Connect with us

Društvo

Nastavlja se rat dnevnog novinstva i dnevnih analitičara protiv Lovrinovića i Jakovčevića

Published

on

NAKON ŠTO SE I. STUP SRUŠI, II. STUP NIJE NOSIV   Javnosti je prezentirano pismo profesoru Ivanu Lovrinoviću, upućeno od 12 ekonomista i pravnika, koji prosvjeduju zbog najave “zamrzavanja” II. mirovinskog stupa. Navodno je bujicu promašaja potpisao i Velimir Šonje?

II. stup uveden je za lakše rušenje našeg sustava mirovina. Raznorazni paraziti gurnuli su prste u pekmez sirotinje.

Opća je povika nametnika protiv sveučilišnih profesora Ivana Lovrinovića i Drage Jakovčevića, posredno i na Most. Obojica imaju konkretne mjere za Hrvatsku, na kratki, srednji i dugi rok, i znaju kako iste postići, slagali se mi s njima ili ne. Njihovi najveći oponenti potučeni su do nogu u kampanji za konverziju švicaraca, pa je uslijedila osveta.

Kako se našoj Javnosti prezentira, II. mirovinski stup posjeduje vrijednost na razini 74 milijarde kuna. Od njegovog apliciranja 1999-2002. na ovamo, uplaćeno je 55 milijardi kuna na temelju 5 posto doprinosa iz bruto plaće.

Pismo 12 apostola ničega 

Koja je to sila tako brzo okupila 12 pravnika i ekonomista protiv prijedloga profesora Lovrinovića i Jakovčevića da se “zamrzne” II. mirovinski stup, odnosno da se ubuduće sveukupno mirovinskih 20 posto doprinosa uplaćuje u I. stup. Posebno su zlonamjerne tvrdnje nekih novinara da se kumulacija II. mirovinskog stupa ukida. On se zapravo niti ne zamrzava, jer će društva za upravljanje pripadnim fondovima nastaviti svoje “uspješno upravljanje”. Povika na Lovrinovića i Jakovčevića izaziva slutnju da tu nešto ne štima. Dojam je da se uplate u II. stup, na razini 5,5 milijardi kuna godišnje, trebaju nastaviti da se prikrije pravo stanje. Zar je tako teško na temelju prijavljenih kartica izračunati buduću osnovnu mirovinu za uplate 20 posto i 15 posto iz bruto plaće, i onda to korigirati referentno uplatama 5 psoto u “zamrznutu” kumulaciji II. stupa, prema gore ili prema dolje, ovisno jesu li se fondovi II. stupa zaista povećali, ili i tu imamo našu dobru staru korupciju. Poljska je ukinula II. mirovinski stup, jer nije bio profitabilan. Godine 2011. poljska vlada reducirala je uplate za II stup za naših 5 posto, sa 7,3 posto na 2,3 posto, preusmjeravajući razliku u I. stup, kako zovemo državnu mirovinu. Mi jednostavno kasnimo baš u svemu. 

fgs

Prvi biser u pismu 12 apostola Kapitala je tvrdnja da je “zamrzavanje” II. mirovinskog stupa kratkoročna knjigovodstvena operacija. A zapravo će u I. mirovinski stup ulaziti za trećinu više sredstava, što ga stabilizira! I dokida progresiju sve većeg zaduživanja zemlje. Stabilan mirovinski fond stabilizira Hrvatsku. A stabilna Hrvatska izluđuje mnoge. Ovdje ne smijemo previdjeti činjenicu da se mirovine namiruju uglavnom iz I. mirovinskog stupa, u daleko većem omjeru od 3:1, odnosno 15:5, kako se odnose postoci mirovinskih izdvajanja iz bruto plaće za I. i II. stup, i da će tako biti stotinu godina, zapravo znamo da je svuda korupcija i da će budući umirovljenici spasti na 15 posto iz bruto plaća, sveukupno. II. mirovinski stup nametnut je u koncepciji skrivenog gušenje istoka Europe. Svaki novi izbori, parlamentarni i lokalni, generiraju friziranje statističkih pokazatelja, pa se stalno mijenja način izračuna BDP-a, da bi se sakrile dimenzije zaduživanja, da se žrtva umiri. Podsjetit ću vas da je u istoj lažnoj klimi “može se i ima se” pokrenuta suluda gradnja autocesta uz dramatično zaduživanje u inozemstvu, na što je upozorio profesor Lovrinović, i da su samozvani stručnjaci mađarskom MOLU-u prepustili financije Ine za samo 25 posto + jednu dionicu.     

Kako samozvani pismoznanci zbore, štednja za mirovine potrebna je za slučaj da država neće biti u stanju isplaćivati buduće mirovine. Ali, tko garantira za fondove ako se bankarski sustav raspadne? Ako država kolapsira, svi gube onih 15 posto iz bruto plaće uplaćenih u I. stup. Znamo tko garantira za I. stup, a tko daje garanciju za II. stup? Koji je uglavnom pretočen u državne obveznice! I čemu takav mirovinski sustav višestruke neizvjesnosti? Koje vražje uspješno investiranje? U obveznice države koja vuče u bankrot može investirati baš svatko! Da se 2MFStup1izdvajanje u II. mirovinski stup moglo oročiti, danas bi vratilo skoro 100 milijardi kuna. I tko je najviše stradao? Oni koji su otišli u mirovinu! Naime, izdvajanja 5 posto u zaseban II. stup onemogućila su usklađivanje mirovina. I još smo dobili bezbroj prijevremenih i prisilnih umirovljenja, u vrijeme kada udio stanovništva iznad 60 godina rapidno raste. Na kraju smo stradali svi, jer je proračun ostao svake godine kraći za 5-6 milijardi kuna, pa se država toliko zaduživala, uz visoku kamatu, pa na temelju toga svake godine imamo novi minus 10-12 milijardi kuna. 

Posebno je velika glupost reći da zamrzavanje II. mirovinskog stupa vodi poskupljenju cijene rada i rušenju naše konkurentnosti. Dakle, neki naši ekonomisti u stanju su izgovoriti potpune besmislice da istjeraju svoje ili tuđe. Jeli moguće da poznati ekonomisti ne znaju da se I. stup popunjava automatski 5 posto iz bruto plaće, i da je učinak na neto primanja po starom, kada se jednostavno 20 posto iz bruto plaće prebacivalo za potrebe državne mirovine. Za naše buduće mirovine i ekonomiju zemlje bilo bi najbolje sve fondove II. stupa preseliti u I. stup. Gledajte tu ucjenu Ništavila: ako buduće uplate iz bruto plaća u II. stup preusmjerite u I. stup, onda umirovljenicima država u budućnosti treba nadoknaditi razliku! A država će i ovako nadoknaditi za uplaćeno, jer će I. stup biti zamrznut u smislu da se neće dalje puniti iz plaća, ali već napunjeni fondovi i njihovi prinosi (?) ostaju, tako da jeftinija društva koja upravljaju odgovarajućim fondovima mogu i dalje stvarati još veću dobit za umirovljenike. Naravno, ako nije došlo do pronevjere koja se moguće prikriva novim uplatama. Zasmetao me i taj prikriveni poziv Oreškoviću da ignorira uglavljene reformske okvire HDZ-a i Mosta. 

Podaci za bonuse i oni pravi 

Kod nas je običaj da se friziraju rezultati prije nego što se dijele bonusi. Pokušavajući diskreditirati profesora Ivana Lovrinovića, novinari Jutarnjeg lista i Večernjaka, kao i “nezavisni” analitičari prestrašili su korisnike II. mirovinskog stupa. Lovrinović je iznio svima nama servirani podatak da su društva za upravljanje mirovinskim fondovima u 2013. zaradila oko 240 milijuna kuna. Gojko Drljača iz Jutarnjeg lista konzultirao se sa stručnjacima po njegovom ukusu i dobio podatak kako je sveukupna dobit istih društava samo 131 milijun kuna. Najprije je dobit 240 milijuna kuna, pa se na temelju takvog rezultata dijele premije, i na kraju vam ostane samo 131 milijun, pa su se bonusi i premije zapravo trebali dijeliti na 100 milijuna kuna manji iznos. To vam je uobičajena vrtnja u krugu, pomoću koje pojedinci i pojedina društva isisavaju svu dobit. Što to konkretno znači za korisnike, za njihove buduće mirovine? 

Rovinj, 22.09.2012 -  Weekend media festivalEvidentna je osvetnička zadrtost, na novinarskoj strani. Profesori Lovrinović i Jakovčević najveći su krivci što je naglo pala tržišna cijena novinara Gojka Drljače. Pokazalo se da znanstvenici znaju puno više od onoga što novinar Jutarnjeg može dokučiti. Iz nekog razloga, Drljaču sinkrono prati Ljubica Gatarić u Večernjaku. Svjesno ili nesvjesno, mnogi novinari i analitičari ulaze u opake kampanje pete kolone protiv dvojice sveučilišnih profesora, koji žele prepoloviti sredstva za takozvane “nevladine udruge” i štićenike komunističke ideologije. Osobe koje ne znaju raditi ništa konkretno, glume društvene arbitre, sramote ovu zemlju, i još nam kao paraziti povećavaju proračunski deficit. U petnaest godina gurnu nas u minus od 20 milijardi kuna, pa se s tog naslova moramo zadužiti za 40 milijardi kuna! Jedinstvena smo suicidna zemlja, koja se zadužuje za financiranje pete kolone, protiv sebe.

Bahato na profesora Jakovčevića 

Profesor Ekonomskog fakulteta Drago Jakovčević ovih je dana gostovao u emisiji Hrvatskog radija “U mreži Prvog” na temu  javnog duga. Jakovčević je potvrdio svoje sudjelovanje u pisanju programa Mosta. Reče da je javni dug visok, ali još uvije ne kritičan, jer je u odnosu na BDP na razini prosjeka Unije. Kako ga učiniti održivim? Potrebito je riješiti problem proračunskog deficita koji stvara dug. Glede mjera koje bi vratile povjerenje ulagačima i kreditorima, Jakovčević predlaže reviziju predstečajnih nagodbi, monetarnu reformu i zahvate na tržištu rada. “Kad se zadužujemo, postoji premija na rizik zemlje koja je uključena u cijenu duga. Kada naše banke financiraju poduzetnike, rade to s našom štednjom, zbog čega ne treba slušati bankare kada kažu da pad kreditnog rejtinga znači povećanje kamata na domaćem tržištu – to nije točno, to je prevara” – izjavio je Jakovčević. Za TV emisiju Bujica Osječke televizije, Jakovčević je rekao kako bi “smanjio materijalne troškove vojsci, policiji, zdravstvu i školstvu. Tu bi se uštedjelo šest milijardi kuna. Odmah bi zamrznuo II. mirovinski stup, jer je velika prevara. To bi bilo još šest milijardi. Onda bih ovim parazitskim udrugama, koje moderno zovemo civilne ili nevladine udruge, smanjio donacije za milijardu i pol do dvije.” Decidiran je glede praznog prostora u vlasništvu države i onog popunjenog u stranom vlasništvu: “Zabranio bih zakup prostora ministarstvima!” Pomalo satirički, dodaje: “Radije zaposlenicima ne bih dozvolio da dolaze na posao nego da plaćamo 700 milijuna kuna.” 

Naravno, javio se “stručnjak” Gojko Drljača: Jakovčević je kontroverzni “ekonomist”, koji zbunjuje i obmanjuje hrvatsku javnost. A koje to ideje uopće imaju takozvani neovisni ekonomski analitičari pod okriljem krupnog kapitala, osim radikalnog rezanja rashoda države i to u jeku recesije kojoj se ne nazire kraj? I da li to možemo nazvati idejom? Kako to da su se Jutarnji i Drljača najedanput sjetili “hrvatske javnosti”? Drljača kaže kako je Jakovčević nekada bio član NO HPB, a onda na pleća Jakovčevića prevaljuje loše poslovanje te banke, a zapravo je riječ o hajdučiji države, kojoj se teško suprotstavlja i najnoviji NO. Drljaču smeta Jakovčevićev poziv poslovnim bankama da svoju cijenu plasmana štednje odvoje od cijene kapitala koji preuzimaju od svojih matica, ili na stranim tržištima, kada djeluje kreditni rejting zemlje. Dobro, a gdje bi to Drljača uštedio 16 milijardi kuna? 

Ide junačina i na Lovrinovića 

II. mirovinski stup nastao je najprije kao potreba da se namire promotori te “reforme”, da se plate odgovarajuće studije i operativni planovi, da se otvori prostor za nove uhljebe, da neke banke dobiju garantiranu “štednju” kao fondove na koje ne moraju plaćati kamatu, i da se pletu razne igre ispod žita, o kojima nemamo pojma. Mlađi od 50 godina bili su obvezni prihvatiti II. mirovinski stup, odnosno da im se uzima 5 posto iz bruto plaće, a kroz svoju mirovinu dobivaju i nekakav svoj udio u kumulaciji i prinosima, što nije transparentno. Da se zna, ako se obustave daljnje uplate u II. stup, one neće biti oduzete budućim umirovljenicima, nego će ostati u I. stupu, iz kojega će se financirati cjelokupne buduće mirovine, uz korekciju iz “zamrznute” kumulacije II. stupa.   

LovJakSonjŠto mirovinski fondovi s kojima upravljaju poslovne banke rade već dugi niz godina? Godišnji trošak mirovina iznosi 36 milijardi kuna. Isplate iz I. stupa godišnje iznose 19 milijardi kuna. Znači, mirovinski sustav je godišnje u minusu 17 milijardi kuna (skoro kao godišnje deficit opće države) i glavni je izvor (uz kamate) deficita proračuna. Da nije došlo do odvajanja II. stupa, taj se minus ne bi dogodio. Država se već godinama zadužuje upravo zbog rupa u mirovinskom sustavu, koje svake godine stvaraju deficit, a kupci državnog duga su upravo mirovinski fondovi, koji uplate svih nas u II. mirovinski stup prosljeđuju u kupnju državnih obveznica, odnosno financiraju državu koja je upravo zbog tih istih mirovina u deficitu, koja zbog toga srlja u bankrot. To je teška anomalija u mirovinskom sustavu, koju pod hitno treba jednostavno dekonstruirati. “Zamrzavanje” II. stupa polučit će rezultate odmah, a pozitivne rezultate refinanciranja javnog duga vidjet ćemo tek 2017. godine.  

Nitko ne postavlja pitanje koliko će vrijediti obveznice RH za 20 godina, a zna se da mirovinci drže 70 posto imovine u državnim obveznicama. Što ako RH bankrotira kroz par godina? Umjesto da su društva za upravljanje mirovinskim fondovima poticali infrastrukturne projekte (tipa autoceste), ona su mahnito kupovala državni dug. To vam je financijski inženjering – kupujete obveznice države koja će bankrotirati. Tko se namiri na početku lanca, taj je nešto zaradio, a ostali plaćaju ceh. Nitko vam ne garantira da fondovi nisu već isisani. I nije kraj svijeta – ostaje vam onih 15 posto, koje ste izdvajali u I. stup, koji je zbog onih 5 posto manje otišao u minus. Nema niti onih 15 posto! Ali, kako kažu agencije za rejting, Hrvatska ima sreću da je smeće, pa joj svi rado posuđuju novce uz visoku kamatu, i eto načina da peta kolona slomi ovu zemlju pod parolom brige za nesretne umirovljenike. Genijalno! 

U sve to uskočili su asistenti Tihomira Oreškovića sa idejom da izdvajanja 5 posto iz bruto plaće za II. stup ne idu direktno za smanjenje deficita, nego u povećanje BDP-a kroz strateške projekte. Drugi dan pojavile su se nove opcije i novi swapovi. Nacija nestrpljivo čeka novu varijantu. Kako shvatiti izjavu Danijela Nestića iz Ekonomskog instituta Zagreb da 5,5 milijardi kuna u državnoj blagajni neće smanjiti javni dug? Što je poruka? Možete misliti koja se silna birokracija izrodila na temelju mirovinskih fondova, koji instituti zarađuju na “studijama o mirovinskom sustavu”, koji fondovi su se osnovali, i koje financijske i druge organizacije profitiraju u trgovini novim uplatama.

 

Tvrtko Dolić

Komentari

Društvo

Jan Ivanjek: Nama treba borbeno zrakoplovstvo s punim spektrom sposobnosti

Published

on

Natječaj za nabavu borbenih zrakoplova poništen je, još se ne zna kako dalje. Hoće li se krenuti u novi natječaj ili možda u izravnu pogodbu? Kako stvari stoje, prepuštanje nekoj drugoj državi da nam uz naplatu čuva nebo ne dolazi u obzir.

Izgubljeno vrijeme u pregovorima s Izraelcima ne može se vratiti, a, čini se, ni naplatiti.

U međuvremenu ionako vremešni hrvatski MiG-ovi još su ostarjeli – bliži im se konačno prizemljenje. Koliko će Vladi trebati da pronađe nov model nabave zrakoplova, koliko da zaključi posao, kad bi prvi mogao poletjeti iznad Hrvatske?

Gosti „Teme dana“ su bili bivši zapovjednik Hrvatskoga ratnog zrakoplovstva general Josip Štimac te vojni analitičar Jan Ivanjek.

Nastupio je svojevrsni obrat u razmišljanju ministra obrane, kakvih i koliko borbenih zrakoplova Hrvatskoj treba. Ministar je rekao kao je za njega najbolja platforma F-16, da budu novi avioni i da ih ima manje.

– Stručna studija koja je napravljena ne ide ispod 12 aviona, rekao je Štimac.

Ivanjek je rekao kako nama treba borbeno zrakoplovstvo s punim spektrom sposobnosti. S obzirom da nije prošlo da uzmemo najmoćnije rabljene avione, donesena je odluka da nabavimo nove borbene avione.
– Dugoročno se mora doći do brojke od 12 aviona, naglašava Ivanjek.

– Naši postojeći migovi mogu letjeti do 2024. godine i ako do tada ne ugovorimo kupnju zrakoplova, to bi bio veliki problem zato što bi se ljudski potencijal, koji je i tako u osipanju, počeo još više osipati, ističe Ivanjek.

Štimac je rekao kako bi nam Amerikanci mogli ponuditi Block 50/52 što bi nas moglo zadovoljiti. Takav tip aviona imaju i Poljaci.

Ivanjek smatra da bi nas osnovni paket aviona mogao koštati milijardu dolara i to bi nam olakšalo iduću seriju nabave (HRT)

Komentari

Continue Reading

Društvo

Robert Valdec o lobistima /narikačama u svezi (ne)kupnje F-16 koju moraju pročitati svi, posebno u MORH-u

Published

on

Propala, je izgleda, nabavka F 16 Barak višenamjenskih lovaca opremljenih onako kako su ponuđeni na natječaju. Ovo pišem jer imam što reći o HRZ i nabavci zrakoplova – piše Valdec na svom fb profilu.

Zanimljivo je da sada nad propalim poslom najviše nariču oni koji su do jučer F-16 Barak nazivali ‘starim kantama’, ‘otpadom’ i sl.

Dobar dio njih (govorim o ‘velikim stručnjacima’) nariče po inerciji, samo zato jer su ‘popušili’ čaščenje od SAAB-a za koji su gorljivo navijali, a koje im je obećano ako se HRZ opremi Gripenima. Šveđani su ih tijekom tendera vodali kao medvjede po Švedskoj, trpali im u torbe mobitele, laptope, kemijske, rokovnike, vodali ih po večerama…, a oni, ‘stručno’, objašnjavali Hrvatima kako je Gripen daleko najbolja opcija. Jer, ‘novo je novo’.

Oni vještiji su, umjesto mobitela, rokovnika i kemijskih olovki, na račune dobili i nešto konkretnije – neću o imenima, dovoljno je proguglati najstrastvenije ‘Gripenovce’. Među njima ima novinara, ‘vojnih analitičara’, umirovljenih pilota, političara…

I o tom sam tenderu davno pisao. Između onog što su nam odredili da ‘smijemo’ kupiti, F 16 Barak je, po meni, bio najbolja opcija. Na stranu što se za isti iznos može kupiti eskadrila, realno, boljih višenamjenskih lovaca. Ako ne boljih, a onda ne lošijih, no osjetno jeftinijih, pod boljim uvjetima.

Ali, opremanje ratnog (a i civilnog) zrakoplovstva je ionako više politička odluka. Otprilike slična onoj kada je, danas u terminalnoj fazi, Croatia Airlines, umjesto Boing-a odabrala Airbus. I tu su se provizijama napunili offshore računi, sagradili dvorci u okolici Zagreba, no to je neka druga priča.

I u njoj su obje opcije između kojih smo mogli birati bile podjednako kvalitetne (financijski, Boing je nešto jeftiniji), dakle osim toga koji će Tuđmanov savjetnički lobi ubrati proviziju, odabir je signalizirao i političku naklonjenost (EU – SAD).

No vojne nabavke su ipak nešto posve drugo. U jednom razdoblju novinarske karijere bavio sam se, između ostalog, i naoružanjem i vojnom opremom, nabavkama, međunarodnom trgovinom, tržištem oružja i vojne opreme i to crnim i bijelim, obišao dosta međunarodnih sajmova naoružanja i vojne opreme širom svijeta, ponešto tvornica (po svijetu), razgovarao i s trgovcima i s kupcima i s korisnicima. Pa si utvaram da ponešto o tome i znam.

Ako ostavimo po strani politiku pa čak i cijenu i uvjete (npr. održavanje, obuka, rezervni dijelovi, eventualne modernizacije, nadogradnje), najznačajnija stvar pri odluci o odabiru određenog ‘proizvoda’ (nebitno radi li se o jurišnoj pušci, streljivu, zrakoplovu, tenku ili oklopnom vozilu…) su reference.

Dakle, je li se (kada, gdje, kako, u kojim uvjetima i kojem obujmu, koliko efikasno itd.) određeni proizvod dokazao u operativnoj upotrebi i koje su oružane sile već njime opremljene, kakva su im iskustva itd. Jedan od najslikovitijih primjera je jurišna puška AK 47 (i njene inačice) koja je odavno planetarni brend. Postao je to i pištolj Glock, izraelski UZI…

Složeniji sustavi poput zrakoplova, protuzračnih borbenih sustava, raketnih, radarskih i sličnih sofisticiranih sustava druga su priča, no činjenica da je neko oružje, oruđe ili sustav dokazan u operativnoj upotrebi tu je najvažniji. Mislim da ne treba elaborirati zašto je tome tako, dovoljno je napomenuti kako za tako delikatnu namjenu poput oružanog sukoba, nitko pametan neće kupiti ‘mačka u vreći’ bez obzira na to koliko ta vreća bila lijepa i bez obzira na to koliko prodavač te vreće slatkorječivo i uvjerljivo hvalio svoju robu.

I za takve ‘mačke u vreći’ postoje brojni primjeri – jedan od ne tako davnih bio je i naš tender za nabavku borbenih oklopnih vozila. U finalu ostala su dva ponuđača: finska ‘Patria’ i austrijski (zapravo američki) ‘Pandur’. Rezultate znamo – na tenderu je pobijedila Patria. S pravom.

Naime, Patria je već bila u naoružanju nekoliko svjetskih oružanih snaga, u operativnoj upotrebi (tu je bio i offset program, a još se vuku i repovi korupcijskih afera) .

No ‘Pandur2’, tada zapravo, nije postojao – bila je riječ o prototipu čiji ga je proizvođač gurao HV-u kako bi si počeo sastavljati referentnu listu. No unatoč tome, naši su ‘stručnjaci’ po medijima ispisivali hvalospjeve, svako malo putujući u Austriju po ‘rokovnike i penkale’, vješto prešućujući činjenice.

Poput one da je tijekom jedne demonstracije na jednom austrijskom poligonu, kojoj su nazočili i hrvatski novinari (znam i poimence koji), došlo do incidenta – nezgode, u kojem su ozbiljno ranjeni austrijski vojnici (loše rješenje strojnice na kupoli – povratne eksplozije ozlijedile su posadu). O tome, naravno, nije bilo riječi u medijima. Jebi ga, rokovnici su ipak bili u kožnom uvezu. A i nova Motorola Rizr Z8 je bila baš sexy.

Tako nismo mogli u našim medijima, čiji su novinari, ‘investigativno’ analizirali Gripen na licu mjesta – u Švedskoj, u organizaciji proizvođača/prodavača, pročitati o korupcijskim aferama koje još uvijek drmaju i Brazil i Tajland, i Češku i Južnoafričku republiku (nakon tendera na kojem je Gripen pobijedio).

Nije nigdje bilo niti riječi o Gripenima koji su se srušili, incidentima, a još manje o tome da je jedino ‘vatreno krštenje’ taj zrakoplov imao za vrijeme uvođenja ‘demokracije i ljudskih prava’ u Libiju, gdje je uspješno uništio nekoliko meta – par beduinskih šatora i jednu karavanu na devama.

Da se vratimo našim nesuđenim F 16 Barak.

Prvo, hrvatska strana koja je raspisala tender i odlučila spizditi naših pola milijarde dolara, trebala se na vrijeme informirati – no VOA, MVP i slične organizacije su zacijelo imale drugog, pametnijeg posla.

Drugo, ako ništa, bar je nekom, nadam se, došlo iz dupeta u glavu koliko je našim ‘strateškim partnerima’ zapravo stalo do nas.

I treće – da netko na vlasti ima muda pa da kaže kako ćemo, kad već ne možemo kupiti F 16 Barak, tražiti i ponude za, recimo, KAI T-50 Golden Eagle, PAC JF-17 Thunder/CAC FC-1 Xiaolong, Su-35, Su-30MKK…

Mnijem da bi, u tom slučaju, naši ‘strateški partneri’ ekspresno promijenili odluku i isporučili nam odmah eskadrilu F 16 Barak-a sa svim nadogradnjama, uz akcijski popust. Još bi dobili i komplet kuhinjskih noževa na poklon.

Robert Valdec Foto: fb/Valdec

Komentari

Continue Reading

Društvo

PUTIN OBJAVIO OTVORENI RAT ILUMINATIMA: Ako Soros ikad uđe u Rusiju, nikad više iz nje neće izaći!

Published

on

Rusija je izdala službeno priopćenje da je George Soros tražen “živ ili mrtav”, navodeći da su i on i njegova organizacija “prijetnja za rusku nacionalnu sigurnost.”

Sorošu je zabranjen ulazak u Rusiju još od prošle godine, kada se saznalo da je on pomogao uništenje ruske ekonomije u ranim ’90 -im, izvještava Veteranstoday.com, a prenosi Webtribune.

Još prije šest godina objavljeno je:

“Prva stvar koju trebate znati o “Goldman Sachs” je da je to najmoćnija investicijska banka na svijetu, da je svuda, da je to veliki vampir koji sisa lice čovječanstva i nemilosrdno dosipa svoj lijevak krvi koji miriše na novac.”

“U stvari, povijest nedavne financijske krize potpisana je od strane ove banke i njenih pitomaca.”

Soros je kao ova banka. Fil Butler kaže: “George Soros je zamijesio svaku političku pitu koja postoji. Ako postoji kriza na svijetu, sigurna je oklada da on ima udjela u tome. “

Može se reći da su Soros i Goldman Sachs ideološki pripadnici istog bratstva. Njihova strategija je malo drugačija, ali je krajnji rezultat uništenje života putem ekonomskog sustava (bilo da je u pitanju kapitalizam ili socijalizam) i politička manipulacija.

Soros misli da je nepobjediv. Misli da može kretati u politici cijele planete u nekoliko treptaja oka i da nitko ne može mu kaže da prestane. On je tvorac financijske alkemije. Smatra da može ubiti političku stabilnost Europe i Amerike bez izazova.

Soros je star, ali nije zastario. Njegova organizacija je nedavno razotkrivena u obavljanju tajnih operacija osmišljenih da destabiliziraju Rusiju. Povodom toga zanimljiv je citat procurio iz dosjea “Soros fondacije”:

“Naš interes je da se uključimo u aktivnosti ruskih pokreta koji se bore protiv tradicionalnih vrijednosti. Ali imenovanje naše strane je problematično: mi smo u poslu kanaliziranja novca u drugim zemljama u političke svrhe. “

Sada se vidi pravo lice Soroša. Sve te priče o pomaganju sirijskim izbjeglicama, o spašavanju Ukrajine, o “građanskim pravima” i uvođenju “demokracije” u Rusiju su samo dimna zavjesa.

Prema Butleru, sve je to infekcija Soroša. Soros želi uništiti rusku tradicionalnu obitelj. On želi da Rusija bude kao zoološki vrt, a “demokracija” je termin kojim obmanjuje mase.

Soros je u veljači 2015.godine napisao da je “Putin veća prijetnja postojanju Europe od ISIS-a” i takvim izjavama je samo otpočeo svoj đavolji plan.

“Čelnici SAD-a i EU griješe kad misle da je Rusija potencijalni saveznik u borbi protiv islamske države. Dokazi ih osporavaju. Putinov cilj poticanje razgradnje EU, a najbolji način da to postigne je da poplavi Europu sirijskim izbjeglicama. “

“Ruski avioni su bombardirali civilno stanovništvo u južnoj Siriji i natjerali ih da pobjegnu u Jordan i Libanon. Sada je u pustinji 20 tisuća sirijskih izbjeglica koje čekaju prijam u Jordan. “

A dokazi ovakvih tvrdnji? Pa, dokazi su u samom Sorošu. Ono što on kaže je dovoljno. Nema potrebe za istragama. Soros je alfa i omega, početak i kraj. I ako dokazi slučajno ukazuju na nešto drugačije onda moraju biti odbijeni. Ako se Rusija zaista bori protiv terorista onda je takva informacija ipak lažna jer se Soros sa njom ne slaže.

Soros ne shvaća da je ranjiviji nego ikada ranije jer se ne ponaša praktično. Teži da dopuni ideološke dogme i zanemaruje istinu.

Vjerojatno je istina da je Soros protiv izraelskog režima, ali ono što on daje to s druge strane uzima.

Svidjelo se to njemu ili ne, Soros neizravno podupire izraelske zločine time što podržava organizacije za rušenje Asada. Ako zaista želi učiniti nešto dobro onda bi se trudio da stvari popravi a ne da podržava zločinačke ideologije koje vode uništavanju.

Soros je agent novog svjetskog poretka.

Rusiji je očito bilo dosta ovog čovjeka i na kraju su mu zabranili pristup državi. Soroša i njegovu subverzivnu organizaciju označili su kao “prijetnju nacionalnoj sigurnosti.”

“Soroš je špekulant i samoproglašeni filantrop, a njegove malverzacije oslobođene od poreza su sastavni dio ratne mašinerije” – riječi su Williama Engdahla.

On je očito u pravu. Ali Rusija je više nego spremna odstraniti Soroša. Ako se ikad Soros ohrabri ući u Rusiju, nikada više iz nje neće izaći.

Rusija potresa same temelje novog svjetskog poretka i političkog sotonizma.

Veteranstoday.com | Webtribune.rs | Croative.net

Komentari

Continue Reading

Facebook

Popularno