Connect with us

Tvrtko Dolić

DRUGI MIROVINSKI STUP JE OZAKONJENO DRUMSKO RAZBOJSTVO

Objavljeno

- datum

 Mirovinske kumulacije idu bankama, a mirovine su briga države   Već 15 godina četvrtina mirovinskih izdvajanja, oko 5,5 milijardi kuna godišnje, prelijeva se u fondove II. mirovinskog stupa, u vlasništvu banaka. Namirivanje mirovina na razini tog minusa prepušteno je državi, proračunu, svima nama. U tijeku je kampanja bankarske hobotnice da sve tako ostane.

Naravno da će banda hladno provesti svoje, a problem je samo jedan: ta nova pljačka hrvatske države i hrvatske sirotinje protivi se našem Programu konvergencije 2017-2020, koji je Vlada RH u travnju uputila Europskoj komisiji, promovirajući ga tako kao svoju platformu i svoju obvezu. Naime, u travnju je domaća mafija još uvijek lagala naciju da je obvezan II. mirovinski stup nešto dobro za umirovljenike i sve nas, pa su u Programu konvergencije i pripadnim tumačenjima istaknuta naša velika očekivanja glede početka protoka novca u suprotnom smjeru, iz fondova II. stupa natrag prema umirovljenicima.

Rudimenti

Potrebito je usklađivanje kognitivnih mapa, uz racionalno biranje kratica. Primjerice, bp#20% označava sveukupnih 20 posto iz bruto plaća, koliko se slijeva u mirovinske fondove. Do 2002. sve se kumuliralo u T1H – temeljni i jedinstveni solidarni državni Mirovinski fond, koji sve do danas namiruje sve mirovine, iako je kroz mirovinsku “reformu” 2002. preimenovan u Prvi mirovinski stup i tada reduciran na bp#15%. Te je godine izdvojen Drugi mirovinski stup s njegovih bp#5%, odnosno četvrtinom sveukupnih mirovinskih kumulacija mk#1/4, koji označavamo s O2B, jer je obvezan i još je četvrtina mirovinskih doprinosa realno odvojena u fondove u vlasništvu stranih banaka: Zaba, PBZ, Erste i Reiffeisen. Za one manje koncentrirane, napominjem da su bp#5% i mk#1/4 isti iznos, oko 5,5 milijardi kuna godišnje. Suština te perverzije i te privatizacijske pljačke: mirovine su se u cijelosti namirivale iz T1H, država se skupo zaduživala zbog tako proizvedenog manjka u T1H, dok strane banke već 15 godina kumuliraju oko 5,5 milijardi kuna godišnje, bez ikakvih obveza, uz mogućnost da svoje loše portfelje prebace na konto “štednje” mirovinskih osiguranika, koja će tako biti ispražnjena prije nego što se pokrene povrat umirovljenim “štedišama”.

Sve su zemlje zamrznule O2B ili su provele njegovu potpunu dekonstrukciju. Sve osim Hrvatske. Redoslijed obustave O2B bio je redoslijed izlaska iz krize. Domaća spontana inicijativa preneraženih znanstvenika, za zamrzavanjem O2B, ugušena je snažnim medijskim protuudarom bankarske hobotnice, koja traži povećavanje postotka izdvajanja u O2B. Predatori nemaju mrvicu srama, pa ovih dana predlažu da mirovine i dalje namiruje samo T1H, da banke jednostavno zadrže naših 5,5 milijardi iz naših plaća, svake godine, i da se država za tako proizveden manjak u T1H skupo zadužuje kod tih istih banaka. Dajte mi svoje novce, a onda ću vam iste plasirati kao skupi kredit! Možete li to pojmiti: zacrtano je da do 2019. bankarske mirovinske kumulacije ostanu bez obveza! I da tek te godine krenu prva umirovljenja osiguranika kojima bi se mirovine nadopunjavale i iz O2B. Ovih je dana “ogromnu štednju” O2B uzdrmalo svega 17 umirovljenika s beneficiranim radnim stažom.

Dakle, imamo monstruoznu ideju da II. mirovinski stup ostane obvezan, da fondovi tog stupa ostanu u vlasništvu banaka, da banke nemaju nikakve obveze prema mirovinskim osiguranicima, i da se obveze II. stupa (referentno četvrtini mirovinskog izdvajanja – preračunato oko 27 posto u odnosu na dio mirovine iz I. stupa) prebace na državu, odnosno na sve nas, kao nekakav dodatan namet i razlog za dodatno skupo zaduživanje države. Umjesto jednostavne dekonstrukcije promašenog O2B,  bankarska hobotnica traži da svi porezni obveznici preuzmu suprotne obveze O2B, i da se bp#5% nepovratno prelijeva bankama. Tu je ta stalna idiotska mantra o našoj nasušnoj potrebi za stabilnim bankarskim sustavom. Kao, bankarski sustav bit će stabilan ako svake godine u njega nepovratno upumpavamo 5 posto iz naših bruto plaća.

Novinari banaka

Kada novinarski “par” Ljubica Gatarić i Gojko Drljača iz dvije različite dnevne tiskovine sinkrono pokrenu neku kampanju, možete biti sigurni samo u jedno: riječ je o nekom potkopavanju interesa malog čovjeka i cijele hrvatske nacije, sve unutar nekog širokog zločinačkog pothvata, u kojemu su oni samo pješadija, obični izvršitelji volje instaliranih urednika, sve pod kapom stranog kapitala i stranog interesa. Nevjerojatno je to farbanje od strane Drljače, koje je usavršio na roditeljskom sastanku u predškolskom Jutarnjem listu: “Drugi mirovinski stup je budućnost naše djece!” Što kažu ostali roditelji? Jer, njih svega 17 koji danas primaju mirovinu na temelju oba stupa bijesni su na tu “najuspješniju reformu od osamostaljenja RH”. Djeca su iz nekog razloga preselila u Irsku, valjda da tamo pričekaju smrt svojih roditelja i onda se vrate u naslijeđeno mirovinsko blagostanje O2B. “Zbog II. stupa mirovina mi je manja 1600 kuna” – žali nam se strojovođa i roditelj Branko Komar. Priskače i Kristina Turčin, da ga u svome tekstu u Večernjaku uvjeri kako mirovine ne trebaju dopunjavati fondovi O2B, nego svi mi, kroz zaseban dodatak na razini mk#1/4, preračunato 27 posto mirovinskog izračuna za T1H.

Kod nas je razvijena društvena solidarnost za uhodane linije kriminala. Ako netko već 15 godina živi od drskog drumskog razbojstva, on je na to navikao, i treba ga pustiti da i dalje zaskače karavane i osobe. U kampanju za još smrtonosniju dozu sindroma O2B uključeni su brojni političari. Javljaju se i zaposlenici Ekonomskog instituta(?) Zagreb, a napose Danijel Nestić, dok su se znanstvenici uglavnom izjasnili protiv O2B. Donedavno se u korist banaka pridodavao i “nezavisni” analitičar Velimir Šonje. To opet najvjerojatnije znači da je mirovincima naplaćivao određene usluge. Znate, nije Šonje toliko glup da svojom osobnom voljom i svojim “oslobođenim radom” brani jedan evidentno promašen projekt. Zvuči nevjerojatno, ali se za O2B žestoko zauzimao i Silvano Hrelja, predsjednik HSU – Hrvatske stranke umirovljenika.

Nametnici i diletanti

Na obrani sigurnog hrvatskog puta u bankrot angažirani su svi oni koji ugodno žive od tih naših bp#5%, koliko se svaki mjesec nepovratno prebacuje u banke. Osim što su banke dobile mogućnost da na umirovljenike prevale svoje loše portfelje, mnogi stanovnici ove zemlje kraljevski žive kao različiti zaposlenici i lobisti istih fondova. Kada neki političar brije da se takva privatizacijska pljačka održi, budite posve sigurni da je izravno ili posredno nečiji plaćenik, na temelju ispraznih elaborata ili sličnih usluga od strane poduzeća njegove supruge ili njegove djece i obiteljskih prijatelja, i svašta nešto unutar korupcijske mašte hrvatskih neradnika. Ima i onih koji podržavaju nove obmane zato što su sudjelovali u mirovinskoj “reformi” s početka milenija, pa sada ne žele priznati svoju kratku pamet. Istinski znanstvenici davno su se izjasnili protiv O2B, dok prodavači magle tjeraju svoje. Nameće se pitanje: zašto HDZ ne obustavlja tu stalnu privatizacijsku pljačku propisanu od SDP-a? Pa, korupcija duboko prožima i HDZ. Ideja se rodila za HDZ-ova mandata! Sve u svemu, riječ je o najgorem zločinačkom pothvatu različitih nametnika i diletanata, nama za vratom.

Na što nas upozorava Danijel Nestić iz Ekonomskog instituta Zagreb? Kakva briga njega muči? Nestić nas podsjeća da je Jadranka Kosor prije sedam godina dopustila povratak u I. mirovinski stup osobama koje su 2002. bile u dobi od 40 do 50 godina. Takvim osiguranicima dopušteno je da biraju hoće li ostati u II. stupu. Vidite, Nestić frenetično zastupa O2B, ali vidi kao nepravdu što su neki osiguranici rekli: ne, hvala! Jer se povratak u T1H gleda kao spas za te mirovinske osiguranike. Zašto ga to toliko smeta, ako je O2B nešto pozitivno za bilo koga osim za banke? Nešto mi tu ne štima. Imamo svu silu instituta i učilišta, koji su zapravo jalova poduzeća, daleko od svake proizvodnje, uključujući smislena istraživanja. Imamo i bezobzirnu krađu identiteta – svakodnevno se pojavljuju samozvani znanstvenici i analitičari. Znate, 15 godina Nestić gleda kako se svake godine prelijevaju naše milijarde, direktno iz bruto plaća u fondove banaka, država se za toliko skupo zadužuje, a on u tome ne vidi ništa loše za ovu zemlju i njene stanovnike. Jeli u pitanju neznanje ili nešto drugo? Strani interes novači cijelu vojsku, koja nameće rješenja na štetu nacije i države. Bilo kako bilo, kada je u pitanju EIZ, želim čuti mišljenje dokazanog znanstvenika Dubravka Radoševića, a Nestić može projicirati svoje nebuloze ili svoje osobne interese na nekoga drugog.

Sprječavanje pobune nametom na pobunjenike

Pomicanje dobne granice za umirovljenje nije pomoglo, što može značiti da su mirovinski fondovi pokradeni i/ili ispražnjeni. Kreatori O2B računali su da će prve isplate krenuti 2019. Dogodili su im se radnici s beneficiranim stažom, pa sada fondovi koji se hvale s “kumulacijom na razini 100 milijardi kuna” dahću zbog 17 neočekivanih umirovljenja već u ovoj godini. Problem je isplata milijun kuna! Ljubica Gatarić pokušava to maskirati iza prestanka zakonske obveze namirivanja 27 posto mirovine za one koji će zagrabiti i u O2B. Kako to najedanput tumači Gatarić, ne trebaju se budući umirovljenici namirivati za četvrtinu mirovine iz O2B, nego su po njoj zakonski zakinuti za 27 posto u odnosu na T1H. Kao, nisu umirovljenici krivi što je izdvajanje u O2B bilo obvezno. Dobro, ukinimo obvezno izdvajanje! E, neće ići, jer su se banke navikle da im novci sjedaju, bez ikakve muke, bez ikakvih obveza. To je obmanjivanje Javnosti koje se ne može ničim opravdati. Drži se da ćemo već slijedeće godine imat oko 200 “beneficiranih”. Jasno je da će 2020. doći do pobune, a fenomen je u tome da država namjerava spriječiti pobunu zbog nekog nameta tako da taj namet udvostruči. Rumunji obustavljaju II. mirovinski stup kao obvezan i ograničavaju izdvajanje na 2,5 posto iz bruto plaće, za one koji se izjasne za taj mirovinski stup. Rumunji su prihvatili pozitivna iskustva zemalja koje su napustile obvezan II. mirovinski stup: solidarni državni I. mirovinski stup je učinkovitiji, i ne proizvodi zaduživanje države. Sama najava takvog zamrzavanja obveznog II. mirovinskog stupa povećala je kreditni rejting Rumunjske, podigla investicijsku klimu u toj zemlji, kao i sveukupno raspoloženje Rumunja, kojima su otvorena vrata nade. Može li pogreškom stranog interesa na čelo Hrvatske doći vlast s dobrim namjerama prema iscrpljenim stanovnicima Lijepe naše? Koja će zamrznuti fondove Drugog mirovinskog stupa ili provesti potpunu dekonstrukciju mirovinske “reforme”. 

OSNIVA SE SDP2B

Lobisti II. mirovinskog stupa ruše Davora Bernardića

U kampanje II. mirovinskog stupa već godinama se žustro pridodaje Mirando Mrsić, koji u svemu drugom slijedi komunikacijske sposobnosti kornjače. Iako je II. stup praktično postao obvezan za sve zaposlene, Mrsić koristi rječnik manjinaca i modernih rodijaka, pa spominje diskriminaciju. A zapravo i u slučaju O2B imamo zahtjev obrnute diskriminacije – da nečija “mirovinska štednja” ostaje nedirnuta i da njegovu mirovinu namirujemo svi mi, većina. Kada Gordan Maras u Hrvatskom saboru viče “Ne dam svoj novac!”, u smislu da O2B ostane obvezan, imamo tri mogućnosti: (1) Ubire neku korist iz tog “biznisa”, (2) Spriječava HDZ da poentira na konto poništavanja promašene SDP-ove “reforme”, (3) Nema blage veze o ekonomiji, napose ne o financijama, što je tragično, jer će ponovno zauzeti ministarsku fotelju ako se SDP vrati na vlast. Zašto Marasa i ekipu smeta da II. mirovinski stup prestane biti obvezan? Prisjetimo se kako je Peđa Grbin u Hrvatskom saboru žestoko branio fašistički Ovršni zakon, načinjen za potrebe ovršne mafije. Socijalna i nacionalna neosjetljivost Ranka Ostojića već je opjevana, pa i dokumentirana. Siniša Hajdaš Dončić je 2014. u korist O2B pokušao progurati monetizaciju autocesta. Svi su oni bili protivnici ili rezervirani glede konverzije kredita s valutnom klauzulom u švicarskom franku. Hajdaš Dončić igrao je svoju igru baš kada su Zoran Milanović i Boris Lalovac planirani prepoloviti mirovinsko izdvajanje u O2B, i tako izaći iz procedure za prekomjerni deficit u godini kada je uvedena. Možemo reći da su svi današnji unutarstranački protivnici Davora Bernardića kasirani. Kako kapital diktira rezultate izbora, Bernardić se ne može riješiti Mrsića, Grbina, Hajdaš Dončića, Marasa i Ostojića, a vraća se i Aleksandra Kolarić. Bernardiću preostaje odstraniti Milanku Opačić. Nakon što je riješio slučaj Franak i tako spasio mnoge nesretnike, Zoran Milanović trebao je glatko dobiti parlamentarne izbore, ali se to nije dogodilo. Na vlast se vratio kasirani HDZ, kao što će u SDP-u ostati kasirane komunjare. Kao što se SDP može vratiti na vlast samo kao posve kasirana stranka. Nakon što je shvatio koja moć stoji iza pobunjenika u SDP-u, Bernardić mijenja ploču.

 

Tvrtko Dolić 

Komentari

Oglasi
Komentari

Tvrtko Dolić

Naš nacionalni identitet odredio je Branimir

Objavljeno

- datum

 U POTRAZI ZA IZVORNOM BOŽJOM ČESTICOM    Svaka Hrvatska novije povijesti bila je pseudomorfoza, hrvatski državnopravni okvir za nešto sadržajno protuhrvatsko. Starčević, Radić i Pavelić bili su hrvatski domoljubi, Broz je bio zločinac, a Tuđman prazno ništa. Svi su oni pogrešno uzdignuti na razinu hrvatskog identiteta.

Jedna drevna nacija mora se držati svog izvornog nacionalnog određenja, ili će nestati. Našu nacionalnu i vjersku supstancu davno je ograničio Branimir, koji je 879. preselio u rimsko feudalno stablo. Bio je to naš prvi ulazak u neku europsku uniju, naš prvi takav promašaj.Moramo se vratiti izvornom hrvatskom jeziku iz vremena prije Doseljenja. Korienski pravopis čini naš jezik jednostavnim i strancima lakšim za učenje. Pogreška je odstranjivanje helenskih i latinskih riječi, koje su mjera kulture jezika. Novost je govor mržnje, koji napadaju osobe iz kojih mržnja i govor mržnje naprosto isijavaju. Otvorena mržnja prema Hrvatima i prema svemu hrvatskom financira se iz državnog proračuna, a u tom smislu prilično su izdašni i fondovi Unije.

Naš slavni Dolazak konačno se pretočio u tragičan Odlazak. U stoljeću sedmom na Jadran je stigao snažan hrvatski kolektivitet, a danas uzmičemo jedan po jedan, kao pojedinci bez nacionalnog identiteta, odbacujući oružje kao na Bleiburgu, prepušteni surovom neprijatelju na milost. Nestao je i naš čuveni hrvatski prkos – neki narcisoid lanuo je da imamo svoju nacionalnu državu. Dramatično iseljavanje Hrvata iz Hrvatske nije posljedica nezaposlenosti, nego više poremećaj identiteta u psihozi beznađa i predatorske privatizacijske pljačke. Strašno je da su Hrvati u Irskoj kompatibilna populacija, a to nisu u Hrvatskoj.

Nacije su bivši robovi i barbari

Nazivi najvećih europskih nacija pravi su kupus. Francuzi su dobili ime po germanskom plemenu. Skoro sve današnje europske nacije rođene su u društvenom konfliktu ropstva i/ili potlačenosti. U jednoj nevjerojatnoj civlizacijskoj pseudomorfozi, barbari europskog sjevera popunili su okvire antičkih kultura. Kirov proglas o oslobađanju porobljenih plemena je religijska izmišljotina. Veliki Kir nije nikoga oslobodio, nego je premještao zarobljena i potlačena plemena za potrebe lakše kontrole nad carstvom. Kir nije tako oslobađao plemena, nego je tako porobljavao cijele teritorije, i to je radio uspješno, jer je uspostavio najveći imperij u ljudskoj povijesti. Kir nije osvojio samo Babilon, nego i cijele kozmose tog vremena: Mediju i Lidiju. Dakle, Kir nije oslobodio Judejce i Hrvate, nego je neka podređena plemena iz Perzije preselio u bazen Babilona, a odatle u Judeju, Galileju, u kaspijski bazen, i na obale Crnog mora. Za potrebe prava na zemlju doseljenih plemena, kreirane su legende o povratku iz ropstva. Na Sorboni je prije pedeset godina prihvaćena teza da su Hrvate iz Perzije potisnuli sukobi Alana i Skita u 8. i 7. stoljeću prije Isusa, ali se to može odnositi na samo manji dio hrvatske populacije u Perziji. U svakom slučaju, Hrvati su kao narod oblikovani u perzijskom sužanjstvu ili pod perzijskom dominacijom. Upisani smo u Darijevom punjenju proračuna. Nama je porez posve normalna pojava? Ili smo se povukli u pustoš Sjevera da izbjegnemo carske namete? Osjećaj potlačenosti snažio je hrvatski nacionalni identitet i za obje Jugoslavije.

Formirani u krilu drevnih civilizacija, Židovi i Hrvati danas predstavljaju najstarije živuće narode. U našem susjedstvu imamo posla s mlađim robljem, koje je zbog toga dramatično agresivnije, opako, strvinarsko. Starčevićevo Sclavoserbi zapravo se rascijepilo. Bizant je nakon odlaska Branimira u krilo Rima otvorio prostor Bugarima, da bi na kraju kreirao naciju Serva – Serba, koja se prirodno širila u širokom antičkom lovištu na robove. Poučeni takvim porastom srpske populacije, naši zapadni susjedi odabrali su srodan naziv Sclava – Slovenaca. Družine bez identiteta i obitelji, koje nisu pripadale nikuda, kao i nacionalno i plemenski neopredijeljeni tog vremena, prilazili su Srbima i/ili Slovencima. Sclavenci su se oblikovali kao interesna skupina. Otimali su talijansko, čak i prema Trstu, danas nadiru u Savudrijskoj vali, a sutra će svojatati cijelu Istru i Kvarner. Nedostaje nekakav oblik slovenskog svetosavlja, ali su već vidljive odgovarajuće promjene u slovenskoj “katoličkoj” konfesiji. Ime Rastko u Sloveniji je često. Kao i mnogim drugim europskim narodima bez antičkog korijenja, Slovencima paše da se narodi naguravaju u okvirima Staljinove državotvornosti, a to Hrvati ne smiju dopustiti. To je posve nedopustivo i na razini Zapadne civilizacije.

Spas je povratak Branimiru

Na što će sličiti buduća “hrvatska” država i ova Lijepa naša nakon što u našu povijest uđu svi ti nikakvi predsjednici, svi ti jalovi premijeri, bezvezni ministri, Jandrokovići i Jovići, svi ti generali desetari, i svi ti iskvareni društveni arbitri nečega i ničega? Ovo nije država, nego fukara i vukofukarija na svim razinama. Glavni su Hrvati predatori, od

Tomislavovo Hrvatsko Kraljevstvo i velike pobjede protiv Ugara, na Dravi 925., i Bugara, u bosanskim planinama 927.

onih grabežjivaca iz stepe, prije prvog porobljavanja. Use, nase i podase. Stoka! Kao i posljednjih stoljeća, presudno je obnoviti održiv koncept nacije, na neupitnim dražavnopravnim temeljima. Jako je važno odbaciti svaki novi kult ličnosti, bez obzira jeli riječ o Josipu Brozu ili Franji Tuđmanu, pa i kada su u ponudi istinske novovjeke nacionalne veličine i/ili mučenici: Ante Starčević, Stjepan Radić i Ante Pavelić – ustaša protiv prve Jugoslavije. Svaki novi kult ličnosti pridodaje se na planu poništavanja temeljnog bića nacije. Svi ti likovi ne izlaze na razinu svjetske povijesti, pa su na svoj način u funkciji potiskivanja najstarije nacije u Europi.

Za razliku od takvih, bili oni mučenici ili ne, naš kralj Branimir bio je prvi protagonist svog vremena. Odlučivao je o tome koje će rimsko carstvo postati vodeće, pomjerao je granice imperija, odlučivao je o našoj sudbini na razini milenija. Nije branio svoj osobni status kralja u bizantskoj feudalnoj hijerarhiji, nego je učinio osobnu žrtvu i odrekao se bizantske krune da bi Hrvati zadržali svoj dio Jadrana i svoje jadranske otoke. Vrijeme će pokazati da je pogriješio, jer je Bizant odgovorio otvaranjem većeg prostora Bugarima, pa je uskoro Simeon ugrozio i sam Carigrad. Bizant je pokušao uspostaviti ravnotežu kroz kreiranje sclavenske rase, da bi na rubovima imperija na svoje došli i oni koji ništa nemaju – Nemanjići. To je za Hrvate i Bugare proizvelo dalekosežne negativne posljedice. U takvim budalaštinama nazirao se konačni kraj najmoćnije antičke civilizacije. Da Branimir nije prirastao uz feudalno stablo Rima, Crkva u Hrvata ostala bi neovisna o Rimu, pa bi Hrvati nakon dolaska Turaka uživali vjersku toleranciju. Hrvatsko plemstvo u Bosni, uključujući sve veće posjednike, ne bi konvertiralo na islam da sačuva posjede. Isto tako, hrvatska populacija i hrvatska kultura izbjegli bi negativne učinke celibata. Gledano u širini vremena, Branimir je pogriješio, ali je determinirao naše nacionalne i vjerske odrednice. To je fakat i to ne možemo poništiti. I, nije to sve skupa moj nekakav osobni odabir, ili nekakav kapric u odnosu na novovjeke političke nakaze, što mi mnogi predbacuju. Zapitajte se zašto Srbi ne dopuštaju na svojoj nacionalnoj razini bilo kakvo izjednačavanje sa Siledžijom Dušanom i Svjatim Savom. Draža i svi ti Karađorđevići i Obrenovići, kao i Sloba, tvorac Republike Srpske u BiH, svi su oni Druga liga istok. Pokušajte Engleze navesti da temelj njihove nacije postane Winston Churchill, bez obzira koliko je osobno pridonio padu Adolfa Hitlera i nacističke Njemačke.

PETA KOLONA OSPORAVA HRVATSKE KRALJEVE

Krešimir Petković prozvao Dejana Jovića

Nakon što je Dejan Jović kao glavni urednik časopisa Politička misao dao prostor njemačkom politologu i političaru Thomasu Bicklu i njegovom veličanju sporazuma Drnovšek – Račan, ostavku u uredništvu tog časopisa podnio je Krešimir Petković, docent na Fakultetu političkih znanosti. “Pozdravljam pluralizam, slobodu izražavanja različitih političkih stajališta, ali upozoravam i na problem krivotvorina koje dobivaju akademsku legitimaciju i kao takve se reproduciraju u političkim sukobima pa i u različitim pravnima arenama” – izjavio je Petković. Već sam ukazivao na evidentno protuhrvatsko djelovanje Dejana Jovića, koje provodi o našem trošku, kvalitetno uhljebljen na zagrebačkom Fakultetu političkih znanosti. Jović sustavno potkopava hrvatsku državnopravnu ostavštinu. U posljednje vrijeme negira i pravni značaj Zavnoha, ali ne u smislu redukcije Hrvatske do Une, nego na planu poništavanja bilo kakve pravne osnove za postojanje hrvatske države. Hrvatski kraljevi su izmišljotina, sugerira nam Dejan – u tome smislu dobio je potporu i Tvrtka Jakovine. Siledžija Dušan bio je car, a Tomislav niti kralj. S nestrpljenjem očekujem Jovićevu reinterpretaciju Hrvatsko-ugarske nagodbe. Zanimljivo, Dejan Jović i Tvrtko Jakovina podržavaju kult Franje Tuđmana i samu ideju da se hrvatska državnost oslanja na Tuđmana. Jer, ako je Tuđman tvorac Hrvatske, onda ona prethodno nije postojala, pa zapravo nema nikakvo državnopravno utemeljenje.

Tvrtko Dolić

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Tvrtko Dolić

Nemoćna Hrvatska poigrava se s moćnom Rusijom

Objavljeno

- datum

 OPAKA OBAVJEŠTAJNA IGRA AGROKOR     Rusima nije priznat roll up model za kredit od 100 milijuna eura danih u veljači 2017. koji su tada spasili Agrokor. Od izvanredne uprave Agrokora dobili su odbijenicu pod obrazloženjem da to nije u skladu s lex Agrokorom, da bi se isti model ponudio lešinarskim fondovima, koji su otkupljivali dug po diskontu.

Nova strategija izvanredne uprave je likvidacija Agrokora i osnivanje nove kompanije – holdinga u vlasništvu vjerovnika. Posljedica je pad vrijednosti dionica vlasnika. Upitna je konkurentnost novog holdinga, kojim bi upravljali vjerovnici – u tome imaju različite interese. Strategija je usvojena, ali nagodba o visini otpisa nije poznata. Restrukturiranje biznisa kasni – članice koncerna već su izgubile na vrijednosti svojih brandova. Diskriminacijski postupci Vlade RH i izvanredne uprave Agrokora, odnosno Andreja Plenkovića, Martine Dalić i Ante Ramljaka, usmjereni su prema najvećem pojedinačnom vjerovniku Agrokora, ruskom Sberbank, u većinskom vlasništvu uvijek opakog i sveprisutnog Kremlja.

To je nedopustivo poigravanje s moćnom ruskom državom, s nacionalnim interesima Hrvata i Hrvatske, pa i s međunarodnim pravom i načelima pravde. Podsjetimo, ruski Sberbank je kreditirao Agrokor s 8,5 milijardi kuna. Riječ je o čistom kapitalu, bez ikakvog financijskog inženjeringa, i to u vrijeme kada je Agrokoru bilo teško doći do kapitala. Pomalo čudi da su Rusi posudili novac, a da se nisu kvalitetno osigurali. Rusi su držali da je nemoguće da se dogodi ovakva situacija s Agrokorom i da je Agrokor “to big to fail”. Prvo otvoreno izazivanje Rusa je donošenje ovakvog lex Agrokora. Nakon što je lex Agrokor nametnut, na platformi današnje zapadne proturuske politike, na razini Hladnog rata, Rusi nisu pristali na poistovjećivanje s zapadnim lešinarskim hedge fondovima putem roll up kredita. Prema riječima prvog zamjenika Sberbanka, Maksima Poletajeva, Rusi su zahtijevali da se iznos zadnjeg kredita od 100 milijuna eura, plasiranog Agrokoru u veljači 2017. za stabiliziranje poslovanja, prizna po roll up modelu. Dobili su odbijenicu da to nije u skladu s lex Agrokorom. Poslije je izvanredna uprava ponudila takve uvjete svima, uključujući i lešinarske fondove, koji su kupovali dug po diskontu. Zar arogancija i komocija mogu ići toliko daleko da hrvatska država izigrava rusku državu na tako proziran način? Zar zaista netko misli da se Rusi neće osvetiti za klasičnu prijevaru? Ili netko RH namješta za šamar koji neće preživjeti? Varaju se svi oni koji drže da će na ovome prostoru niknuti Zapadna Srbija, Istočna Italija, ili Južna Slovenija, ili sve te tri pretenzije naših predatorskih susjeda, za slučaj da RH bankrotira, ili se reducira u još uže okvire, kroz nekakav najnoviji Avnoj. Nakon svega, Rusi su ponovno poniženi. Naime, uslijedio je šamar Rusima od strane izvanredne uprave Agrokora, koja je protivno svim pravnim normama osporila tražbine Sberbanka u vrijednosti od 8,5 milijardi kuna, sve pod izlikom da su za iste tražbine pokrenuti sudski postupci izvan RH. Znači, osporen je čisti novac koji je jedna financijska institucija posudila drugom privatnom poduzeću. Kako to postavlja izvanredna uprava Agrokora, ispada da ruski Sberbank nije Agrokoru posudio novac. To su nedopustive pravno – financijske akrobacije, koje će RH skupo platiti.

Šutnja je rolling up      

Zanimljivo je kako u mainstream medijima ne postoji kritički osvrt na procese koje vodi izvanredna uprava Agrokora. Prestalo je i prenošenje zanimljivih informacija koje objavljuju Ivica Todorić i njegov tim na Todorićevom blogu. Zavladala je ona ista šutnja, kakvu smo imali glede Agrokora u prethodnim godinama i prethodnim desetljećima. Šutnja političkih, medijskih, gospodarstvenih i akademskih elita. Šutnja onih elita koje su dovele Agrokor u ovo stanje. Posljedica je to i prikrivenog financijskog interesa glavnih medija, jer je Agrokor ostao dužan mnogim medijskim kućama, pa su zasigurno pred nagodbu mediji ucjenjeni da podrže rad izvanredne uprave i Vlade RH, a zauzvrat će namiriti svoja potraživanja prema Agrokoru. Tu je i onaj razotkriveni financijski lobi, upravo onaj koji stoji iza lex Agrokora i roll up kredita. Kako vrijeme prolazi, postaje razvidno da je lex Agrokor pisan za financijske centre moći, a ne za domaće dobavljače i naše gospodarstvo u cjelini, kako to Vlada RH želi prikazivati. Involvirani su i oni naši financijski i/ili gospodarstveni subjekti koji vide svoj interes u preuzimanju tvrtki iz koncerna Agrokor.

I prije objave roll up kredita upozoravao sam da je taj model duboko protivan i samom lex Agrokoru, da je sam po sebi kriminal. Tim su potezom hedge fondovi i financijske institucije, na čelu s Knighthead Capitalom, ostvarili enormne zarade, sve na koncernu Agrokor koji je praktično u stečaju, kupujući obveznice po diskontu. Da još bude gore, Knighthead Capital nije financirao Agrokorov dug prije 2017. godine, nije držao dolar duga. A sada se pojavljuje kao glavni imatelj obveznica i kao član privremenog vjerovničkog, a i budućeg stalnog vijeća. Za manje upućene napominjem da su hedge fondovi kupovali Agrokorov dug po diskontu, odnosno nešto što je bilo 100 kuna po nominali, vrijedilo je samo 30 kn, zbog pada cijena obveznica. Kasnije su ti isti putem roll up modela dali 100 kuna novog kredita, a priznaje im se dug po nominali, odnosno 100 kuna za onih ranije plasiranih 30 kuna. Znači, zarada je 70 kuna, bez kamata, čista špekulativna dobit. Besramna pljačka koncerna koji je praktično u stečaju. Da sve bude tragično smiješno, pravni zastupnik Knighthead Capitala na početnim sjednicama privremenog vjerovničkog vijeća je Tin Dolički, upravo onaj koji je sudjelovao u pisanju lex Agrokora. I još se pojavljuje kao Ramljakov pravni savjetnik. Kako netko može biti predstavnik vjerovnika i istovremeno biti pravni savjetnik dužnika? Pojavljivati se pred javnošću kada treba braniti roll up model? Zar to nije sukob interesa? Gdje je Dalija Orešković, koja je radi beznačajne stvari presudila Tomislavu Karamarku, da bi se ispostavilo kako je isti Karamarko u pitanju Ina – MOL bio u pravu. Kao, Ramljak nije dužnosnik! Kako to nije, ako je imenovan od strane Vlade RH? Zašto Dalija Oreškovića nije predložila izmjenu / dopunu Zakona o sprječavanju sukoba interesa? Objavom roll up kredita sve je rečeno. Sasvim je jasno kako su centri moći na čelu s Knightheadom preuzeli kompaniju. Vlada RH nakon toga nema nikakvu kontrolu. Odredbe ugovora da kredit dolazi na naplatu ako se smijeni izvanredni povjerenik šokirale su naciju, ali je i to brzo isprano kroz medije i gurnuto pod tepih. Roll up kredit iznosi 1,06 milijardu eura i ima status najstarije tražbine, što znači da financijeri ne samo da su zaradili na roll up modelu, nego taj kredit ima super seniority status, odnosno status prvenstva naplate. I da po okončanju nagodbe, može doći na naplatu.

EBITDA za 2018.

Svima je jasno da je izvanredna uprava priznala 41,2 milijarde kuna tražbina, a 16,5 milijardi osporila, od toga prema Sberbank 8,5 milijarde, dok je prema revidiranom financijskom izvješću za 2016. godinu imovina koncerna Agrokor iznosila 41,7 milijardi (izrazito smanjenu čudnim postupcima revizora). Ako se navedeni podaci uzmu u obzir, sasvim je jasno da postoji dovoljno imovine kako bi svi vjerovnici naplatili svoja potraživanja, i da bi vlasniku ostalo 0,5 milijardi kuna imovine. Stvarno je nepojmljivo da danas dolaze prijedlozi da većina dobavljača i financijera trebala otpisati i do 70 posto dugova Agrokora. Na temelju čega? Ili je izvanredna uprava krivotvorila brojke kojima sada tereti bivšu upravu? Ako uključimo iznos od 8,5 milijardi kuna Sberbanka, koji je neosnovano osporen, a u ovih 41 milijarde kuna priznatih tražbina su i potraživanja unutar grupacije, što nije stvaran dug, dolazi se do zaključka da je stvaran dug na razini 41 – 42 milijarde kuna. Dodajmo tome, da izvanredna uprava nije ugovorila 1 milijardu eura novog duga koji ima status prvenstva naplate, stvarne tražbine bile bi na razini od oko 38 milijardi kuna. Po projekcijama objavljenim u jednim dnevnim novinama dolazi se do iznosa od 19 milijardi kuna za namirenje vjerovnicima, a kao uporište se uzela EBITDA za 2018. godinu (operativna dobit, bez poreza amortizacije i kamata). Nevjerojatno! Tek je kraj 2017. godine i uopće je teško predvidjeti EBITDA za 2017. godinu (biti će sigurno lošija od 2016. godine), a kamoli za 2018. godinu. Takve projekcije ne znače ništa, jer je gotovo nemoguće u ovome trenutku procijeniti vrijednost Agrokora, nakon svih tih muljaža lex Agrokora i izvanredne uprave Agrokora, a pogotovo ne na osnovi nekakvih budućih projekcija, da bi se ipak na temelju toga predlagali otpisi. U svojim ranijim tekstovima naglasio sam da nije dobro pred samu nagodbu umanjivati vrijednost Agrokora, što se stalno provodi. Time se nekome omogućava da preuzme kompaniju u što boljem stanju, jer će vjerovnici trebati više otpisati. Osim toga, veoma je jasno navedeno kolika je konsolidirana imovina koncerna, a kolike su priznate obveze i koliko ostaje dobavljačima za namirenje imovine. To znači da se niti jedan vjerovnik ne bi trebao odreći niti kune duga, naravno, ako je vjerovati prezentiranim podacima, onima koje su predočili revizori i izvanredna uprava Agrokora. U početku nije bilo za vjerovati Ivici Todoriću, s obzirom na pogreške i možebitna kaznena djela, koje je radio prilikom vođenja koncerna, ali ispada da Agrokoru uopće nisu prijetili znatni financijski potresi, već je kolaps  pokrenut u sprezi domaćih i stranih financijskih centara moći. Svakako je Agrokoru neminovno trebao svježi kapital, ali on bi puno lakše došao prije izbijanja krize Agrokora, nego sada, kada će godinama trajati sudski postupci, a znamo da nitko ne želi uložiti u društvo koje je u sudskim postupcima. Sasvim je sigurno da su nakon lex Agrokora pred Agrokorom i cijelom zemljom još teži dani.

Tajna veza

Ovih dana je osnovana takozvana Udruga dobavljača Agrokora, koja bi se trebala sastojati od najvećih dobavljača Agrokora. Član privremenog vjerovničkog vijeća (a i budućeg) od strane skupine “velikih dobavljača” je Marica Vidaković, prokuristica Kraša, iako je Kraš imao samo 27 milijuna kuna potraživanja prema Agrokoru, a dijelom su Krašu njegova potraživanja namirena (iako je moratorij na sve obveze). Ramljak je savjetovao Kraš prije nego što je postao izvanrednim povjerenikom za Agrokor. Primjerice, Adris grupa ima 1,2 milijarde kuna potraživanja, pa nije postala članom privremenog vjerovničkog vijeća. Tako, od 5 članova privremenog vjerovničkog vijeća, 3 su pod kontrolom Ramljaka: spomenuta Marica Vidaković, kao predstavnik velikih dobavljača, Matija Brlošić, predstavnik malih dobavljača, i Knighthead Capital, predstavnik imatelja obveznica. Još su tu predstavnici neosiguranih vjerovnika, Sberbank, i predstavnik osiguranih vjerovnika, Zagrebačka banka. Nikako nije jasno na koji je način imenovan ovakav sastav privremenog vjerovničkog vijeća, koji je odobrio sporan roll up kredit. Po kojoj matematici, po kojem statusu tražbina? Jer, mali dobavljači imaju jedan glas, koliko i veliki dobavljači, iako im je iznos tražbina nemjerljiv. Tako su izjednačeni Knighthead Capital i Sberbank, iako potonji ima znatno veći iznos kredita i kreditirao je koncern kada je to bilo potrebno.

Ono što je problematično kod vjerovničkog vijeća je netransparentnost, nejasnost u odredbama, i izostanak sudstva u svemu tome. Izvanredni povjerenik utvrđuje broj članova i razvrstava vjerovnike u skupine. Sudstvo je uključeno koliko da sve potvrdi, bez ikakvog suvislog objašnjenja. Također, za potrebe sastavljanja vjerovničkog vijeća vjerovnici će se razvrstati u posebne skupine s obzirom na različiti pravni položaj svake skupine. To je izrazito nejasna odredba i daje sumnjivu arbitrarnost u sastavu vjerovničkog vijeća, koje mora dati suglasnost na konačni nacrt nagodbe (čl. 19. st. 2). U biti, to je uvod u razvrstavanje vjerovnika u one koji imaju jača jamstva i one koji imaju slabija, što opet pogoduje Knightheadu i ostalima koji imaju status najjače tražbine, a ne i najveći iznos. Također, ako neka skupina ne imenuje člana, učinit će to izvanredni povjerenik za nju. Sudstvo to samo potvrđuje (čl. 30. st. 8.).

Neprihvatljiv udar na banke

Udruga dobavljača Agrokora je najavila da je njihov prijedlog da otpis potraživanja dobavljačima roba i usluga bude 15 posto, dobavljačima koji su imali financijske aranžmane 30 posto, a bankama 70 posto. Nevjerojatno je da udruga dobavljača ne govori samo o tome koliko bi se dobavljačima trebalo otpisati, nego i o tome koliko otpisati bankama. Naime, udruga dobavljača ne predstavlja banke, odnosno u njihovom članstvu nema financijskih institucija. Koliko znam, banke predstavlja Hrvatska udruga banaka (HUB). Drugo, i još problematičnije, zašto bi se dobavljačima koji su financirali Agrokor mjenicama bez pokrića i/ili čistim pozajmicama otpisalo 30 posto, dok bi se bankama koje su redovnim kanalima financirale Agrokor otpisalo 70 posto? Napominjem da ovdje objektivno promatram odnose – često sam kritizirao poslovne banke, pogotovo u slučaju Franak, u određivanju kamatnih stopa, vezivanju kunske štednje uz valutnu klauzulu, i tome slično. Naravno da velika krivica leži u regulatoru HNB-u, koji je hajdučiju dopustio, a banke iskorištavaju regulatornu osnovu radi svojih interesa, sasvim legitimno. Ali, ovdje ne vidim nikakvu razliku između srednjih i velikih dobavljača i poslovnih banaka, jer banke su Agrokoru posuđivale novac kako bi isti rješavao obveze prema dobavljačima. Svi su sudjelovali u tome i ne vidim nikakvu potrebu da se postavlja razlika u tretmanu dobavljača u odnosu na tretman poslovnih banaka, kada je otpis u pitanju, pogotovo ako su svim malim dobavljačima riješeni dugovi. Štoviše, sasvim je jasno kako poslovne banke imaju puno jaču pravnu poziciju jer je njihov dug puno bolje osiguran i banke imaju vrijedne kolaterale.          

Budućnost Agrokora nije nikako dobra. Na konsolidiranju poslovanja (smanjenje zaposlenika, smanjenje lokacija, bolje marže) operativno se ne radi jer su trenutačno svi orijentirani na nagodbu, a i ona se gura pod tepih kroz pravu poplavu novih afera i novih promašaja Vlade RH. Moramo biti svjesni činjenice da je Agrokor na sebe preuzimao svu nekonkurentnost hrvatskog gospodarstva, jer nakon procesa nagodbe involvirani dobavljači teško će moći konkurirati stranim dobavljačima. I kada se nagodba završi, u kojem god obliku koncern ostao, i dalje će veliki problem ostati pritisak strane konkurencije u maloprodaji, skupi izvori financiranja i sva sila pravnih procesa, koji će se sigurno dogoditi nakon procesa nagodbe, a koji su i sada u tijeku, a tu su i neriješeni vlasnički odnosi. Bojim se da najteži dani dani za Agrokor i za hrvatsko gospodarstvo tek slijede.

Tvrtko Dolić/croative.net

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Tvrtko Dolić

Herojski čin Slobodana Praljka – Plenković mora podnijeti ostavku

Objavljeno

- datum

 LOCIRATI, IDENTIFICIRATI, UHITITI, TRANSFERIRATI, OSUDITI BEZ DOKAZA    To nije samoubojstvo, nego uznesenje, koje ne vodi u pakao, nego otvara Vrata raja. Zločinački pothvat je srpska i srbijanska agresija, kao i ovakav haaški Tribunal. Sudac Agius, predsjedavajući Žalbenog vijeća, nije izrazio žaljenje zbog Praljkove smrti, nego je sudnicu proglasio “mjestom zločina” i u drugoj prostoriji hladno potvrdio prvostupanjske presude.

“Slobodan Praljak nije ratni zločinac. S prijezirom odbacujem ovakvu presudu” – uzvratio je pravednik i mučenik Praljak na zločinačku presudu i popio otrov. Haaški Tribunal i skoro sva međunarodna sudišta potvrdili su se kao najgora farsa. Zanimljivo, Vesna Pusić ostaje uz svoju tezu o agresiji RH na BiH. Kako spominje Višnja Starešina, Pusić je u svojoj kampanji za tajnicu UN-a priložila svoju knjigu u kojoj agresiju RH potvrđuje. Dakle, imamo u RH osobe koje nisu pripadale Udbi a djeluju protiv interesa nacije. “Hrvati su jako čudan narod. Imaju više izdajica nego cijela Europa zajedno. Francuzi svojim izdajicama poskidaju glave giljotinom, Englezi ih povješaju po podrumima, Srbi ih jednostavno pokolju, a Hrvati ih njeguju ko najveće nacionalno bogatstvo” (AG Matoš)

Nakon što je Origen proveo svoju žrtvu tijela, Tertulijan je mudro uzvratio žrtvom duha. Fašistička sudnica u kojoj je osuđen Slobodan Praljak zaista je bila mjesto zločina, ali mjesto zločina haaških sudaca. Sud nije za vrijeme suđenja osigurao vozilo hitne pomoći! Slobodan Praljak položio je svoj život za Hrvatsku. Ruka mu je zadrhtala dok je ispijao otrov. Teška je to odluka, velika žrtva. Praljak je svojim sokratovskim činom poništio haaško krivotvorenje povijesti. Preokrenuo je naš nacionalni odnos prema rušenju Starog mosta u Mostaru, kojim se prenosila najprije srpska a onda i muslimanska agresija na zapadni Mostar, pretežito naseljen Hrvatima. I Žalbeno vijeće označilo je Stari most kao legitiman vojni cilj. Šestorici Hrvata iz BiH sudilo se za rušenje nekoliko kuća u vrijeme kada su se nad prostorima u kojima su Hrvati činili većinu izredale pravoslavna i muslimanska agresija. Armija BiH široko je išla na Hrvate i hrvatske zemlje, i tako kompenzirala sve što su bosanski muslimani izgubili svojim pasivnim odnosom prema srpskoj i srbijanskoj agresiji. Što smo mogli očekivati nakon što je korumpirani HDZ rasformirao Saborsko povjerenstvo za Agrokor? HDZ je od prvog dana svog osnivanja uronjen u privatizacijsku pljačku i nikome u toj interesnoj skupini ne pada na pamet da se primi dužnosti koju je preuzeo. Vlada je vjerojatno znala kako je Tribunal odlučio, ali nije izvijestila predsjednicu RH, koja je na vijest o Praljkovom samoubojstvu prekinula svoju posjetu Islandu. Dan prije tragičnog cirkusa u Haagu, HDZ je u Saboru pokrenuo raspravu o novom Zakonu o braniteljima. I još je u Šeksovom(?) prijedlogu tog zakona brisana prisutnost četničkih paradržavnih milicija iz BiH. Umjesto da lobira u korist Hrvata iz BiH, time u korist svih Hrvata, Vlada RH gledala je kako dodatno rasteretiti Srbiju, neposredno prije izricanja sramotnog očitovanja Žalbenog vijeća haaškog Tribunala. Vrijeme je da Andrej Plenković podnese neopozivu ostavku. Sam njegov ostanak na vlasti praktično je proglašavanje diktature.

Tko je izručio Slobodana Praljka?

Jeli Vladimir Šeks izmislio termin “udruženog zločinačkog pothvata”, koji je religijska glupost, posve izvan pravne struke. Najprije se konstatira postojanje nekog “udruženog zločinačkog pothvata”, a onda sud ne treba dokazati nečiju pripadnost tom udruživanje, nego optuženi moraju dokazati da nisu pripadnici tog pothvata. Haaški Tribunal potvrdio se kao politički sud, koji ignorira pravo i pravdu. U takvoj klimi trebamo pronaći religiozan izraz i za ono što je Praljak učinio svome fizičkom tijelu. Dakle, nakon uznesenja Slobodana Praljka, ateist Andrej Plenković hladno je izašao pred medije i držao se kao da se nije dogodilo ništa strašno. Kao, on mora biti pripravan i na ono najgore. Analizirao je događaje kao da je slovenski novinar, koji je slučajno navratio u Zagreb. Zar nacija nije ponižena preko svake mjere? Riječ je o sustavnom ubijanju hrvatske nacionalne ideje. Je li Andrej Plenković tjednima ranije saznao za odluku Žalbenog vijeća, pa je odlučio žrtvovati svog glavnog savjetnika Vladimira Šeksa? Koji je pogrešno presložio naše pravosuđe i na razne načine pridonio da haaška trakavica kompromitira Hrvate i Hrvatsku. Ili možda Plenković misli da je dovoljno osnažio da ne mora dijeliti vlast s jednim Šeksom? U svakom slučaju, Plenković uvodi svoju osobnu diktaturu, kako to naglašava Branimir Bunjac. Tome je pridonijela i konačna haaška presuda hrvatskoj Šestorki, Herceg-Bosni i RH, koja može pokrenuti nacionalnu pobunu protiv struktura koje nisu učinile ništa u svim tim nacionalnim arbitražama. Tragedija Slobodana Praljka u određenoj je mjeri pomogla Plenkoviću, jer može okrenuti nezadovoljstvo nacije prema Haagu, Sarajevu i Beogradu. Prema kazivanju kompetentne Višnje Starešine, Beograd je na početku milenija uspio iz svih optužnica izbaciti tvrdnje o agresiji Srbije, dok je administracija RH propustila spriječiti takvu sabotažu, za dvojca Račan – Mesić. Poput dvojice pijanih budala, nabacivali su se s Tuđmanovim transkriptima, prodavali Inu, zaduživali zemlju u gradnji autocesta, izbacivali domoljube iz državne administracije. Slično se nastavilo nakon povratka HDZ-a na vlast, kada se i Ivo Sanader posvetio detuđmanizaciji, a svijet je ulazio u ekonomsku katastrofu.

Tko je ono izručivao Hrvate haaškom Tribunalu? Kao, trebamo Tuđmana, a ono je brzo otišao zbog bolesti. Većini Hrvata Franjo Tuđman podvaljen je kao spretan i pronicljiv Ludlumov lik Jason Bourne, koji uspješno bježi od Udbe, prelazi granice uz pomoć krivotvorene putovnice ili u prtljažniku nekog vozila, i još se vraća ocarinjen. Koji brzo naslućuje gdje leži najbliži samokres, koji nije bio ružan nego je to bio njegov “scary view”. Koji je u Ozni prošao obuku u borilačkim vještinama, i rastura KGB-ovce i svoje oznovce poput Charlize Theron u “Atomic Blonde”. A ono, kada se pojavila mogućnost da Slobi pravi društvo u Haagu, haaškim psima nabacivao je svoje podređene. Naš Profesor bio je onaj tajnoviti pravi autor jedne od dvije krivotvorene Tuđmanove putovnice, koje nisu viđene na graničnim prijelazima, nego su poslužile kao krinka za “progonjenog Tuđmana”, koji je zapravo putovao pod blagoslovom Udbe i s posve regularnom putovnicom, sve u okvirima dalekosežnih velikosrpskih projekata. Tuđman je dvadesetak godina prije osamostaljenja SRH, kao nametnuti glavni jugoslavenski disident, komotno putovao diljem kugle zemaljske, pa je tako 70-ih išao na instrukcije Carlu Bildtu, koji će 90-ih pridonijeti velikosrpskom prekrajanju Jugoslavije. Već 60-ih godina prošlog stoljeća programirane su Republika Srpska u BiH i ovakva lažna Republika Hrvatska. 

Sve bugojanske grupe

Nije baš jasno zašto upravo “udbaški Jutarnji list” ovih dana kompromitira “Kolegu udbaša” Vladimira Šeksa, ali nam svima može biti na korist i na veliko zadovoljstvo da pucaju i te neraskidive udbaške veze. Kod nas su moguće samo takve lustracije. Objavljena udbaško – lopovska saga Šeks – Bagarić razotkrila je nevjerojatne krivotvoriteljske razmjere tranzicije SRH/RH. Bilo kako bilo, olakšanje je da Vladimir Šeks neće obrazlagati ovakav kraj i krah haaškog Tribunala. U svemu što je u ovoj zemlji vezano za naše korumpirano sudstvo, Šeks ima svoje prste, pa i u krivom odnosu RH prema Tribunalu i drugim međunarodnim arbitražama. Šeksovo normiranje RH je takva brljotina da pravniku mozak stane – sve je usklađeno za potreba kriminala. Hrvatskim zemljama ovih dana posebno odzvanja Šeksovo: “Locirati, identificirati, uhititi, transferirati!”

Kada sam jednom prilikom navratio kod svog šogora na Rebru, bio je u velikom poslu. Cijeli kat i cijelu bolnicu uzbunila je briga za jako važnog pacijenta. Medicinske sestre trčale su na sve strane, a najpoznatiji profesori medicine tog vremena okupili su se na hospitalizaciji uvaženog “doktora PS”. Naravno da sam prepoznao zemu i toplo se s pozdravio s “velikim svjetskim medicanarom”, kako je zemo “dokumentacijski” podržao svoj status pacijenta na Rebru. Bio je to glavom i bradom Profesor, najveći krivotvoritelj bivše Jugoslavije, a možda i šire. Podnošljiv cvjetni kukolj u časnoj lozi S, drag čovjek i dobar prijatelj, uvijek spreman na razlamanje kruha. Znao je financirati nogometaške bijele i plave noći. Profesor je na svoj način bio najveći kadrovik SRH/RH, pa i šire. Skoro da nije bilo dužnosnika koji kod njega nije “završio” barem neki tečaj, ako ništa drugo onda neki strani jezik, da se otvori diplomatska karijera. Znate, objektivno gledano, Profesor je pomagao talentiranim i zainteresiranim osobama da uče i da se izgrađuju na nekom poslu koji bi im se svidio, pa se Vladimir Šeks tako razvio u pravog pravnika. Između Kolege i Profesora razvilo se veliko prijateljstvo. Profesor je na svoj način uspostavljao nacionalnu ravnotežu, jer su sa istoka zemlje pristizali “stručnjaci” sa zabačenih učilišta, koji su grabili radna mjesta i stanove, u Zagrebu i drugim hrvatskim gradovima. 

Zanimljivo, Profesor nije bio iz Bugojna, ali ga na neki način dužila i bugojanska policija, jer je imao svoju Bugojansku grupu, odnosno svoju skupinu “trgovačkih putnika” na području Bugojna, koja je plasirala Profesorove diplome i radne kvalifikacije. A zasebnoj “Srpskoj bugojanskoj grupi” pripadao je Aleksandar Vučić. Možda je i Aco Vučić bio Profesorov “stipendist”? U tekstu Željka Petrušića spominje se da Kolega Šeks nije mogao putovati u Njemačku. Stoga je te 1974. sam Profesor otputovao u Njemačku i osobno dostavio krivotvorinu o komunističkom progonu oca Zlatka Bagarića, za potrebe njegovog uspona u hijerarhiji hrvatske emigracije. Hrvatska Šestorka je stradala i zato što su Šeks i ekipa cijelo vrijeme imali druge prioritete i svoje privatne igre, sve na štetu nacije.  

HIBRIDNA NESPOSOBNOST

Zašto Ante Nazor nije znao beknuti?

Zato što Andrej Plenković ne zna voditi hibridni rat protiv hibridnog rata, u kojemu je najvjerojatnije jedan od glavnih protagonista na drugoj strani, onoj koja pokušava razgraditi hrvatsku nacionalnu ideju. Naravno da je Plenković tog jutra izricanja haaške konačne presude hrvatskoj Šestorki iz BiH znao kako će ona glasiti, ali nije s tom informacijom kupio Antu Nazora, da proročki zablista, nego je pustio da se Nazor ispričava kako je više znanstvenik nego prognozer. A isti Nazor uvijek korektno brani stavove Vlade RH. Kod nas je razvijena politička i životna praksa da podatke o događajima koji dolaze dobija samo ona strana koja mrzi sve hrvatsko.

 

PRAVI GLAS

Branimir Bunjac je savjest nacije

U jutro izricanja presude hrvatskoj Šestorki iz BiH i Praljkove žrtve tijela, Branimir Bunjac ukazao je na pokušaj uvođenja diktature od strane Andreja Plenkovića, kojega “smetaju uvrede u Hrvatskom saboru”. Koje li narcisoidnosti! “To je jako važna osoba” – našalio se Bunjac. Spomenuo je i Gordana Jandrokovića, koji postaje sudac, koji će izricati kazne na razini 10 tisuća kuna. Prema izjavi Bunjca, isforsirana je rasprava o novom Zakonu za branitelje, koji je prekrojio doušnik Udbe. Bunjac je za saborskom govornicom rukom podigao Ustav RH i izjavio: “Ovaj ustav donijela je Udba, ali još uvijek važi, i garantira nam slobodu govora i izražavanja. Ako želim hodati na trepavicama, to je moje osobno pravo.” Branko Bačić, predstavnik kluba zastupnika HDZ-a, svejedno je uporno branio ukidanje slobode govora u samom Hrvatskom saboru.

 

 

 

SRBIJA POSJEDUJE KOPIJE NAŠIH OSJETLJIVIH ARHIVA

Kolegu Vladimira Šeksa razotkrio je Beograd

Na izjavu srbijanske premijerke Ane Brnabić početkom kolovoza da ne razumije kako netko može slaviti Oluju, Vladimir Šeks je odgovorio kako su Vučić, Vulin i mali Sloba bili ratni huškači i kolovođe. “Oni bi se trebali ispričati srpskom narodu u Hrvatskoj jer su im oni nanijeli najveće zlo” – izjavio je Šeks. U rujnu je srbijanski predsjednik Aleksanadar Vučić izjavio da prijedlog našeg novog Zakona o braniteljima spominje Srbiju kao agresora i da to otvara Pandorinu kutiju, jer će Srbija odgovoriti s 500 zakona o tome šta je napravljeno Srbima u Jasenovcu ili Oluji. Naglasio je da se u Beogradu priprema Deklaracija o zaštiti Srba, koja će biti u skladu sa svim međunarodnim pravnim normama i neće ugrožavati ničiji teritorijalni integritet ili suverenitet. “Smatra li netko da nije potrebna kada u Hrvatskoj živi 186 tisuća Srba a svega 55 tisuća kaže da govori srpskim jezikom, kada je ćirilica ugrožena i u samoj Srbiji” – izjavio je Aco. Vladimir Šeks burno je reagirao na Vučićeve izjave: “Pa što će nama jedan četnik nešto propisivati?” Sa svojim zaokretom od pomiritelja u prznicu, Šeks je pokrenuo svoj pad. Istina o Šeksu nije procurila iz Hrvatskog državnog arhiva, gdje Šeksa i ekipu najvjerojatnije štiti Dinko Čutura, recenzent knjige Vladimira Šeksa. Udba i dalje kontrolira sav život u RH, i to neće prestati s padom Vladimira Šeksa, niti sa odlaskom tijela Slobodana Praljka.    

Tvrtko Dolić 

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Facebook

Popularno