Connect with us

B. Karlo

Ne uzbuđujte se: ono što Spiegel i drugi zapadni lažljivi korporativni mediji pišu o Praljku i Hrvatima je značajno koliko i toaletni papir sa kojim ste …!

Published

on

Presuda šestorici bosanskohercegovačkih Hrvata i tragična smrt generala Praljka, šokirali su mnoge Hrvate i razbili i zadnju iluziju o pravičnosti haškog suda. Hladna činjenica, da su tom presudom Hrvatska i Hrvati faktički optuženi za agresiju na BiH, dok je Srbija izuzeta od svake odgovornosti u toj državi,  djelimično je otrijeznila čak i pojedine  ljevičare koji su dotada bezgranično vjerovali u taj sud.

Tako su i čak i u pojedinim lijevim medijima kritički ocjenili, da Haški sud nije bio objektivan i da nije doprinio stabilnosti i pomirenju u takozvanij regiji. Najpodmukliji kao i obično, bio je portal Index, koji se odmah nekoliko minuta nakon objave presude, otvoreno naslađivao i rugao. Index se daleko najviše od sviju raspisao o “zločinačkom poduhvatu”. I Index je i najviše sa velikom revnošću skupljao negativne  komentare zapadanih korporativnih medija o tome i objavio ih.

Ljudima treba biti jasno kako to sve ide. Njemački, američki, francuski, britanski i drugi glavni zapadni mediji, jako malo i rijetko izvješćuju o Hrvatskoj i ne znaju puno o njoj. Većina od njih uopće nemaju vlastite dopisnike u Hrvatskoj.  A kada izvješćuju,  to su većinom neki negativni događaji, kao naprimjer kažnjavanje Joe Šimunića ili “svastika” na poljudskom stadionu, prije nekoliko godina. Negativne informacije o Hrvatskoj,  ti zapadni mediji dobivaju većinom od njihovih istomišljenika i pajdaša iz Hrvatske; brojnih Sorosevih NGO-ova kao Documenta, Antifašistička liga, Babe i mnogi drugi i domaćih korporativnih medija kao Index.  Ti zapadni korporativni mediji, odlično su umreženi sa orjunško-sorosevom ekipom u Hrvatskoj.

Presstitute: Kad domaći medijski bogalji  kite korporativne medije s ‘ugledni’…

Kada Index, Jutarnji i drugi domaći korporativni mediji prenose neke komentare iz zapadnih medija, uvijek kite te medije sa onim atributom: “ugledni”: ugledni New York Times, ugledni Spiegel, ugledni CNN, ugledni ovaj, ugledni onaj. To “ugledni” možete objesiti mačku o rep. Kurve su uglednije od tih medija. Jer ti zapadni mediji su bezskrupulozni, manipulativni, podmukli, lažjivi. Što se naročito pokazalo u zadnjih nekoliko godina, u izvješćima tih medija o ratu u Siriji, kada su otvoreno navijali za ISIL, a predsjednika Asada nazivali despotom, diktatorom i ratnim zločincem.  Poznati američki kritičar SAD-a, Zapada i globalizacije, Paul Craig Roberts nazive te zapadne medije “presstitutke”. Tu kovanicu Roberts je sastavio  od riječi press=tisak i prostituka=kurva, dakle “prestitutke”, prosto rečeno, su medijske kurve. Trump te medije također stalno naziva lažovima i prevarantima, koji produciraju “fake news” (lažne vijesti), jer ti mediji u službi “duboke države”, neprestano vode rat protiv njega. I veliki broj stanovnika u samim tim državama, u SAD-u, Njemačkoj, Velikoj Britaniji, itd., ne vjeruje tim medijima i smatra ih lažovima, dakle ni Hrvati im ne trebaju vjerovati.
Postoji ta neka naivna, slijepa vjera mnogih Hrvata u poštenje Zapada, njegovih institucija i njegovih medija. Ili kako je to rekao Nino Raspudić, problem je u tom “našem kolonijalnom mentalitetu”

Orbanu ovo ne smeta i ostaje čvrsto na politici obrane mađarskih interesa od diktata globalista iz Bruxellesa

Kao  poznavatelj tih zapadnih korporativnih medija, kažem: ne uzbuđujte te se zbog toga što oni pišu i izvješćuju.
Protiv Mađarske i Orbanove vlade, ti  mediji  vode rat neprestano, više od 6 godina i blate i pljuju Mađarsku i Mađare, na najgori način. Orban despot, Mađarska dikatura, tamo vladaju zatucanost, netolerancija, ekstremizam, rasizam, fašizam… i sve najgore. Taj  sustav negativne propagande o Mađarskoj i o Hrvatskoj je isti: Soroseva mreža iz Mađarske usko surađuje sa tim korporativnim medijima sa Zapada i dostavlja im negativne informacije iz Mađarske, isto to radi i Soroseva mreža iz Hrvatske i dostavlja informacije o Hrvatskoj. Ali Mađarima je sve to, na jedno uho ušlo, na drugo izišlo. Orbanova vlada ostaje čvrsto na svojoj politici obrane mađarskih interesa od diktata globalista iz Bruxellesa.

Ali tko su medijski propagandisti (lügenpresse) – Spiegel predstavlja anti-njemačku globalističku elitu

Da se malo pozabavimo, sa nekoliko tih medija, čija je izvješća prenio Index. Najprije je prenio dijelove komentara njemačkog Spiegela pod naslovom: “Nijemci se čude, Hrvatska tuguje zbog ratnog zločinca!?”
Prvo nešto o samom Spiegelu. Spiegel naravno nisu “Nijemci”, i Spiegel ne predstvalja Nijemce, već Spiegel predstavlja antinjemačku globalističku elitu.
Der Spiegel, lijevo-liberalni tjednik, pripada najpodmuklijim i najlažljivijim njemačkim glavnim medijima, U njemačkoj javnosti, te se medije naziva “lažljivi tisak”  (lügenpresse). Prema reprezentativnoj anketi od prošle godine u Njemačkoj, čak polovica Nijemaca smatra da je taj izraz, “lažljivi tisak”  sasvim opravdan. Spiegel je osnovan 1947. godine i kao i svi ostali poslijeratni njemački mediji, morao je najprije dobiti dozvolu za tiskanje i izlaženje od Amerikanaca i Britanaca, koji su tada vladali sa poraženom Njemačkom. Antifašisti sa Indexa vjerojatno ne znaju da je u prvoj redakciji Spiegela nakon osnivanja 1947. bilo i bivših nacista, kao Horst Manecke.
Sedamdestih godina Spiegel je podržavao radikalni šezdestosmaški pokret. Danas je Spiegel formalno još uvijek lijevo-liberalni, ali ustvari neoliberalni, globalistički i korporativni medij i spada među najveće propagandiste za novi svjetski poredak. Redovito napada Putina, Orbana, Trumpa, poljsku konzervativnu vladu, Asada i sva ostala smetala, koja se suprostavljaju zapadnoj globalističkoj agendi.

Spiegelova besramna laž o rušenju zrakoplova i – nikome ništa!

Prije 3 godine, Spiegel je napravio jednu od najbesramnijh i najbeskrupoloznijih kampanji u povijesti njemačkog i uopće zapadnog  novinarstva. Bez ikakvih dokaza, optužio je Putina i Rusiju za rušenje malezijskog putničkog zrakoplova MH17 u istočnoj Ukrajini u srpnju 2014. Okolnosti rušenja tog zrakoplova nisu ni do danas razjašnjene. Na naslovnoj stranici svog tiskovnog izdanja, Spiegel je objavio slike 50 žrtava iz tog zrakoplova MH17 i veliki naslov u sredini “Zaustavite Putina sad!” U članku o padu zrakoplova u tom izdanju, Spiegel je faktički huškao na rat protiv Rusije!

>> Evo tko vlada svim američkim i njemačkim glavnim medijima

Inače slike tih žrtava uzete su sa interneta, ne pitavši njihove obitelji  za dopuštenje da ih objavi. To ratnohuškačka propaganda, šokirala je tada i mnoge vlastite čitatelje i pretplatnike. Čak je reagiralo i “Njemačko vijeće za medije”, kritiziralo redakciju Spiegela  i izreklo joj javnu opomenu. U sirijskom ratu, Spiegel je zadnjih godina podržavao “sirijske pobunjenike”, glavosječe Al Nusre, Al Kaide i ISIL-a, protiv “diktatora” Asada, Isto kao i Spiegelovi pajdaši sa Indexa, čiji je “specijalist”  Petar Stošić, zvani “Jihadi Perica”,  u brojnim člancima Indexa navijao za te koljače i napadao Asada. Vrhunac te nemoralne propagande Spiegela bio je članak, objavljen prije nešto više od godinu dana, u vrijeme kada je sirijski grad Alep, bio još pod kontrolom ISIL-ovaca i potpuno okružen od strane postrojbi sirijske armije predsjednika Asada.  ISIL-ovci i Al Nusra su tada bili pred porazom i bilo je samo pitanje dana, kada će sirijska armija ući u Alep i osloboditi ga.  Spiegel se zabrinuo za sudbinu glavosječa i objavio članak u kojem je otvoreno navijao za njih, da će možda ipak uspjeti probiti obruč Asadove vojske i uspjeti se spasiti. Besraman članak pod naslovom: “Islamisti su jedina nada za Alep”  ili ovdje.

Ne treba posebno isticati da je Spiegel u zadnje 2 godine držao stranu Merkelici i podržavao dovlačenje milijun i pol arapskih migranata i da Spiegel bez prestanka napada sve one u Njemačkoj, koji se suprostavljaju toj migraciji i naziva ih ekstremistima i “mračnim Nijemcima” (Dunkeldeutsche).

Tko su Sorosevi plaćenici koji pljuju po Hrvatskoj

Sada nešto o tom Spiegelovom članku pod  naslovom: “Slobodan Praljak: Hrvatska slavi ratnog zločinca nakon samoubojstva.” Autor članka je Keno Verseck. Verseck je Sorosev plaćenik  i poznati lažovčina na kvadrat. Na mnogim njemačkim neovisnim kritičnim portalima, Verseckovo ime je u vrhu ljestvice najgorih propagandista. Verseck je “stručnjak” Spiegela za jugoistočnu i istočnu Europu. On radi i za Sorosev portal Ostpol. Portal koji se bavi pitanjima jugoistočne Europe. Iza portala Ostpol, stoji takozvana medijska nevladina organizacija (Medien-NGO), N-ost. To piše na na naslovnoj stranici portala Ostpol, dolje u desnom kutu, gdje se nalazi poveznica za portal N-ost. “Ostpol se producira od strabe N-ost-a.” 

Na portalu N-ost,  prikazan je tim novinara i suradnika N-Osta, sa imenima i slikama svakog novinara. Među tim  novinarima je i Krsto Lazarević, Srbin sa njemačkom putovnicom, koji je po njemačkim medijima širio srpsku, Vučićevu istinu o ratu u BiH. Lazarević je pisao da uzrok rata u BiH, zapravo nije bila srpska agresija, već da su rat izazvali krvoločni mudžahedini koji su 1992. Srbima u istočnoj Bosni odsjecali glave i Srbi su se samo branili. Na portalu se vidi, tko stoji iza NGO-a N-ost. Ispod naslova “förderer und auftraggeber” (promicatelji i nalogodavci), prikazani su logovi organizacija koje financiraju i podržavaju N-ost. Tu su između ostalih;  Soroseva zaklada “Otvoreno društvo” i zloglasni  NED. Pa onda; “Erste Stiftung”, Robert-Bosch-Stiftung i Zeit-Stiftung. Pa onda; njemačka ministarstvo za vanjske poslove i  za gospodarsku suradnju i razvoj Merkeličine vlade, a tu je i OESS (Organizacija za europsku sigurnost i surdanju). Ovo ne treba nikoga čuditi jer je OESS, kao i sve ostale međunarodne organizacije, također pod kontrolom globalističke korporatvne elite. OESS se nalazi i na listi donatora Pusićevog i Teršeličkinog NGO-a,  Documenta i dženderskog NGO-a kinseyevog lobija u Hrvatskoj, CESI.   NED (Nacionalna zaklada za demokraciju) je američka polu-državna organizacija, ispostava CIA-e i cionističkih “neokonzervativaca”. NED financiraju djelimično američki kongres, a djelimčno Soros i drugi američki oligarsi. Kako kaže drugi poznati kritičar  globalizacije, William F. Engdahl , NED je zajedno za Sorosevom zakladom, bio upleten u skoro svaku “obojenu revoluciju” u svijetu u zadnjih 15-ak godina, posebno u takozvanom “arapskom proljeću”. Erste Stiftung je zaklada austrijske banke Erste, koja promiče i rodnu i gay ideologijuRobert-Bosch-Stiftung je njemačka zaklada koju je osnovao poznati industrijalac i mason Robert Bosch i ova zaklada je zajedno sa Sorosem uključena u financiranje Documenta i brojnih drugih NGO-ova u regiji i širom istočne Europe.  Zeit-Stiftung Gerd Bucerius und Ebelin je zaklada njemačkog lijevo-liberalnog korporativnog tjednika Die Zeit.

Evo tko kontrolira medije u Njemačkoj…

Verseck  u svojim  propagandnim člancima o istočnoj Europi, stalno napada Putina, Orbana, mađarsku vladu i Kaczinskoga i poljsku vladu. Jer svi oni prkose briselskoj eliti i Sorosu. Verseck je lani u  članku na portalu Spiegela, napao Mađarsku, Češku, Makedoniju i druge istočnoeuropske države, zato što su one pokrenule kampanju protiv  Sorosa i njegovih brojnih NGO-ova u svim državama istočne Europe. On je u tom članku  branio i hvalio svog gazdu Sorosa, i optužio Mađarsku i druge države u istočnoj Europi da kampanjom protiv Sorosa namjerno potiču antisemitizam i da je razlog kritike na Sorosa u istočnoj Europi, samo mržnja prema židovima
Isti članka Versecka objavljen je i na portalu Ostpol.  Međutim  oko 80% čitatelja na portalu Spiegela, u svojim komentarima na forumu bili su protiv mišljenja Versecka i rekli, da Soros nije takav humanist i dobročinitelj kakvim ga prikazuje Verseck, već da radi nezakonite rabote, da sa svojom mrežom NGO-ova, podkopava demokratski izabrane vlade u Europi i zato te vlade i države imaju potpuno pravo poduzeti mjere protiv njega. Malo kasnije, Spiegel je obrisao mnoge te kritične negativne komentare i ostavio one podobne.

Njemački portal Spiegelkabinett je neovisni blog, koji redovito analizira sve gadosti, podmuklosti i laži koje je zadnjih godina servirao tjednik i portal Spiegel. Tako se ovaj blog pozabavio i sa ovim pamfletom u kojem je Verseck hvalio gazdu Sorosa. 
U članku portala Spiegelkabinett pod naslovom “Der Spiegel u službi Georgea Sorosa i njegovih poslovnih mućki u istočnoj Europi” kaže se između ostaloga:  

Cilj rušenja režima u Ist. Europi da bi se otvorio put za Soroseve pljačkaške pohode na resurse tih država

“Ono što Der Spiegel umiljato naziva (Sorosevi) “projekti za ljudska prva i demokratizaciju”, jesu projekti, koji imaju samo jedan cilj: regime change (promjenu vlasti), da bi se otvorio put za Soroseve pljačkaške pohode na resurse tih država. Pri tomu se stanovništvo ne pita za mišljenje. Kao u stara vremena absolutističkih monarhističkih vladara, Soros uzima sebi pravo, da on jedini zna što je dobro za narodne mase. Kada u Rusiji 80% naroda podržava svog predsjednika Putina, onda Soros i njegove marionete u Rusiji ruski narod naprosto proglase glupim i nesposobnim da sam može odlučiti o svojoj budućnosti”.

O Praljku i Hrvatskoj, zamislite tko – Žarko Puhovski, glavom i bradom

U članku Versecka o Praljku i Hrvatskoj, svoje ocjene dali su Žarko Puhovski i Florian Bieber. Obojica Sorosevi plaćenici kao i Verseck. O Puhovskom ne treba puno trošiti riječi, svi znamo da od same nezavisnosti Hrvatske, provodi antihrvatsku propagandu.  Florian Bieber je austrijski povjesničar i politolog sa Sveučilišta Graz. Također “stručnjak” za jugostočnu Europu  iz Soroseve radionice. Bieber je studirao u SAD-u i na  poznatom privatnom  Sorosevom”Srednjoeuropskom sveučilištu” (CEU) u Budimpešti. Protiv kojega je Orbanova vlada ove godine pokrenula postupak za zabranu, što je odmah izazvalo uobičajenu dreku u Bruxellesu. CEU je jedna vrsta “partijske škole” u kojoj se dresiraju Sorosevi kadrovi za globalistčku elitu, koji onda nakon školovanja budu raspoređeni po svim državama istočne Europe, u  NGO-ovima, u raznim drugim organizacijama, u medijima, kulturnim institucijama, na sveučilištima. Tako se stalno širi i obnavlja gusta Soroseva mreža, da bi  se u svakoj državi propagandom utjecalo na javno mišljenje. Tako svaka država u istočnoj Europi ima svoje Puhovske, Dejane Joviće i Tvrtke Jakovine. Bieber je jedna vrsta austrijskog Tvrtka Jakovine. Jakovina je također Sorosevo dijete, također je studirao na Sorosevom sveučilištu CEU. On se  sa time nedavno hvalio u Jutarnjem listu i rekao da je ponosan što mu je Soros omogućio karijeru.

Index i još neki drugi lijevi hrvatski mediji, također su udarili na sva zvona i članak iz The Guardiana: “Plenković je prvi europski vođa koji je podržao ratnog zločinca”. The Guardian je britanski korporativni lijevo-liberalni list.  The Guardian tu i tamo ponekad objavi pokoji kritički  članak, ali u temeljnim stvarima zastupa agendu globalističke elite; stvaranje jedne korporativne europske države i borbu protiv  svih populista i nacionalista koji stoje na putu sprovođenju te agende. Tko je dao “stručno mišljenje” o Praljku i Hrvatskoj u navedenom članku The Guardiana? Eric Gordy, Tim Judah i Mina Vidaković.

Britanski židovski povjesničar Eric Gordy, također “stručnjak” za jugoistočnu Europu je još jedan od brojnih zapadnih muljatora, koji  godinama vršljaju po prostorima “regije” i prodaju svoju “istinu”. Gordy radi i piše za brojne medije i portale. On piše za elitni korporatuvni portal Opendemocracy, kojega financiraju Soroseva i Rockefellerova zaklada i  još mnoge druge zaklade i organizacije. 

On je pisao i za srpski NGO i portal Peščanik (financiraju ga također Soros i NED), pescanik.net
On je također pisao i za Pupovčeve srpske Novosti
On je prije 5 godina kritizirao oslobađanje Gotovine i Markača i napisao članak pod naslovom: “Danas je dobar dan za zločince.”

Tim Judah, također britanski židov i također “stručnjak” za jugoistočnu Europu i Zapadni Balkan, kolumnist je i dopisnik poznatog korporativnog tjednika The Economist, u vlasništvu Rotschilda. Judah se također godinama mota po ovim prostorima. O  čemu je napisao i nekoliko knjiga. On je i član glavnog odbora organizacije BIRN. BIRN (Balkan Investigative Reporting Network- Balkanska istraživačka izvještačka mreža)  ima zadatak trenirati politički podobne novinare, koji će propagirati antifašizam, regiju, neoliberalizam, multikulturalnost, EU, NATO, rodnu ideologiju i ostalo. BIRN ima svoje podružnice u svim državama  regije, plus još i u Albaniji, Bugarskoj i Rumunjskoj. Tko financira BIRN?  To su između ostalih: NED, Fond braće Rockefeller, BTD, Zaklada Charles Stewart Mott, norveško i nizozemsko ministarstvo za vanjske poslove.

BTD (Balkanska zaklada za demokraciju), koja sufinancira Documenta, Babe, CESI, H-Alter, Gong  i mnoge druge NGO-ove u Hrvatskoj i regiji, je zajednički projekt za povezivanje regije i uspostavljanje “bratstva i jedinstva”. Iza BTD stoje: USAID (državna agencija SAD-a za inozemnu pomoć i razvoj), Rockefellerova podorganizacija GMF (German Marshall Fund of the USA) i  spomenuta Zaklada Charles Stewart Mott. Ovu zakladu osnovao je američki industrijalac i mason C.S. Mott, koji je živio prije više od sto godina kada su živjeli i John D. Rockefeller i Andrew Carengie.  Ova zaklada  je jako aktivna u Hrvatskoj i regiji i također sufinancira Documenta.
Judah surađuje i sa GMF-om , koji je  je također jako aktivan u Hrvatskoj i cijeloj regiji i zajedno sa Sorosem također sufinancira Babe, i mnoge druge antihrvatske NGO-ove. 

Osim za Zapadni Balkan i regiju, Judah se također puno interesira za Ukrajinu i Rusiju, o čemu također puno piše. On je jedan od vodećih britanskih propagandista protiv Putina i Rusije, koji je više puta otvoreno  pozivao da EU i Zapad trebaju voditi oštriju politiku u cilju rušenja Putina sa vlasti.
Mina Vidaković radi za medijsku agenturu “Sense news agency”, koju financira opet ista ekipa: EU, Soros, NED,  zaklada Charles Stewart Mott, te nizozemsko ministarstvo vanjskih poslova. 

Index opet: “Austrijski list: Kolinda skuplja glasove na samoubojstvu ratnog zločinca Praljka”

Taj austrijski list je lijevi dnevni list Der Standard. Također jedna od perjanica lažova za propagandu globalizacije, migracije, multikulturalnosti i novog svjetskog poretka. Vlasnik lista je Oscar Bonner, židov i član skupine Bilderberg, na čijim godišnjim konferencijama redovito sudjeluje. Der Standard  se  u zadnjih nekoliko godina, već više puta istakao svojom anti-hrvatskom propagandom. I to baš najviše iz pera svoje dopisnice iz Zagreba, Adelaid Wölfl, koja je i sada napisala ovaj anti-hrvatski pamflet: “Hrvatska desnica profitirala je od samoubojstva ratnog zločinca Praljka”, koji je prenio Index. Adelaid Wölfl je prije 4 godine pisala protiv navodne fašizacije u Hrvatskoj, protiv Gotovine i zahtjevala da Hrvatska treba ukinuti nacionalističku proslavu Oluje, jer to vrijeđa Srbe. Naravno da su Der Standard i Adelaid Wölfl  također odlično umreženi sa domaćom Sorosevom i orjunaškiom ekipom iz brojnih NGO-ova, i glavnih medija.

Index je još prenio i dijelove članka iz švedskog Aftonbladeta: “Najtiražniji skandinavski list: Hrvatima nije mjesto u EU, oni slave kult zločinca Praljka”.
Švedski list “Aftonbladet” je bulevarski list, žuti tisak, trač novine. Sa tipičnim senzacionalističkim naslovima sa velikim slovima, puno slika i sa malo teksta.  Za svoju glupavu čitateljsku publiku da se ne mora zamarati sa puno čitanja. List ima slično lijevo-liberalno  usmjerenje kao i njihovi pajdaši iz Indexa. Ali lijevi i “antifašistički” “Aftonbladet” je imao mračnu nacističku prošlost. Za vrijeme nacizma cijelih 30-ih godina i cijelog 2 svjetskog rata do 1945. “Aftonbladet” je bio pro-nacistički list, podržavao je njemačke i švedske naciste. Nakon 2. svjetskog rata, kupuje ga  švedski savez sindikata i “Aftonbladet” postaje glasilo švedskih socijalista. Od 2009. list je u vlasništvu velikog norveškog korporativnog medijskog koncerna Schibsted, koji ima novine i druge medije u 29 europskih država.

I na koncu, da to sve ne bude dovoljno, Index je iskopao još i članak izvjesne Marije Latković, “kćeri hrvatskih gastarbajtera”, odrasle u Njemačkoj. Koja je na portalu njemačkog Süddeutsche Zeitung-a, u članku pod naslovom “Ne razumijem više svoju zemlju” napisala da joj Hrvatska postaje sve otuđenija, da se u Hrvati pravdaju sa time, da su Srbi počinili puno više zločina, a Hrvati ne žele uviditi svoje zločine, da je Hrvatska sada još gora nego ranijih godina, da desničari i konzervativci žele vratiti Hrvatsku unatrag, i da su protiv svih onih, koji su drugačijeg mišljenja, protiv stranaca i  homoseksualaca..itd..itd. I krivo joj je što mnogi Hrvati slave Praljka i zato se ona razočarala u Hrvatsku i zato joj je Hrvatska postala tuđa. Članak ove Marije Latković, “poštene Hrvatice”, sa oduševljenjem, su prenijeli i vodeći srpski mediji: Blic i Kurir.  U uvodu tog članka SZ je predstavio Mariju Latković kao svoju autoricu. Onima koji na poznaju medijsku situaciju u Nemačkoj, jedna stvar treba  biti jasna: autor u listu SZ ne može biti svatko. Već samo onaj tko je, ono što bi se reklo, politički podoban. Onaj tko će zastupati agendu globalizacije koju propagira korporativni SZ, onaj tko će hvaliti EU i multikulturalnost, itd. i tko će udarati po Trumpu, Putinu, Orbanu, i svim drugim nacionalistima, desničarima, konzervativcima i kršćanskim fundamentalistima.
Lijevi dnevni list  Süddeutsche Zeitung osnovan je 1945. od strane britanskih vlasti u tadašnjoj poraženoj i okupiranoj Njemačkoj. Süddeutsche Zeitung  je slično kao i Spiegel, lažljivi tisak (lügenpresse), na prvoj crti borbe za globalizaciju i borbe protiv vlastitog njemačkog naroda i svih kritičara Merkeličine politike.  Glavni urednik SZ-a, Stefan Kornelius, umrežen je u vrhove globalističke elite.  kao i svi ostali urednici glavnih medija. Kornelius je član organizacije Atlantikbrücke, koja je glavna njemačka podružnica Rockefellerovog CFR-a (Vijeće za vanjske odnose), stvarne vlade SAD-a u sjeni. Članovi Atlantikbrücke su i Angela Merkel i svi ostali vodeći političari, urednici glavnih medija i mnogi direktori njemačkih tvrki.

Stefan Kornelius i SZ, takodjer na ovoj shemi; a šema; tko kontrolira sve njemačke glavne medije, (uključujući Spiegl i SZ).  Bruno Karlo

Komentari

B. Karlo

Bivša njemačka rukometna zvijezda: U Njemačkoj ne postoji sloboda govora!

Published

on

Stefan Kretzschmar je 90-ih i 2000-ih godina bio najveća njemačka rukometna zvijezda. U javnosti je bio poznat po svom ekscentričnom stilu: različite punkerske frizure, uvijek ofarbana kosa, minđuše i tetovaže. Rođen je i odrastao u bivšoj komunističkoj istočnoj Njemačkoj, DDR-u, u kojoj je njegova majka također bila uspješna rukometašica i reprezentativka te bivše države. Njegova 17-godišnja kći, sada je također rukometašica, tako da se obiteljska tradicija nastavila.

45-godišnji Kretzschmar zadnjih godina radi na privatnoj TV, kao  stručni komentator velikih rukometnih natjecanja, a sada je još i ambasador ovog aktualnog svjetskog prvenstva u rukometu, koje se upravo održava u Njemačkoj i Danskoj.

>> LUEGENPRESSE (Lažljivi mediji): Zbog medijske pristranosti trpe jedino konzervativni dijelovi društva

Kretzschmar je nedavno podosta podigao prašinu u njemačkoj javnosti. U razgovoru za portal T-online, on je  između ostaloga rekao: “Pa koji to sportaš se danas još  usuđuje izraziti svoje političko mišljenje – osim, ako je to mišljenje na liniji mainstream-a, i ako on kaže: mi smo šareni (različiti)! ili “refugees welcome!” (izbjeglice dobrodošli), i tako se ne mora bojati da će reći nešto pogrešno…. Ali, ako netko ima imalo kritičko mišljenje (koje se ne slaže sa mainstreamom), u ovoj ga zemlji, ne smije izreći.”

“…Doduše nitko od nas zbog toga neće otići u zatvor, ako se izjasni kritički, ali mi nemamo slobodu govora u njenom stvarnom smislu. Čim izreknemo svoje kritičko mišljenje o društvu, moramo računati sa represalijama, od strane naših poslodavaca…”

“…Igrači, bilo u rukometu, bilo u nogometu, skoro se uopće ne usuđuju nešto reći. Za svaki pogrešan komentar, dobit će “po gubici”. Nijedan vrhunski sportaš neće se izložiti takvom riziku. Nitko neće dignuti glavu više, nego što mora”.

>> NEVIĐENI skandal u jednoj od najvećih novinskih kuća! Lažirali su vijesti!

Kretzschmar je zbog ovih riječi naravno odmah bio napadnut od strane korporativnih i ljevičarskih medija, među kojima su prednjačili, tjednik Der Spiegel i dnevni list Tageszeitung (TAZ), koji je faktički glasilo stranke Zelenih. A na društvenim mrežama napali su ga i mnogi ljevičari, oni koji po svaki cijenu podržavaju masovnu migraciju i koji na svakom kutu vide fašizam. Upravo Der Spiegel, je jedna od glavnih “perjanica” njemačkih propagandnih mainstream medija , koji je nedavno nehotice dokazao, da  je naziv koji mnogi Nijemci koriste za te medije (luegenpresse-lažljivi tisak) sasvim opravdan. Kada je “ugledni” i više puta nagrađivani novinar  Der Spiegela, Claas Relotious  otkriven kao prevarant i lažov, koji je  lagao sve u šesnaest. Koji je izmislio bezbrojne članake i reportaže. A među tim lažima i izmišljotinama, jedne od i najdrskijih i najgorih, bile su izmišljene izjave  Traute Lafrenz.  Traute Lafrenz , koja danas ima 99 godina, je posljedna još živuća članica organizacije “Bijela ruža”, koja je za vrijeme 2 svjetskog rata u Njemačkoj, pravila politički aktivizam protiv Hitlera i nacista. Relotious je pravio intervju sa njom i u tom intervjuu je kasnije izmislio i nadodao još nekih stvari koje ona uopće nije rekla. Tako je izmislio i slagao  i to da je  Traute Lafrenz  upozorila na opasnost of AFD-a i ostalih “populista”, i da ih je nazvala nacistima.

Međutim nije to tek od jučer, da se u Merkeličnoj Njemačkoj, sve više provodi misaoni totalitarizam i sve više ukida sloboda govora, sloboda na vlastito mišljenje. Represalije od kojima je govorio Kretzschmar, prva je na svojoj koži osjetila bivša televizijska voditejjica Eva Herman i to još prije 11 godina. Kada još nije bilo ni izbjeglica, ni migranata, ni migrantske krize, ni AFD-a, ni ostalih “populista”. Eva Herman bila je preko 20 godina spikerica glavne emisije vijesti na državnoj televiziji ARD, “Tagesschau” i pored toga, još i popularna voditeljica nekih zabavnih emisija. Ali kada je ona 2007/2008. počela kritizirati šezdestosmaški pokret i feministice, i kada im je predbacila da su uništili puno toga u Njemačkoj, da su odgovorni za polagani propast obitelji i društva u Njemačkoj, to je bio kraj njene karijere.

Agresivni ljevičari i feministice izvršili su pravu hajlku na nju i zahtjevali od njenog poslodavaca, televizije ARD, da joj dadne otkaz. I ona je dobila otkaz. I ne samo to, već su je tretirali kao gubom zaraženu izopćenicu. Napali su je i popljuvali da je “reakcionarna” ili čak da širi nacističke ideje, jer propagira obitelj i djecu. Njena egzistencija je  potpuno uništena, imala je privatnu ovrhu i skoro sve izgubila. Od tada pa do danas joj je zabranjen svaki pristup u glavne medije. Ta hajka protiv Eve Herman bila je tako odvratna, da su čak i neki njeni dotada bliski prijatelji, od nje okrenuli leđa. I to ponajviše iz oportunizma i iz straha, da i oni ne bi bili optuženi,  samo zbog toga što su joj prijatelji. Dakle, kada jedna poznata i popularna osoba,   može doživjeti tako nešto i sa represalijama biti potpuno uništena, onda svatko može zamisliti, što će se desiti nekom običnom čovjeku, koji nije tako poznata javna osoba, a koji  se javno usudi kritizirati mainstream mišljenje i Merkeličnu vladu ili javno podržati AFD ili neku drugu “populističku” stranku.

Takvih slučajeva je bilo na pretek zadnjih godina, da ljudi odmah gube posao zbog izražavanja vlastitog kritičkog mišljenja, ili ako javno kažu da su simpatizeri ili članovi AFD-a. A i protiv poznatih političara AFD-a se vodi hajka. Na sve strane. Na primjer; hotel otkaziva rezervaciju političaru AFD-a, samo zbog toga jer je član AFD-a.  Ili,  čelnika AFD-a, Alexandra Gaulanda  (koji ima 75 godina), lani su agresivni ljevičari  presreli nasred ulice, galamili i prijetli mu,  a djetetu jednog drugog političara AFD-a nije dopušteno da se upiše u uglednu školu Waldorf, samo zato što mu je otac u AFD-u. Takvih i mogih drugih slučajeva represalija ima na pretek. Sve to služi da se javnost i narod stalno drže u strahu, da ne bude pobune protiv Merkeličine politike. A vrhunac je bio nedavna najava njemačkog Ureda za zaštitu ustavnog poretka, da se stranku AFD stavi pod prismotru, jer  ona eto navodno ugrožava demokraciju i ustavni poredak u Njemačkoj.

Dok na drugoj strani radikalne islamske organizacije, razne vehabije i salafisti, po Njemačkoj rade što hoće. A da ne govorimo o arapskim obiteljskim mafijaškim klanovima, koji u svojim rukama drže cijele gradske četvrti u pojedinim velikim njemačkim gradovima, kao u Berlinu. Napokon te “represalije”,  o kojima je govorio Kretzschmar, pogodile su i samog bivšeg predsjednika ovoga Ureda za zaštitu ustavnog poretka, Hansa-Georga Maasena. Kako sam spomenuo u ranijim izvješćima,  Maasenov grijeh je bio taj, što je jesenas raskrinkao laži Merkeličine vlade i lažljivih mainstream medija o navodnoj “hajci na migrante”, za vrijeme prosvjeda njemačkih građana u Chemnitzu. Čiji je povod bilo brutalno ubojstvo 35-godišnjeg Daniela H., od strane Merkeličnih migranata.

Maasen je više puta jasno rekao, da nije bilo nikakve hajke na migrante i da su to bile “fake news” od strane Antife. I Maasen je  rekao još i to da u Njmeačkoj postoji problem lijevog ekstremizma, da u njemačkom SPD-u postoji lijeve ekstremno krilo i da ga SPD tolerira. I zato je Maasen dobio otkaz i uklonjen je sa mjesta predsjednika Ureda za zaštitu ustavnog poretka. Dakle i jedan visoki državni službenik, ako i on “talasa”, ako izrazi svoje vlastito kritičko mišljenje, koje se ne slaže, sa onim jedino dopuštenim službnim  mišljenjejm. koje je odozgo naredila Merkeličina vlada, i on će doživjeti takve represalije. 

Međutim,  ne samo represalije, kao otkaz na poslu, uskraćivanje javnih usluga  i slično, već svatko onaj koji se izražava kritički, sada treba računati i sa tjelesnim nasiljem, što je pokazao nedavni slučaj mučkog  napada, trojice maskiranih napadača na zastupnika AFD-a Franka Magnitza u Bremenu. Magnitz se ranije oštro kritički izražavao o Merkeličnij politici i masovnij migraciji i zato je i doslovce, u pravom smislu riječi, “dobio po gubici”. Njega su i lijevi političari  iz Zelenih i SPD-a, nazivali nacistom, i sada su vjerojatno “nestašni dečki” iz Antife, izvršili ovaj napad na njega i pretukli ga.  Batinaši iz Antife, koji odavno igraju ulogu, faktički paralelne policije, koja obavlja prljave poslove zastrašivanja svih onih koji se protive Merkeličinoj vladi. Međutim, Merkeličina vlast i njeni mediji i ovaj brutalni napad su relativizirali i ublažili i prikazali sve tako, kao da su trojica maskiranih napadača, eto samo malo gurnuli Magnitza, on je pao glavom na pločnik i razbio glavu, dakle sam kriv. Iako se na unakaženom licu Magnitza jasno vidjelo da te zadobijene rane, masnice i otekline, nisu mogle biti izazavne jedino od udarca glavom u pločnik. Međutim ravnateljstvo policije u Bremenu ( u kojem su na vlasti SPD i Zeleni), je izjavilo, da taj napad uopće nije bio tako strašan i da je stranka AFD u javnosti sve namjerno uveličala. I kao dokaz za to, ravnateljstvo policije je prikazalo video snimak  iz nadzornih kamera u dvorištu zgrade, pred  kojem je Magnitz napadnut. Kratki snimak od dvadesetak sekundi,  prikazuje dakle samo kako trojica napadača gurnu Magnitza i on pada na pločnik. Međutim, njemački neovisni portali i i mediji tvrde, da je dio tog snimka,  namjerno izrezan, da se ne vidi sve. A iskazi svjedoka očevidaca, dvojice radnika, koji su rekli da je Magnitz bio  udaran od strane trojice napadača, ravnateljstvo bremenske policije , naprosto je proglasilo nevjeredostojnim i ništavnima.
A kako su o ovom događaju izvjestili  domaći propagadnisti, iz hrvatskih mainstream medija, naši pajdaši njemačkih mainstream medija?
Na portalu Jutarnjega lista, Željko Trkanjac je trkenjao, naprosto kličući od radosti, napisavši: “OBRAT U SLUČAJU PREMLAĆIVANJA NJEMAČKOG DESNIČARSKOG POLITIČARA Policija pregledala nadzorne kamere i zaključila kako je zastupnik AfD-a lagao”. Dakle, sada ispada, da je Magnitz sam kriv, što je pao na glavu, što jes bio smotan i nije se znao dočekati na ruke.  I  da uopće nije bilo nikakvog napada. Čak i da je bilo tako, dakle ako je Magnitz samo gurnut na pločnik, i da je od toga zadobio te ozlijede na licu, i to je već dovoljno brutalno nasilje i to nije nikakv “obrat”. Jer, zamislimo da je  ovako napadnut neki ljevičarski političar od strane  nekih desničara, onda ne bi bilo ovakve sramotne relativizacije, već bi onda sa svih strana drečali, o povampirenom nacizmu, ponovnom rađanju “trećeg rajha” i slično.

izvori:  Junge Freiheit foto: Instagram

Komentari

Continue Reading

B. Karlo

Arapski migrant, koji je prije tri godine na smrt pretukao 17-godišnjeg Nijemca i na sudu je oslobođen optužnice, opet pretukao drugu osobu!

Published

on

Ovaj je portal  izvjestio je o smrti 17-godišnjeg Niklasa Pöhlera, kojega su, početkom svibnja 2016., u Bonnu brutalno pretukla trojica arapskih migranata.


Oni su nesretnog mladića tukli do besvjesti i kada je ležao na pločniku, još su ga bjesomučno udarali nogama u glavu. Niklas je malo kasnije podlegao teškim ozlijedama. Policija je tada uspjela uhvatiti samo jednog od trojice počinitelja, druga dvojica su pobjegli. Taj uhvaćeni počinitelj, Walid S. , podrijetlom iz Maroka, bio je optužen za ubojstvo bez predumišljaja.

Međutim, zahvaljući spretnim odvjetnicima (koje imaju svi migranti, iako su odvjetnici u Njemačkoj astronomski skupi) i poznatom popustljivošću smiješnog njemačkog pravosuđa, koje, namjerno gleda kroz prste arapskim migrantima, Walid S. na koncu je oslobođen optužnice i pušten na slobodu! 

Jer, je  Walid S. rekao da je nevin, jer je svaljivao krivicu na drugu dvojicu počinitelja i jer je sud na koncu ustanovio  da je Niklas Pöhler od ranije imao neku smetnju u jednoj moždanoj žili u glavi i da je od ustvari umro od toga, a ne od brutalnih udaraca Walida S. i ostale dvojice počinitelja. Dakle, Niklas Pöhler je sam imao peh, što je umro. Ta sramotna i skandalozna presuda nije jedina takva u propadajućujoj državi Njemačkoj, ali je jedna od najpoznatijih. Treba spomenuti i sličan slučaj premlaćivanja u gradiću Köthenu u (pokrajini Brandenburg), u rujnu prošle godine. 

Dogodio se, samo nekoliko dana  nakon ubojstva Daniela Hilliga od strane sirijskih i iračkih migranata u Chemnitzu, ubojstva koje je izazvalo bijesne prosvjede građana Chemnitza i reakciju Merkeličine vlade, koja je tada faktički krenula u otvoreni rat protiv vlastitig domicilnog naroda. U Köthenu je skupina Merkeličinih arapskih migranta, pretukla jednog mladog Nijemca, koji je također podlegao teškim ozlijedama. Međutim, vlasti i lažljivi mainstream mediji su skoro pa radosno izvjestili, da taj mladić nije umro od udaraca tih migranata, već da je jadnik od ranije imao srčanu manu i od toga je umro, Dakle, što ćeš, opet peh.

U propadajućoj državi Njemačkoj, za takozvani “govor mržnje” na socijalnim mrežama se dobiva zatvor, ali za ubojstvo ne.
Dakle Marokanac  Walid S. je, prije nešto manje od 3 godine bio oslobođen optužbe za ubojstvo Niklasa P. I sada je taj isti Walid S. opet sudjelovao u premlaćivanju jedne osobe. Odnosno, slučaj se desio još u listopadu 2017., ali je  izišao u javnost, tek godinu dana kasnije. Odnosno, tek godinu dana nakon što se slučaj odigrao, tek tada je policija pokrenula istragu. Opet se sve odigralo u Bonnu, opet u istoj gradskoj četvrti Bad Godesberg. Dok je bio glavni grad Zapadne Njemačke (do 1990.), to je bila diplomatska četvrt, u kojoj su stanovalo diplomatsko osoblje iz mnogih država svijeta i fino građanstvo. Nakon preseljenja njemačkog glavnog grada iz Bonna u Berlin, Bad Godeseberg je postala četvrt u kojoj vladaju migranti, većinom arapski i turski.

I ovaj slučaj je opet bio sličan, kao i onaj slučaj premlaćivanja Niklasa Pöhlera. Samo što je žrtva ovaj put preživjela premlaćivanje. I opet, odnosno, kao i uvijek, kada je riječ o arapskim “inžinjerima i liječnicima”: “junačine”,  navale svi na jednoga, koji se ne može braniti.

Walid S. i još četvorica njegovih pajdaša, napali su jednog 23-godišnjaka i brutalno ga premlatili, tako da je ovaj zadobio teške tjelesne ozlijede, nos mu je slomljen na više mjesta i lice mu je tako unakaženlo, da ga se ne može prepoznati.  Glasnogovornik državnog tužiteljstva Bonna, potvrdio, je na upit lokalnih novina “General Anzeiger”, da se protiv Walida S. i ostale četvorice napadača, vodi istraga, “zbog nanošenja tjelesnih ozlijeda.”

Branimir Karlo

Komentari

Continue Reading

B. Karlo

Norvežanka koju su ISIL-ovci u Maroku likvidirali, u Norveškoj se borila protiv islamofobije!

Published

on

Brutalno ubojstvo dvije skandinavske turistkinje u Maroku od strane pripadnika ISIL-a, nedavno je šokiralo europsku i svjetsku javnost.
Louisa Vesterager Jespersen iz Danske (24 godine) i Maren Ueland (28 godina) iz Norveške u Maroku su uhvatili koljači ISIL-a i zaklali ih.

Norvežanki su čak likvidirali i sve to snimili i postavili na internet! Danska policija je potvrdila da je snimka dekapitiranja autentična.  Dvije djevojke su ubijene u blizini staze za Toubkal, najvišeg vrha planinskog lanca Atlas.

Maren Ueland u Norveškoj se zalagala protiv “islamofobije”. Ona je prije nekoliko godina na svojoj stranici na Facebooku objavila i lajkala video uradak, koji kritizira “islamofobiju”. Portal Morocco World News objavio je fotografiju isječka njenog korisničkog računa na Facebooku od prije nekoliko godina, gdje se to vidi.

Taj video uradak se zvao: “Ne ocjenjujte ljude na osnovu njihovog izgleda”. Sadržaj tog video uratka: Jedna žena europskog izgleda  sa svojom kćeri, ide ulicom.  Ona vidi jednog muškarca arapskog izgleda, sa bradom, koji nosi sportsku tašnu. Žena nepovjerljivo gleda prema tom muškarcu. Odjednom, nekoliko policajaca trči u pravci tog bradonje. Tako da ta žena misli, da policajci žele uhititi njega. Međutim policajci protrče pored tog bradonje i oni ustvari hvataju jednog drugog muškarca europskog izgleda. Na kraju kamera pokazuje, da je ovaj bradonja ustvari brižni otac, koji ima svoju malu kćerkicu, kojoj pomaže da se vozi na romobilu

Branimir Karlo

izvori: de.sputniknews.com | pi-news.com

Komentari

Continue Reading

Facebook

Popularno