentari

Društvo

Jan Ivanjek: Nama treba borbeno zrakoplovstvo s punim spektrom sposobnosti

Published

on

Natječaj za nabavu borbenih zrakoplova poništen je, još se ne zna kako dalje. Hoće li se krenuti u novi natječaj ili možda u izravnu pogodbu? Kako stvari stoje, prepuštanje nekoj drugoj državi da nam uz naplatu čuva nebo ne dolazi u obzir.

Izgubljeno vrijeme u pregovorima s Izraelcima ne može se vratiti, a, čini se, ni naplatiti.

U međuvremenu ionako vremešni hrvatski MiG-ovi još su ostarjeli – bliži im se konačno prizemljenje. Koliko će Vladi trebati da pronađe nov model nabave zrakoplova, koliko da zaključi posao, kad bi prvi mogao poletjeti iznad Hrvatske?

Gosti „Teme dana“ su bili bivši zapovjednik Hrvatskoga ratnog zrakoplovstva general Josip Štimac te vojni analitičar Jan Ivanjek.

Nastupio je svojevrsni obrat u razmišljanju ministra obrane, kakvih i koliko borbenih zrakoplova Hrvatskoj treba. Ministar je rekao kao je za njega najbolja platforma F-16, da budu novi avioni i da ih ima manje.

– Stručna studija koja je napravljena ne ide ispod 12 aviona, rekao je Štimac.

Ivanjek je rekao kako nama treba borbeno zrakoplovstvo s punim spektrom sposobnosti. S obzirom da nije prošlo da uzmemo najmoćnije rabljene avione, donesena je odluka da nabavimo nove borbene avione.
– Dugoročno se mora doći do brojke od 12 aviona, naglašava Ivanjek.

– Naši postojeći migovi mogu letjeti do 2024. godine i ako do tada ne ugovorimo kupnju zrakoplova, to bi bio veliki problem zato što bi se ljudski potencijal, koji je i tako u osipanju, počeo još više osipati, ističe Ivanjek.

Štimac je rekao kako bi nam Amerikanci mogli ponuditi Block 50/52 što bi nas moglo zadovoljiti. Takav tip aviona imaju i Poljaci.

Ivanjek smatra da bi nas osnovni paket aviona mogao koštati milijardu dolara i to bi nam olakšalo iduću seriju nabave (HRT)

Komentari

Continue Reading

Društvo

Robert Valdec o lobistima /narikačama u svezi (ne)kupnje F-16 koju moraju pročitati svi, posebno u MORH-u

Published

on

Propala, je izgleda, nabavka F 16 Barak višenamjenskih lovaca opremljenih onako kako su ponuđeni na natječaju. Ovo pišem jer imam što reći o HRZ i nabavci zrakoplova – piše Valdec na svom fb profilu.

Zanimljivo je da sada nad propalim poslom najviše nariču oni koji su do jučer F-16 Barak nazivali ‘starim kantama’, ‘otpadom’ i sl.

Dobar dio njih (govorim o ‘velikim stručnjacima’) nariče po inerciji, samo zato jer su ‘popušili’ čaščenje od SAAB-a za koji su gorljivo navijali, a koje im je obećano ako se HRZ opremi Gripenima. Šveđani su ih tijekom tendera vodali kao medvjede po Švedskoj, trpali im u torbe mobitele, laptope, kemijske, rokovnike, vodali ih po večerama…, a oni, ‘stručno’, objašnjavali Hrvatima kako je Gripen daleko najbolja opcija. Jer, ‘novo je novo’.

Oni vještiji su, umjesto mobitela, rokovnika i kemijskih olovki, na račune dobili i nešto konkretnije – neću o imenima, dovoljno je proguglati najstrastvenije ‘Gripenovce’. Među njima ima novinara, ‘vojnih analitičara’, umirovljenih pilota, političara…

I o tom sam tenderu davno pisao. Između onog što su nam odredili da ‘smijemo’ kupiti, F 16 Barak je, po meni, bio najbolja opcija. Na stranu što se za isti iznos može kupiti eskadrila, realno, boljih višenamjenskih lovaca. Ako ne boljih, a onda ne lošijih, no osjetno jeftinijih, pod boljim uvjetima.

Ali, opremanje ratnog (a i civilnog) zrakoplovstva je ionako više politička odluka. Otprilike slična onoj kada je, danas u terminalnoj fazi, Croatia Airlines, umjesto Boing-a odabrala Airbus. I tu su se provizijama napunili offshore računi, sagradili dvorci u okolici Zagreba, no to je neka druga priča.

I u njoj su obje opcije između kojih smo mogli birati bile podjednako kvalitetne (financijski, Boing je nešto jeftiniji), dakle osim toga koji će Tuđmanov savjetnički lobi ubrati proviziju, odabir je signalizirao i političku naklonjenost (EU – SAD).

No vojne nabavke su ipak nešto posve drugo. U jednom razdoblju novinarske karijere bavio sam se, između ostalog, i naoružanjem i vojnom opremom, nabavkama, međunarodnom trgovinom, tržištem oružja i vojne opreme i to crnim i bijelim, obišao dosta međunarodnih sajmova naoružanja i vojne opreme širom svijeta, ponešto tvornica (po svijetu), razgovarao i s trgovcima i s kupcima i s korisnicima. Pa si utvaram da ponešto o tome i znam.

Ako ostavimo po strani politiku pa čak i cijenu i uvjete (npr. održavanje, obuka, rezervni dijelovi, eventualne modernizacije, nadogradnje), najznačajnija stvar pri odluci o odabiru određenog ‘proizvoda’ (nebitno radi li se o jurišnoj pušci, streljivu, zrakoplovu, tenku ili oklopnom vozilu…) su reference.

Dakle, je li se (kada, gdje, kako, u kojim uvjetima i kojem obujmu, koliko efikasno itd.) određeni proizvod dokazao u operativnoj upotrebi i koje su oružane sile već njime opremljene, kakva su im iskustva itd. Jedan od najslikovitijih primjera je jurišna puška AK 47 (i njene inačice) koja je odavno planetarni brend. Postao je to i pištolj Glock, izraelski UZI…

Složeniji sustavi poput zrakoplova, protuzračnih borbenih sustava, raketnih, radarskih i sličnih sofisticiranih sustava druga su priča, no činjenica da je neko oružje, oruđe ili sustav dokazan u operativnoj upotrebi tu je najvažniji. Mislim da ne treba elaborirati zašto je tome tako, dovoljno je napomenuti kako za tako delikatnu namjenu poput oružanog sukoba, nitko pametan neće kupiti ‘mačka u vreći’ bez obzira na to koliko ta vreća bila lijepa i bez obzira na to koliko prodavač te vreće slatkorječivo i uvjerljivo hvalio svoju robu.

I za takve ‘mačke u vreći’ postoje brojni primjeri – jedan od ne tako davnih bio je i naš tender za nabavku borbenih oklopnih vozila. U finalu ostala su dva ponuđača: finska ‘Patria’ i austrijski (zapravo američki) ‘Pandur’. Rezultate znamo – na tenderu je pobijedila Patria. S pravom.

Naime, Patria je već bila u naoružanju nekoliko svjetskih oružanih snaga, u operativnoj upotrebi (tu je bio i offset program, a još se vuku i repovi korupcijskih afera) .

No ‘Pandur2’, tada zapravo, nije postojao – bila je riječ o prototipu čiji ga je proizvođač gurao HV-u kako bi si počeo sastavljati referentnu listu. No unatoč tome, naši su ‘stručnjaci’ po medijima ispisivali hvalospjeve, svako malo putujući u Austriju po ‘rokovnike i penkale’, vješto prešućujući činjenice.

Poput one da je tijekom jedne demonstracije na jednom austrijskom poligonu, kojoj su nazočili i hrvatski novinari (znam i poimence koji), došlo do incidenta – nezgode, u kojem su ozbiljno ranjeni austrijski vojnici (loše rješenje strojnice na kupoli – povratne eksplozije ozlijedile su posadu). O tome, naravno, nije bilo riječi u medijima. Jebi ga, rokovnici su ipak bili u kožnom uvezu. A i nova Motorola Rizr Z8 je bila baš sexy.

Tako nismo mogli u našim medijima, čiji su novinari, ‘investigativno’ analizirali Gripen na licu mjesta – u Švedskoj, u organizaciji proizvođača/prodavača, pročitati o korupcijskim aferama koje još uvijek drmaju i Brazil i Tajland, i Češku i Južnoafričku republiku (nakon tendera na kojem je Gripen pobijedio).

Nije nigdje bilo niti riječi o Gripenima koji su se srušili, incidentima, a još manje o tome da je jedino ‘vatreno krštenje’ taj zrakoplov imao za vrijeme uvođenja ‘demokracije i ljudskih prava’ u Libiju, gdje je uspješno uništio nekoliko meta – par beduinskih šatora i jednu karavanu na devama.

Da se vratimo našim nesuđenim F 16 Barak.

Prvo, hrvatska strana koja je raspisala tender i odlučila spizditi naših pola milijarde dolara, trebala se na vrijeme informirati – no VOA, MVP i slične organizacije su zacijelo imale drugog, pametnijeg posla.

Drugo, ako ništa, bar je nekom, nadam se, došlo iz dupeta u glavu koliko je našim ‘strateškim partnerima’ zapravo stalo do nas.

I treće – da netko na vlasti ima muda pa da kaže kako ćemo, kad već ne možemo kupiti F 16 Barak, tražiti i ponude za, recimo, KAI T-50 Golden Eagle, PAC JF-17 Thunder/CAC FC-1 Xiaolong, Su-35, Su-30MKK…

Mnijem da bi, u tom slučaju, naši ‘strateški partneri’ ekspresno promijenili odluku i isporučili nam odmah eskadrilu F 16 Barak-a sa svim nadogradnjama, uz akcijski popust. Još bi dobili i komplet kuhinjskih noževa na poklon.

Robert Valdec Foto: fb/Valdec

Komentari

Continue Reading

Društvo

PUTIN OBJAVIO OTVORENI RAT ILUMINATIMA: Ako Soros ikad uđe u Rusiju, nikad više iz nje neće izaći!

Published

on

Rusija je izdala službeno priopćenje da je George Soros tražen “živ ili mrtav”, navodeći da su i on i njegova organizacija “prijetnja za rusku nacionalnu sigurnost.”

Sorošu je zabranjen ulazak u Rusiju još od prošle godine, kada se saznalo da je on pomogao uništenje ruske ekonomije u ranim ’90 -im, izvještava Veteranstoday.com, a prenosi Webtribune.

Još prije šest godina objavljeno je:

“Prva stvar koju trebate znati o “Goldman Sachs” je da je to najmoćnija investicijska banka na svijetu, da je svuda, da je to veliki vampir koji sisa lice čovječanstva i nemilosrdno dosipa svoj lijevak krvi koji miriše na novac.”

“U stvari, povijest nedavne financijske krize potpisana je od strane ove banke i njenih pitomaca.”

Soros je kao ova banka. Fil Butler kaže: “George Soros je zamijesio svaku političku pitu koja postoji. Ako postoji kriza na svijetu, sigurna je oklada da on ima udjela u tome. “

Može se reći da su Soros i Goldman Sachs ideološki pripadnici istog bratstva. Njihova strategija je malo drugačija, ali je krajnji rezultat uništenje života putem ekonomskog sustava (bilo da je u pitanju kapitalizam ili socijalizam) i politička manipulacija.

Soros misli da je nepobjediv. Misli da može kretati u politici cijele planete u nekoliko treptaja oka i da nitko ne može mu kaže da prestane. On je tvorac financijske alkemije. Smatra da može ubiti političku stabilnost Europe i Amerike bez izazova.

Soros je star, ali nije zastario. Njegova organizacija je nedavno razotkrivena u obavljanju tajnih operacija osmišljenih da destabiliziraju Rusiju. Povodom toga zanimljiv je citat procurio iz dosjea “Soros fondacije”:

“Naš interes je da se uključimo u aktivnosti ruskih pokreta koji se bore protiv tradicionalnih vrijednosti. Ali imenovanje naše strane je problematično: mi smo u poslu kanaliziranja novca u drugim zemljama u političke svrhe. “

Sada se vidi pravo lice Soroša. Sve te priče o pomaganju sirijskim izbjeglicama, o spašavanju Ukrajine, o “građanskim pravima” i uvođenju “demokracije” u Rusiju su samo dimna zavjesa.

Prema Butleru, sve je to infekcija Soroša. Soros želi uništiti rusku tradicionalnu obitelj. On želi da Rusija bude kao zoološki vrt, a “demokracija” je termin kojim obmanjuje mase.

Soros je u veljači 2015.godine napisao da je “Putin veća prijetnja postojanju Europe od ISIS-a” i takvim izjavama je samo otpočeo svoj đavolji plan.

“Čelnici SAD-a i EU griješe kad misle da je Rusija potencijalni saveznik u borbi protiv islamske države. Dokazi ih osporavaju. Putinov cilj poticanje razgradnje EU, a najbolji način da to postigne je da poplavi Europu sirijskim izbjeglicama. “

“Ruski avioni su bombardirali civilno stanovništvo u južnoj Siriji i natjerali ih da pobjegnu u Jordan i Libanon. Sada je u pustinji 20 tisuća sirijskih izbjeglica koje čekaju prijam u Jordan. “

A dokazi ovakvih tvrdnji? Pa, dokazi su u samom Sorošu. Ono što on kaže je dovoljno. Nema potrebe za istragama. Soros je alfa i omega, početak i kraj. I ako dokazi slučajno ukazuju na nešto drugačije onda moraju biti odbijeni. Ako se Rusija zaista bori protiv terorista onda je takva informacija ipak lažna jer se Soros sa njom ne slaže.

Soros ne shvaća da je ranjiviji nego ikada ranije jer se ne ponaša praktično. Teži da dopuni ideološke dogme i zanemaruje istinu.

Vjerojatno je istina da je Soros protiv izraelskog režima, ali ono što on daje to s druge strane uzima.

Svidjelo se to njemu ili ne, Soros neizravno podupire izraelske zločine time što podržava organizacije za rušenje Asada. Ako zaista želi učiniti nešto dobro onda bi se trudio da stvari popravi a ne da podržava zločinačke ideologije koje vode uništavanju.

Soros je agent novog svjetskog poretka.

Rusiji je očito bilo dosta ovog čovjeka i na kraju su mu zabranili pristup državi. Soroša i njegovu subverzivnu organizaciju označili su kao “prijetnju nacionalnoj sigurnosti.”

“Soroš je špekulant i samoproglašeni filantrop, a njegove malverzacije oslobođene od poreza su sastavni dio ratne mašinerije” – riječi su Williama Engdahla.

On je očito u pravu. Ali Rusija je više nego spremna odstraniti Soroša. Ako se ikad Soros ohrabri ući u Rusiju, nikada više iz nje neće izaći.

Rusija potresa same temelje novog svjetskog poretka i političkog sotonizma.

Veteranstoday.com | Webtribune.rs | Croative.net

Komentari

Continue Reading

Facebook

Popularno