Connect with us

Tvrtko Dolić

DRUGI MIROVINSKI STUP JE OZAKONJENO DRUMSKO RAZBOJSTVO

Objavljeno

- datum

 Mirovinske kumulacije idu bankama, a mirovine su briga države   Već 15 godina četvrtina mirovinskih izdvajanja, oko 5,5 milijardi kuna godišnje, prelijeva se u fondove II. mirovinskog stupa, u vlasništvu banaka. Namirivanje mirovina na razini tog minusa prepušteno je državi, proračunu, svima nama. U tijeku je kampanja bankarske hobotnice da sve tako ostane.

Naravno da će banda hladno provesti svoje, a problem je samo jedan: ta nova pljačka hrvatske države i hrvatske sirotinje protivi se našem Programu konvergencije 2017-2020, koji je Vlada RH u travnju uputila Europskoj komisiji, promovirajući ga tako kao svoju platformu i svoju obvezu. Naime, u travnju je domaća mafija još uvijek lagala naciju da je obvezan II. mirovinski stup nešto dobro za umirovljenike i sve nas, pa su u Programu konvergencije i pripadnim tumačenjima istaknuta naša velika očekivanja glede početka protoka novca u suprotnom smjeru, iz fondova II. stupa natrag prema umirovljenicima.

Rudimenti

Potrebito je usklađivanje kognitivnih mapa, uz racionalno biranje kratica. Primjerice, bp#20% označava sveukupnih 20 posto iz bruto plaća, koliko se slijeva u mirovinske fondove. Do 2002. sve se kumuliralo u T1H – temeljni i jedinstveni solidarni državni Mirovinski fond, koji sve do danas namiruje sve mirovine, iako je kroz mirovinsku “reformu” 2002. preimenovan u Prvi mirovinski stup i tada reduciran na bp#15%. Te je godine izdvojen Drugi mirovinski stup s njegovih bp#5%, odnosno četvrtinom sveukupnih mirovinskih kumulacija mk#1/4, koji označavamo s O2B, jer je obvezan i još je četvrtina mirovinskih doprinosa realno odvojena u fondove u vlasništvu stranih banaka: Zaba, PBZ, Erste i Reiffeisen. Za one manje koncentrirane, napominjem da su bp#5% i mk#1/4 isti iznos, oko 5,5 milijardi kuna godišnje. Suština te perverzije i te privatizacijske pljačke: mirovine su se u cijelosti namirivale iz T1H, država se skupo zaduživala zbog tako proizvedenog manjka u T1H, dok strane banke već 15 godina kumuliraju oko 5,5 milijardi kuna godišnje, bez ikakvih obveza, uz mogućnost da svoje loše portfelje prebace na konto “štednje” mirovinskih osiguranika, koja će tako biti ispražnjena prije nego što se pokrene povrat umirovljenim “štedišama”.

Sve su zemlje zamrznule O2B ili su provele njegovu potpunu dekonstrukciju. Sve osim Hrvatske. Redoslijed obustave O2B bio je redoslijed izlaska iz krize. Domaća spontana inicijativa preneraženih znanstvenika, za zamrzavanjem O2B, ugušena je snažnim medijskim protuudarom bankarske hobotnice, koja traži povećavanje postotka izdvajanja u O2B. Predatori nemaju mrvicu srama, pa ovih dana predlažu da mirovine i dalje namiruje samo T1H, da banke jednostavno zadrže naših 5,5 milijardi iz naših plaća, svake godine, i da se država za tako proizveden manjak u T1H skupo zadužuje kod tih istih banaka. Dajte mi svoje novce, a onda ću vam iste plasirati kao skupi kredit! Možete li to pojmiti: zacrtano je da do 2019. bankarske mirovinske kumulacije ostanu bez obveza! I da tek te godine krenu prva umirovljenja osiguranika kojima bi se mirovine nadopunjavale i iz O2B. Ovih je dana “ogromnu štednju” O2B uzdrmalo svega 17 umirovljenika s beneficiranim radnim stažom.

Dakle, imamo monstruoznu ideju da II. mirovinski stup ostane obvezan, da fondovi tog stupa ostanu u vlasništvu banaka, da banke nemaju nikakve obveze prema mirovinskim osiguranicima, i da se obveze II. stupa (referentno četvrtini mirovinskog izdvajanja – preračunato oko 27 posto u odnosu na dio mirovine iz I. stupa) prebace na državu, odnosno na sve nas, kao nekakav dodatan namet i razlog za dodatno skupo zaduživanje države. Umjesto jednostavne dekonstrukcije promašenog O2B,  bankarska hobotnica traži da svi porezni obveznici preuzmu suprotne obveze O2B, i da se bp#5% nepovratno prelijeva bankama. Tu je ta stalna idiotska mantra o našoj nasušnoj potrebi za stabilnim bankarskim sustavom. Kao, bankarski sustav bit će stabilan ako svake godine u njega nepovratno upumpavamo 5 posto iz naših bruto plaća.

Novinari banaka

Kada novinarski “par” Ljubica Gatarić i Gojko Drljača iz dvije različite dnevne tiskovine sinkrono pokrenu neku kampanju, možete biti sigurni samo u jedno: riječ je o nekom potkopavanju interesa malog čovjeka i cijele hrvatske nacije, sve unutar nekog širokog zločinačkog pothvata, u kojemu su oni samo pješadija, obični izvršitelji volje instaliranih urednika, sve pod kapom stranog kapitala i stranog interesa. Nevjerojatno je to farbanje od strane Drljače, koje je usavršio na roditeljskom sastanku u predškolskom Jutarnjem listu: “Drugi mirovinski stup je budućnost naše djece!” Što kažu ostali roditelji? Jer, njih svega 17 koji danas primaju mirovinu na temelju oba stupa bijesni su na tu “najuspješniju reformu od osamostaljenja RH”. Djeca su iz nekog razloga preselila u Irsku, valjda da tamo pričekaju smrt svojih roditelja i onda se vrate u naslijeđeno mirovinsko blagostanje O2B. “Zbog II. stupa mirovina mi je manja 1600 kuna” – žali nam se strojovođa i roditelj Branko Komar. Priskače i Kristina Turčin, da ga u svome tekstu u Večernjaku uvjeri kako mirovine ne trebaju dopunjavati fondovi O2B, nego svi mi, kroz zaseban dodatak na razini mk#1/4, preračunato 27 posto mirovinskog izračuna za T1H.

Kod nas je razvijena društvena solidarnost za uhodane linije kriminala. Ako netko već 15 godina živi od drskog drumskog razbojstva, on je na to navikao, i treba ga pustiti da i dalje zaskače karavane i osobe. U kampanju za još smrtonosniju dozu sindroma O2B uključeni su brojni političari. Javljaju se i zaposlenici Ekonomskog instituta(?) Zagreb, a napose Danijel Nestić, dok su se znanstvenici uglavnom izjasnili protiv O2B. Donedavno se u korist banaka pridodavao i “nezavisni” analitičar Velimir Šonje. To opet najvjerojatnije znači da je mirovincima naplaćivao određene usluge. Znate, nije Šonje toliko glup da svojom osobnom voljom i svojim “oslobođenim radom” brani jedan evidentno promašen projekt. Zvuči nevjerojatno, ali se za O2B žestoko zauzimao i Silvano Hrelja, predsjednik HSU – Hrvatske stranke umirovljenika.

Nametnici i diletanti

Na obrani sigurnog hrvatskog puta u bankrot angažirani su svi oni koji ugodno žive od tih naših bp#5%, koliko se svaki mjesec nepovratno prebacuje u banke. Osim što su banke dobile mogućnost da na umirovljenike prevale svoje loše portfelje, mnogi stanovnici ove zemlje kraljevski žive kao različiti zaposlenici i lobisti istih fondova. Kada neki političar brije da se takva privatizacijska pljačka održi, budite posve sigurni da je izravno ili posredno nečiji plaćenik, na temelju ispraznih elaborata ili sličnih usluga od strane poduzeća njegove supruge ili njegove djece i obiteljskih prijatelja, i svašta nešto unutar korupcijske mašte hrvatskih neradnika. Ima i onih koji podržavaju nove obmane zato što su sudjelovali u mirovinskoj “reformi” s početka milenija, pa sada ne žele priznati svoju kratku pamet. Istinski znanstvenici davno su se izjasnili protiv O2B, dok prodavači magle tjeraju svoje. Nameće se pitanje: zašto HDZ ne obustavlja tu stalnu privatizacijsku pljačku propisanu od SDP-a? Pa, korupcija duboko prožima i HDZ. Ideja se rodila za HDZ-ova mandata! Sve u svemu, riječ je o najgorem zločinačkom pothvatu različitih nametnika i diletanata, nama za vratom.

Na što nas upozorava Danijel Nestić iz Ekonomskog instituta Zagreb? Kakva briga njega muči? Nestić nas podsjeća da je Jadranka Kosor prije sedam godina dopustila povratak u I. mirovinski stup osobama koje su 2002. bile u dobi od 40 do 50 godina. Takvim osiguranicima dopušteno je da biraju hoće li ostati u II. stupu. Vidite, Nestić frenetično zastupa O2B, ali vidi kao nepravdu što su neki osiguranici rekli: ne, hvala! Jer se povratak u T1H gleda kao spas za te mirovinske osiguranike. Zašto ga to toliko smeta, ako je O2B nešto pozitivno za bilo koga osim za banke? Nešto mi tu ne štima. Imamo svu silu instituta i učilišta, koji su zapravo jalova poduzeća, daleko od svake proizvodnje, uključujući smislena istraživanja. Imamo i bezobzirnu krađu identiteta – svakodnevno se pojavljuju samozvani znanstvenici i analitičari. Znate, 15 godina Nestić gleda kako se svake godine prelijevaju naše milijarde, direktno iz bruto plaća u fondove banaka, država se za toliko skupo zadužuje, a on u tome ne vidi ništa loše za ovu zemlju i njene stanovnike. Jeli u pitanju neznanje ili nešto drugo? Strani interes novači cijelu vojsku, koja nameće rješenja na štetu nacije i države. Bilo kako bilo, kada je u pitanju EIZ, želim čuti mišljenje dokazanog znanstvenika Dubravka Radoševića, a Nestić može projicirati svoje nebuloze ili svoje osobne interese na nekoga drugog.

Sprječavanje pobune nametom na pobunjenike

Pomicanje dobne granice za umirovljenje nije pomoglo, što može značiti da su mirovinski fondovi pokradeni i/ili ispražnjeni. Kreatori O2B računali su da će prve isplate krenuti 2019. Dogodili su im se radnici s beneficiranim stažom, pa sada fondovi koji se hvale s “kumulacijom na razini 100 milijardi kuna” dahću zbog 17 neočekivanih umirovljenja već u ovoj godini. Problem je isplata milijun kuna! Ljubica Gatarić pokušava to maskirati iza prestanka zakonske obveze namirivanja 27 posto mirovine za one koji će zagrabiti i u O2B. Kako to najedanput tumači Gatarić, ne trebaju se budući umirovljenici namirivati za četvrtinu mirovine iz O2B, nego su po njoj zakonski zakinuti za 27 posto u odnosu na T1H. Kao, nisu umirovljenici krivi što je izdvajanje u O2B bilo obvezno. Dobro, ukinimo obvezno izdvajanje! E, neće ići, jer su se banke navikle da im novci sjedaju, bez ikakve muke, bez ikakvih obveza. To je obmanjivanje Javnosti koje se ne može ničim opravdati. Drži se da ćemo već slijedeće godine imat oko 200 “beneficiranih”. Jasno je da će 2020. doći do pobune, a fenomen je u tome da država namjerava spriječiti pobunu zbog nekog nameta tako da taj namet udvostruči. Rumunji obustavljaju II. mirovinski stup kao obvezan i ograničavaju izdvajanje na 2,5 posto iz bruto plaće, za one koji se izjasne za taj mirovinski stup. Rumunji su prihvatili pozitivna iskustva zemalja koje su napustile obvezan II. mirovinski stup: solidarni državni I. mirovinski stup je učinkovitiji, i ne proizvodi zaduživanje države. Sama najava takvog zamrzavanja obveznog II. mirovinskog stupa povećala je kreditni rejting Rumunjske, podigla investicijsku klimu u toj zemlji, kao i sveukupno raspoloženje Rumunja, kojima su otvorena vrata nade. Može li pogreškom stranog interesa na čelo Hrvatske doći vlast s dobrim namjerama prema iscrpljenim stanovnicima Lijepe naše? Koja će zamrznuti fondove Drugog mirovinskog stupa ili provesti potpunu dekonstrukciju mirovinske “reforme”. 

OSNIVA SE SDP2B

Lobisti II. mirovinskog stupa ruše Davora Bernardića

U kampanje II. mirovinskog stupa već godinama se žustro pridodaje Mirando Mrsić, koji u svemu drugom slijedi komunikacijske sposobnosti kornjače. Iako je II. stup praktično postao obvezan za sve zaposlene, Mrsić koristi rječnik manjinaca i modernih rodijaka, pa spominje diskriminaciju. A zapravo i u slučaju O2B imamo zahtjev obrnute diskriminacije – da nečija “mirovinska štednja” ostaje nedirnuta i da njegovu mirovinu namirujemo svi mi, većina. Kada Gordan Maras u Hrvatskom saboru viče “Ne dam svoj novac!”, u smislu da O2B ostane obvezan, imamo tri mogućnosti: (1) Ubire neku korist iz tog “biznisa”, (2) Spriječava HDZ da poentira na konto poništavanja promašene SDP-ove “reforme”, (3) Nema blage veze o ekonomiji, napose ne o financijama, što je tragično, jer će ponovno zauzeti ministarsku fotelju ako se SDP vrati na vlast. Zašto Marasa i ekipu smeta da II. mirovinski stup prestane biti obvezan? Prisjetimo se kako je Peđa Grbin u Hrvatskom saboru žestoko branio fašistički Ovršni zakon, načinjen za potrebe ovršne mafije. Socijalna i nacionalna neosjetljivost Ranka Ostojića već je opjevana, pa i dokumentirana. Siniša Hajdaš Dončić je 2014. u korist O2B pokušao progurati monetizaciju autocesta. Svi su oni bili protivnici ili rezervirani glede konverzije kredita s valutnom klauzulom u švicarskom franku. Hajdaš Dončić igrao je svoju igru baš kada su Zoran Milanović i Boris Lalovac planirani prepoloviti mirovinsko izdvajanje u O2B, i tako izaći iz procedure za prekomjerni deficit u godini kada je uvedena. Možemo reći da su svi današnji unutarstranački protivnici Davora Bernardića kasirani. Kako kapital diktira rezultate izbora, Bernardić se ne može riješiti Mrsića, Grbina, Hajdaš Dončića, Marasa i Ostojića, a vraća se i Aleksandra Kolarić. Bernardiću preostaje odstraniti Milanku Opačić. Nakon što je riješio slučaj Franak i tako spasio mnoge nesretnike, Zoran Milanović trebao je glatko dobiti parlamentarne izbore, ali se to nije dogodilo. Na vlast se vratio kasirani HDZ, kao što će u SDP-u ostati kasirane komunjare. Kao što se SDP može vratiti na vlast samo kao posve kasirana stranka. Nakon što je shvatio koja moć stoji iza pobunjenika u SDP-u, Bernardić mijenja ploču.

 

Tvrtko Dolić 

Komentari

Oglasi
Komentari

Tvrtko Dolić

Ante Ramljak ostaje neformalni povjerenik za Agrokor

Objavljeno

- datum

 ZAŠTO OSTAVKU NE DAJE MARTINA DALIĆ?    Sve bilo je predstava. Lopovluk se nesmetano nastavlja. Premijer Andrej Plenković jasno je naglasio da će Izvanrednu upravu Agrokora i dalje voditi Ante Ramljak, i nakon njegove neopozive ostavke na dužnost Izvanrednog povjerenika Vlade RH za Agrokor. Nesmjenjivost Ramljaka je programirana – nije imenovan njegov zamjenik.

Kako u nekoliko rečenica prezentirati aferu Agrokor? Pa, Agrokor nije niti započeo restrukturiranje. Posve je očigledno da to vrh RH ne zna provesti. U Vladi RH nema jednog jedinog čovjeka koji zna nešto o ekonomiji ili zdravoj monetarnoj i finacijskoj politici. Imamo grijeh nečinjenja u vrhu RH, uz prepuštanje cijelog prostora domaćim i stranim kriminalcima,  najgorem finacijskom inženjeringu i privatizacijskoj pljačku. Ante Ramljak, Martina Dalić i Andrej Plenković pridržavali su i pridržavaju kaos. Prihodi Agrokora padaju, Agrokor se spušta na slabiju tržišnu poziciju, nije imenovano stalno vjerovničko vijeće, dok su predloženi nacrt nagodbe i razvrstavanje vjerovnika u skupine puni nepravilnosti, i još su posve neusklađeni čak i sa smjerom privatizacijske pljačke kakva se nazire. Ministrica gospodarstva Martina Dalić priznala je pred saborskim Odborom za gospodarstvo da je ona autor lex Agrokora. A onda izjavila kako ne zna što bi mijenjala u tom zakonu. Krcatom nejasnim, protuustavnim i diskriminarajućim odredbama. Na istom ispitivanju bila je šaptačica Anti Ramljaku, do neukusa. Cijelo vrijeme u Javnosti se govori da su vjerovnici nezadovoljni s ostavkom Ante Ramljaka. Naravno da je tako, jer članove privremenog vjerovničkog vijeća imenuje sam Ramljak, dok ih sud samo potvrđuje (čl. 31. st. 2. ZPIUTD). Roll up kreditom nepotrebno se zadužio koncern Agrokor i pogodovao roll up kreditorima (Knighthead CM). Premijer Andrej Plenković mora objasniti zašto je dopustio roll up kredit, koji je omogućio lešinarskim fondovima ostvarivanje ekstra zarade na koncernu u stečaju, kredit koji je zadužio koncern za milijardu eura, a za ulaganje u obrtna sredstva bilo je dovoljno 250 milijuna eura. Činjenica je da se kroz račune za savjetničke usluge iz Agrokora u privatne džepove izvlače milijuni, a nama je ostalo pogađati koliko se novca prelijeva osobno Plenkoviću i kolektivno HDZ-u. Znakovito je da Plenković novi rok za nagodbu Agrokora s njegovim vjerovnicima postavlja i kao granicu za svođenje HDZ-ovih dugova na nulu. Prva zadaća novog izvanrednog povjerenika treba biti pokretanje ništetnosti roll up ugovora i  posljedično roll up kredita. Bez poništavanja roll up ugovora, nagodba će za domaće dobavljače i male dioničare biti pogubna, time i za cjelokupno hrvatsko gospodarstvo.

 

Dakle, to je za ne vjerovati. Ante Ramljak ne odlazi zbog afere Savjetnici, odnosno strvinarske pljačke mrtvaca, nego je prividno jedini problem datum kada se Ramljak odjavio od bivšeg poslodavca Texo Management. Što se veli, umiljato janje dvije majke doji. Sveti Ante istovremeno je prisutan u mnogim poduzećima. Još nevjerojatnije, Ramljak ne odlazi iz Izvanredne uprave Agrokora, koju će neformalno voditi sve dok drukčije ne odluči onaj tko ga stvarno postavio za šefa Agrokora, a ta osoba ili ta moć nije raspjevani Andrej Plenković, koji ne odgovara na jednostavno pitanje Mislava Bage: “Gospodine predsjedniče, da Ramljak nije podnio ostavku, biste li ga Vi smijenili?” Nije to Plenkovićeva govornička sposobnost izbjegavanja neugodnog pitanja, nego nepoštivanje sugovornika i hrvatske Javnosti. Ramljak je taktički pogriješio kada je najavio odgađanje nagodbe s vjerovnicima za srpanj, čime je izgubio mogućnost da se brani kako će njegov odlazak s pozicije povjernika vlade prolongirati nagodbu Agrokora i vjerovnika. Ramljak je razotkrio da brojne tužbe i parnice usporavaju formiranje stalnog vjerovničkog vijeće, a možemo računati i na nutarnje sukobe u zacrtanim skupinama vjerovnika glede odabira predstavnika u stalnom Vjerovničkom vijeću. Ruskom Sberbanku, najvećem vjerovniku, tražbine je osporio Ramljak, dok je Adris grupa osporila tražbine vjerovnika koji sudjeluju u roll up kreditu za dijelove tražbina koji su podmireni tim kreditom. Javnost je zaprepaštena izjavom guvernera HNB-a Borisa Vujčića: “Kada se ništa ne bi naplatilo ne samo od duga Agrokora nego od cijele grupe povezanih poduzeća, hrvatski bankarski sustav bi i dalje imao ono što mi zovemo kapitalnu adekvatnost od 23,6 posto”. Ima se! Moš si mislit! Nakon ostavke Ante Ramljaka naglo su skočile dionice ruskog Sberbank, za 4,5 posto. Kao što će pasti, nakon što postane jasno da Ramljak odlazi iz Agrokora samo formalno, za potrebe novog obmanjivanja već sluđene Javnosti.

Tko će ubirati lemuzinu za Svetog Antu?

Andrej Plenković u svakom slučaju ne odlučuje tko će naslijediti Antu Ramljaka na čelu Agrokora, jer prema ugovoru sklopljenom s Ramljakom, kreditori trebaju potvrditi novog povjerenika za Agrokor. U protivnom, cijeli kredit od 1,06 milijardi eura dolazi na naplatu odjednom. Ramljakova nasljednika moraju potvrditi i financijske institucije uključene u rol up kredit. Plenković glumata suverena, on “može što hoće”, a zapravo poslušno provodi tuđu volju. Božo Petrov traži ostavku Martine Dalić, a jednako se izjasnio i Ivan Sinčić. Zagrebačka burza obustavila je trgovanje dionicama poduzeća iz koncerna Agrokor. Nego, zašto se vjerovnici Agrokora zadovoljno cerekaju? Pa, vjerojatno se dogodio efekt uvećavanja štete, poznat nakon pljačke banke, kada bankar na pljačkaše prevaljuje sve svoje dubioze. Kaže se da je nesretan onaj bankar koji nikada nije opljačkan. Nakon što je koncern Agrokor u posljednjih godinu dana više puta dodatno opljačkan, ipak slijedi stečaj. Krasno je biti povjerenik Vlade RH za bilo što. Nakon što postane vidljiv najgori kriminal, izađete pred kamere, pokajnički kažete da ste pogriješili, i nikome ništa.

 

Nova banda je u samo pola godine pokrala više od onoga što su svi Todorići zamračili ili potrošili u tri desetljeća “samostalne” Hrvatske. Agrokor je već desetljećima prevelik da bi ga se samo tako rušilo. Nisu Andrej Plenković i Martina Dalić pravednici među Hrvatima, nego su rušenje Agrokora proveli kao trenutno jedini mogući oblik nastavka privatizacijske pljačke. Kao što je HDZ ranih 90-ih namjerno pljačkao i uništavao naša poduzeća, čak i zbog toga da ih pojeftini u privatizaciji, tako su Plenković i Dalić u svega godinu dana upropastili naše najzdravije brandove, kojima najvjerojatnije već znaju sretne kupce. Možete li zamisliti da se Andrej Plenković kao šef Vlade RH i prvi operativac ove zemlje gradi kao da o savjetničkim muljažama nije imao pojma. Kao, kradi ti Ramljak za sve nas, uramljuj to pranje novca, pa ako te razotkriju, odlaziš samo ti, slobodan i bogat. Zapravo, odlaziš samo formalno. Mlaka reakcija nekih vjerovnika na aferu Savjetnici, ukazuje na vjerojatnost da se pljačka Agrokora prelijeva u šire ramove, i da se kroz lex Agrokor i sve njegove afere najvjerojatnije namiruju sve strane, da se novac dijeli vertikalno i horizontalno.

Najveći grijeh Ante Ramljaka

Nije to direktno pogodovanje bivšoj firmi, na granici kriminala, nego je to u potpunosti kompromitiran i potpuno pogrešno vođen postupak Ante Ramljaka i Izvanredne uprave, pogotovo u dijelu roll up kredita, koji je također kriminal. Agrokor nije spašen, nego uništen, on je u postupku likvidacije, samo to nitko javno neće reći i to možemo gledati kao dodatni grijeh Ramljaka, Dalić i Plenkovića. Isti nas stalno obmanjuju kako je Agrokor oživio, kako dobro posluje, kako se stabiliziralo stanje, i da su za sve to zaslužni Izvanredna uprava Agrokora i Vlada RH, odnosno donošenje lex Agrokora. Zakonski proglasiti moratorij na sve dospjele obveze, onemogućiti bilo kojeg vjerovnika da pokrene naplatu duga, i u tim uvjetima voditit koncern, to oni zovu uspješno poslovanje. Preuzeti koncern koji ima godišnji prihod 6,5 miljardi eura, i proglasiti moratorij na sve obveze! Naravno da se u takvom slučaju svi pitamo čemu služe više od 140 savjetnika, koje Agrokor plaća pola milijarde kuna. Zar postojeći management Agrokora ipak nije kompetentniji za voditi koncern od Alix Partnersa, Texo Managementa (Ante Ramljak i Tomislav Matić) i Vlade RH. Najveća je glupost reći da je zbog lex Agrokora spašena turistička sezona. Pa zar bi domaći stanovnici i turisti prestali kupovati prehrambene proizvode da je Agrokor zatvorio svoje prodavaonice? Osim što je lex Agrokor izrazito loše napisan zakon, pun nejasnih, protuustavnih i diskriminarajućih odredbi, on je za cilj imao preuzimanje koncerna Agrokor od strane  lešinarskih fondova i određenih domaćih interesnih skupina.

Glavni krimeni

Ante Ramljak, Martina Dalić i njihov pokrovitelj Andrej Plenković proizveli su u postupanju Izvanredne uprave niz katastrofalnih pogrešaka i taj je proces u potpunosti kompromitiran. I to je razlog zašto bi svi oni trebali odstupiti sa svojih dužnosti. Nabrojat ću sve njihove veće krimene. (1) Plaćanje starih potraživanja nakon otvaranja postupanja Izvanredne uprave. Podsjetimo se, donošenjem lex Agrokora proglašen je moratorij na sve dospjele Agrokorove obveze, odnosno 10. travnja 2017. godine je početak Agrokorove apokalipse, Agrokorov sudnji dan. Niti jedan vjerovnik nije mogao pokrenuti ovrhu nakon otvaranja postupka Izvanredne uprave. Usprkos tome, Božji plan je izigran – Ramljak i Izvanredna uprava počeli su plaćati stare dugove i to na potpuno netransparentan način, i mimo svih pozitivnih zakonskih propisa RH. Još uvijek ne znamo kome su sve plaćana stara potraživanja i u kojem iznosu, potraživanja nastala prije 10. travnja 2017. godine. S time se vjerovnike u potpunosti stavlja u neravnopravan položaj. Nekima nije plaćen dug, a nekima je plaćen, u vrijeme kada je proglašen moratorij na sve obveze. Da tragičan cirkus bude potpun, Ramljak nije vjerovnicima osporio tražbine za dijelove tražbina koji su već plaćeni. Da ponovim: takvi su prijavili puni iznos tražbine, neko potraživanje im je već plaćeno, a Ramljak je ipak priznao puni iznos tražbine. Što možemo iz toga iščitati?

 

(2) Na temelju roll up kredita i roll up ugovora godinama će se voditi mnogi sudski sporovi. Ne samo da je određene vjerovnike stavio u neravnopravan položaj, nego je lešinarskim fondovima omogućio ekstra zaradu i potpuno preuzimanje kompanije. Vrlo jednostavno, lešinarski fondovi kupovali su dug po diskontu (nisu bili imatelji obveznica – duga prije  2017.), a onda im se putem roll up modela priznao puni iznos starog duga, odnosno naplatili su puni iznos potraživanja. Osim lešinarskih fondova, u tome su sudjelovale određene poslovne banke i veći domaći dobavljači. Roll up kredit je u potpunosti promijenio strukturu vjerovnika i iznos tražbina prije otvaranja postupka Izvanredne uprave i kasnije, jer je u igru uveo lešinarske fondove. Ne samo da su određeni vjerovnici u potpunosti namirili stari iznos potraživanja, nego su još pri tome zaradili i preuzeli koncern. Osim toga, koncern je zadužen za dodatnu milijuradu eura, iako su mu potrebe bile na razini 200-300 milijuna eura, za ulaganja u obrtna sredstva. Roll up kredit ima status super senioriteta, odnosno on se mora vratiti. Da stvar bude tragičnija, roll up ugovor ima takve odredbe koje taj ugovor stavljaju iznad zakona i ustava RH. Naime, roll up kreditori mogu zatražiti da roll up kredit dođe na naplatu ako dođe do smjene vladinog povjerenika Ramljaka i prekida ugovora s konzultantima Alix Partnersa. Nadalje, Knighthead mora imati posebnu skupinu u nagodbi i člana Vjerovničkog vijeća, i što je najgore, treba dati suglasnost na konačni tekst nagodbe.

 

(3) Razvrstavanje vjerovnika u skupine i proces nagodbe. Tu se također nije ništa napravilo. Vjerovnici su nakaradno razvrstani u skupine, a roll up kreditori imaju dvije skupine. Kolika je vrijednost koncerna i tko će to odrediti? Pa da onda vjerovnici znaju koje vrijednosti ulaze u nagodbu, odnosno koliko trebaju otpisati. Stalno se govori da je vjerovničko vijeće zadovoljno procesom nagodbe, da su isti zadovoljni radom izvanrednog povjerenika Ramljaka. Ali, koje vjerovničko vijeće. Privremeno ili stalno? Jer tu ima velikih razlika. U javnosti se govori o vjerovničkom vijeću i vjerovnicima u smislu kako su zadovoljni s radom Izvanredne uprave. Ali, riječ je o Privremenom vjerovničkom vijeću, koje je imenovao sam Izvanredni povjerenik i gdje su tri člana (od 5) pod njegovom apsolutnom kontrolom. Dok stalno Vjerovničko vijeće, koje ima manjkavosti, ali ima veći legitimitet i mora dati suglasnot na tekst nagodbe, nije niti osnovano, niti će se to dogoditi u dogledno vrijeme. Još uvijek nije jasna ta opijenost Vlade RH da će izbjeći namirivanje Sberbank i drugih ruskih banaka. Ruse uporno ignoriraju, kao da nisu Agrokoru dali 9 milijardi kuna čistog novca. Kako je Izvanredni povjerenik mogao glede otpisa vezati vjerovnike za određene kompanije unutar koncerna Agrokor, a postupak Izvanredne uprave aplicira se na cijeli koncern. Tako bi dobavljači Konzuma morali pristati na veće otpise, a dobavljači PIK Vrbovca ili Zvijezde bi otpisali manje potraživanja. 

 

(4) Agrokor gubi prihode, tržišnu poziciju, restrukturiranje se odgađa, nema investicija, gubi se tržišna utakmica, prihodi padaju. Agrokor se troškovno ne može nositi s konkurencijom. I to je proces koji nije započet s Izvanrednom upravom, koji je uz visoke kamate, financiranje dugotrajne imovine kratkoročnim obvezama, manjak kapitala, glavni krivac zašto je Agrokor kolapsirao. Niti jedan biznis ne može biti profitabilan s kamatama koje je Todorić plaćao, toga su danas svi svjesni. No, to ne izuzima Ivicu Toodrića od krivice za poslovni neuspjeh. Vrlo jednostavno, nije trebao ulaziti u toliku ekspanziju uz tako skupe kredite. Kaufland, Lidl i ostala konkurencija investiraju uz kamatu 1 posto  i minimalno 50 posto vlastitog kapitala. Agrokor je preuzimao na sebe svu nekonkurentnost hrvatskog gospodarstva. Zato većina dobavljača želi ući u Konzum, ali je to promašeno nastojanje, jer će se dugovi opet nagomilati. Cijelo hrvatsko gospodarstvo treba postati konkurentnije, a to je moguće postići jedino ako pojeftini financiranje, odnosno ako se smanje kamatne stope, a kuna devalvira za oko 5 do 10 posto godišnje, tiho, postupno. Naravno da se to neće dogoditi jer su HNB i cijeli naš “stabilni financijski sustav” jedna velika laž, pa će RH svako malo imati novi Agrokor. Lex Agrokor sve više se potvrđuje kao udruženi zločinački pothvat.  

Tvrtko Dolić

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Tvrtko Dolić

Roll up nagodba ruši Agrokor i hrvatsko gospodarstvo

Objavljeno

- datum

  SAVJETNICI SAVJETNIKA MJESEČNO NAPLATE MILIJUN KUNA    Osim nekoliko neovisnih ekonomskih analitičara (Fižulić, Bošković i Grubišić), nitko objektivno a kamoli kritički nije propitkivao rad Izvanredne uprave Agrokora i sve posljedice, koje mogu biti pogubne po hrvatsko gospodarstvo, koje ionako jedva da postoji. Novi odnos medija i sveukupne Javnosti prema lex Agrokoru kao besramnoj privatizacijskoj pljački promijenila je vijest da ekipa pljačka mrtvaca i to pere preko konzultantskih tvrtki koje broje jednog do dva zaposlenika.

Ukratko

Izvanredna uprava poduzima sve kako bi o nagodbi odlučivalo privremeno vjerovničko vijeće, koje nema nikakav legitimitet. Izvanredni povjerenik podijelio je vjerovnike u 5 skupina, od čega 2 skupine (2 člana) pripadaju roll up kreditorima. Razvrstavanje vjerovnika u skupine temelji se na uzvodnim jamstvima (3 člana) koja su bila temelj predloženog starog nacrta nagodbe i koja su sada osporena od strane trgovačkog suda. Druga skupina vjerovnika (Knighthead) postoji iako su im potraživanja osporena, i po lex Agrokoru takvi ne mogu niti imenovati predstavnika, jer im je iznos utvrđenih tražbina nula. Kako je sud dopustio imenovanje skupine vjerovnika kojima su tražbine osporene? I, ti vjerovnici ne mogu imenovati svog predstavnika! Adris grupa i Alca osporavaju tražbine po modelu roll up kroz naglašavanje posve jasne činjenice: Kako netko tko nema tražbine (stara potraživanja pretvorena u nova, i dio duga je već isplaćen) može imati pravo glasa u vjerovničkom vijeću i odlučivati o nagodbi? Izvanredna uprava sa svojim postupcima zanemaruje manjinske dioničare, kao da nisu vlasnici 40 posto Agrokora i kao da ih nema više od 15.000 (uglavnom domaći poduzetnici). Sve suprotno od rješenja za talijanski Parmalat, koje je bilo okvir za donošenja lex Agrokora. Obrazloženje Vlade RH prilikom donošenja lex Agrokora bilo je da bi nekontrolirani kolaps Agrokora prouzročio lančanu reakciju kakva može ugroziti cijeli gospodarski sustav RH. Potezi Izvanredne uprave Agrokora i Vlade RH poslije donošenja lex Agrokora daleko su od zaštite dobavljača i hrvatskog gospodarstva. U praksi se provelo suprotno – pogodovanje lešinarskim fondovima (roll up) i savjetnicima (njih 141), koje je Agrokor angažirao i koje na kraju plaćaju vjerovnici. Tvrtka Texo Management, u kojoj je bio zaposlenik i Ante Ramljak, prije imenovanja na poziciju Vladinog povjerenika za Agrokor, sklopila je s firmom AlixPartners, kao savjetnikom za restrukturiranje Agrokora, ugovor na temelju kojega za svoje “savjetovanje savjetnika” tjedno naplaćuje oko 250 tisuća kuna, odnosno oko milijun kuna mjesečno. Što onda radi izvanredna uprava, management i pravna služba Agrokora? Potpredsjednica vlade Martina Dalić lukavo ubacuje građevinski termin podizvođača radova, da običnom pranju novca i privatizacijskoj pljački pridoda štih proizvodnje. Andrej Plenković, Martina Dalić i Ante Ramljak i cijela ta opaka ekipa otvoreno pljuju naciji u lice, i tu ništa ne možemo promijeniti, jer i ako odu, odgovarajući protuhrvatski centri moći ponovno će instalirati svoje namjesnike.

Prazna skupina je svjetska i kozmička crna rupa 

Zašto je tome tako? Sve razotkriva roll up vjerovničko vijeće Ante Ramljaka, koje bi trebalo brojati 5 članova (od toga 2 roll up kreditori). Glavne ovlasti vjerovničkog vijeća su te što u ime vjerovnika sudjeluje u sastavljanju i pripremi nacrta nagodbe, te daje suglasnost izvanrednom povjereniku na konačni tekst nagodbe. Iako mu je lex Agrokor dopustio da sam određuje broj skupina (bez potvrde vjerovnika), Ramljak je predložio samo 5 skupina, iako je mogao predložiti 9 skupina, koje bi zasigurno pravednije zastupale različite interese vjerovnika. Time se ponovo vraćamo na razloge donošenje lex Agrokora. Ako je to zaštita gospodarstva (dobavljača), kako onda isti zauzimaju jednu i to zadnju E skupinu, odnosno dobavljači (mali i veliki) predstavljaju samo petinu članova vjerovničkog vijeća. Prvu skupinu (A) zauzimaju vjerovnici s razlučnim pravima, tj. osigurani nekretninama, dionicama (financijske institucije i par domaćih gospodarstvenika koji imaju najjača osiguranja). Drugu skupinu (B) predstavljaju imatelji obveznica (Knighthead) iako su im tražbine osporene (prazna grupa). Treću skupinu (C) predstavljaju vjerovnici čije su tražbine osigurane jamstvima, ali samo za one koji su sudjelovali u roll up kreditu (opet roll up kreditori). Četvrtu skupinu (D) čine oni vjerovnici koji nisu sudjelovali u roll up kreditu (financijske institucije sa slabijim kolateralima). Petu i posljednju (E) skupinu predstavljaju dobavljači i država koji nemaju nikakva osiguranja naplate, a imaju preko 50% utvrđenih tražbina.

Kako je moguće da sud prihvati skupinu (B), odnosno Knighthead, kada je vrijednost njegovih tražbina nula – sve su mu tražbine osporili Adris i Alca. Lex Agrokor je tu sasvim jasan: “O članovima vjerovničkog vijeća izjašnjavaju se samo vjerovnici utvrđenih tražbina (čl. 30. st.1. ZPIUTD). To su one tražbine koje je priznao izvanredni povjerenik a nije osporio nitko od drugih vjerovnika (čl. 33. st.1. ZPIUTD).” Stoga potpuno nevjerojatno zvuči izjava Ante Rmljaka: “Vjerovnici koji će imati pravo birati članove vjerovničkog vijeća su vjerovnici čije su tražbine utvrđene, kao i vjerovnici kojima će osporavanje njihovih tražbina biti otklonjeno.” Naime, sasvim je jasno da to nigdje ne stoji u lex Agrokoru, što je sutkinja Nevenka Siladi Ristić potvrdila. Odredbe lex Agrokora su posve jasne: U roku od pet dana od objave rješenja iz članka 33. stavka 3. spomenutog zakona, izvanredni povjerenik će objavom u Narodnim novinama pozvati vjerovnike, čije su tražbine utvrđene, da u roku od 30 dana obavijeste izvanrednog povjerenika i sud o članovima vjerovničkog vijeća. Znači, da to još jedanput naglasimo, predstavnike vjerovnika mogu imenovati samo oni kojima su tražbine utvrđene. No, o tekstu nagodbe će odlučivati skupina koja nema utvrđene tražbine i koja ne može izabrati svoga predstavnika. Gdje je tu načelo zakonitosti, a kamoli pravde?

 

Kako su se kreirale vjerovničke skupine, ako A-D imaju manje od 50 posto utvrđenih tražbina, a imaju 4 glasa u vjerovničkom vijeću? Kako je kreirana skupina C, za roll-up kreditore po osnovi tražbina izvan modela roll up? Sud je utvrdio 31 milijardu kuna tražbina (bez roll up kreditora i Sberbank). Kako je nutarnji dug involviranih subjekata oko 10 milijardi kuna, dolazimo do toga da je oko 21 milijarda kuna neosporenih tražbina. To znači da vjerovnici u skupinama A-D imaju manje od 50 posto ukupnih tražbina (roll-up kreditorima je tražbina osporena), dok posljednja E skupina (dobavljači) ima preko 50% ukupno utvrđenih tražbina, a samo jednog člana vjerovničkog vijeća. Lex Agrokor dopušta izvanrednom povjerenika imenovanje člana vjerovničkog vijeća, ako ta skupina ne imenuje predstavnika u propisanome roku (čl. 30. st. 8. ZPIUTD). S obzirom da je skupine B prazna, po lex Agrokoru istu može imenovati izvanredni povjerenik. Iako su toj grupi sve tražbine osporene.

Adris grupa traži pošteniju igru

Nadalje, kod razvrstavanje vjerovnika u skupine, presudni faktor postaju roll-up kreditori, koji u pravilu ne bi trebali niti sudjelovati kod razvrstavanje vjerovnika u skupine, jer je to postupak koji je pokrenut nakon otvaranja “rješenja” Izvanredne uprave Agrokora, odnosno rezultat je poteza Izvanredne uprave, a ne poteza “stare” uprave, čime se pogoršava ekonomski položaj postojećih vjerovnika, onih koji su imali potraživanja do postavljanja i otvaranja procedure Izvanredne uprave Agrokora. Adris grupa i Alca su osporili tražbine po osnovi roll up kredita. Zašto? Kao što sam već naglasio, iznos starih potraživanja na dan 10. travnja je roll up kreditorima već podmiren putem roll up ugovora, pa se postavlja legitimno pitanje kako oni na temelju već podmirenih potraživanja mogu sudjelovati u vjerovničkom vijeću i imati pravo glasa prilikom izglasavanja nagodbe? Dakle, dio vjerovnika je već isplaćen, ali će ipak sudjelovati u vjerovničkom vijeću sa stanjem potraživanja na dan 10. travnja, koje ne odgovora stvarnom stanju, jer im je izvanredni povjerenik roll-up kreditom omogućio da ta stara tražbina postane nova sa statusom super-senioriteta. Osim toga, Agrokor je već otkupio oko 260 milijuna eura obveznica po nominalnoj vrijednosti od roll up kreditora i oni su svoje tražbine djelomično naplatili po osnovi starog duga. Isto tako, Adris grupa, osporava potraživanje NY Bank of Mellon – 4,6 milijardi kuna, banke skrbnika za obvezničare, što je vidljivo iz rješenja Trgovačkog suda: “Osporavatelj osporava aktivnu legitimaciju vjerovnika te ističe da skrbnik ne može biti vjerovnik.” Adris grupa osporava tu tražbinu jer su ostali dobavljači morali prijavljivati svoja potraživanja pod punim imenom tvrtke, uz upisivanje adrese tvrtke, dok su se ovdje stvarni vlasnici sakrili iza banke skrbnika. Ovdje će imatelji obveznica koji su kupovali obveznice po niskim diskontima, zahvaljujući modelu roll up isplatiti dug u cijelosti, po nominali, pri tome ostvariti ekstra špekulativnu zaradu i uvećati sve to za kamatu od 4 posto. Također, Adris grupa, osporava ostale tražbine putem modela roll up. Zagrebačkoj banci 2,39 milijardi kuna, a Erste banci 239 milijuna kuna. Kao razlog osporavanja navodi se činjenica da su spomenutim bankama tražbine djelomično podmirene (za Javnost u nepoznatom iznosu). Tragično je da su nekim vjerovnicima tražbine već plaćene, a još tragičnije da su to financijske institucije, i da iste imaju po osnovi već plaćenih tražbina pravo glasa u vjerovničkom vijeću i sudjelovanje u izglasavanju nagodbe.

Pomor manjinskih dioničara poprima razmjere genocida

Imamo katastrofalan tretman Izvanredne uprave Agrokora prema 15 tisuća manjinskih dioničara, koji prema podacima Udruge manjinskih dioničara imaju oko 40 posto vlasništva u kompanijama iz sustava Agrokor listanim na Zagrebačkoj burzi (napominjem da osobno nemam dionice niti Agrokora niti bilo koje druge kompanije, niti sam po bilo kojoj osnovi vezan za Agrokor, prije i poslije otvaranja aplikacija izvanredne uprave). Među njima su i obvezni mirovinski fondovi, koji bi kao i svi manjinski dioničari, po zadnjem nacrtu nagodbe, morali otpisati uloge. Tome su dovedene u pitanje buduće mirovine svih vas. Za Izvanrednu upravu Agrokora, manjinski dioničari kao da niti ne postoje, čak je i izvanredni povjerenik Ante Ramljak izjavljivao da će isti u procesu nagodbe u potpunosti izgubiti svoje udjele. Kod slučaja Parmalat, koji je bio osnova za lex Agrokor, oni su itekako bili pod zaštitom izvanrednog povjerenika. Zašto? Jer se time štiti domaće gospodarstvo, jer među takvima ima puno domaćih gospodarstvenika koji će u svojim bilancama morati otpisati uloge. Vrlo je vjerojatno da će neki manjinski dioničari smanjiti svoje investicije, a neki možda otići u predstečaj / stečaj. Zar smisao lex Agrokora nije zaštita domaćeg gospodarstva? Zar manjinski dioničari nisu u pravilu domaći poduzetnici, pa i privatni fizički investitori, koji će morati otpisati uloge i budući raspoloživi dohodak? Da li je donošenje lex Agrokora bilo na trasi zaštite domaćeg gospodarstva ili prije razvlaštenje svih dioničara koncerna Agrokor?

Prema lex Agrokoru, postupanje Izvanredne uprave Agrokora ne ograničava se samo na dužnika, nego se provodi i nad svim povezanim trgovačkim društvima, neovisno o tome da li nad tim društvima postoji stečajni ili predstečajni razlog. Temeljem odredaba lex Agrokora, povezana i ovisna društva su društva sa sjedištem u RH osnovana sukladno zakonodavstvu RH, u kojima Dužnik drži najmanje 25 posto udjela (čl. 5. st. 2. ZPIUTD). To znači, da iako Agrokor d.d. nema većinsko vlasništvo nad određenim društvom, takvo društvo ipak dolazi pod udar Izvanredne uprave Agrokora, odnosno iz njegove se imovine namiruju vjerovnici koji nisu stvarni vjerovnici tog ovisnog društva. Primjerice, Agrokor u tvrtki Ledo d.d. ima manje od 50 posto vlasništva, a Ledo d.d. je prepušten postupku izvanredne uprave! Kroz lex Agrokor su se u potpunosti razvlastili preostali dioničari (imatelji udjela). Oni nemaju nikakva prava na donošenje odluka (iako po ZTD-u to imaju). Sva prava su otvaranjem postupka Izvanredne uprave Agrokora prenesene na izvanrednog povjerenika. Ali, nisu manjinski dioničari potpisali aktiviranje lex Agrokora, nego Ivica Todorić. Osim toga, roll up kreditom zabranjuje se svim ovisnim društvima Agrokora osporavanje jamstava i odbijene su posebne revizije. Što je neviđeni pravni udar. Jer, ne smije se zabraniti prijavljivanje nezakonitih radnji nekakvim ugovorom. Martina Dalić se često poziva na talijanski Parmalat, no tamo je izvanredni povjerenik dokazao da su banke svjesno pribavljale jamstva, a uprave društva ih davale, iako je jasno kako nisu imali valjanu protučinidbu za izdana jamstva. Odnosno, u talijanskom slučaju je izvanredni povjerenik poduzeo sve kako bi se jamstva osporila, dok je kod nas sve obrnuto – izvanredni povjerenik sve pokušava kako bi jamstva učinio postojećima i legalnim, jer su uzvodna jamstva i temelj predloženog nacrta nagodbe.

Krizu Agrokora kreirala je moćnija banda

Odredbe ZTD-a (čl. 501., st. 1.) sasvim su jasne: “Potakne li vladajuće društvo ovisno društvo, s kojim nema ugovor o vođenju poslova društva, da poduzme pravne poslove ili radnje, odnosno da propusti takve radnje na svoju štetu, a da štetu stvarno ne nadoknadi do kraja poslovne godine niti dadne ovisnome društvu pravni zahtjev da mu se šteta nadoknadi, vladajuće društvo mora ovisnome društvu nadoknaditi svu štetu koja iz toga proizađe. Zahtjev za naknadu štete mogu pojedinačno postaviti i dioničari i članovi društva bez obzira na štetu koja im je prouzročena štetom počinjenom društvu.” Tako je Ledo d.d. dalo jamstvo za Agrokorova zaduženja u ukupnom iznosu od 18,9 milijardi kuna, Jamnica d.d. 27 milijarde kuna, i tome slično, odnosno iste su tvrtke davale nekoliko desetaka puta više od vrijednosti njihove imovine, a kamoli kapitala ili prihoda. Sva ta jamstva su dana bez pristanka skupštine društva i sama društva nisu imali gotovo nikakvu ekonomsku korist od danih jamstava (osim plasmana kroz Konzum), što zaslužuje da se takva jamstva barem minimalno ospore od strane  izvanrednog povjerenika. Svi znamo kako je postupio Ante Ramljak. No ono što nije učinio izvanredni povjerenik, napravio je sud i osporio dana jamstva (Rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu – utvrđene i osporene tražbine St-1138/2017-1855 od 15.01.2018), i za sada takva jamstva nisu niti postojeća. Zašto je to bitno? Jer su temelj nacrta nagodbe upravo uzvodna jamstva koja su izvanrednom povjereniku poslužila da sve kompanije prikaže kao insolventne i time bi se prenijela sva imovina i poslovanje u novi holding, dok bi se kapital otpisao. To je temelj starog nacrta nagodbe. Sve to nije spriječilo Antu Ramljaka da podijeli vjerovnike u tri grupe na temelju tih zasada nepostojećih jamstava (skupina B, C i D), što ne odgovora onome što je sud utvrdio. Time je Ramljak direktno pogodovao vjerovnicima koji imaju jamstva (sveukupno 3 glasa u vjerovničkome vijeću), a od toga 2 pripadaju roll up kreditorima. Tako, primjerice, u Ledo d.d. Agrokor drži manje od 50 posto vlasništva, i ako se jamstva dana Agrokoru d.d. proglase nezakonitim (dana bez pristanka skupštine, nema valjane protučinidbe), nema nikakvih razloga da je Ledo d.d. u postupku izvanredne uprave. Postupkom Izvanredne uprave Agrokora, sva imovina je prenesena na istu upravu, i postojeći dioničari su u pravilu razvlašteni.

Pomalo nevjerojatno zvuči podatak da će o tekstu nagodbe odlučivati vjerovnici s oko 31 milijardi kuna utvrđenih tražbina (s među kompanijskim potraživanjima), dok je početni iznos prijavljenih tražbina bio 58 milijardi kuna. Revizori su procijenili imovinu Agrokora na oko 42 milijarde kuna. Ispada da je kapital 11 milijardi kuna. A to znači da niti vjerovnici niti bilo koji dioničari ne bi trebali otpisivati ništa. Lex Agrokor daje mogućnost da privremeno vjerovničko vijeće izglasa konačni tekst nagodbe ako se vjerovničko vijeće ne osnuje (čl. 31. st. 5. i 6. ZPIUTD). Da li će se ići toliko daleko u ovako kompromitiranom postupku, tek je za vidjeti u tjednima koji slijede.

Tvrtko Dolić 

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Tvrtko Dolić

Hrvatska treba postaviti izložbu o logorima smrti u Srbiji

Objavljeno

- datum

 CIJELA SRBIJA BILA JE I OSTALA VELIKI LOGOR ZA NE-SRBE  Nedopustivo je da Njemačka, Italija i Srbija svoju odgovornost za Holokaust prevaljuju na Hrvate i Poljake. Dok Beograd u institucije UN-a usađuje svoju laž o 700 tisuća žrtava ustaškog režima u Jasenovcu, Zagreb smanjuje broj ubijenih Židova u Srbiji na 15 tisuća. Zašto Vlada RH ne organizira svjetske izložbe o srbijanskom pokolju Židova?

Pa i izložbe o beogradskoj segregaciji Židova za vrijeme prve Jugoslavije, kada su provedena konkretna ubojstva i konkretni progoni Židova. Srbi i Srbijanci pokrenuli su ili dali povod za skoro sve ratove u Europi, od stoljeća u kojemu su kreirani, nakon prelaska Branimira unutar rimskog feudalnog stabla. Uvijek bi stradali susjedni narodi, a Srbi su se uspješno prikazivali kao nevine žrtve.

U ovome tekstu napose naglašavam srpske i srbijanske krivotvorine na razini kartografije, kojima prebacuju svoje zločine na Hrvate. Naime, NDH je gubila dijelove Dalmacije i sve zacrtano preko Drine i preko Dunava, ali je geografska i politička karta NDH ostala na maksimalnim pretenzijama, ali za protuhrvatske ciljeve. Tako su Srbi i Srbijanci uspjeli logore smrti u Srbiji pripisati NDH i ustaškom režimu, kako se popularno zvala tek treća razina vlasti u hrvatskim zemljama. Ako se Srbija zaobilazi na viktimološkoj razini zato što je bila okupirana od ustaša (laž), onda pogotovo trebamo zaobići NDH, koja je bila peterostruko okupirana: njemački nacisti, talijanski fašisti, srpski i srbijanski četnici, orjunaši i sovjetska agentura.

Pravorijek Igora Vukića

Beograd ponovo gura mit o Jasenovcu da se ne bi govorilo o Srebrenici, Vukovaru, Prijedoru ili Škabrnji – izjavio je u Bujici na Z1 Igor Vukić, tajnik Društva za istraživanje trostrukog logora Jasenovac. Razotkrio je Ivicu Dačića, Malog Slobu, a napose njegove laži izrečene u New Yorku. Još živući stariji Vukići iste loze svjedoče da Jasenovac nije bio logor smrti, i da su u njemu kao djeca Kozare i Podkozarja, srpske nacionalnosti, dobili svu potrebitu medicinsku i drugu njegu. Igor Vukić traži od hrvatske diplomacije i hrvatskih političara da se “manje bave pisanjem prosvjednih nota, a više promoviranjem istine, neovisnih istraživanja i znanstveno utemeljenih činjenica”. Jasenovac je bio jugoslavenski determiniran, na polovici pruge od Zagreba do Beograda, gdje ga zacrtao Edmund Glaise-Horstenau, u vrijeme kada je taj austrijski osobenjak pokušavao obnoviti Jugoslaviju. Na istom mjestu funkcionirao je i partizanski i komunistički logor smrti, formiran uglavnom za Hrvate. “U New Yorku je Dačić trebao objaviti dopis SS-ovca dr. Haralda Turnera, šefa odgovarajuće civilne administracije Srbije, koji je u dopisu svome šefu Himmleru u kolovozu 1942. napisao da je Beograd prvi grad u Europi koji je postao Judenfrei, te da je Srbija među rijetkim zemljama koje su riješile židovsko pitanje” – ponovno je naglasio u Večernjaku od nedjelje Davor Ivanković. Napominjem da je tada Jasenovac tek pušten u pogon, zajedno sa svojim proizvodnim manufakturama, nakon gradnje nasipa uz Savu, u proljeće 1942. “Da su Vučić i Dačić u New Yorku organizirali izložbu o pogromu Židova u Srbiji, a ne u NDH, to bi imalo smisla” – kaže Ivanković.  U Večernjaku se na istu temu oglasio i Marinko Jurasić. Podsjeća nas na monstruoznu izjavu Miljenka Jergovića: “U nacističkim logorima ljudi su ubijani birokratski i industrijski, a ustaše su ubijali svojim rukama – strasno”. Eto, samo su strastveni Hrvati ostavljali svoj dom i odlazili u ilegalu, protiv jugoslavenskog terora. “Taj emotivni i neorganizovani pristup jedan je od razloga što nisu uspjeli ostvariti svoj cilj istrebljena Srba u svojoj državi” – pojio je Dačić. A ono, Srbi uopće nisu bili obuhvaćeni Hitlerovim rasnim zakonima. “Vučić, Dačić, Nikolić i Šešelj tako su strasno podržavali velikosrpsku politiku Slobodana Miloševića, a danas se pretvaraju u umilne svjetske viktimologe” – upozorava Jurasić. I Ivanković i Jurasić kažu poneku pametnu, u prilično skučenom novinarskom prostoru, ali nekako imam dojam da Vukić pogađa u sridu.

Glavne obmane          

(1) Prva podlost u srpskoj i srbijanskoj igri brojkama nikada nije prezentirana hrvatskoj Javnosti. Naime, broj Srba stradalih u JNA izražava se u milijunima već i zbog toga što je broj Židova na prostoru NDH na desetcima tisuća, pa je onda nekakav milijunski zločin ustaškog režima više srbomor nego holokaust. Nema veze niti to što Srbi nisu bili obuhvaćeni rasnim zakonima. Obrazac je isti: Srbi su žrtve Simeona, žrtve Turaka, svih tih balkanskih ratova, Velikog rata, Drugog svjetskog, na kraju i obrambenog Domovinskog rata, u kojemu Srbi i Srbijanci ne mogu izbjeći kvalifikaciju agresora – pobijena su i/ili spaljena hrvatska i muslimanska sela, prognano hrvatsko i muslimansko stanovništvo, razoreni su cijeli gradovi. Sve te ratove Srbi su pokrenuli ili su za njih dali povod, a danas se prezentiraju kao mirotvorci i nevine žrtve. Nisu se Srbi 1389. borili na Kosovu polju protiv Turaka, nego pod zastavom Turaka i protiv hrvatskog katoličkog kraljevstva. Lazar Hrebljanović morao se pojaviti na Kosovu polju u okvirima feudalnog prava i feudalnih obveza, kao vazal bosanskog i hrvatskog kralja Tvrtka Kotromanića, koji se u Mileševu krunio i za kralja Hrebljanovićima.

(2) Granice država značajno su se mijenjale tijekom Drugog svjetskog rata. NDH je uz Jadran naprosto pulzirala, sukladno širenju i padu Italije, sukladno ambicijama Hitlerovog osobnog izaslanika Edmunda Glaise-Horstenaua da obnovi Jugoslaviju, pa je tako pulzirala i Srbija. Što se ono veli, sve je bilo prolazno, pa je Poljska nakon Drugog svjetskog rata pomjerena za oko stotinu kilometara na zapad – Auschwitz zbog toga mnogi vode kao poljski logor smrti. NDH se u skoro svim geografskim i političkim kartama pojavljuje s istim granicama, uz naglašavanje distrikta Vuke, koji se upisivao prošireno, sve do Beograda, u skladu s ambicijama Ustaškog pokreta da oslobodi Zemun. Zašto je to tako? Pa, NDH je smišljeno razvučena na Srbiju na tragu viktimološkog obmanjivanja za potrebe prikrivanja pokolja Židova od strane Srbijanaca. Na temelju lažne kartografije, srbijanski logori smrti pripisani su NDH, pa se otišlo korak dalje: oko 10 tisuća Židova pobijenih u samom Beogradu za travanjskog rata i nakon njega, pripisani su u žrtve ustaškog režima. I dodani na četnički popis žrtava Jasenovca.

(3) Hitlerovi rasni zakoni nisu obuhvaćali Srbe. Naprotiv, Austrijanac Glaise-Horstenau cijenio je Srbe i prezirao Hrvate, bilo to Hrvatima pravo ili ne. Nisu stradali Srbi, nego Hrvati, kako u Srbiji, tako i na teritoriju NDH, koji je bio peterostruko okupiran: njemački nacisti, talijanski fašisti, srpski i srbijanski četnici, orjunaši i sovjetska agentura.

(4) U svezi intervencije Igora Vukića spomenute u (1), potrebito je naglasiti da nam veliku štetu čine podmetanja stranih namjesnika. Reakcija vrha RH je da nakon svega predsjednica Kolinda Grabar Kitarović poziva Aleksandra Vučića u posjetu RH, pa premijer Andrej Plenković ostaje domoljubno pošteđen, jer taj poziv mora pozdraviti. Nije to nikakav sukob dva brda. Moralo je to ići tim redom, jer je Vučić predsjednik u Srbiji, a svi znamo da je svejedno što o tome osobno misle predsjednica Kolinda ili premijer Plenković, koji moraju izvršavati naloge svjetskih centara moći, istih onih koji daju zaštitu krivotvorinama poput srbijanske posljednje u prostorijama UN-a u New Yorku. Marinko Jurasić napominje da je Srbin i Srbijanac Vuk Jeremić u sjedištu UN-a organizirao proslavu pravoslavne Nove godine uz taktove Marša na Drinu, koji su puštani i kao poticaj srpskim i srbijanskim silovateljima, za vrijeme agresije na RH i BiH.           

Fenomen Holokausta

“Mi nismo kao oni” – tako glasi odgovor uškopljene Vlade RH na krivotvoriteljsku srbijansku izložbu o Holokaustu, priređenu 27 siječnja ove 2018. u prostorijama UN-a u New Yorku, koja u međunarodne institucije i svjetsku povijest ponovno usađuje laž o 700 tisuća žrtava ustaškog režima samo u Jasenovcu. Zbog takvog odnosa prema stranim krivotvorinama, imamo slovensku ugrozu u Savudrijskoj vali. Hrvati su tako postali krivotvoritelji suprotnog predznaka – broj ubijenih Židova od strane Srba i srbijanskog fašističkog režima Hrvati “korektno” svode na 15 tisuća. Eto, nađe se i Hrvata koji misle da je Srbija mala ako je pobila malo Židova. I Beograd i Zagreb, kao i većina pripadnih “povjesničara”, ignoriraju neoborivu činjenicu da je na prostoru prve Jugoslavije najviše Židova pobijeno u Srbiji. Nije to posljedica srbijanske i svetosavske sklonosti agresiji i zatiranju drugoga i drukčijeg, koliko rezultat tragičnog progona Židova iz Njemačke. Bugarsko i tursko zatvaranje njemačkog iseljavanja Židova u Palestinu dovelo je do velike koncentracije prognanih Židova u Srbiji, koja je imala čak 10 sabirni logora, od kojih su tri bili logori smrti. Mladi i radno sposobni Židovi vraćeni su u radne logore Njemačke, pa i u proizvodne manufakture Jasenovca, dok su stariji, nemoćni i bolesni Židovi ostavljeni da umru u logorima Srbije. Pa ipak, odgovornost za Holokaust ne može se prevaliti niti na Srbe i Srbijance. Naime, većinu Židova u Srbiji nisu pobili Srbi i/ili Srbijanci, nego glad i smrtonosne epidemije tog vremena, koje su zahvaćale i partizanske i četničke formacije. 

Za Holokaust su prije svih odgovorni Nijemci, odnosno njemački nacisti, ali niti oni nisu izumili progon Židova, da se tako izrazim. Od židovskog sužanjstva u Babilonu do rimskog razaranja Jeruzalema i protjerivanja Judejaca iz Judeje, pa sve do njemačkog nacističkog pohoda na imovinu Židova, mržnja prema Židovima bila je sredstvo ekonomske prevlasti i političke i vjerske dominacije. Zlato španjolskih konkvistadora protjeralo je Sefarde iz Španjolske. Iako to Židovi zanemaruju, Holokaust je najprije pokrenut u Sovjetskom Savezu, gdje su Židovi stradali kao klasni neprijatelj. Nakon toga u prvoj Jugoslaviji, u kojoj su Srbi uspostavljali dominaciju u financijama. U prvoj je Jugoslaviji velikosrpska oligarhija zakonski uokvirila segregaciju prema Židovima, pa i konkretne progone Židova, otvarajući put nekakvom srpskom kapitalu u okupiranim zemljama. U Zagreb su sinkrono stigli izbjegli Židovi i srpski kapital. To je ono nikad dovoljno razjašnjeno vrijeme kada se brojni Židovi priključuju Ustaškom pokretu, koje otvara prijepor izvornog karaktera te borbe protiv srpske dominacije, odnosno velikosrpske tiranije. Velikosrpsko ubijanje Židova pokrenuto je mjesecima prije njemačkog vojnog napada na Jugoslaviju, prije raspada pakta Berlina i Beograda. Pa ipak, najveći broj Židova u Srbiji stradao je od gladi i bolesti, što vrijedi i za susjednu NDH, što vrijedi i za Mađarsku i Poljsku.

U Srbiji progon “jevreja i ćifuta” ima svoju dugu povijest. NDH nije imala nikakve svoje razloge za progon Židova, jer su i Židovi bili izloženi snažnoj diskriminaciji u prvoj Jugoslaviji, napose kada je srpski kapital odlučio nastupiti u Zagrebu bez židovske konkurencije. Mnogi Židovi pridružili su se Ustaškom pokretu. Mnogi Židovi ušli su u strukture NDH. Nitko u NDH nije odvodio Srbe u logore, osim kada su bili pripadnici zarobljenih četničkih i/ili partizanskih formacija. U Jasenovac su prebacivani i kriminalci srspke nacionalnosti, kao i oni hrvatske nacionalnosti. Promašeno je srpsko i srbijansko pozivanje na Franju Tuđmana, u smislu da trebamo prihvatiti Tuđmanovu procjenu o 60 do 70 tisuća ubijenih u Jasenovcu, kao nekakav minimum za početno razumijevanje između Hrvata i Srba, odnosno Hrvata u odnosu na Srbe. Mišljenja sam da su i Tuđmanu podvaljene krivotvorene geografske i političke karte NDH, kao druge velikosrpske krivotvorine. Židovi ubijeni u Beogradu nikako se ne mogu pripisati Jasenovcu. Čak i ako to dopustimo, ne mogu se ubrojiti u žrtve Hrvata.    

Tvrtko Dolić

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Facebook

Popularno