Connect with us

Istaknuto

Ivica Ursić: MOSTARINA

Published

on

Cilj  krupnog kapitala, dakle neformalnih gospodara svijeta, jest suspendirati bilo kakvu mogućnost volje plebsa. Njima je bitno minimalizirati uplitanje širokih narodnih masa u politiku. Jasno artikulirani nacionalni interesi pojedine države uglavnom su u koliziji s interesima krupnog kapitala i njih treba na bilo koji način bilo difamirati, bilo diskreditirati, u svakom slučaju neutralizirati.

Hrvatska sa svojim geostrateškim položajem i sa svojim potencijalima, od vode do prirodnih ljepota, ponosna i svoja, klip je u moćnom stroju krupnog kapitala. Zato je idealan poligon na kojem će se primjeniti oprobana metoda anuliranja volje naroda.

Je li cilj od Hrvatske stvoriti ekskluzivni hedonistički resort ili internacionalni kupleraj, u kojem će preostali domorodci biti konobari i sobari, ili je cilj od Hrvatske napraviti „hot-spot“ za stotine tisuća emigranata, manje je važno. Važno je da u svakom od scenarija tu za Hrvate mjesta više nema i da će krupni kapital u oba slučaja dugoročno profitirati.

Kvazi parlamentarizam opstaje u državama gdje su na vlasti, a i u oporbi, političari koji poslušno izvršavaju volju svojih gospodara, oni koji su na strani globalizma i krupnog kapitala.

Najbolji primjer je Italija. Berlusconi se je zaigrao, maknut je (ne na izborima) i od 2011 godine Italija nema vlast koja je rezultat izbora nego je rezultat volje centara moći izvan Italije. Redom su na premjerska mjesta oktroirani Mario Monti, Enrico Letta i sada Matteo Renzi.

Sprema li se Hrvatskoj isti scenarij?

Tko bi trebao biti Hrvatski Monti, Letta ili Renzi?

Je li to Petrov? Prgomet? Podolnjak? Ili je to Petrina?

Ovaj posjednji, od milja zvani „mostov bombarder“, već je obavio topničku pripremu i preko 770.000 onih koji su dali na izborima glas Domoljubnoj koaliciji, nazvao je – NACISTIMA.

Naravno, Most se nije ogradio od svog „bombardera“, dapače, uslijedila je izjava (N. Grmoja) „da je razlika između S. Petrine i ostalih članova Mosta samo u retorici“.

Iskreno, nema što.

To potvrđuje činjenicu da Most drži minimalno 1/3 Hrvata i hrvatskih državljna – nacistima ili najblaže rečeno podupirateljima, zagovarateljima, prizivateljima i simpatizerima nacizma.

To je način kako se difamira nacionalni ponos, kojega je Kukuriku koalicija do maksimuma kriminalizirala, a HDZ ga je svojom šutnjom kukavički izdao. To je način kako se ušutkuje i anestezira jedan narod koji je relativno monolitan po svojoj kršćanskoj dimenziji, a koja je najveća i jedina prepreka ovoj ugrozi koja nam priprema „konačno rješenje“.

Najnoviji prijedlog Mosta o nekakvoj velikoj koaliciji HDZ-SDP uz monitoring Mosta, proziran je potez krupnog kapitala koji bi došao u prigodu dovršiti započeto, a to je depopulacija Hrvatske i privatizacija svega što je još preostalo u nacionalnoj riznici. Narodu se, na sav glas, obećavaju velike reforme i šalje poruka kako mi nemamo o čemu brinuti i voditi računa, jer to će „oni“ obaviti umjesto nas. Oni će „delati“, a mi ćemo „uživati“.

Simptomatičan je, kod Mosta, izostanak bilo kakvih ideoloških tema. Ne govori se ni o moralu, ni o etici, ni o duhovnoj obnovi, ni o depopulaciji, ni o demografskoj smrti Hrvata, ni o pobačaju, ni o dobru, ni o zlu… i zanimljivo, nitko ne spominje ni reviziju pretvorbe (!!). Krupnom kapitalu, koji je „oslobodio“ Hrvatsku od tereta nacionalnog bogatstva, ta tema, kao ni sve ove prije nabrojene, nije ni malo poželjna.

Stvorena je klima, ponajprije od strane anacionalnih medija, kako je jedino bitan novac, kapital, gospodarstvo… Narod je doživio temeljito pranje mozga, živi u svijetu „kruha i igara“, gadi mu se politika, sanja svojih 15 minuta slave kroz nakaradne TV programe ili živi tuđe živote estradnog polusvijeta, i nada se dobitku na lottu.

U takvom ozračju nastaje Most koji „preko noći“ dobija nevjerojatnu medijsku promičbu i koji želi ucjenom, mimo volje birača, ostvariti zamišljeno. Nebitno je tko stoji „iza ili ispod mosta“, bitno je kamo taj most vodi. Bojim se da u ovoj magli koja se je spustila nad političkom scenom u Hrvatskoj još jednom ne budemo neugodno iznenađeni ako krenemo preko mosta ne znajući što nas na drugoj strani čeka i tko će tamo naplaćivati mostarinu.

Hrvatskoj trebaju novi izbori.

Hrvatskoj treba vjetar koji će rastjerati maglu.

Hrvatskoj treba vjera u Boga i Hrvatska sloga.

Bez toga šanse su nam nikakve.

Jer bi nas mostarina mogla i glave stajati.

Ivica Ursić

Komentari

Istaknuto

PRKOSNO IZ TURSKE – Cavusoglu: Tursku neće zaplašiti Trumpove prijetnje

Published

on

Došao je novi, žestoki modgovor iz Turske koja sada izaziva odgovorom Sjedinjenim Državama da se neće dati zastrašiti nakon što ju je američki predsjednik Donald Trump upozorio da će biti ekonomski uništena ako napadne kurdske snage u Siriji.

Turski ministar vanjskih poslova Mevlut Cavusoglu prekorio je Trumpa, kazavši na konferenciji za novinare u ponedjeljak u Ankari da “strateški partneri ne komuniciraju putem Twittera i društvenih medija”.

“Naši kanali su otvoreni”, rekao je, dodajući da je Trump dva puta nazvao turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana kako bi razgovarali o koordinaciji povlačenja američkih snaga iz Sirije.

Sjedinjene Države će “uništiti Tursku ako napadne Kurde“, napisao je Trump na Twitteru u nedjelju, predloživši da se uspostavi “sigurna zona široke 20 milja (32 km)”.

„Isto tako, ne želim da Kurdi izazivaju Tursku. Rusija, Iran i Sirija će imati najveću korist od dugoročne američke politike uništavanja DAEŠ-a u Siriji — prirodnih neprijatelja. I mi imamo koristi, ali sada je vrijeme da dovedemo naše trupe kući. Zaustavite beskrajne ratove!“, istakao je Trump tada u svom tweetu.

Trump je u prosincu najavio da će povući svoje postrojbe iz Sirije, proglasivši rat s Islamskom državom završenim.

“Prijetiti Turskoj ekonomski ne vodi nikamo”, rekao je Cavusoglu, podsjetivši da je upravo Erdogan prvi predložio uspostavu sigurne zone.

Erdoganov glasnogovornik Ibrahim Kalin poručio je da teroristi ne mogu biti partneri i saveznici.

“Turska očekuje od SAD-a da poštuje naše strateško partnerstvo i ne želi da teroristička propaganda na njega baci sjenu.”

Naglasio je da ne postoji razlika između Islamske države, Kurdistanske radničke stranke i sirijskih Kurda. “Nastavit ćemo se boriti protiv svih njih”, poručio je putem Twittera.

Sirijski Kurdi bili su najučinkovitiji američki saveznici u borbi protiv Islamske države.

Erdogan je prošli mjesec odgodio planiranu vojnu ofenzivu na sjevernu Siriju, ali i upozorio da to neće biti unedogled.

Komentari

Continue Reading

Istaknuto

“Dostajala je jedna jedina Marijina suza” da bi zloduhova moć okopnila…

Published

on

“OBRED” knjiga/film o egzorcizmu     Služba egzorcizma iznimno je važna i potrebna služba u Katoličkoj Crkvi, ali je iz raznih razloga pomalo zanemarivana zadnjih stotinjak godina. Iz tih, kao i drugih jednako važnih povoda, naš portal će u nekoliko nastavaka objaviti najupečatljivije dijelove knjige “Obred” američkog novinara Matta Baglija. Riječ je o istinitoj priči koju je novinar zabilježio i čiji je glavni lik američki svećenik Gary Thomas (inače hrvatskog podrijetla, njegov djed je u SAD došao iz područja Baćinskih jezera i promijenio prezime Tomić) koji je ispričao svoj duhovni put od svećenika skeptičnog prema egzorcizmu do glavnog egzorcista u jednoj kalifornijskoj biskupiji. (više…)

Komentari

Continue Reading

Istaknuto

Sezona račvastih jezika

Published

on

Nedavno je Tomislav Jonjić u ”Bujici” iznio zanimljivu opasku. Rekao je, otprilike, da sama pojava Zlatka Hasanbegovića djeluje na samozvane antifašiste baš kao svračići na guju nevjestu iz Šume Striborove. Ne mogu se suspregnuti i ne odati se, nego moraju isplaziti račvasti jezik i tako otkriti svoju zmijsku narav.

Da ništa drugo korisno nije učinio Hasanbegoviću bi već i zbog toga bilo zajamčeno ugledno mjesto u suvremenoj hrvatskoj politici. Otkako se pojavio na hrvatskoj političkoj sceni, Hasanbegović na sebe privlači toliku količinu mržnje pseudolijevih i projugoslavenskih snaga da na temelju toga možemo pouzdano ustvrditi da je riječ o iznimnom političaru i domoljubu.

Kukavni prebjeg u Bandićev tabor, stanoviti Polovanec, pokušao je izgovor za bijednu izdaju opozicije pronaći u Hasanbegovićevu prezimenu. Kao, Hasanbegovićevo prezime nije zagrebačko! Hvala Bogu da Bandićevo jest. No, treba biti pošten i dodati da tzv. Bandićeva opozicija nije ništa drugo ni zaslužila nego da bude izdana. Jer ne izdati Anku Mrak i Gordana Marasa – to nije ništa drugo do izdaja zdrave pameti i dobrog ukusa. Ali pustimo sad to, vratimo se Hasanbegoviću i račvastim jezicima. Na Polovanca se nadovezao Beljak pokušavajući galamom i bezobrazlukom nekako zabašuriti činjenicu da upravo tajnik njegove stranke, Ilija Ćorić, održao Bandića na vlasti u Zagrebu.

Beljak na svom profilu piše: ”… a Hasanbegović je, uz Kusturicu jedan od važnijih izdajnika bošnjačkog naroda. I jedan od važnijih učenika i sljedbenika Luburića i Pavelića, samo je prevelika kukavica da to javno i prizna. Efendija Hasanbegović je obični domaći izdajnik, kriptonacist i lažov.” Nepatvoreni govor ljubavi, to ni Glavašević i Matić ne mogu nadmašiti! Međutim, ne piše stručnjak za autoradije u afektu, to ne. Štoviše, svaka je riječ pomno odvagana. Paralela s Kusturicom, nepriznavanja Hasanbegoviću prava na hrvatski identitet, ubacivanje u priču Luburića i Pavelića, domaćih izdajnika i nacista, kao i nazivanje Hasanbegovića efendijom – sve je to sračunati da Hasanbegovića što više uvrijedi, obezvrijedi i, nada se Beljak, omrzne u očima običnih Hrvata. Jer Beljak, vodeći se valjda vlastitim primitivizmom i mržnjom prema onima koji drukčije misle, misli da su Hrvati zadrti klerofašisti koji ne mogu prihvatiti da Hrvat može biti i islamske vjeroispovijesti.

Ovaj model ocrnjivanja Hasanbegovića lažni antifašisti perpetuiraju otkako se Hasanbegović pojavio na političkoj sceni. Tomić ga je zvao ”retardom i balijom”, Hajdaš Dončić poturicom, Frljić ga je u kazališnoj predstavi prikazao kao svinju itd. Iz toga se mogu iščitati dvije stvari: da tzv. antifašisti nisu antifašisti nego jugonacionalisti i da su Hrvati islamske vjeroispovijesti označeni kao meta prema kojoj se ne smije imati nikakvog obzira jer su smetnja obnovi Jugoslavije u bilo kojoj varijanti. Polovanec, Beljak i slični instinktivno osjećaju koga i kako treba napadati da bi se sebi priskrbio glas naprednjaka, antifašista, urbanog dečka.

No, ne brinu mene toliko šovinistički ispadi drugorazrednih političara ni govnom ovjenčanih pjesnika koliko sve češće strjelice odapete na Hasanbegovića i NHR i na desnim portalima. Nekako tu njušim HDZ-ov agitprop, cijele kohorte na baš bistrih trolova, svrha kojih je upornim ponavljanjem floskula o ”Hasinoj” nejasnoći i neodređenosti glede statusa Hrvata u BiH posijati nemir i nepovjerenje u biračko tijelo sklono kroatocentričnim političkim opcijama. Ako se odnosi s Bošnjacima nastave komplicirati, a svi su izgledi da hoće, to će se zabijanje klina između hrvatskih birača i sve omiljenijeg Hasanbegovića nastaviti još žešće nego dosada. Žalosno bi bilo ako bi Tomiću, Frljiću, Beljku i sličnima uspjela provokacija.

Uostalom, da bi Hrvatska uistinu mogla pomoći Hrvatima u BiH, nužno je da prethodno pomogne sama sebi, to jest da provede barem simboličnu lustraciju i riješi se ”partijskog nasljeđa”. Ta ”partijska” mreža, čini se, uspješno prelazi stranačke granice i još uvijek funkcionira kao jedina istinska vlast u zemlji. Hasanbegovićeva uloga u toj poželjnoj tranziciji, kako sada stvari stoje, mogla bi biti vrlo važna. Ako ništa drugo, ono barem da prikrivene zmije pokažu svoj račvasti jezik.

Damir Pešorda

Komentari

Continue Reading

Facebook

Popularno