Connect with us

Dr. Marko Jukić

Martina – „Genijalci“ 3:0

Objavljeno

- datum

Gospođa Martina Dalić u svojoj knjizi Agrokor – slom ortačkog kapitalizma prikazuje kronologiju spašavanja posrnulog Agrokora, spašavanja radnih mjesta i izbjegavanje da porezni obveznici snose trošak sanacije posrnulog Agrokora.

Sadašnje stanje je zadovoljavajuće jer je postignuta nagodba, spašena su radna mjesta i porezni obveznici nisu snosili troškove sanacije posrnulog Agrokora (skor je tri nula, slučaj još nije završen ali je stanje zadovoljavajuće).

Hrvatski “genijalci”, stručnjaci bez znanja i iskustva, ljudi bez vlastita stava i morala prozivaju, blate i lažu zaboravljajući svoje grješke, zaboravljajući štetu koju su nanijeli državi i poreznim obveznicima. Proces spašavanja posrnulog Agrokora je tražio brzu i učinkovitu akciju da se spriječi gospodarska katastrofa i društveni kaos. To je napravljeno. Mogu se postaviti mnogobrojna pitanja zašto, kako i koliko. Odgovore na stručna pitanja može dati samo struka a ne politikanti (psihijatar, fizičar, arhitektica i loši ekonomisti opće prakse). Stručno mišljenje zahtjeva mnogo znanja i iskustva u međunarodnom financijslom i pravnom sektoru. Svatko ima pravo na svoje mišljenje ali mišljenje nestručnih saborskih zastupnika i laika su nevažna za rješavanje krize u Agrokoru ali i drugdje.

Neosporno je da su neki svoj rad dobro naplatili i da to nije primjereno našem društvu ali oni su iskoristili svoju poziciju i mogućnost da to dobro naplate. Je li moralno? Nije, ali tko još u poslovnom svijetu vodi računa o moralu, empatiji? Važno je da nije protuzakonito i da se zbog toga ne mora ići u zatvor, sve drugo je nevažno (tako funkcionira današnji poslovni svijet, zar ne?). Zar su kritičari gospođe Dalić moralni?

Autorica je dala ocjenu naše stvarnosti, nepostojanje tržišne ekonomije:

Str. 11.

„U našem konkretnom hrvatskom slučaju mentalitet dogovornog ili ortačkog kapitalizma povezan je i s našim socijalističkim naslijeđem, s otvorenim pitanjem jesmo li kao društvo ikada stvarno prihvatili tržišno gospodarstvo, dovršili tranziciju i riješili se socijalističkog mentaliteta koji je sam po sebi sumnjičav prema osobinama inkluzivnih institucija“

Str. 13. „Katastrofa kojom je Todorić zaprijetio hrvatskom gospodarstvu nije se mogla spriječiti uobičajenim receptima hrvatske politike – političkim nadmudrivanjem i optuživanjem, prebacivanjem krivnje, objašnjavanjem razloga zbog čega se nešto nije moglo, izuzimanjem ili opravdavanjem drugim važnim poslovima, nabacivanjima ispraznim frazama ili medijskim atraktivnim doskočicama. Time se radna mjesta, životne okolnosti i životne perspektive velikog broja ljudi i njihovih obitelji nisu mogli očuvati. Poslovično političko otezanje i odgađanje uz nadu kako će, uz malo sreće, vrijeme samo po sebi riješiti problem….“

Koncern Agrokor je imao 143 kompanije u Hrvatskoj, Sloveniji, Srbiji, Bosni i Hercegovini, Švicarskoj, Mađarskoj, Crnoj Gori, Makedoniji, Češkoj Republici, Kosovu i SAD-u. U travnju 2017. godine Agrokor je imao 57.000 zaposlenih, od čega je 28.000 zaposlenih u Hrvatskoj. Sustav Agrokor održavao je poslovne odnose s 21 bankom u Hrvatskoj pa bi stečaj Agrokora ugrozio barem 7 banaka. Kada je Agrokor bio u blokadi još je 14 kompanija u Hrvatskoj bilo blokirano.

U knjizi gospođa Dalić je prikazala kako je tekao postupak spašavanja hrvatskog gospodarstva od negativnih posljedica sloma Agrokora kojega su neki priželjkivali. Evo nekih citata iz knjige:

Str. 71. “Država ne stvara radna mjesta, država ne stvara nove proizvode, ona stvara uvjete da bi se radna mjesta mogla stvoriti i očuvati.Ona je dužna čuvati makroekonomsku stabilnost i općenito stabilnost gospodarstva. “

Str. 74. “Iako se retorički zalagao za rušenje ortačkog kapitalizma, Petrov je svjesno ili nesvjesno zagovarao samo promjenu ortaka. Rješenje ovog problema vidio je u svevidećim i sveznajućim odlukama države i ponavljanju praksi koje su nam donijele začelje Europske unije…”

Str. 75. “Todorić je rekao da “bankama garancije ništa ne vrijede jer sam ja imao dobre pravnike”

Str. 76. “S obzirom na veličinu sustava Agrokor i s obzirom na upitnu (ne) djelotvornost našeg trgovačkog sudovanja, taj je scenarij obećavao veliki kaos. …”

Str. 77. “Međutim, tada postojeći zakonski okvir za predstečaj ili stečaj nije jamčio ni očuvanje poslovanja Agrokora niti normaliziranje položaja dobavljača….”

Str. 78. “S druge strane, ako bi Agrokor pokrenuo stečaj, onda treba znati da je prvi cilj stačaja namirenje vjerovnika kroz unovačenje imovine odnosno njezina prodaja. Tu dakle, nema nastavka poslovanja…”

Str. 79. “ S druge strane, brojnost kompanija i razasutost njihovih sjedišta po Hrvatskoj bi značila da bi se ti postupci vodili paralelno na gotovo svim trgovačkim sudovima – za koje je bilo poznato da ne donose jednoobrazne i usklađene odluke. Puno jednostavnije predstačajne nagodbe u kojima nije bilo stranih vjerovnika trajale su godinama, primjerice u slučaju Badela to je bilo 5 godina.”

Str. 80. “ Hrvatska je poznata po neefikasnosti stečajnih postupaka, koji traju dugo i samo je nekoliko primjera poduzeća koja su izašla iz stečaja i nastavila poslovanje…”

“S druge strane, zagrebačka Nama još je u stečaju, više od 17 godina. Iz bankarskog iskustva sam znala kakvi se sve problemi i “čuda” mogu pojaviti u stečajnom postupku”.

Ovo je hrvatska stvarnost, htjeli mi priznati ili ne!

Tko kritizira gospođu Dalić?

Gazda kritizira gospođu Dalić jer nije dobio 300 milijuna eura od države!?

Autorica knjige piše, str. 44. „Jesu li neke prethodne Vlade  bile susretljive prema interesima Ivice Todorića? Je li tijek državnih dužnosnika iz/u Agrokor bio samo dio razvoja njihovih karijera  ili nešto više – ne znam….“

Strana 46. „Tada sam ekspresno naučila da je Todorić očigledno vrlo utjecajan čovjek. Stvarno Gazda…“

Str. 51. „Samouvjerena bahatost Ivice Todorića sažeta u političkoj ucjeni „ja sam možda odgovoran, ali vi ćete biti krivi, nikome nećete moći objasniti zbog čega se dogodila ova katastrofa“, bila je strašno velika. Mentalitet ortačkog kapitalizma u punom sjaju“.

Str. 54. „ Na zahtjev Ivice Todorića i ostalih članova tadašnje Uprave Agrokora počela je izvanredna uprava i borba za sprječavanje njegova nekontroliranog kolapsa.“

Jasno je da je država pogodovala Todoriću godinama i da s time gospođa Dalić nema nikakve veze. Todorić je mnoge zadužio, kupio i kao Gazda je smatra da je država njegov bankomat pa mu je bilo normalno da zatraži samo 300 mlijuna eura (kao prvu pozajmnicu). Prijašnje vlade (sve) su bile a usluzi Todoriću pa njegovo ponašanje ne iznenađuje.

Nije se Todorić zapitao kakva je njegova odgovornost za krah Koncerna Agrokor. Nije se zapitao zašto je potrošio 45 milijuna eura za naknadu savjetnicima pri preuzimanju Merkatora!

Gospođu Dalić kritizira bivši koalicijski partner koji ne razumije ni gospodarstvo ni financije. Dotični je htio da država preuzme posrnuli Agrokor i da porezni obveznici snose trošak sanacije!?:

Autorica navodi izjavu Bože Petrova, str. 33.: „Želim suverenu Hrvatsku narodnu banku koja će biti pod kontrolom Sabora, a ne država u državi“

Komentar autorice, str. 34.: „ Petrov je ovim jasno pokazao da se u ekonomskim razmišljanjima Most svrstava u onu ekonomsku struju koja se zavarava idejom da mala i otvorena hrvatska ekonomija može samostalno  određivati pravila igre na tržištu ignorirajući njezinu integriranost  u međunarodno tržište i općenito zanemarujući standarde suvremene tržišne ekonomije…“

Dalje, str. 50. „ U jednom trenutku Božo Petrov, koji je sjedio točno nasuprot Todoriću, kazao: Volio bih da razmislite da država uđe u tvrtku, a vi iziđete.“ Kao da je eksplodirala bomba….“

„Nakon što je Petrov izrekao što je izrekao, Todorića samo što nije šlagiralo. Rekao mu je direktno i otvoreno: „Nalazite se u temi koju ne poznajete“ …..

Str. 61. „…Božo Petrov je na jednom od tih sastanaka stalno iznosio stavove koje je čitao iz SMS poruka!? Ono što je, uz pomoć SMA šalabahtera, govorio Petrov bili su financijski detalji i stavovi koje on po logici svog obrazovanja i iskustva nije mogao znati. Petrov je, naime, po struci psihijatar… Predložila sam ako postoji netko za koga vjeruje  da posjeduje relevantne informacije, da ga pozove na naš sastanak…..“

„Uslijedila je oštra rasprava u kojoj Petrov nije želio otkriti ime svog anonimnog „izvora“ pa smo načinili stanku jer je Petrov kazao da mora otići na jedan kraći sastanak. Činilio se da je otišao na sastanak sa svojim „izvorom itd..“

Str. 73.„Odgovarajući na pitanje kako država može pomoći Agrokoru, Petrov je 20. ožujka 2017. godine rekao da postoji više modela od kojih je naveo jedan: „To je klasični in and out potez. U trenutku kada vam se ruši kompletan gospodarski sustav ulazite, stabilizirate, konsolidirate tvrtku i nakon toga je dijelite, prodajete.  A u tom slučaju, kada to napravite, hrvatske tvrtke mogu biti konkurentne, i ono što se može, dogoditi je da upravo  to ostane u hrvatskim rukama. Ali to je jedan od modela“. Koji genijalac!

Slučaj Tesla banke (str. 213.)

“Doduše sve je govorio čovjek koji je 2011. Tražio od mene, tada ministrice financija i tadašnje predsjednice Vlade Jadranke Kosor, da iz proračuna osiguramo sredstva za kapital Tesla banke. Kada to nije išlo, onda je na neki meni nepoznat način dioničar Tesla banke, zajedni s nekim drugim hrvatskim tvrtkama, postao – Agrokor itd.

“Milorad Pupovac je postao predsjednik njezina Nadzornog odbora i tu je dužnost obnašao od travnja 2011. do travnja 2014. To što je u tom razdoblju, kao i danas, Zakon o spriječavanju sukoba interesa branio ovakve poslove državnih dužnosnika nekako se tijekom te tri godine, u njegovu slučaju, nije smatralo problemom. Međutim, Tesla banka se već sredinom 2013. suočila s poteškoćama i Hrvatska narodna banka je u veljači 2018. pokrenula njezin stečaj…”

Sve je jasno! Interesne skupine su bile protiv tržišnog rješavanja slučaja Agrokor.

Gospođu Dalić prozivaju osobe koje nemaju znanja o međunarodnim financijama, koji ne poznaju pravne stečevine EU, osobe koje su nanijele štetu Hrvatskoj (arbitraža INA-MOL, izvanredni izbori, obnova u Gunji, Pelješki most, osoba kojoj je fakultet platio 80.000 kuna za izradu doktorata!?, osoba koja stalno blati Republiku Hrvatsku). Gospođu Dalić najžešće prozivaju: psihijatar, ispodprosječni ekonomisti opće prakse, arhitektica, fizičar, skupljač autokazetofona i mrzitelj Hrvatske. To je žalosna hrvatska stvarnost!

Neka kritičari gospođe Dalić dokaži da navedeno u knjizi nije istina, da njeno stručno mišljenje nije dobro zbog toga i toga, neka javnosti iznesu argumente i pokažu dokumente umjesto fraza, dosjetki i igrokaza u Saboru. Kada budu pisali i govorili o ortacima neka opišu i iznesu sve slučajeve ortakluka u Hrvatskoj (bez obzira o kojoj se stranci ili osobama radi). 

 

Pitanja za „genijalce“:

Je li istina da je na računu Agrokora bilo 6 kuna i dvadeset lipa kada je Ante Ramljak izabran za izvanrednog povjerenika (str. 122)?

Je li istina da je na računu Agrokora, kada je izvanredni povjerenik Ante Ramljak nakon 10 mjeseci dao ostavku bilo 1,6  milijardi kuna plusa.  (str. 127.)

Kako mjerimo uspjeh po lupetanjima politikanata (kokošara) ili po stvarnim financijskim pokazateljima?

Je li istina da je sustav u Agrokoru stao, da nije bilo benzina i da su kamioni stajali, da Jamnica nije imala ambalaže, da Ledo nije imao sirovine, da nije bilo stočne hrane jer nije bilo novca za platiti navedeno a Todoriću banke nisu htjele dati kredit zbog prezaduženosti?

Je li istina da su police Konzuma bile poluprazne pred Uskrs i pred početak turističke sezone?

Je li navedeno istina ili laž?

Trebalo je brzo izabrati povjernika jer se sustav naglo urušavo ? Je li to istina ili nije  str. 119.

Politika države, politika velikih kompanija, financijska politika se ne vodi na ulici niti tijekom poluidiotskih saborskih prepucavanja. Posao u Agrokoru su mogli uspješno odraditi samo profesionalci, nikako laici, politikanti, performeri i samoljubci. Je li se slučaj Agrokor mogao rješiti na drugi način? Moguće da ali bez saborskih politikanata, jer želje su jedno a mogućnosti i sposobnosti drugo.

Slučaj Agrokor pokazuje svu bijedu na našoj političkoj sceni. Najveći kritičari su neznalice, politikanti, kritizeri koji ne žele dobro narodu ni državi. Treba se zapitati je li slučaj Agrokor trebao poslužiti za rušenje hrvatske države uništavanjem gospodarstva i stvaranjem kaosa u društvu! U kampanji rušenja države (Vlada je koleteralna žrtva) sudjelovali su neprijatelji hrvatske države (Peta kolona), naivci koji ništa ne shvaćaju i frustrirani osvetnici koji su željeli osvetu po bilo koju cijenu. Interesne skupine su generirale krizu da bi ostvarile svoje ciljeve i zaštitile svoje interese.

Veliko je pitanje je li slučajem Agrokor slomljen ortački kapitalizam ili će to biti izolirani primjer da i za Gazdu vrijede ista pravila kao i za male poduzetnike. Za slom ortačkog kapitalizma nužne su mnogobrojne reforme, nužno je da Hrvatska postane pravna država (što danas nije), nužno je da pravosuđe bude pravedno, brzo i učinkovito, nužno je da za svih vrijede ista pravila igre a ne da je nekome država majka a drugima maćeha.

Zaključno gospođa Dalić navodi: “Za ostanak na dnu Europske unije stvarno i ne postoji niti jedan objektivan razlog. Osim možda subjektivnih ili političkih razloga koji su se jednim dijelom pokazali svoje lice i tijekom ovoga procesa…” Sve je rečeno!

Knjiga gospođe Dalić predstavlja doprinos raspravi o tržišnom gospodarstvu u Hrvatskoj.

Marko Jukić/Croative.net

Komentari

Dr. Marko Jukić

VIDOVIĆ-KRIŠTO i VUKIĆ: “Vukovar – simbol hrvatske pobjede u sjeni lažne stvarnosti“

Objavljeno

- datum

U organizaciji Hrvatske udruge Benedikt, a u sklopu Tjedna sjećanja na Vukovar i Škabrnju, održana je tribina: “Vukovar – simbol hrvatske pobjede u sjeni lažne stvarnosti“ i prikazana emisija „Slika Hrvatske – Vukovar 2012.“ Urednica i autorica emisije je Karolina Vidović Krišto, a snimatelj je Petar Barić (bio je i ratni snimatelj).

Na tribini su sudjelovali: gospođa Karolina Vidović Krišto i gospodin Igor Vukić

U Vukovaru su prije Domovinskog rata živjeli pripadnici 21-e manjine. Svi koji su branili Vukovar (podržali Hrvate), bez obzira na nacionalnost su ubijeni ili zatočeni.

Prikazana je emisije „Slika Hrvatske – Vukovar 2012.“ urednice i autorice Karoline Vidović Krišto, 25 minutna emisija snimljena u studenom 2012. godine u Vukovaru.

Gospođa Karolina Vidović Krišto je posjetila crkvu Sv. Filipa i Jakova u Vukovaru. Srbi su crkvu teško oštetili i bila je bez krova. Nakon što je postignut dogovor o mirnoj reintegraciji studeni 1995. godine Srbi su minirali crkvu, u 22 rupe u nosivim zidovima su stavili eksploziv i htjeli su je dići u zrak. Nenadano je u posjet došao američki general Jacques Paul Klein koji je bio zapovjednik mirovnih snaga tijekom mirne reintegracije pa su Srbi odustali od miniranja a kasnije su crkvu čuvale mirovne snage.

Novinarka Vidović Krišto je razgovarala s ravnateljicom dječjeg vrtića gdje djeca uče srpski jezik i pišu ćirilicom a usput u ograničenom obimu uče hrvatski. Sramota za državu i Ministarstvo znanosti i obrazovanja. To je jedan od pokazatelja izdajničke politike hrvatskih institucija.

U osnovnoj školi polovica djece uči hrvatski i piše latinicom a polovica učenika u školi uči srpski i piše ćirilicom! Zar bi tako učili u Engleskoj, SAD-u, Rusiji?

Razgovor s djecom  (7. razred) pokazuje da je obrazovni program defetistički jer već u tim godinama djeca govore o odlasku iz Vukovara i Hrvatske.

Novinarka je razgovarala s gospođom koja je bila u sanitetu ZNG-e, koja je uhićena 14. rujna 1991.godine zatočena i silovana (mnogo puta). Njeni silovatelji su mirno šetali Vukovarom, jedan je pobjegao 2002. godine kada je podignuta optužnica a drugi 2012. neposredno prije izricanja presude. To je očiti pokazatelj protupravnog postupanja hrvatske policije i hrvatskog pravosuđa. Sramotno ponašanje državnih službi!

Novinarka je razgovarala s Vukovarkom F. J., koja nije imala snage ispričati sve što jer proživjela. Gospođa je nakon sloma obrane zatočena u Veleprometu, a njen suprug je bio pripadnik ZNG-e te su ga uhitili lokalni Srbi i četnici (zvijeri u ljudskom liku). Silno su ga mučili, vezali su ga za tenkovsku cijev iz koje su pucali po položajima branitelja, zatim su ga razapeli na vagon i gađali iz tenka tako da su raznijeli tijelo. To su zvjeri s kojima su Hrvati živjeli u Vukovaru. Nažalost, žive i nakon mirne reintegracije (komentar pisca). Za te strašne zločine nitko nije kažnjen.

Treba istaći da je nesretna Vukovarka F. J., koja je preživjela srpska zvjerstva, pokazala veliku snagu rekavši da ne će govoriti o onome što je proživjela u zatočeništvu jer ne želi opteretiti svoju djecu mržnjom. Svatko se treba nakloniti gospođi F. J., treba se diviti toj snazi da umjesto mržnje širi ljubav. Svjedokinja govori kako je bolje ponijeti istinu u grob nego opteretiti svoju djecu tom istinom. Za divljenje je njen stav da ne treba opteretiti djecu tom bolnom istinom jer to može biti izvor mržnje.

Ono što je neshvatljivo, što šokira je da su lokalni Srbi koji su bili sudionici masovnih zločina danas poduzetnici u Vukovaru, da u bivšem logoru Velepromet imaju svoje skladište (2012. godine). To je sramota za hrvatsku državu. Radnici s kojima je novinarka pokušala razgovarati kažu da ne znaju što je bilo u Veleprometu devedesetih godina i ne žele razgovarati!? Jasno je da se radi o četnicima i onima koji iz straha ne žele ništa kazati.

Novinarka je razgovarala s jednom obitelji koja nije nikoga izgubila tijekom agresije na Vukovar pa oni kažu da možda gledaju drugim očima na to vrijeme, da nisu opterećeni obiteljskom tragedijom.

Novinarka je posjetila Spomen dom Ovčara gdje je maltretirani i ubijeno 200 osoba (ranjenici vukovarske bolnice, civili i djelatnici bolnice). Na Ovčari je ubijeno momak od 16 godina, starac od 72 godine i tri žene od kojih je jedna bila trudna. Za 61 osobu se na zna gdje im je grob. Gradonačelnik Vukovara ih je također mučio! To su zvijeri a ne ljudi! (napomena autora)..

Svoju emisiju je gospođa Karolina Vidović Krišto završila porukom: „Svako japansko dijete zna što je Hirošima, na nama je da svako hrvatsko dijete zna što je Vukovar, svako hrvatsko dijete bez obzira na nacionalnost“.

Gospodin Igor Vukić je govorio kako se u bivšoj državi stvarala mržnja lažima i podmetanjima o Drugom svjetskom ratu. Lažima o logoru Jasenovac se željelo potaknuti Srbe na osvetu. Gospodin Vukić temeljem dokumenata, koji se nalaze u Državnom arhivu Hrvatske, dokazuje da je logor Jasenovac bio prvenstveno radni logor (knjiga: Radni logor Jasenovac). Nužno je istražiti arhive i otkriti istinu o turbulentnom vremenu Drugog svjetskog rata.

Pogledati emisiju: „Slika Hrvatske – Vukovar 2012.“

Knjigu Radni logor Jasenovac treba pročitati svaki građanin Hrvatske ako želi istinu. .

Dr. Marko Jukić

 

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Dr. Marko Jukić

DA SE NE ZABORAVI: Pokolj u Škabrnji i Nadinu 1991. godine

Objavljeno

- datum

Autor

Pokolj u Škabrnji su izveli pobunjeni Srbi uz pomoć JNA, 18. studenog 1991. godine. Tog dana su ubijene 43 osobe a ukupno su u Škabrnji tijekom Domovinskog rata ubijene 84 osobe hrvatske nacionalnosti, 26 branitelja i 58 civila.

Pokolj u Nadinu su izvršili pobunjeni Srbi uz pomoć JNA 19. studenog 1991. godine. Ubijeno je 14 civila i 5 branitelja a tri osobe se vode kao nestale.

Hrvatsko selo Škabrnja, u zadarskom zaleđu, je bila trn u oku Srbima koji su živjeli u okolnim srpskim selima pa su 1991. godine tijekom pobune napali selo, stanovnike Hrvate ubili i protjerali a selo opljačkali i spaliti. Zločin je izveden planski, istovremeno kada su četničke horde divljale u okupiranom Vukovaru i u drugim područjima Hrvatske su napravljeni zločini (Saborsko, Vrhovine i drugdje).

Napad na Škabrnju je započeo žestokom topničkom paljbom, upadom tenkova i oklopnih vozila iz pravca Biljana Donjih i Zemunika Gornjeg (srpskih sela). Stanovnici Škabrnje su se sklonili u podrume. Agresor je žene i djecu izvukao iz podruma i ubio 43-je hrvatskih civila. Ubojstva civila su izvršena vatrenim oružjem, tupim predmetima te gaženjem tenkom. Neke su žrtve mučili prije nego što su ih ubili. O zvjerskom ponašanje pobunjenih Srba i nekih pripadnika JNA postoje i svjedočanstva vojnika JNA koji su bili sudionici napada i razaranje Škabrnje.

JNA je htjela zločin zataškati ali je pod pritiskom predstavnika Međunarodnoga crvenog križa i europskih promatrača hrvatskoj strani je na Musapstanu kod Zadra predala 35 tijela u crnim najlonskim vrećama a naknadno još 9 tijela, ukupno 44 žrtve. Tijela su dovežena iz Škabrnje u ukradenim teretnim kamionima. Kod osnovne škole je bila još jedna masovna grobnica koja je otkrivena nakon oslobađanja Škabrnje. U toj masovnoj grobnici su bila tjela osoba koje su ostale u Škabrnji.

Po okončanju napada, Srbi su Škabrnju spalili i u potpunosti uništili. Katoličku crkvu su do temelja srušili. Nakon što je opustošeno selo, kraj je miniran. Od posljedica prisiljenosti kretanja kroz minska polja, još je nekoliko škabrnjskih civila poginulo.

Oni civili koji su bili pošteđeni su kasnije predani hrvatskoj strani u mjestu Pristeg, a muškarci su zatočeni u kninskim logorima pa su kasnije razmijenjeni.

Jednu skupinu stanovnika Škabrnje nisu otkrili u jednom podrumu, njih je uspješno noću izvukao i doveo na slobodni teritorij velečasni don Tomislav Sikirić.

Srbi iz susjednih sela i JNA su i prije pokolja napadali Škabrnju želeći prognati sve stanovnike tog hrvatskog sela. Napadi su bili žestoki 17. rujna i 5. listopada 1991. godine. U rujnu su stanovnici bili evakuirani na Ugljan ali su se vratili nakon potpisanog primirja. U razdoblju od 4 do 10 listopada na Škabrnju je palo više od 2.000 granata. Škabrnja je bila raketirana iz zrakoplova, na selo su bačene velike bombe, tzv. „Krmače“.

Pokolj u Nadinu 19. studenoga 1991. godine.

Dan nakon zločina u Škabrnji u Nadinu je ubijeno 14 civila i pet hrvatskih branitelja dok ih se troje još smatra nestalima…

Pristrana i neprofesionalna tužiteljica Haškog suda Carla del Ponte nije optužila glavne krivce za zločin u Škabrnji i Nadinu. Ratnog zločinca Ratka Mladića je optužila samo za zločine nad Muslimanima u Bosni i Hercegovini. Propustila je optužiti Mladića za zločine u Škabrnji, Nadinu, Drnišu, Kijevu, sinjskom području.

Hrvatsko pravosuđe je također zakazalo i nije procesuiralo zločince!

Foto: Poginuli branitelji; poginuli civili

Dr. Marko Jukić

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Dr. Marko Jukić

Heroj Vukovara Ivan Anđelić Doktor u Splitu

Objavljeno

- datum

Povodom Dana sjećanja na žrtvu Vukovara u Sveučilišnoj knjižnici u Splitu održana je projekcija filma “Slike iz života ratnika”, dokumentarni film o heroju obrane Vukovara Ivanu Anđeliću Doktoru. Redatelj filma je Silvija Mirošničenka a producent filma Antun Ivanković, suborac Doktora u obrani Vukovara.

Udruga dr. Ante Starčević – Tovarnik i Udruga za audiovizualno stvaralaštvo Artizana su snimili dokumentarni film o Ivanu Anđeliću Doktoru, istinskom heroju obrane Vukovara, ali to je film i o njegovim suborcima (herojima obrane Vukovara Ivanu Arbanasu, Luki Andrijaniću, Velimiru Đereku Sokolu, Ivanu Poljaku Sokolu i drugima).

U obrani Hrvatske sudjelovala je cijela obitelj Ivana Anđelića Doktora, njegov otac, dva brata, stričevi i nećaci. Ivan Anđelić Doktor je došao u kamp za obuku ZNG-a (15. lipnja 1991. godine) kojeg su vodili Miljenko Filipović i Ante Roso te prošao obuku. Od 1000 polaznika obuke njih 165 su završili obuku i osnovana je 4. bojna vukovarska, 3 brigade ZNG-e. Njegova 4. vukovarska bojna 3. gardijske brigade brojala je 306 ljudi u Vukovaru. U obrani grad poginulo je 87 pripadnika bojne. Mnogi su ranjeni jednom i više puta, a neki su prošli torturu srbijanskih koncentracijskih logora.

Ivan Anđelić Doktor je bio pet puta ranjen, tri puta teže (listopad 1991., svibanj 1992, lipanj 1992. godine). Prvi put u Vukovaru kada je trajno izgubio 70% vida zbog ranjavanja u oko. Drugi put je prilikom ratovanja u Rami zadobio geler u vrat, a treći put ga je pokosio mitraljez po nogama tijekom akcije koju je vodio. Branio je Vukovar na najkrvavijem punktu obrane (Sajmište) i odlazio na druge punktove kada je bilo potrebno. Jurio je svojim minobacačem po crtama obrane Vukovara, ispalio je oko 4.000 granata. Bio je prvi na crti bojišnice pod geslom “za mnom” i čudom je ostao živ.

Nakon sloma obrane Vukovara uspio se, sa suborcima, probiti i doći do Vinkovaca. Sa svojom suborcima, njih 34, je otišao u Ramu (odakle njegovi vuču korjene). Organizirao je obranu Rame i bio prvi ratni zapovjednik brigade u Rami.

Sudjelovao je u operaciji “Oluja”, nakon “Oluje” se priključio profesionalnom sastavu HV-a do završetka mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja. Nije htio ići u mirovinu dok se Vukovar ne oslobodi. U Vukovaru je izgubio svoje suborce i prijatelje s kojima je branio grad i želi da se zna istina o herojima obrane Vukovara.

Ivan Anđelić Doktor ne zaboravlja svoje suborce, ne zaboravlja ulogu Tomislava Merčepa koji je organizirao obranu grada do 15 kolovoza kada je po naređenju iz Zagreba povučen. Od 15. kolovoza 1991. do 2. rujna 1991. godine obranom koordinira Ivan Arbanas a njegov zamjenik bio je Ivan Anđelić Doktor. Tomislav Merčep je zaslužan za izbacivanje ubačenih četnika iz Borova Naselja (4. srpanj 1991. godine), za naoružavanje i organizaciju obrane Vukovara (što neki zaboravljaju!?).

Ivan Anđelić Doktor je branio Tovarnik, Vukovar, Ramu i sudjelovao u oslobodilačkoj akciji Oluja. On je istinski heroj obrane Vukovara  koji danas želi da se istina o herojima Vukovara zna, da se ne zaboravlja istinske heroje i ne iskrivljuje istina. To je bio razlog zbog čega je pristao da se o njemu napravi dokumentarni film. Nakon povlačenju Tomislava Merčepa iz Vukovara, po naređenju iz Zagreba, obranom grada zapovijedao je Ivan Arbanas a njegov zamjenik bio je Ivan Anđelić Doktor. Branitelji Vukovara su 24. kolovoza 1991. godine odbili opći napad JNA i paravojnih postrojbi na grad. Tog dana su srušena 2 neprijateljska vojna zrakoplova. Srušio ih je Luka Andrijanić. Tijekom tog napada je uništeno desetak neprijateljskih transportera. Od 2. rujna 1991. godine zapovijedanje obranom grada preuzimaju Mile Dedaković Jastreb i njegov zamjenik Branko Borković Mladi Jastreb koji su došli u Vukovar 30 kolovoza 1991. godine.

Doktor je bio jedan od zapovjednika obrane na najtežoj crti obrane grada, na Sajmištu. Tu je u borbama izgubio svoje suborce, također heroje obrane Vukovara, kojih se sjeća sa suzom u oku.

Filmom “Slike iz života ratnika” se promiče istina o Domovinskom ratu, o herojima obrane Vukovara ali i Hrvatske. Film o Ivanu Anđeliću Doktoru, skromnom heroju Vukovara, je film o domoljublju, hrabrosti i odlučnosti da se brani domovina i djedovina i svim domoljubima može biti putokaz kako se žrtvuje za svoj narod.

Tekst i foto: Dr. Marko Jukić

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Facebook

Popularno