Connect with us

Kultura i vjera

Musliman susreo Isusa! A onda se dogodilo nešto nevjerojatno..

Objavljeno

- datum

Bog se objavljuje onima koji ga traže, bez obzira na mjesto i okolnosti.

Kurdski musliman koji je iz Turske hodočastio u Meku u očajničkom pokušaju da sredi svoj život, vratio se je kući kao kršćanin, na zaprepaštenje svoje obitelji. Sadašnji kršćanski pastor Ali imao je osobno viđenje i njegova je životna misija postala ponovo ujediniti Abrahamove sinove. Godine 2014. govorio je o tome na konferenciji Na raskršću u Jeruzalemu.

Isusovo ukazanje u snu

Ali je bio alkoholičar, a prijatelji su ga nagovorili da pođe na hadž (hodočašće) u Meku, sveti islamski grad. U Saudijskoj Arabiji alkohol je zabranjen i njegovi su prijatelji smatrali da bi ga takav vjerski čin mogao osloboditi ovisnosti. Kad je stigao u Meku, zavapio je za Božju pomoć i usnuo. U snu mu se je ukazao Isus i dotaknuo ga govoreći mu: „Sada vjeruješ u mene. Napusti ovo mjesto.“ Kad se je ujutro istuširao, mislio je da vidi prašinu na mjestu na kojem ga je Isus dodirnuo na prsima, ali ustvari je njegova dlaka na tom mjestu posijedila u obliku dlana.

Na tradicijskom dočeku po povratku s hadža, svima je najavio da je vidio Isusa u Meki i da je postao kršćanin. Obitelj je bila šokirana. Ali je plakao pred svojom ženom i molio ju za oproštenje zbog načina na koji se je ponašao prema njoj, jasno pokazujući veliku promjenu u svojem životu.

Međutim sljedeće tri godine nije mogao doći do Biblije, a prošlo je sedam godina prije negoli je upoznao još jednoga turskog kršćanina. S vremenom je ipak osnovao kršćansku zajednicu u Ankari, čije je vođenje nedavno prepustio drugima, a on je osnovao novu zajednicu u istočnoj Turskoj, odakle i potječe.

Kršćani moraju pomiriti svijet

Protestantska Kristova crkva organizirala je susret Na raskršću u srcu jeruzalemskoga Starog grada. Svrha je tog okupljanja bila pomirba arapskih kršćana i židovskih Isusovih sljedbenika. Na skupu su sudjelovali izaslanici bliskoistočnih zemalja Irana, Egipta, Cipra i Jordana.

Govoreći na turskom jeziku, uza simultani radijski prijevod, Ali je govorio o svojem pretku Abrahamu i kako ta zajednička baština kršćana i muslimana mora poslužiti kao temelj za pomirenje i ponovo ujedinjenje Abrahamovih sinova Izaka i Jišmaela (koji su imali različite majke). Navodeći primjer kako obiteljska podjela može izazvati trajan sukob među djecom, ustvrdio je da se je to isto dogodilo s Abrahamovom djecom, koja nastavljaju sa svađom i sukobima među sobom. Ali došlo je vrijeme pomirenja i prestanka razdora. Ali je istaknuo: „Naše je poslanje veoma važno – mi moramo pomiriti svijet.“ To je moguće jedino u Isusu. „Svatko u Turskoj kaže da vjeruje u Boga. Ali me ljudi svejedno progone!“ zaključio je.

Sljedeći je govornik bio izaslanik iz Hebrona (gdje je Abraham pokopan), koji je također govorio o važnosti pomirenja: „Prije sam mrzio Židove, ali Isus je promijenio moj život.“

Isusovo ukazanje Aliju sasvim je promijenilo njegov život i on nosi otisak Isusova dlana na svojim prsima kao dokaz. Vjeruje da Isus može pomiriti i najveće neprijatelje, čak i zavađene potomke Abrahamovih sinova Izaka i Jišmaela.

Izvor: Book.hr

Komentari

Komentari

Kultura i vjera

Nikola Tesla otkrio svom prijatelju: Ova tajna je skrivena u molitvi ‘Oče naš’….

Objavljeno

- datum

 MISAO SVIJETA i DUBINA GENIJA    Kada je Nikola Tesla bio na vrhuncu slave, početkom dvadesetog stoljeća, i kada su američke i svjetske novine pisale da je on najveći svjetski znanstvenik, Teslin prijatelj, američki pjesnik Johnson, zamolio ga je da sažeto izloži svoju životnu filozofiju.

Tesla je prihvatio ponudu i napisao divan esej o tome kako je čitavog života, od najranijeg djetinjstva, tragao za pitanjem povećanja ljudske energije. On navodi kako je bio duboko začuđen i oduševljen kada je poslije mnogo godina i desetljeća traganja konačno našao odgovor, koji se sve vrijeme nalazio tu pored njega – u kršćanstvu i to baš u molitvi Oče naš kao najboljem generatoru ljudske energije.

Molitva Oče naš može tumačiti na razne načine, i u svakom sloju molitve da se pronalazi uvijek neki nov i skriven smisao. Evo što sve možete otkriti u riječima molitve Oče naš!

Oče naš

Kad kažeš ove riječi, priznaješ da je on tvoj Otac nebeski, ali u isto vrijeme i otac tvoga sluge i nadničara, tvog bolesnog susjeda i samrtnika, jer ti je zapovjeđeno od Sina Božjega, vrhovnog donosioca istine o Bogu i o ljudima reći “Oče naš “, a ne” Oče moj “.

Međutim, postoji i drugo gledište, koje kaže ovako:

U molitvi “Oče naš” nije izraženo ništa drugo nego ljudska duša – kada se ona na ispravan način uzdigne toliko da se može tako nazivati ​​jer je njezino podrijetlo Božansko. Mi smo dio Božanstva. Molitvom čovjek treba da se u satima potrebe uzdigne do razvojnog smisla svoje sedmočlane prirode, a sedam molbi izražava duhovno-znanstveni utjecaj na ljudsku prirodu.

Koji si na nebesima

Znači da je tamo gdje je Otac naš, i Domovina (otadžbina)naša. Pogani koji vide svoga roditelja jedino u ovom materijalnom svijetu bilo kao čovjeka bilo kao rijeku ili kao Sunce i Mjesec, ne mogu ni vjerovati u neku drugu domovinu do u zemaljsku. Domovina je blago veliko, a Gospodin je rekao: “Gdje je blago, ondje je i srce vaše”.

Ali, može značiti i ovo:

Time ukazuje na najdublju osnovu ljudske prirode, na najskrivenije biće čovjekovo, koje po kršćanskoj ezoterici regiji duhovnom carstvu. Tri prve molbe odnose se na tri viša članka ljudske prirode, na čovjekovu božansku sadržinu: “Sveto nek Ime je tvoje, da priđe Kraljevstvo tvoje i Tvoja Volja neka bude”.

Zatim slijede prve tri molbe:

1. Nek se sveti ime tvoje

Neka se svi naši poslovi u ovom prolaznom životu osvešćuju imenom Božjim. Neka naše društveno uređenje bude naslovljeno i pokriveno imenom Božjim.

A tumače ga i ovako:

U kraljevstvu se pojavljuje Božanstvo u beskrajnoj raznolikosti, a pojedina bića se razlikuju po tome što im se daje ime, koje nije samo puko imenovanje već i suštinsko određivanje u smislu tajne znanosti.

2. Nek bude kraljevstvo (carstvo) tvoje

Kraljevstvo Božje ne može se razlučiti od kraljevanja Božjega. Kraljevstvo dolazi zajedno s kraljem. Bila bi besmislica iščekivati ​​carstvo, a odbaciti cara. U crkvenoj molitvi “Carju Nebesni Utjesitelja” vjernici mole Cara Duha da dođe: “Dođi i useli se u nas”. Smisao obje molitve je jasan: Kraljevstvo Božje doći će onda kada i Car Bog dođe. Moleći za Kraljevstvo Božje mi u stvari prosimo najsavršeniju vlast, a moleći za dolazak Cara Boga mi prosimo dolazak najsavršenijeg Vladara nad sobom.

ili:

Cijeli univerzum oživljava univerzalna volja, koja se izražava u beskonačnoj raznolikosti. Taj proces zbivanja beskonačne raznolikosti, to beskrajno umnogostručenje Božanstva – naziva se svuda u tajnoj ili duhovnoj znanosti kraljevstvom. Kraljevstvo prikazuje u beskonačnoj raznolikosti biće Božanstva.

3. Neka bude volja tvoja kako na nebesima tako i na zemlji

U nebeskom duhovnom svijetu vlada savršena volja Božja. No, ta vladavina volje Božje nije silom nametnuta nego nju duhovi svjetlosti dragovoljno usvajaju, pokoravajući svoju volju volji Božjoj kao jedinoj nepogrešnoj.

Kao i:

Život svemira potječe od Božanske emanacije. Cijeli univerzum oživljava univerzalna volja koja se izražava u beskonačnoj raznolikosti. Volja je, dakle, središte.

A zatim sljedeće četiri molbe govore ovo:

1. Kruh naš svagdašnji daj nam danas

Jer kao što ne govorimo Oče moj, tako ne govorimo ni kruh moj. Otac je zajednički svim sinovima Božjim i darovi Očevi su zajednički. Ovo je prvi moralno-ekonomski princip za društveno uređenje; moralni jer priznajemo da je kruh od Boga, i ekonomski jer kruh što Bog daje pripada svima.

Ali, postoji i ovo gledište:

Odnosi se na fizičko tijelo koje možemo promatrati kao dio materijalnog dijela naše planete. Njegova je tvar uzeta iz dijelova planete i u nju se vraća. Također nas upozorava i da živimo u sadašnjem trenutku, jer tražimo hranu za sada, za danas.

2. I oprosti nam dugove naše kao što mi otpuštamo dužnicima svojim

Bog odlučno traži od nas tu obvezu. On će nama oprostiti onako kako mi budemo opraštali. No ludo je bojati se ove obveze i ovoga uvjeta. Jer mi beskrajno više dugujemo Bogu nego nama može sav svijet dugovati.

I:

Ova molba se odnosi na eterično tijelo i na njega moramo također gledati kao na dio onoga što nas okružuje. Trebalo bi znati da su u astralnom tijelu svi nagoni, požuda i strasti. Eteričko tijelo krije u sebi stalnije i trajnija duševna svojstva. Sve ono što se polagano razvija, trajne sklonosti, trajna svojstva temperamenta, trajne navike, sve je to usidreno u eteričnom ili životnom tijelu. Oduvijek su se svuda u tajnoj nauci označavale pogreške protiv zajednice koje potječu iz eteričkog tijela kao dug.

3. I ne uvedi nas u napast

Kušati znači ispitivati. Da nije grijeha, ne bi bilo ni kušanja. No mi se osjećamo slabi i molimo Boga da nas ne stavlja na ispit, jer ćemo pasti i propasti. Zemaljska vlast i tjelesna izbor čim se začnu u ljudima, ljudi izgube viziju sveopćeg Oca nebeskog i padaju u očajnu i ubitačnu sebičnost, počinju svetkovati ime svoje iznad Božjeg. I ne uvedi nas u iskušenje – u pozitivnom smislu rečeno znači spasi nas od iskušenja. To jest, spasi nas od nas samih.

I drugo gledište:

Sve što se mijenja lako i brzo, usidreno je astralnom tijelu, u njemu su svi nagoni, požuda i strasti. Tu su i sva veselja i jadi, sve radosti i boli, sve ono što se valova u ljudskoj duši. Grijesi više individualne prirode koje počini čovjek kao posebna ličnost, nastaju uslijed svojstava astralnog tijela. Mogućnost pogreške astralnog tijela naziva se napast (iskušenje). Uslijed iskušenja pojedinac prima na sebe neki osobni grijeh.

4. No izbavi nas od zloga

Molimo se Ocu nebeskom da nas izbavi od Sotone, koji je nositelj svakoga zla. On zasljepljuje ljude i zaslepljenje vodi od iluzije ka iluziji, kako u osobnom životu tako iu društvenom. Tako od pamtivijeka šapće ljudima Sotona. I ljudi su ga do tisuću puta poslušali, po tisuću puta prolili bratsku krv, pohulio na Oca svog nebeskog i po tisuću puta razočarani padali u očajanje.

I za kraj:

Preostaje još greška ljudskog “ja”, prave ličnosti. Samoljublje je ušlo u ljudsko tijelo i uslijed toga je čovjek postao egoistično biće, “ja” slijedi sve nagone i sklonosti tijela. Riječ zlo se nikad u tajnoj nauci ne upotrebljava ni za što drugo osim za neku pogrešku ljudskog “ja”, odnosno naše duše.

Izvor: oaza znanja

 
 

 

 
 
 

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Kultura i vjera

4,5 milijardi razloga protiv hrvatske zastave

Objavljeno

- datum

Imam dovoljno godina da bih se živo sjećao kako su udbaški cinkeri za Titov rođendan (Dan mladosti) ili Dan Republike u Jugoslaviji obilazili moju ulicu u Đakovu i pisali koja kuća nije istaknula jugoslavensku ili zastavu SR Hrvatske sa zvijezdom petokrakom.

Sjećam se koliko je novca Titova Jugoslavija ulupala u zastavice koje smo kao klinci morali nositi, milijuni nas, kada bismo išli na “hodočašće” u neko komunističko “svetište” sa spomenikom nekom narodnom heroju.

Sjećam se, kada je Tito umro, uz njegov vlak o državnom su trošku milijuni, kao danas u Sjevernoj Koreji, mahali jugoslavenskim zastavama. Sjećam se silnog novca koji smo, kao u Sjevernoj Koreji, trošili na plave titovke s petokrakom, koje smo na svaki komunistički “blagdan” morali nositi u školu. Ukratko, prošli je režim na zastave i komunističke simbole trošio ogromne pare, kao i na represivni aparat (koji je također puno koštao) što bi hapsio sve, kao u Sjevernoj Koreji, koji bi odbili mahati zastavicom, ili je zaboravili istaknuti na kući.

Demagogija

Sjećam se i Univerzijade u Zagrebu, gdje od komunističkih zastava nisi mogao vidjeti zgrade. I evo nas u 2017., u, za razliku od Jugoslavije, demokratskoj Hrvatskoj, s glavnim gradom Zagrebom, gdje se digoše djeca i unuci tog bivšeg režima razasuti po nevladinim udrugama i strankama, poput one Rade Borić, na gradonačelnika Zagreba Milana Bandića zato što glavni grad (!) ove države ide ukrasiti lijepom hrvatskom trobojnicom sa šahovnicom. Evo prigovora: to puno košta; koliko smo vrtića mogli izgraditi, i ustaljene demagoške bljuvotine djece komunista koji nisu pitali Tita i Partiju, kada su prisilno (!) nametali zastave s petokrakom koja je masakrirala Vukovar, koliko to košta, koliko vrtića, pardon, zatvora i Golih otoka je Maršal za taj novac mogao izgraditi, koliko je Đurekovića za taj novac po svijetu mogao pobiti, koliko vila po Hrvatskoj si sagraditi, koliko još aviona napraviti da bi efikasnije bombardirali Tuđmana i Banske dvore.

Ti što napadaju Bandića zbog zastava Republike Hrvatske u našem glavnom gradu, osim što pokazuju svoje pravo lice, totalitarnih umova koji se još uvijek ne mogu pomiriti što je Hrvatska, unatoč petokraci i Titu, postala država, pokazuju raskoš palanačkog primitivizma. Naime, upravo se vratih iz Švicarske i Francuske, zastave na svakom koraku, o glavnom gradu da i ne govorim. Dovoljno je skoknuti preko Atlantika i vidjeti, ne samo u Washingtonu, da je američka zastava dio svagdašnjice i kućnog “dekora”, posebno za važne državne praznike, svakog Amerikanca. To što radi gradonačelnik glavnog grada Hrvatske je, suprotno, ispravljanje nepravde i civilizacijski čin koji nije usmjeren ni protiv koga, pa ni gradnje vrtića, pogotovo, a to je njezino pravo koje poštujem, kada se za vrtiće i djecu zbog troškova zastava zabrinjava feministica koja niti ima, niti želi imati djecu.

Kada sam prošlog tjedna bio u Zagrebu i vozio se Slavonskom avenijom, vidjeh te “sporne” zastave i taj “skupi” projekt, djeluje uistinu lijepo, a svaki stranac jasno vidi da je u glavnom gradu Republike Hrvatske, a ne u Bangladešu.

Tko je tu lud?

Jad i bijeda ovih kritičara Bandića zbog ukrašavanja (!) glavnog grada zastavom iste zemlje posebno su vidljivi na sljedećem primjeru. Sjetite se kada su razne udruge, od “Ženske mreže”, koja se bavi zaštitom ženskih prava i bori protiv nasilja prema ženama, do gay udruga, koje se bave pravima homoseksualaca, protestirale protiv ukidanja Titova trga u Zagrebu i mahale zastavama Sovjetskog Saveza sa srpom i čekićem, te komunističkim, jugoslavenskim zastavama s petokrakom. To bi u mnogim ozbiljnim zemljama bilo kazneno djelo ili prekršaj. No stvar je tu ridikulozna. Naime, “Ženska mreža” maše Titovim zastavama, Tita koji je svoju prvu ženu razdjevičio s 14 godina (pedofil), a poslije ju, kao i drugu, izručio NKVD–u i dao ubiti. Koje sramoćenje “Ženske mreže”, koja slavi pedofila i ubojicu žena, kao i homoseksualaca koje je Tito ubijao ili slao na Goli otok kao relikte “iskvarenog buržujskog morala”. Tko je tu lud? Bandić jamačno nije, a njegov primjer trebali bi slijediti svi gradonačelnici.

Dakako, nije u zastavi sve, Hrvatima treba posla i kruha, trebaju joj političari koji ne kradu, koji ne zlorabe istu zastavu i prekriveni njome i busanjem u hrvatska prsa potkradaju ovaj narod. Ali nevladine udruge, kako je rekao bivši ministar financija Linić, koje godišnje dobiju 4,5 milijardi kuna, uglavnom od “dobronamjernih” inozemnih izvora, imaju 4,5 milijardi razloga protiv hrvatske zastave. Razumljivo, gledati hrvatske zastave u Zagrebu njima je traumatično. No tu ne pomaže protuhrvatska ideološka zabrijanost. Dovoljan je apaurin…
 
 Ivica Šola/Glas Slavonije

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Kultura i vjera

U posljednjih 25 godina broj obraćenika s islama na kršćanstvo veći nego u posljednjih trinaest stoljeća

Objavljeno

- datum

U vremenu kada je stanje na Bliskom istoku veoma neizvjesno i nestabilno posebno je pogođena jedna skupina na tome području, a to su kršćani. Nevladine organizacije upozoravaju kako je stanje posebno alarmantno u Egiptu te Siriji.

Prošloga je tjedna u Europskom parlamentu u Strasbourgu održana  konferencija na temu „2000 godina kršćanstva na Bliskome istoku. Njihova patnja. Njihova budućnost“ na kojoj su sudjelovala trojica istaknutih gostiju: Jean Benjamin Sleiman, nadbiskup Bagdada, Anba Damian, biskup koptske ortodoksne crkve Sjeverne Njemačke te Michael Varton, predsjednik neprofitne organizacije „Open Doors“ Francuska koja radi godišnja izvješća o progonjenim kršćanima u svijetu te im osigurava i humanitarnu pomoć.

Na širem prostoru Bliskog istoka nalazi se 15 milijuna kršćana. Prije sto godina na tom prostoru među cjelokupnom populacijom bilo je 20 % kršćana, a danas ih ima samo 5 % cjelokupne populacije.

Biskup Damian rekao je kako je situacija uistinu alarmantna jer su kršćani ugroženi u samoj kolijevci kršćanstva. Damian pojašnjava kako je danas u Egiptu samo oko 10 % Kopta, dok je Koptska crkva jedna od najstarijih u svijetu. „Kršćani se smatraju građanima drugog reda. Bolno je gledati da se crkve raznose bombama za vrijeme misa i službi, da civili umiru i nitko ne odgovara za to“, rekao je. Biskup Damian navodi kako je jedno od rješenja problema svakako obrazovanje s naglaskom na obrazovanje mladih muslimana kako bi stasali u ljude koji mogu samostalno odlučivati za sebe, a ne slijepo pratiti ekstremiste koji pozivaju na nasilje.

Nadbiskup Bagdada: ISIS nije mrtav! Baš suprotno!

Svi se govornici slažu kako budućnost kršćana u samoj kolijevci kršćanstva ne izgleda obećavajuće. Nadbiskup Bagdada upozorava kako ISIS nije mrtav, upravo suprotno – pritisak na kršćane svakim je danom sve veći upravo pod utjecajem ISIS-a. „No, ne treba gubiti nadu jer postoji jedan pozitivan pokazatelj, a taj je da je u posljednjih 25 godina najveći broj obraćenika s islama na kršćanstvo – veći nego u posljednjih trinaest stoljeća. Svakako, najugroženija i najrizičnija skupina upravo i jesu obraćenici s islama jer je kazna u većini država Bliskog istoka za prelazak na kršćanstvo – osuda na smrt“, upozorio je nadbiskup Sleiman.

U Iranu prešlo na kršćanstvo 675 000 ljudi

Na biskupa se nadovezao Michael Varton, predsjednik francuske podružnice organizacije „Open Doors“ rekavši kako je u Iranu 675 000 ljudi prešlo s islama na kršćanstvo u posljednjih 25 godina.

Govornici su pozvali okupljene da učine sve što je u njihovoj moći da pomognu progonjenim kršćanima te da ne zaborave da je i Europska unija osnovana na kršćanskim temeljima.  

Područje vjerskih sloboda, te posebno progone kršćana, zabrinuto prati i hrvatska zastupnica u Europskom parlamentu Marijana Petir, koja je krajem prošle godine organizirala i konferenciju o progonu kršćana na prostoru Bliskog istoka, na kojoj su prisustvovali i apostolski upravitelj Latinskog jeruzalemskog patrijarhata mons. Pierbattista Pizzaballa, nadbiskup Habib Hormuz Al-Naufali, nadbiskup katoličke kaldejske nadbiskupije Basra (Irak) te o. Ziad Hilal koji se nalazi na službi u Siriji.

Petir izražava zabrinutost novim prijetnjama prema kršćanima i mogućnosti daljnjeg jačanja ekstremističkih organizacija. “Iako je Daesh poražen, ne možemo se ne zapitati je li to zaista kraj i što slijedi dalje? Povijest nas podsjeća na žalosne lekcije iz kojih, nažalost, nismo ništa naučili te smo dopustili da kraj jedne ekstremističke grupacije zapravo označava početak nove. To ne smijemo dopustiti ovoga puta, posebice na izranjenom prostoru Bliskog istoka koji je kolijevka kršćanstva”, rekla je Petir.

Zastupnicu Petir zabrinjava jačanje rigoroznih zakona protiv preobraćenja s jedne vjere na drugu u pojedinim zemljama. “Vjerske slobode moraju u svakom vremenu, kulturi i civilizaciji biti temelj poštivanja drugih i drugačijih te jamac mirnog suživota”, kazala je Petir.

Izvor: hu-benedikt.hr

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Facebook

Popularno