Connect with us

Istaknuto

NEKI NOVI STANARI

Published

on

Sve mi se nekako čini da se sve više i više zavlačimo i zatvaramo u svoje domove. Nekada je dom bio mjesto gdje bi se dolazilo na počinak, a svaki slobodan trenutak bi se koristio za šetnju, izlete, đir, balote, kino, utakmice … Danas su izlasci sve rijeđi i mi se sve više zatvaramo u odnosu prema izvanjskom svijetu. Nije naš dom više kula nego je postao prava tvrđava.

Čak i kada nam se pruži neka zanimljiva prigoda izaći vani mi to rijetko upražnjavamo. Malo smo izgubili naviku izlaženja ali uglavnom nije nas ni briga.

Sve svoje zabave, sve svoje fešte, sve svoje igre i proslave održavamo iza svoja četiri zida. Okružili smo se silnom količinom moderne tehnologije koja nas zabavlja (ili se to nama barem tako pričinja) a brzi internet nas je definitivno odvikao od izlazaka.

Ono vrijeme koje smo nekada provodili na Rivi, Pjaci, ispred kuće, „na zidiću“, sada provodimo ispred monitora, na Facebooku ili na „chatu“.

Danas se naš svijet sastoji od dvije različite polovice. Nalik je jabuci koju smo presjekli sjekirom. Jedna polovica je naš posao ili škola ili bilo koji oblik djelatnosti kojeg moramo obavljati, a druga polovica je ono što smo slobodni činiti, a to danas uglavnom činimo kod kuće.

Temeljem ovoga poslovna logika govori da je isplatljivije ulagati u on-line videoteke nego u kina, u dostavu hrane nego u restorane, u prodaju putem interneta nego u trgovačke centre.

Sa svih strana nas obasipaju porukama: „Uredite svoj dom! Opremite svoj dom! Održavajte svoj dom! Uživajte u svome domu! Brinite o svojem domu!“

Vaš dom otkriva tko ste i što biste željeli biti. Najprije, uredite svoj dom po svojoj slici i prilici, a onda vam vaš dom uzvrati uslugu i vi sve više postajete nalik svome domu. Vi posjedujete svoj dom, a vaš dom posjeduje vas.

Posjedovati svoj dom početna je točka svakoga od nas. Ali nije sve u posjedovanju doma. U životu postoje stvari koje su važnije od posjedovanja vlastitog doma.

novistanariAli što ako vam kažem da je bitnije postati dom nego imati dom?

Naš dom nisu samo četiri zida koja nas okružuju.

Postoji dom koji se nalazi u svakome od nas.

Možda smo svjesni njegovog postojanja i zadovoljni smo, ili smo ga možda zanemarili, ne boravimo u njemu, bježimo iz njega.

Možda se je netko neželjen uselio u njega.

Možda bi se trebali zamisliti i zabrinuti tko to boravi u našem unutarnjem domu.

Ili nas nije briga?

Jedan od razloga zašto je bitan naš unutarnji dom jest taj da Bog želi biti naš gost.

Sjetite se obećanja kojeg je Isus dao na Posljednjoj Večeri koje čitamo u današnjem Evanđelju: “Ako me tko ljubi, čuvat će moju riječ pa će i Otac moj ljubiti njega i k njemu ćemo doći i kod njega se nastaniti.“

Otac i Sin će doći i s njima zajedno, kao i uvijek, doći će i Duh Sveti.

Sveto Trojstvo želi prebivati unutar svakog od nas.

Jesmo li im osigurali smještaj ili za njih u nama nema mjesta?

CIJELO IZLAGANJE MOŽETE ČUTI OVDJE!

Možda je naš unutarnji dom od poda do plafona ispunjen, pretrpan stvarima koje su se godinama nakupljale: brigama, ovisnostima i ljutnjom koje su zatrpale prostor gdje bi Bog trebao biti.

Možda smo svoj unutarnji dom ispunili u cijelosti samim sobom.

Možda smo puni sebe i nismo ostavili prostor za Boga.

Blagoslovljeni koji su prazni.

Kao kršćani trebali bi više raditi na čišćenju nego na punjenju, više na pražnjenju nego na prikupljanju.

Nažalost ovo naše društvo isuviše vodi računa o stjecanju.

Ali Boga ne zanima što smo stekli, što činimo, koliko posjedujemo.

Boga zanima – tko smo.

Bog želi naše društvo, naše prijateljstvo, našu ljubav.

Čudno je to da Bog želi biti naš gost, jednako kao što je čudno da je Isus rođen u Betlehemskoj štalici. Da čudno je ali je istinito. Nama to djeluje čudnim, ta Božja želja, pa se mi njoj opiremo, ignoriramo je, pokušavamo Sveto Trojstvo zadržati na popriličnoj udaljenosti.

Šteta, jer naš unutarnji dom može biti kraljevska palača koja bi mogla ugostiti samog Krista Kralja.

Možda on nama sliči na neku neuglednu sobicu ali Bog baš nju traži za svoj boravak na ovome svijetu.

Ako želimo prihvatiti tog posjetitelja moramo se promijeniti.

Moramo postati Kristu nalik.

Ali opasno je imati Boga za gosta.

On dolazi s ognjem Duhova i sažiže, spaljuje sve ono što se je nagomilalo u nama i što je zatrpalo naš unutarnji dom.

Spaljuje svo to smeće ovoga svijeta koje nas iz dana u dan ubija svojim smradom.

Bog stvara svoj prostor u nama, u našem domu, prostor ne samo za svoju božansku neizmjernost, nego i za sve Božje prijatelje, prostor za sve one koje Bog ljubi, bez obzira voljeli oni njega ili ga ne voljeli.

Kad mi ugostimo Boga u sebi, u svom unutarnjem domu, onda nam je pozdraviti sve te ljude, kako one dobre tako i one loše, koji u Bogu postoje i žive.

Kad mi pozdravimo Boga kao svoga gosta u svome unutarnjem domu onda mi pozdravljamo gomile gladnih, one bezbrojne koje je ovaj svijet odbacio, a koji ga prate u korak.

Jesmo li u stanju biti prijatelj Bogu koji ne pravi razliku između onih koje grli?

Jesmo li u stanju otvoriti širom vrata svojega unutarnjeg doma, ne samo silnom i slavnom Bogu, nego svakome kojeg on prihvaća u svojoj neizmjernoj i bezuvjetnoj ljubavi?

Jesmo li svjesni da je to križ kojeg moramo ponijeti?

Tada će naš unutarnji dom postati ne mjesto u kojem ćemo se zatvoriti i začahuriti i ne način na koji ćemo izbjegavati život i misliti isključivo na sebe, nego će tada naš unutarnji dom postati mali djelić neba, mjesto mira kojeg nam sam Bog daje.

 

Božjeg mira.

 

“Ne gradi novi kat svoga doma.

Radije u njega primi novog stanara.

Primi Krista.”

Ivica Ursić

Komentari

Istaknuto

PRKOSNO IZ TURSKE – Cavusoglu: Tursku neće zaplašiti Trumpove prijetnje

Published

on

Došao je novi, žestoki modgovor iz Turske koja sada izaziva odgovorom Sjedinjenim Državama da se neće dati zastrašiti nakon što ju je američki predsjednik Donald Trump upozorio da će biti ekonomski uništena ako napadne kurdske snage u Siriji.

Turski ministar vanjskih poslova Mevlut Cavusoglu prekorio je Trumpa, kazavši na konferenciji za novinare u ponedjeljak u Ankari da “strateški partneri ne komuniciraju putem Twittera i društvenih medija”.

“Naši kanali su otvoreni”, rekao je, dodajući da je Trump dva puta nazvao turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana kako bi razgovarali o koordinaciji povlačenja američkih snaga iz Sirije.

Sjedinjene Države će “uništiti Tursku ako napadne Kurde“, napisao je Trump na Twitteru u nedjelju, predloživši da se uspostavi “sigurna zona široke 20 milja (32 km)”.

„Isto tako, ne želim da Kurdi izazivaju Tursku. Rusija, Iran i Sirija će imati najveću korist od dugoročne američke politike uništavanja DAEŠ-a u Siriji — prirodnih neprijatelja. I mi imamo koristi, ali sada je vrijeme da dovedemo naše trupe kući. Zaustavite beskrajne ratove!“, istakao je Trump tada u svom tweetu.

Trump je u prosincu najavio da će povući svoje postrojbe iz Sirije, proglasivši rat s Islamskom državom završenim.

“Prijetiti Turskoj ekonomski ne vodi nikamo”, rekao je Cavusoglu, podsjetivši da je upravo Erdogan prvi predložio uspostavu sigurne zone.

Erdoganov glasnogovornik Ibrahim Kalin poručio je da teroristi ne mogu biti partneri i saveznici.

“Turska očekuje od SAD-a da poštuje naše strateško partnerstvo i ne želi da teroristička propaganda na njega baci sjenu.”

Naglasio je da ne postoji razlika između Islamske države, Kurdistanske radničke stranke i sirijskih Kurda. “Nastavit ćemo se boriti protiv svih njih”, poručio je putem Twittera.

Sirijski Kurdi bili su najučinkovitiji američki saveznici u borbi protiv Islamske države.

Erdogan je prošli mjesec odgodio planiranu vojnu ofenzivu na sjevernu Siriju, ali i upozorio da to neće biti unedogled.

Komentari

Continue Reading

Istaknuto

“Dostajala je jedna jedina Marijina suza” da bi zloduhova moć okopnila…

Published

on

“OBRED” knjiga/film o egzorcizmu     Služba egzorcizma iznimno je važna i potrebna služba u Katoličkoj Crkvi, ali je iz raznih razloga pomalo zanemarivana zadnjih stotinjak godina. Iz tih, kao i drugih jednako važnih povoda, naš portal će u nekoliko nastavaka objaviti najupečatljivije dijelove knjige “Obred” američkog novinara Matta Baglija. Riječ je o istinitoj priči koju je novinar zabilježio i čiji je glavni lik američki svećenik Gary Thomas (inače hrvatskog podrijetla, njegov djed je u SAD došao iz područja Baćinskih jezera i promijenio prezime Tomić) koji je ispričao svoj duhovni put od svećenika skeptičnog prema egzorcizmu do glavnog egzorcista u jednoj kalifornijskoj biskupiji. (više…)

Komentari

Continue Reading

Istaknuto

Sezona račvastih jezika

Published

on

Nedavno je Tomislav Jonjić u ”Bujici” iznio zanimljivu opasku. Rekao je, otprilike, da sama pojava Zlatka Hasanbegovića djeluje na samozvane antifašiste baš kao svračići na guju nevjestu iz Šume Striborove. Ne mogu se suspregnuti i ne odati se, nego moraju isplaziti račvasti jezik i tako otkriti svoju zmijsku narav.

Da ništa drugo korisno nije učinio Hasanbegoviću bi već i zbog toga bilo zajamčeno ugledno mjesto u suvremenoj hrvatskoj politici. Otkako se pojavio na hrvatskoj političkoj sceni, Hasanbegović na sebe privlači toliku količinu mržnje pseudolijevih i projugoslavenskih snaga da na temelju toga možemo pouzdano ustvrditi da je riječ o iznimnom političaru i domoljubu.

Kukavni prebjeg u Bandićev tabor, stanoviti Polovanec, pokušao je izgovor za bijednu izdaju opozicije pronaći u Hasanbegovićevu prezimenu. Kao, Hasanbegovićevo prezime nije zagrebačko! Hvala Bogu da Bandićevo jest. No, treba biti pošten i dodati da tzv. Bandićeva opozicija nije ništa drugo ni zaslužila nego da bude izdana. Jer ne izdati Anku Mrak i Gordana Marasa – to nije ništa drugo do izdaja zdrave pameti i dobrog ukusa. Ali pustimo sad to, vratimo se Hasanbegoviću i račvastim jezicima. Na Polovanca se nadovezao Beljak pokušavajući galamom i bezobrazlukom nekako zabašuriti činjenicu da upravo tajnik njegove stranke, Ilija Ćorić, održao Bandića na vlasti u Zagrebu.

Beljak na svom profilu piše: ”… a Hasanbegović je, uz Kusturicu jedan od važnijih izdajnika bošnjačkog naroda. I jedan od važnijih učenika i sljedbenika Luburića i Pavelića, samo je prevelika kukavica da to javno i prizna. Efendija Hasanbegović je obični domaći izdajnik, kriptonacist i lažov.” Nepatvoreni govor ljubavi, to ni Glavašević i Matić ne mogu nadmašiti! Međutim, ne piše stručnjak za autoradije u afektu, to ne. Štoviše, svaka je riječ pomno odvagana. Paralela s Kusturicom, nepriznavanja Hasanbegoviću prava na hrvatski identitet, ubacivanje u priču Luburića i Pavelića, domaćih izdajnika i nacista, kao i nazivanje Hasanbegovića efendijom – sve je to sračunati da Hasanbegovića što više uvrijedi, obezvrijedi i, nada se Beljak, omrzne u očima običnih Hrvata. Jer Beljak, vodeći se valjda vlastitim primitivizmom i mržnjom prema onima koji drukčije misle, misli da su Hrvati zadrti klerofašisti koji ne mogu prihvatiti da Hrvat može biti i islamske vjeroispovijesti.

Ovaj model ocrnjivanja Hasanbegovića lažni antifašisti perpetuiraju otkako se Hasanbegović pojavio na političkoj sceni. Tomić ga je zvao ”retardom i balijom”, Hajdaš Dončić poturicom, Frljić ga je u kazališnoj predstavi prikazao kao svinju itd. Iz toga se mogu iščitati dvije stvari: da tzv. antifašisti nisu antifašisti nego jugonacionalisti i da su Hrvati islamske vjeroispovijesti označeni kao meta prema kojoj se ne smije imati nikakvog obzira jer su smetnja obnovi Jugoslavije u bilo kojoj varijanti. Polovanec, Beljak i slični instinktivno osjećaju koga i kako treba napadati da bi se sebi priskrbio glas naprednjaka, antifašista, urbanog dečka.

No, ne brinu mene toliko šovinistički ispadi drugorazrednih političara ni govnom ovjenčanih pjesnika koliko sve češće strjelice odapete na Hasanbegovića i NHR i na desnim portalima. Nekako tu njušim HDZ-ov agitprop, cijele kohorte na baš bistrih trolova, svrha kojih je upornim ponavljanjem floskula o ”Hasinoj” nejasnoći i neodređenosti glede statusa Hrvata u BiH posijati nemir i nepovjerenje u biračko tijelo sklono kroatocentričnim političkim opcijama. Ako se odnosi s Bošnjacima nastave komplicirati, a svi su izgledi da hoće, to će se zabijanje klina između hrvatskih birača i sve omiljenijeg Hasanbegovića nastaviti još žešće nego dosada. Žalosno bi bilo ako bi Tomiću, Frljiću, Beljku i sličnima uspjela provokacija.

Uostalom, da bi Hrvatska uistinu mogla pomoći Hrvatima u BiH, nužno je da prethodno pomogne sama sebi, to jest da provede barem simboličnu lustraciju i riješi se ”partijskog nasljeđa”. Ta ”partijska” mreža, čini se, uspješno prelazi stranačke granice i još uvijek funkcionira kao jedina istinska vlast u zemlji. Hasanbegovićeva uloga u toj poželjnoj tranziciji, kako sada stvari stoje, mogla bi biti vrlo važna. Ako ništa drugo, ono barem da prikrivene zmije pokažu svoj račvasti jezik.

Damir Pešorda

Komentari

Continue Reading

Facebook

Popularno