Connect with us

Društvo

Miroslav Tuđman prozvao Blaženku Divjak: Što ćete poduzeti da se vaše Ministarstvo ispriča gospođi Julienne Bušić zbog iznošenja istine o obrazovnim ustanovama i o borbi za samostalnu i slobodnu Hrvatsku?

Objavljeno

- datum

“Koje ćete mjere poduzeti kako se ne bi ponovilo izravno ili posredno utjecanje Ministarstva znanosti i obrazovanja na otkazivanje predavanja Julienne Bušić, a u budućnosti i drugih kulturnih i znanstvenih djelatnika koji svjedoče o stvaranju hrvatske države?

…Činjenice su i o tim prošlim „inkriminiranim“ slučajevima jasne, javne i poznate, pa je zato tim upitnije zašto se Ministarstvo nije suprotstavilo krivotvorinama i manipulacijama…” – pitao je profesor Tuđman.

Prof.dr. sc. Miroslav Tuđman uputio je zastupničko pitanje vezano na nemili događaj otkazivanja predavanja Julienne Bušić “Za što ste se spremni žrtvovati?”, koje je trebalo biti održano u knjižnici srednje škole Vladimir Prelog u Zagrebu 26. studenog 2018. godine. Pismom upućenom predsjedniku sabora Jandrokoviću a naslovljeno kao Zastupničko pitanje upućeno na prof. dr. sc. Blaženku Divjak, ministricu znanosti i obrazovanja… (priprema i foto: Braniteljski-portal).

Pismo koje objavljujemo u nastavku …

HRVATSKI SABOR 

prof.dr. sc. Miroslav Tuđman

zastupnik

Zagreb, 3. prosinca 2018.

 PREDSJEDNIK HRVATSKOG SABORA

   gospodin Gordan Jandroković

Predmet:  Zastupničko pitanje upućeno prof. dr. sc. Blaženki Divjak, ministrici znanosti i obrazovanja

Poštovani,

Temeljem članka 140. poslovnika Hrvatskoga sabora, postavljam sljedeća

ZASTUPNIČKA PITANJA:

Gospođa Julienne Bušić trebala je održati predavanje pod nazivom “Za što ste se spremni žrtvovati?”, u knjižnici srednje škole Vladimir Prelog u Zagrebu 26. studenog 2018. godine.  Prema dostupnim podacima Ministarstvo znanosti i obrazovanja zatražilo je očitovanje ravnatelja škole o predavanju Julienne Bušić, što je imalo za posljedicu da je predavanje otkazano i nije se održalo. Pojedini mediji i novinari (koji kao i uoči haške presude generalima Gotovini i Čermaku još uvijek očekuju i zagovaraju „konačnu presudu …Tuđmanovoj Hrvatskoj“), postavljaju pitanje odgovornosti ravnatelja škole i djelatnika koji su organizirali to predavanje. Za takve je novinare „zastrašujuća činjenica“ da se netko uopće usudio pozvati jednu „teroristkinju“ da u srednjoj školi djeci drži predavanje.

Poštovana ministrice, s tim u vezi postavljam sljedeća pitanja:

  • Koje ćete mjere poduzeti kako se ne bi ponovilo izravno ili posredno utjecanje Ministarstva znanosti i obrazovanja na otkazivanje predavanja Julienne Bušić, a u budućnosti i drugih kulturnih i znanstvenih djelatnika koji svjedoče o stvaranju hrvatske države?
  • Što ćete učiniti da se (i u budućnosti) od  linča i šikaniranja zaštite ravnatelj  i djelatnici škole koji su organizirali ovo predavanje?
  • Što ćete poduzeti da se vaše Ministarstvo ispriča gospođi Julienne Bušić zbog ograničavanja slobode govora i iznošenja istine u obrazovnim ustanovama o borbi za samostalnu i slobodnu Hrvatsku?

Obrazloženje

Tko i zašto  želi onemogućiti javno djelovanje gospođe Julienne Bušić nakon skoro trideset godina u nezavisnoj hrvatskoj državi?

Opće su poznate činjenice o njezinu javnu djelovanju. Gospođa Julienne Bušić bila je savjetnica u veleposlanstvu Republike Hrvatske u Washingtonu (1992.-1995.) te savjetnica u Uredu predsjednika Republike Hrvatske (1995.-2000.)

Nagrađivana je književnica.Za knjigu Ljubavnici i luđaci (sedam izdanja) dobila je nagradu DHK (1996.) za najbolje prozno djelo o dijaspori; (knjiga je objavljena i na engleskom a pohvalne recenzije dobila je i od londonskoga The Guardiana;  po toj se knjizi snima i film u Americi). Knjiga Julienne Bušić, Tvoja krv i moja (2008.) objavljena je i u SAD-u (Ridgepath Press, 2009.). Za jedinu knjigu o silovanju žena za vrijeme okupacije Vukovara Živa glava dobila je prestižnu nagradu A. B. Šimić 2013. godine i nagradu „Bili smo prvi kad je trebalo“ za najbolju knjigu iz Domovinskoga rata. J. Bušić objavljuje svoje radove u američkim i međunarodnim književnim časopisima: Barcelona Review, Gobshite Quartelry, Verbatim: A Language Quarterly, In Other Words-Merida, itd.

Održala je zapažena pozvana predavanja na Američkom sveučilištu u Dubrovniku (na poziv dr. Lynne Montgomery, supruge bivšeg veleposlanika SAD-a u RH) i na Danima povijesti Sveučilišta u Zadru. Održala je do sada i niz predavanja u srednjim školama u Sesvetama, novom Zagrebu kao i u središtu Zagreba.

HRT je 2013. godine prikazala dokumentarni film o Julienne i Zvonku Bušiću, sanjarima i idealistima koji su cijeli svoj život posvetili i žrtvovali za slobodnu Hrvatsku.

Iz ovih šturih podataka već je očito da Julienne Bušić nema problema javno djelovati i objavljivati kako u Hrvatskoj, SAD-u ili drugim međunarodnim izdavačkim kućama, te da je u tome vrlo uspješna i da je za svoj rad primila niz priznanja. Zato začuđuje što je Ministarstvo znanosti i obrazovanja svojim činjenjem (ili nečinjenjem), otkazivanja njezina predavanje u srednjoj školi Vladimir Prelog u Zagrebu, otvorilo prostor njezinu diskreditiranju zbog kriminalne prošlosti, kao teroristkinje i ubojice policajca,  a na način iz nekih prošlih vremena političkih komesara i partijskih egzekutora.

Činjenice su i o tim prošlim „inkriminiranim“ slučajevima jasne, javne i poznate, pa je zato tim upitnije zašto se Ministarstvo nije suprotstavilo krivotvorinama i manipulacijama.

Julie je Bušić prije točno 48 godina (1970.), na ondašnji dan Republike, bacila letke sa zagrebačkoga nebodera, e da bi za to bila osuđena na tri godine zatvora zbog „neprijateljske propagande“. Američko je veleposlanstvo u Beogradu vrlo pomno pratilo cijeli slučaj i izvješćuje (22.2.1971.) da se u letku ne poziva na „nasilno djelovanje u Jugoslaviji“ već  se pozivaju Hrvati da se čvrsto odupru nepravdama i diktaturama kao što su to činili od kralja Aleksandra,  do torture Đilasovih i Rankovićevih đelata i lažnoga (samo)optuživanja Hrvata da su fašisti i narodni neprijatelji. Letak završava porukom: „Obraćamo se Vama, koji ste ostali i koji još možete ostati i preklinjemo Vas, ne napuštajte je više, jer mi nismo zaslužili da se potucamo po svjetskim bespućima. Naše je mjesto u Domovini i mi ćemo se vratiti, da svi zajedno, jedinstveni i neuništivi, gradimo i čuvamo najljepšu i najdražu nam zemlju svijeta … Zajedno stvorit ćemo slobodnu Hrvatsku“.

Ono što je u demokratskim zemljama legitimno pravo svakoga pojedinca, to je u diktaturama kažnjivo zatvorom. Američka državljanka Julie Bušić nije odležala tri godine zatvora, vjerojatno zbog nenarušavanja američko-jugoslavenskih odnosa uspostavljenih dolaskom predsjednika Nixona u Beograd i Zagreb 1970. godine.

Za razliku od nekih hrvatskih novinara, sudac John R. Bartels koji je sudio Zvonku i Julienne Bušić za otmicu zrakoplova 1976. i pogibiju američkoga policajca nije ih smatrao teroristima i ratnim zločincima. Sudac Bartels prije izricanja presude smatrao je potrebnim reći: „Ovo je bolni i mučni zadatak, kojeg sud mora obaviti… Bilo bi nepravično i nepošteno kada ne bih prije početka rekao, da Zvonka Bušića i njegovu suprugu, kao i njihove drugove, ne smatram nikakvim ratnim zločincima niti teroristima. Držim da je neophodno važno, da svoj govor počnem s ovom primjedbom…“.

Otmicom aviona Zvonko Bušić htio je skrenuti pozornost svjetskoj javnosti na težak položaj Hrvata i Hrvatske u komunističkoj Jugoslaviji. Deklaraciju otmičara o hrvatskoj neovisnosti tada su objavili vodeći svjetski mediji. Nakon toga otmičari, koji nisu bili naoružani a bombe u zrakoplovu su bile lažne,  predali su se vlastima u Parizu. Prava bomba bila je postavljena na Grand Centralu u New Yorku. Bomba je prevezena na poligon za razminiranje, a policajac je poginuo zbog nestručnoga demontiranja. Grad New York odbio je platiti odštetu udovici poginuloga policajca. Zvonko Bušić priznao je krivnju i bio je u zatvoru 32 godine, a Julienne Bušić 13 godina.

Sudac Bartels je i 1986. godine u izjavi za prijevremeni otpust napisao „Ni u kojem slučaju ne mislim da je Julienne Bušić  terorist u bilo kojem značenju te riječi“. Sudac Bartels je i za Zvonka Bušića 1992. potpisao potporu za prijevremeni otpust u kojoj tvrdi „on nije terorist“. Jer, sudac smatra: „Njegovo djelovanje uzrokovano je krivo vođenom patriotskom emocijom, koja se temelji na neuspjehu Hrvatske da dobije neovisnost od Jugoslavije“.

Zvonko i Julienne Bušić platili su visoku cijenu zbog svoje borbe i žrtve za neovisnu Hrvatsku u vrijeme kada je bilo teško prodrijeti s istinom o pogubnom položaju Hrvata i Hrvatske u komunističkoj Jugoslaviji. Ali oni nisu teroristi i nisu ubojice policajca. Njihov je krimen što su se borili da istina dobije prostor u svjetskim medijima. To zna i američko pravosuđe i velika većina hrvatske javnosti za koju su Zvonko i Julienne Bušić prerasli u simbole vrijednosti na kojima je stvorena neovisna i slobodna hrvatska država: pomirbi i zajedništvu domovinske i iseljene Hrvatske.

Ministarstvo znanosti i obrazovanja je odgovorno što je Julienne Bušić onemogućeno da govori u srednjoj školi Vladimir Prelogna temu “Za što ste se spremni žrtvovati?”. Kao jednokratna pogreška Ministarstva ona se može ispraviti uz ispriku javnosti, školi i samoj Julienne Bušić. U slučaju da se to ne dogodi, te da se na presedanu škole Vladimir Prelog onemoguće njezini nastupi u drugim obrazovnim ustanovama i školama – a pozivi su brojni, onda je to signal da od obrazovne reforme ne možemo očekivati  puno. Jer mladi ljudi tijekom odgojnog i obrazovnog procesa moraju doći do odgovora “Za što ste se spremni žrtvovati?”. Ako tome ne bude tako, onda je to i sumrak vrijednosti na kojima je i radi kojih je stvorena neovisna i demokratska hrvatska država.

S poštovanjem

Prof. dr. sc. Miroslav Tuđman

Dokument pogledajte i preuzmite na dolje postavljenom linku…

MT-2018-12-03- Zastupnicko pitanje – Divjak – Juliene Busic 03_12_2018

Komentari

Komentari

Društvo

Svi “Bannonovi ljudi” u Hrvatskoj – na koga “Trumpov alter-ego” može računati u borbi protiv globalista

Objavljeno

- datum

Bivši bliski suradnik i strateg američkog predsjednika Donalda Trumpa Steve Bannon pripisao je sebi dio zasluga za najnovija događanja koja potresaju Francusku i Europu, mijenjajući njezinu političku kartu. Bannon je još jednom pozvao suvereniste u europskim državama da se suprotstave “globalistima” koji žele ukinuti nacionalnu i suverenu državu kakvu poznajemo.

Jedan od oblika otpora na koji Bannon računa je i protivljenje Marakeškom sporazumu koji utvrđuje “kako bolje upravljati migrantskim valovima”, a u stvari je, kaže Bannon, “dio prijevare koju UN provodi desetljećima i desetljećima kad govori da ti globalni sporazumi ništa ne znače, samo trebate doći i potpisati ih”.

Za komentar Bannonovog poticanja “konzervativnog pokreta” u Europi i proglašavanje Marakeškog sporazuma mrtvim pitali smo dio istaknutih hrvatskih predstavnika suverenista i konzervativaca koji dijele Bannonova stajališta o neotuđivom pravu nacionalne države na suverenitet i u njegovom djelovanju vide dobrodošlu potporu u svojoj  političkoj borbi protiv “globalista” u hrvatskoj politici, osobito u pitanju rješavanja migrantske krize i Marakeškog sporazuma.

Saborski zastupnik Hrasta Hrvoje Zekanović, koji je u ponedjeljak prosvjedovao u Marakešu kao aktivist građanske inicijative Hrvatski bedem, u izjavi hrvatskim novinarima osudio je premijera Plenkovića i Vladu jer nisu dopustili raspravu o “spornom dokumentu”. “Ovdje sam da kažem ne Marakeškom sporazumu, ne spornom dokumentu o migracijama i ne liberalizaciji migracija”, rekao je Zekanović. Dodao je i da nije čudno da je jedini prosvjednik jer je u zemljama gdje se razvilo kritičko mišljenje ovaj dokument odbijen. “Zemlje koje su nama uzor uglavnom su odbile  usvojiti ovaj dokument, a u drugim zemljama ne znam zašto nije odbijen. Mislim da će se o ovom dokumentu govoriti i u sljedećem periodu i da će netko primijetiti da je Hrvoje Zekanović bio jedini ovdje u ovo vrijeme i bio protiv”, kazao je Zekanović.

U izjavi za Teleskop.hr, po povratku iz Marakeša Hrvoje Zekanović rekao je da je upoznat s Bannonovim djelovanjem i da bi mu se rado ponudio u okupljanju europskih snaga protiv globalista. “Moram naglasiti da Hrast osim suverenističke ima i kršćansku komponentu”, koju je Bannon također istaknuo kao važan segment borbe protiv globalista.

“Ja sam u Marakešu bio ispred koalicije HKS-Hrast i ispred Građanske inicijative Hrvatski bedem koja nas je i objedinila. “Hrvatski bedem podržava sve što propagira gospodin Bannon, pa i njegovu izjavu da se u ovom stoljeću neće voditi bitke ljevice i desnice nego suverenista protiv globalista. Ljevica i desnica su davno izgubili smisao, danas se vidi da postoje političke snage koje se bore za suvernost naroda, a s druge strane su globalisti koji se bore za interese krupnog kapitala i društvo bez identiteta. Želim biti na strani suverenista koji se bore za nacionalne države i narod”, rekao je Zekanović.

Dodao je da Plenkovića ne brinu Bannonove riječi jer on je globalist i čovjek koji gleda prema Bruxellesu. Na pitanje ima li nakon odlaska u Marakeš još planova za ostale akcije, rekao je kako planova ima, kao i ideja. “Tek smo počeli, Marakeš neće ispasti iz fokusa, obrađivat ćemo suverenističke teme, ali za sada ne bih otkrivao detalje”, rekao je Zekanović. Globalnom kompaktu o sigurnim, uređenim i regularnim migracijama Zekanović se protivi jer vjeruje da će značajno liberalizirati migracije i prouzročiti ekonomske obveze koje će se morati preuzeti.

Vukovarski dogradonačelnik, predsjednik Hrvatske konzervativne stranke koji je na toj funkciji naslijedio europarlamentarku Ružu Tomašić i jedan od utemeljitelja građanske inicijative Hrvatski bedem Marijan Pavliček ne slaže se u potpunosti s Bannonovm ocjenom da je Marakeški sporazum “mrtav”. “Na žalost, što se tiče hrvatskog društva on nije mrtav jer je Vlada u Marakešu prihvatila Sporazum i bojim se da će provodeći odluke Sporazuma dovesti hrvatsko društvo u nezgodnu situaciju. Izgubit ćemo dio suvereniteta i dodatno izdvajati sredstva za migrante koji danonoćno prolaze hrvatsku granicu. Veseli me činjenica da su velike sile kao Sjedinjene Države odbacile potvrditi sporazum”, rekao je predsjednik HKS-a koji je u srpnju ove godine s predsjednikom Hrasta Ladislavom Ilčićem potpisao Deklaraciju o političkoj suradnji dviju stranaka.

Ilčić i Pavliček vodili su se pri tome primjerima Mađarske, Slovenije, Austrije i Italije, gdje jačaju političke opcije koje se temelje na jakom nacionalnom identitetu i suverenitetu i koje vjeruju da Europa može biti snažna samo uz snažne nacionalne države. Uvjereni su da trend jačanja takvih političkih snaga neće mimoići ni Hrvatsku.

I Pavliček smatra da između ljevice i desnice danas nema razlike. “Ljevica i desnica u Hrvatskoj mogu se staviti pod znak jednakosti, a najbolji primjer bio je njihova zajednička potpora Istanbulskoj konvenciji i Marakeškom sporazumu. Danas postoji samo razlika između onih koji štite nacionalni suverenitet i globalista”, ističe predsjednik HKS-a. “Plenković je tipičan primjer globalista koji sluša centre moći u Bruxellesu, a ne interese hrvatskog naroda, što se vidjelo u slučaju Istanbulske konvencije i Marakeškog sporazuma, rekao je za Teleskop.hr Marijan Pavliček, dodajući kako premijer “ideološki pripada globalistima i tzv. Europljanima” i teško će razumjeti poruke koje je ovih dana izgovorio Steve Bannon. Rekao je kako se HKS prepoznao u Bannonovim najavama dolaska snaga koje će se suprotstaviti globalistima. “Vjerujemo da će se to pokazati i na europarlamentarnim izborima sljedeće godine jer su zemlje u kojima su suverenisti na vlasti gospodarski i u svakom smislu napredovale”, zaključio je Pavliček.

Doktor političke filozofije i profesor na Hrvatskom katoličkom sveučilištu Stjepo Bartulica uvjeren je da se Marakeški sporazum neće moći provesti ako ga nisu potvrdili SAD i Australija. “Hrvatska je okružena zemljama koje ne pristaju na taj kompakt i pitanje je što to onda znači. Bannon je u pravu, to je mrtvo slovo na papiru”, rekao je za Teleskop.hr. Stjepo Bartulica. Za Bannonovu najavu kako će se u ovom stoljeću voditi bitke između suverenista i globalista Bartulica kaže kako se te bitke već vode u mnogim zemljama, pa i prije dolaska Trumpa na čelo SAD-a, kao u Mađarskoj gdje postoji svjesno odbacivanje agende globalista. Premijer Orban smatra da su nacionalne države suverene i odluke se moraju donositi na nacionalnoj razini, a ne od strane globalista, rekao je prof. Bartulica.

Ilustrirao je to primjerom jednog filozofa koji je razliku između suverenista i globalista opisao riječima ‘anywheres’ i ‘somewheres’, pri čemu su anywheres ljudi koji se mogu zaposliti bilo gdje, ovdje i ondje, kojima je cijeli svijet okruženje. Većina ljudskog roda su ‘somewheres’, ljudi koji žive u određenom geografskom prostoru i brinu se za taj svijet. Taj sukob svjetonazora upravo se događa”, objasnio je dr. Bartulica dodajući kako Orban to izražava eksplicitno, dok drugi to osjećaju, ali ne izražavaju se tako eksplicitno. “Mislim da se s pojavom Donalda Trumpa to više ne može ignorirati”, dodao je.

Gostovanje zastupnika Zekanovića u TV Bujici, nakon njegovog prosvjednog puta u Marakesh

Prema njegovom mišljenju, Plenković svojim djelovanjem spada u “tabor globalista”. To mu je nekako prirodno okruženje vidi se da je dugo boravio vani, da se ugodno osjeća vani, primjerice u Bruxellesu, možda ugodnije nego u Hrvatskoj. Ali, mora voditi računa o našem okruženju, upozorava Bartulica, jer ako susjedi odbacuju Sporazum, pitanje je koliko se on može primijeniti u Hrvatskoj. “Stvarnost je drukčija od onoga što piše u Globalnom kompaktu”, rekao je Bartulica. Prognozira kako će “ovdje kod nas biti vrlo zanimljivo” jer se Hrvatska vani promatra kroz izjave Predsjednice, dok je “pitanje koliko je Plenković razmatran kao neki faktor u krugovima izvan Hrvatske”, smatra Bartulica dodajući da to što je Plenković poslao Božinovića u Marakeš “nitko vani nije primijetio” te previđa da će to “više imati implikacija na domaćoj političkoj sceni”.

Predsjednika udruge Vigilare dr. sc. Vicu Batarela ne čudi Bannonova retorika i borba protiv elite iz Davosa koju smatra opravdanom. “Ljudi koji su za nacionalne države protive se politici elite iz Davosa. Čovjek se najprije mora pobrinuti za vlastitu kuću, a tek onda susjedovu”, rekao je Batarelo dodajući kako “mora priznati da skida kapu” saborskom zastupniku Hrasta Hrvoju Zekanoviću koji je otišao u Maroko prosvjedovati protiv hrvatskog potvrđivanja Marakeškog sporazuma.

“Neka je bar jedan zastupnik dignuo glas protiv toga. Hrvatska to ne bi smjela potvrditi jer mi i ne znamo o čemu se tu zapravo radi. Znamo, a ne znamo. Ako su SAD i Australija protiv, onda bismo se i mi u Hrvatskoj trebali malo zapitati i bolje štititi svoje granice”, rekao je za Teleskop.hr Vice Batarelo dodajući kako se slaže s kolumnistom Ivicom Šolom da na hrvatskim granicama trebaju biti “žica, zid i vojska”.

Voditelj ureda za odnose s javnošću i član predsjedništva Hrvatske stranke prava Drago Marković slaže se s Bannonovim izjavom da je “Marakeš mrtav”. Podsjetio je kako je HSP među prvima u Hrvatskoj upozoravao na štetne posljedice Marakeškog sporazuma, no tada novinarima to pitanje “nije bilo u fokusu političkog interesa”. “HSP i ja osobno apsolutno smo protiv toga da Hrvatska bude dio te priče, ali na žalost, vladajuća koalicija je za to, a ima i potporu oporbenih stranaka u Saboru”, rekao je Marković koji smatra da se Plenković svrstao uz globaliste kada je pristao potvrditi Globalni kompakt.

O Bannonovoj najavi kako se bitka u ovom stoljeću neće voditi između lijevih i desnih nego između suverenista i globalista, Marković je rekao kako se “izgubila ta podjela lijevo – desno. “U Saboru između HDZ-a i SDP-a ne vidim razliku u svjetonazorskim pitanjima koji su do sada definirali ljevicu i desnicu, a to se vidi na slučaju Istanbulske konvencije i Marakeškog sporazuma. Oni su isti, vidjela se jedino mala razlika u raspravi oko posvajanja djece”, rekao je Marković istaknuvši kako je HSP čvrsto na suverenističkim pozicijama, te da prva stranka koja se na stranačkoj konvenciji u veljači ove godine definirala kao suverenistička.

Ističe kako će Bannonovo djelovanje u Europi dati “vjetar u leđa svim suverenističkim strankama na prostoru EU-a” kojeg vidi kao “bojno polje za širenje utjecaja u američko-ruskim odnosima”. Marković ne želi spekulirati o tome treba li se premijer Andrej Plenković zabrinuti zbog Bannonovih riječi o ratu suverenista i globalista, ali smatra “simptomatičnom” priču o američkoj blokadi prodaje izraelskih zrakoplova Hrvatskoj. “Možda je pretenciozno reći, ali način na koji je to odrađeno budi mi sumnju da je, u najmanju ruku, naša Vlada dobila po prstima. Je li riječ o LNG terminalu ili nešto drugo, vidjet ćemo”, rekao je HSP-ov Drago Marković.

Ovom krugu simpatizera Bannonove “konzervativnog pokreta” treba pridodati i stranku Neovisni za Hrvatsku – Bruna Esih i Zlatko Hasanbegović i udrugu U ime obitelji koja Željke Markić koja je učinila velik posao u organiziranju prikupljanju potpisa za važna referendumska pitanja o braku, Istanbulkoj konvenciji i izmjenama izbornog zakona. U borbi protiv pokušaja vladajućih da ponište rezultate referenduma posljednjih tjedana vrlo su aktivni članovi Građanske inicijative Narod odlučuje koji također predstavljaju suverenističku struju na hrvatskoj političkoj sceni.

Dodajmo još da je ministar unutarnjih poslova Davor Božinović i danas u Marakešu, nakon što je svojom nazočnošću potvrdio Globalni kompakt u ime Hrvatske, dodao kako je to bilo nužno jer “Hrvatska ne može sama” riješiti migrantsku krizu. Na pitanje što će onda Hrvatska usvojiti iz tog dokumenta, ministar je rekao kako je pred međunarodnom zajednicom kazao da će Hrvatska nastaviti štititi svoju granicu, neće dopustiti ilegalne migracije te će se oštro suprotstaviti svakom pokušaju i djelima povezanima s krijumčarenjem ljudi. Izbjegavao je odgovoriti na ponovljeno pitanje zašto se o Sporazumu nije raspravljalo u Saboru ponavljajući kako će “o tome razgovarati gdje god da ga pozovu”.

MARINKO BOBANOVIĆ/Teleskop.hr  foto: screnshot

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Društvo

ORBAN: “Tuđman je veliki državnik koji će nedostajati u stabilizaciji srednje Europe i čijim bi putem trebalo nastaviti”

Objavljeno

- datum

Danas kad gledam mržnju i bijes kojima jugoslavenske antife na stalnom radu i djelovanju u Hrvatskoj dočekuju postavljanje spomenika Franji Tuđmanu u Zagrebu, prisjećam se slika s njegova posljednjeg ispraćaja, prije 19 godina.

U predsjedničkom uredu na Pantovčaku tada sam kao novinarka Večernjeg lista „pokrivala“ dolazak stranih izaslanstava na ispraćaj.

U atmosferi pripreme „detuđmanizacije“, trojica simboličnih su mi ostala u osobitom sjećanju: Hans-Dietrich Gencher, Sulejman Demirel i Viktor Orban.

Hans- Dietrich Genscher, tada već bivši njemački ministar vanjskih poslova, ali zauvijek glavni politički motor međunarodnog priznanja Hrvatske, dugo je stajao sam pred Tuđmanovim odrom, onako ogroman, pognute glave, brada mu je drhtala.

Tek pet-šest godina poslije saznala sam da je iskusni Genscher već tada dobro znao što slijedi. Nekoliko tjedana prije Tuđmanove smrti primio je gospođu Amaliju Janović, Hrvaticu iz Njemačke, s kojom je povremeno održavao privatne kontakte još od hrvatske bitke za priznanje. Raspitivao se za zdravlje Predsjednika, ponovio joj da dobro upamtimo kako bez Franje Tuđmana, onakvog kakav je bio sa svim svojim vrlinama i manama, bez njegove upornosti i tvrdoglavosti – nikada ne bi bilo hrvatske države. I da mu to neće biti oprošteno. Potom je, sjeća se gđa. Amalija, zamišljeno izgovorio rečenicu, koju ni ona u tom trenutku nije sasvim razumjela: „Na njega će se sada sručiti sila svega i ne pitajte me što sve. Nadam se samo da će hrvatski narod imati dovoljno snage i mudrosti da ga barem dostojanstveno isprati i pokopa.“ Imao je baš toliko mudrosti.

Kao ni mnogi drugi, ni ja tada još nisam slutila što je sve detuđmanizacija, što će sve donijeti, koga će sve pomesti. Na simboličan način ona je već bila tu, pokraj odra. “Nešto“ ženskog roda, što je uzgajano kao novi smjer posttuđmanovskog slobodnog novinarstva, histerično je skakalo po Predsjedničkom uredu, pitajući „tko je to Genscher?“ Pa se bacilo na mobitel da izvijesti urednika kako je „došao neki Genscher“, pa se „Nešto“ željelo baciti na samog Genschera da mu postavi nekoliko pitanja, ljutito što Genscher ne želi raspravljati s „Nešto“ uz odar. „Nešto“ i njezinog urednika je dakako zanimalo zašto se Genscher došao oprostiti od diktatora i alternativno – ratnog zločinca.

Drugi veliki, koji je dugo stajao pred Tuđmanovim odrom bio je turski predsjednik Sulejman Demirel. Mnogima je i danas nepoznato da su Tuđman i Demirel imali odnose pune razumijevanja, slične poglede na državu pa i na BiH, da je Demirel bio mnogo bliži Tuđmanu, nego Izetbegoviću. Njemu Izetbegović nikada ne bi ostavio Bosnu u amanet. Demirel je već tada izvjesno predosjećao ili znao da je to posljednja etapa Turske kao moderne svjetovne države. Gradonačelnik Istanbula T. R. Erdogan, sa svojom neoosmanskom politikom i snažnim uporištem u islamu već je kucao na vrata.

Treći, pored odra, koji mi je ostao u sjećanju bio je Viktor Orban, tada mladi mađarski premijer u svome prvome mandatu. Orban nikada, pa ni tada ne stoji dugo na jednom mjestu i nikada pa ni tada nije se obazirao na političke konvencije i korektnost, čak uživajući na svoj način u prkosu svima. I koliko se sjećam kazao je, na iznenađenje „slobodarskih“ novinara, nešto slično onome što je prije desetak dana izgovorio u Zagrebu: da je došao ispratiti predsjednika Hrvatske, velikog državnika koji će nedostajati u stabilizaciji srednje Europe i čijim bi putem trebalo nastaviti.

Priznajem, tada nisam sasvim razumjela što to povezuje mladog mađarskog predsjednika vlade, inicijalno politički oblikovanog u Sorosevoj „školi“, tada još političkog liberala Viktora Orbana i Franju Tuđmana. Danas znam: povezuje ih strast prema politici, odanost državi i narodu, osjećaj za politički trenutak, sposobnost da vide unaprijed, upornost i odlučnost da ostvare svoje vizije unatoč i usprkos jačima od sebe. Uvijek tzv. mainstreamu usprkos. I Tuđman i Orban su mainstream naroda.

Osporavanjima i difamacijama unatoč, Tuđman kao spomenik od danas dočekuje „Nešto“ i druge antife na najljepšem ulazu u središte Zagreba.

Osporavanjima i difamacijama unatoč, Orbanova koncepcija EU postupno postaje europski mainstream. A Orban vođa tog narodnog manistreama u stabilizaciji srednje Europe i opstanku europske Europe, napisala je Višnja Starešina. (Kamenjar.com Foto: TucsonNewsNow)

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Društvo

Predstavljena knjiga Zlatka Dalića ‘Rusija naših snova’

Objavljeno

- datum

Foto: Hina

Izbornik hrvatske nogometne reprezentacije Zlatko Dalić predstavio je u srijedu u prepunoj dvorani kina Europa svoju knjigu “Rusija naših snova” u kojoj otkriva pozadinu veličanstvenog pohoda kroz Rusiju i na intrigantan način opisuje put hrvatske reprezentacije do srebra na Svjetskom prvenstvu.

“Ponosan sam na ovu knjigu koja je poklon našim navijačima, ne samo u Hrvatskoj i BiH, nego i onima širom svijeta jer je u njoj dokaz da se zajedništvom i poniznošću mogu napraviti velike stvari”, kazao je Dalić i zahvalio igračima koji su najzaslužniji za povijesni uspjeh Hrvatske na SP u Rusiji te naglasio kako mu je bila čast biti izbornikom takvim igračima.

“Dalićeva knjiga namijenjena je hrvatskome čovjeku koji je od 16. lipnja do 15. srpnja 2018. uživao kao nikada. Knjiga o događaju koji je na nogama držao cijelu Hrvatsku je odlična jer ona iz dubine izbornikova srca iskreno opisuje brojne ključne događaje i otkriva mnoge tajne pa i o tome je li njemu netko nešto nametao ili pokušavao nametnuti”, kazao je na predstavljanju knjige poznati sportski novinar Anton Samovojska.

Po riječima dugogodišnjeg novinara Sportskih novosti Dražena Antolića koji je na temelju kazivanja Zlatka Dalića uobličio knjigu, nije bilo teško napisati knjigu.

“Knjiga ima sedam poglavlja i bilo ju je lako pisati jer je Dalić iskreno iznosio kako je pripremao ekipu, donosio odluke i vodio Hrvatsku do povijesnog pothvata. U samo devet mjeseci Dalić je izborio doigravanje za SP u Rusiji, prošao doigravanje s Grčkom, da bi u ludom ruskom ljetu s Hrvatskom izborio čudesno svjetsko srebro”, rekao je Antolić.

Bivši izbornik “Vatrenih” i osvajač bronce na SP-u 1998. Miroslav Blažević kazao je da su igrači i izbornik svakako najzaslužniji za povijesni uspjeh Hrvatske ali da se nepravedno zanemaruje uloga predsjednika HNS a Davora Šukera u ovom uspjehu.

“Šuker je imao instinkt najboljeg strijelca SP u Francuskoj kada je kormilo hrvatske nogometne reprezentacije dao u ruke Zlatku Daliću, a time je i on postao najuspješniji predsjednik HNS-a u povijesti”.

“Nadam se da će knjiga ‘Rusija naših snova’ pomoći da srebro sa Svjetskog prvenstva za nas živi vječno i to je glavni razlog zbog kojeg sam pristao izdati knjigu za koju sam tražio da u podnaslovu stoji ‘Kako smo Hrvatsku učinili najsretnijom zemljom na svijetu’”, rekao je Dalić koji će svu zaradu od knjige, koja je objavljena u izdanju Sportskih novosti darovati u humanitarne svrhe, odnosno zakladi Vatreno srce za pomoć potrebitoj djeci.

Glavni urednik Sportskih novosti Mario Zorko najavio je da će knjiga uskoro izići na engleskom i arapskom jeziku dok je predsjednik uprave Podravke Marin Pucar najavio da će njegova kompanija u cijelosti sponzorirati knjigu na ruskom kao zahvala ruskom narodu za gostoprimstvo koje su ovog ljeta iskazali našim igračima i navijačima te zahvalu za 50. godina vjernosti proizvodima Podravke na velikom ruskom tržištu .

Predstavljanju knjige nazočila je i predsjednica RH Kolinda Grabar Kitarović, ministri Zdravko Marić i Goran Marić, te brojni uglednici iz gospodarstva i sporta posebno nogometa donosto Hina.

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Facebook

Popularno