Connect with us

Istaknuto

MLADI GENIJALAC: Ispovijest gimnazijalca koji je odnio zlato na europskoj matematičkoj olimpijadi

Published

on

Dubrovnik ima još jednog olimpijca! Istini za volju, nije se okitio sportskim odličjem, nego onim u matematici, a u Rio de Janeiro će tek dogodine, ako se uspije plasirati na međunarodnu matematičku olimpijadu koju će u lipnju 2017. godine ugostiti brazilski megalopolis, piše Slobodna Dalmacija.

Kako je krenulo, nitko ne sumnja da će Patrik Papac, učenik trećeg razreda matematičkog usmjerenja Gimnazije u Dubrovniku, izboriti plasman za svjetsku smotru u Riju. Zlatnu je podlogu već stvorio kao član hrvatske ekipe koja je s maksimalnim brojem bodova trijumfirala na desetoj Srednjoeuropskoj matematičkoj olimpijadi od 22. do 28. kolovoza u austrijskom gradu Vöcklabrucku.

Patrik, koji je u matematici i olimpijac i oskarovac, marljiv je i izrazito skroman mladić. Ne razmeće se vrhunskim rezultatima, niti očekuje nagradu za uspjeh u darovanim nekretninama i novčanim bonusima. Čim počne škola, ponovno će se posvetiti brojevima i kvalifikacijama za svjetsku olimpijadu, a nakon mature…

– Ne znam još na koji ću fakultet, ali sam siguran da će biti nešto povezano sa znanošću. Trenutačno sam najbliži fizici – veli samozatajni dubrovački tinejdžer, jedini Dalmatinac u pobjedničkom hrvatskom timu.

Pitamo ga kako je bilo na natjecanju, je li imao tremu.

patrik_papac1– Nisam o tome razmišljao, koncentrirao sam se na rezultat. Otprije sam već znao da neće biti šabloniziranih rješenja i da će me dočekati atipični zadaci, no nije me to obeshrabrilo. Natjecanje je trajalo šest dana, od kojih su dva bila namijenjena za testove, jedan u pojedinačnoj konkurenciji, a drugi u ekipnom rješavanju zadataka. Samostalno sam pet sati rješavao individualne zadatke iz četiri područja: algebre, kombinatorike, geometrije i teorije brojeva – otkriva Patrik detalje natjecanja, na kojem, šali se, nema prepisivanja niti je ono uopće moguće.

– Nitko se od nas ne bi usudio prepisivati i da može, to bi nam bilo ispod časti. A tu je i povjerenstvo koje stalno pazi na natjecatelje i čuva disciplinu – govori zlatni dubrovački matematičar i razbija predrasude o tome kako su olimpijade ovog tipa hermetički zatvoreni ogledi genijalaca.

– Atmosfera se ne razlikuje puno od one kad se piše kontrolni u razredu. Svaki natjecatelj ima svoju klupu, dobijemo fascikle s puno papira za rješavanje, a koristiti možemo samo osnovni pisaći i geometrijski pribor, ravnalo, papir, pisalicu… Kad nađemo rješenje, zadatak ubacimo u fascikl, i to je to – veli trofejni gimnazijalac.

Patrik se na Srednjoeuropsku olimpijadu plasirao postupno, od općinskog, županijskog do državnog matematičkog natjecanja. Isti ciklus ovaj će tinejdžer ponoviti i u školskoj 2016./2017. godini, no ovaj put letvica će biti postavljena naviše – prema međunarodnoj olimpijskoj smotri u Riju.

Pobjednička postolja u matematici za sedamnaestogodišnjeg Patrika Papca iz dubrovačkog naselja Sustjepan već su postala rutina. U lipnju ove godine našao se u biranoj skupini najizvrsnijih učenika i mentora s državnih natjecanja kojima su u Zagrebu uručeni Oskari znanja.

Uz Patrika, priznanje je dobila i njegova mentorica prof. Jelena Varezić. Nagrađeni su početkom ljeta za uspjehe na Srednjoeuropskoj matematičkoj olimpijadi održanoj 2015. godine u Kopru, u Sloveniji, piše Slobodna.

Veslanje i svirka pate

Osim matematike, Patrik obožava i , posebno veslanje. Godinama je član dubrovačkog Veslačkog kluba “Neptun”, ali su se treninzi posljednjih mjeseci prorijedili upravo zbog Olimpijade. Zbog orijentacije na brojeve, pate i Patrikovi stari hobiji, sviranje gitare i mandoline, što ga, priznaje, opušta.

Stopama Milice Čudine

Koliki je stvarno Patrikov uspjeh, potvrdit će i podatak prema kojemu je u 55 godina, otkad Hrvatska sudjeluje na međunarodnim olimpijadama znanja, ovaj sedamnaestogodišnjak tek drugi učenik iz Dubrovnika sudionik matematičkih natjecanja ovako visoke razine. Prije Patrika, to je uspjelo učenici Milici Čudini, i to prije dvadesetak godina, 1995. godine u Torontu.

Aplikacije

Sklon je Patrik i izradi novih mobilnih aplikacija. Dubrovčanima bi dobrodošla poneka aplikacija za smanjenje gužvi za parking ili raspored autobusa, pa se Patrikov doprinos na tom planu željno iščekuje.

Pomeli konkurenciju u Austriji

Hrvatsku su predstavljali Luka Banović (2. razred) i Ivan Sinčić (2. razred) iz Gimnazije Andrije Mohorovičića u Rijeci, Petar Nizić-Nikolac (2. razred) i Tadej Petar Tukara (2. razred) iz XV. gimnazije u Zagrebu, Lukas Novak (3. razred) iz Gimnazije Josipa Slavenskog u Čakovcu te Patrik Papac (3. razred) iz Gimnazije Dubrovnik u Dubrovniku. Voditelji ekipe bili su Stipe Vidak i Petar Bakić.

Na pojedinačnom dijelu natjecanja osvojili su dvije zlatne (Patrik Papac i Petar Nizić-Nikolac), jednu srebrnu (Lukas Novak) i tri brončane medalje (Tadej Petar Tukara, Luka Banović, Ivan Sinčić).

Hrvatska ekipa rezultate u pojedinačnoj konkurencije na ekipnom natjecanju uspjela je čak i nadmašiti. Tamo su, naime, osvojili prvo mjesto, i to s maksimalnim brojem bodova, čime su obranili prošlogodišnji naslov.

Izvor: ovdje Foto Nikša Duper/ Hanza Media

 

Komentari

Istaknuto

PRKOSNO IZ TURSKE – Cavusoglu: Tursku neće zaplašiti Trumpove prijetnje

Published

on

Došao je novi, žestoki modgovor iz Turske koja sada izaziva odgovorom Sjedinjenim Državama da se neće dati zastrašiti nakon što ju je američki predsjednik Donald Trump upozorio da će biti ekonomski uništena ako napadne kurdske snage u Siriji.

Turski ministar vanjskih poslova Mevlut Cavusoglu prekorio je Trumpa, kazavši na konferenciji za novinare u ponedjeljak u Ankari da “strateški partneri ne komuniciraju putem Twittera i društvenih medija”.

“Naši kanali su otvoreni”, rekao je, dodajući da je Trump dva puta nazvao turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana kako bi razgovarali o koordinaciji povlačenja američkih snaga iz Sirije.

Sjedinjene Države će “uništiti Tursku ako napadne Kurde“, napisao je Trump na Twitteru u nedjelju, predloživši da se uspostavi “sigurna zona široke 20 milja (32 km)”.

„Isto tako, ne želim da Kurdi izazivaju Tursku. Rusija, Iran i Sirija će imati najveću korist od dugoročne američke politike uništavanja DAEŠ-a u Siriji — prirodnih neprijatelja. I mi imamo koristi, ali sada je vrijeme da dovedemo naše trupe kući. Zaustavite beskrajne ratove!“, istakao je Trump tada u svom tweetu.

Trump je u prosincu najavio da će povući svoje postrojbe iz Sirije, proglasivši rat s Islamskom državom završenim.

“Prijetiti Turskoj ekonomski ne vodi nikamo”, rekao je Cavusoglu, podsjetivši da je upravo Erdogan prvi predložio uspostavu sigurne zone.

Erdoganov glasnogovornik Ibrahim Kalin poručio je da teroristi ne mogu biti partneri i saveznici.

“Turska očekuje od SAD-a da poštuje naše strateško partnerstvo i ne želi da teroristička propaganda na njega baci sjenu.”

Naglasio je da ne postoji razlika između Islamske države, Kurdistanske radničke stranke i sirijskih Kurda. “Nastavit ćemo se boriti protiv svih njih”, poručio je putem Twittera.

Sirijski Kurdi bili su najučinkovitiji američki saveznici u borbi protiv Islamske države.

Erdogan je prošli mjesec odgodio planiranu vojnu ofenzivu na sjevernu Siriju, ali i upozorio da to neće biti unedogled.

Komentari

Continue Reading

Istaknuto

“Dostajala je jedna jedina Marijina suza” da bi zloduhova moć okopnila…

Published

on

“OBRED” knjiga/film o egzorcizmu     Služba egzorcizma iznimno je važna i potrebna služba u Katoličkoj Crkvi, ali je iz raznih razloga pomalo zanemarivana zadnjih stotinjak godina. Iz tih, kao i drugih jednako važnih povoda, naš portal će u nekoliko nastavaka objaviti najupečatljivije dijelove knjige “Obred” američkog novinara Matta Baglija. Riječ je o istinitoj priči koju je novinar zabilježio i čiji je glavni lik američki svećenik Gary Thomas (inače hrvatskog podrijetla, njegov djed je u SAD došao iz područja Baćinskih jezera i promijenio prezime Tomić) koji je ispričao svoj duhovni put od svećenika skeptičnog prema egzorcizmu do glavnog egzorcista u jednoj kalifornijskoj biskupiji. (više…)

Komentari

Continue Reading

Istaknuto

Sezona račvastih jezika

Published

on

Nedavno je Tomislav Jonjić u ”Bujici” iznio zanimljivu opasku. Rekao je, otprilike, da sama pojava Zlatka Hasanbegovića djeluje na samozvane antifašiste baš kao svračići na guju nevjestu iz Šume Striborove. Ne mogu se suspregnuti i ne odati se, nego moraju isplaziti račvasti jezik i tako otkriti svoju zmijsku narav.

Da ništa drugo korisno nije učinio Hasanbegoviću bi već i zbog toga bilo zajamčeno ugledno mjesto u suvremenoj hrvatskoj politici. Otkako se pojavio na hrvatskoj političkoj sceni, Hasanbegović na sebe privlači toliku količinu mržnje pseudolijevih i projugoslavenskih snaga da na temelju toga možemo pouzdano ustvrditi da je riječ o iznimnom političaru i domoljubu.

Kukavni prebjeg u Bandićev tabor, stanoviti Polovanec, pokušao je izgovor za bijednu izdaju opozicije pronaći u Hasanbegovićevu prezimenu. Kao, Hasanbegovićevo prezime nije zagrebačko! Hvala Bogu da Bandićevo jest. No, treba biti pošten i dodati da tzv. Bandićeva opozicija nije ništa drugo ni zaslužila nego da bude izdana. Jer ne izdati Anku Mrak i Gordana Marasa – to nije ništa drugo do izdaja zdrave pameti i dobrog ukusa. Ali pustimo sad to, vratimo se Hasanbegoviću i račvastim jezicima. Na Polovanca se nadovezao Beljak pokušavajući galamom i bezobrazlukom nekako zabašuriti činjenicu da upravo tajnik njegove stranke, Ilija Ćorić, održao Bandića na vlasti u Zagrebu.

Beljak na svom profilu piše: ”… a Hasanbegović je, uz Kusturicu jedan od važnijih izdajnika bošnjačkog naroda. I jedan od važnijih učenika i sljedbenika Luburića i Pavelića, samo je prevelika kukavica da to javno i prizna. Efendija Hasanbegović je obični domaći izdajnik, kriptonacist i lažov.” Nepatvoreni govor ljubavi, to ni Glavašević i Matić ne mogu nadmašiti! Međutim, ne piše stručnjak za autoradije u afektu, to ne. Štoviše, svaka je riječ pomno odvagana. Paralela s Kusturicom, nepriznavanja Hasanbegoviću prava na hrvatski identitet, ubacivanje u priču Luburića i Pavelića, domaćih izdajnika i nacista, kao i nazivanje Hasanbegovića efendijom – sve je to sračunati da Hasanbegovića što više uvrijedi, obezvrijedi i, nada se Beljak, omrzne u očima običnih Hrvata. Jer Beljak, vodeći se valjda vlastitim primitivizmom i mržnjom prema onima koji drukčije misle, misli da su Hrvati zadrti klerofašisti koji ne mogu prihvatiti da Hrvat može biti i islamske vjeroispovijesti.

Ovaj model ocrnjivanja Hasanbegovića lažni antifašisti perpetuiraju otkako se Hasanbegović pojavio na političkoj sceni. Tomić ga je zvao ”retardom i balijom”, Hajdaš Dončić poturicom, Frljić ga je u kazališnoj predstavi prikazao kao svinju itd. Iz toga se mogu iščitati dvije stvari: da tzv. antifašisti nisu antifašisti nego jugonacionalisti i da su Hrvati islamske vjeroispovijesti označeni kao meta prema kojoj se ne smije imati nikakvog obzira jer su smetnja obnovi Jugoslavije u bilo kojoj varijanti. Polovanec, Beljak i slični instinktivno osjećaju koga i kako treba napadati da bi se sebi priskrbio glas naprednjaka, antifašista, urbanog dečka.

No, ne brinu mene toliko šovinistički ispadi drugorazrednih političara ni govnom ovjenčanih pjesnika koliko sve češće strjelice odapete na Hasanbegovića i NHR i na desnim portalima. Nekako tu njušim HDZ-ov agitprop, cijele kohorte na baš bistrih trolova, svrha kojih je upornim ponavljanjem floskula o ”Hasinoj” nejasnoći i neodređenosti glede statusa Hrvata u BiH posijati nemir i nepovjerenje u biračko tijelo sklono kroatocentričnim političkim opcijama. Ako se odnosi s Bošnjacima nastave komplicirati, a svi su izgledi da hoće, to će se zabijanje klina između hrvatskih birača i sve omiljenijeg Hasanbegovića nastaviti još žešće nego dosada. Žalosno bi bilo ako bi Tomiću, Frljiću, Beljku i sličnima uspjela provokacija.

Uostalom, da bi Hrvatska uistinu mogla pomoći Hrvatima u BiH, nužno je da prethodno pomogne sama sebi, to jest da provede barem simboličnu lustraciju i riješi se ”partijskog nasljeđa”. Ta ”partijska” mreža, čini se, uspješno prelazi stranačke granice i još uvijek funkcionira kao jedina istinska vlast u zemlji. Hasanbegovićeva uloga u toj poželjnoj tranziciji, kako sada stvari stoje, mogla bi biti vrlo važna. Ako ništa drugo, ono barem da prikrivene zmije pokažu svoj račvasti jezik.

Damir Pešorda

Komentari

Continue Reading

Facebook

Popularno