Connect with us

Društvo

Maradona: ‘Nisam ja najbolji u Argentini, bolji od mene bio je Hrvat Carlovich!’

Published

on

SPORTSKI MUZEJ: ARGENTINSKI NOGOMETAŠ HRVATSKOG PORIJEKLA – EL TRINCHE CARLOVICH   O Thomasu Felipe Carlovichu mnogi su pričali bajke. Tako i Jorge Valdano, bivši nogometaš madridskog Reala i strijelac na asistenciju Maradone u finalu svjtske smotre u Meksiku 1986. godine protiv Zapadne Njemačke: “On je bio čudo. Romantik, a tako dobar nogometaš. Takvog igrača svijet više neće vidjeti.

Jer, to je nemoguće u današnjem komercijaliziranom svijetu”.   Neki tvrde “da je on najbolji igrač kojeg je svijet  ikada vidio”, riječi su to trenera Jose Pekermana.

Nogometna povijest silno je  zanimljiva, obiluje pričama  o znanim i neznanim junacima. Neki su igrači svojom nadarenošću i kvalitetom stekli svjetsku slavu, neki su postali mitovi, a neki su nažalost bili zanemareni, ostali su u srcima svojih najlojalnijih navijača.

Argentinski nogometaš hrvatskog porijekla, Thomas Felipe Carlovich  prošao je kroz sve medijske i navijačke asocijacije, imao je i svjetsku slavu, postao je mit, a opet se može reći da je bio zanemaren.

Neki ga i danas smatraju najvećim svih vremena, većim i od sunarodnjaka Maradone. Da, toliko je bio dobar, nepredvidiv i samoživ.  Jedno od sedmoro braće obitelji koja se doselila iz Hrvatske  bio je legenda već za života.

Uostalom kada je pred kraj svoje karijere Diego Armando Maradona došao igrati u Rosario za Newells Old Boyse odmah je spočitnuo novinarima da ga ne zovu najboljim u gradu u koji je došao:

“Znate to i vi, najbolji na svijetu već je igrao u Rosariju, a to je bio čovjek po imenu Carlovich”.

Pa, o kojem je to tipu riječ kada je o njemu tako uzvišeno govorio Maradona?

Riječ je o momku, dijetetu hrvatskih iseljenika stigli  još prije Drugog svjetskog rata. Odrastajući u siromaštvu, svakodnevnoj borbi za preživljavanje u obitelji skromnih primanja Thomas Felipe Carlovich odmalena se sagradio kao osebujan tip sa svojim idejama i stavovima od kojih nikad nije odustajao.

 A bio je nevjerojatno talentiran nogometaš. Ono što je naučio ganjajući skrpljene lopte  pokazivao je na terenu gdje se s pravom loptom poigravao kao sa igračkom. Imao je nevjerojatne trikove s loptom, bio je pravi čarobnjak. Volio je potez, pa i potez viška, a publika je to obožavala. Zarana je postao obožavan od navijača Rosaria Centrala za kojeg je zaigrao kasnih šesdesetih godina.

Nije prošlo puno vremena a već se skrasio u drugom klubu iz Rosaria, grada iz kojeg su potekli Kempes, Batistuta, Messi, ali i Che Guevara… Bio je to Central de Cordoba, igrao je tako dobro da je na sveopće iznenađenje klub uveo u Drugu ligu. Već tada je bio obasut ponudama iz ostalih većih, bogatijih argentinskih klubova. Nije ga zanimala selidba…

“Ne odlazim iz Rosarija”

“Pa, kud bih ja iz Rosarija. Ne dolazi u obzir. Samo gube vrijeme obilazeći me”, govorio je novinarima. Igrao je tako u Drugoj ligi, razvaljivao, a stručnjaci su se snebivali kako jedan takav igrač nema želje za napretkom u jačoj konkurenciji.

I onda se u proljeće 1974. godine dogodila strašna scena. Koja se još i dan-danas prepričava u Argentini. Tada je za života, igračke karijere Thomas Felipe Carlovich postao mit.

Ovako je to bilo. Reprezentacija Argentine pripremala se za nastup na svjetskoj smotri u Njemačkoj 1974. godine i igrala je prijateljsku utakmicu u Rosariju protiv  reprezentacije Rosarija, koju su sačinjavali najbolji igrači klubova iz tog grada. Naravno, tu je bio i Carlovich.

I dijete hrvatskih iseljenika priredilo je nezapamćenu predstavu, vrtio je argentinske reprezentativce oko sebe, prolazio kroz njih poput noža kroz putar. Zabijao, asistirao i na poluvremenu je bilo 3-0 za reprezentaciju Rosarija protiv najbolje reprezentativne argentinske postave. Šok je bio potpun, a na tribinama podsmijeh prema argentinskim izabranicima. Imao je svoj osebujan potez Carlovich, u jednoj akciji uspijevao je svom čuvaru po dvaput provući loptu kroz noge. Navijači su divljali od adrenalina.

Posramljena argentinska reprezentacija postala je predmet sprdnje i njen izbornik Vladislav Cap zamolio je ljude koji su vodili reprezentaciju Rosarija da u drugom poluvremenu ne zaigra Carlovich. Bilo je tu svađi i prepirki, naposljetku je Carlovich zamijenjen, a na tribinama delirij. Zbog bijesa navijača koji su željeli gledati Carlovicha. Do kraja, Argentina je tek uspjela ublažiti poraz jednim pogotkom. A ljudi iz Argentinskog nogometnog saveza došli su do Carlovicha i priputali ga bi li se priključio argentinskoj reprezentaciji…

“A gdje vi to idete. U Njemaćku”?

“Da, na Svjetsko prvenstvo”; odgovorili su mu”.

Carlovich je otpovrnuo:

“Ne idem vam ja nigdje iz svoje kuće, grada i kluba. Do viđenja”!

“Ali, gospodine Carlovichu, nudimo vam sve što hoćete”, nisu se dali iz argentinskog Saveza.

“Ništa od toga, ljudi moji. Ja sam već dogovorio ribolov s prijateljima ovih dana, na rijeci Parani”, zaključio je Carlovich razgovor.

Počele su dolaziti i ponude iz inozemstva. Pročulo se za igrača “kakvog svijet nije vidio”. Uvijek bi razgovori završavali na isti način. Carlovich bi uvaljivao svakome – cipelu.

“Dođite vi u Rosario pa osnujte klub, ja iz svog grada ne idem nigdje”.

Došla je ponuda i iz njujorškog Cosmosa dok su u njemu igrali Pele, Beckenbauer i Chinaglia…

“U New York da idem? Pa, vi niste normalni”!

U rijetkim intervjuima objašnjavao bi svoje stavove:

“Mogao sam otići bilo gdje. Stalno su me obilazili. Međutim,  igrati za Central Cordobu za mene je bilo kao da igram za Real Madrid”.

Danas bi ga proglasili retardiranim

Bilo je to vrijeme nogometne romantike, ne znamo je li danas tako nešto moguće. A ako bi i bilo moguće takvog tipa proglasili bi – retardiranim.

Istina je da je i Carlovich volio život, druženje s prijateljima, gostionicu, izlete u okolici Rosarija, šetnje dugim plažama rijeke Parane. Imao je svoj “đir” kojeg nikad nije napustio. Pa, ni danas kada zna trenirati neke od klubova iz Rosarija.

O Thomasu Felipe Carlovichu mnogi su pričali bajke. Tako i Jorge Valdano, bivši nogometaš madridskog Reala i strijelac na asistenciju Maradone u finalu svjetske smotre u Meksiku 1986. godine protiv Zapadne Njemačke:

“On je bio čudo. Romantik, a tako dobar nogometaš. Takvog igrača svijet više neće vidjeti. Jer, to je nemoguće u današnjem komercijaliziranom svijetu”.

Neki tvrde “da je on najbolji igrač kojeg je svijet  ikada vidio”, riječi su to trenera Josea Pekermana.

A znate li što je rekao Cesar Luis Menotti koji je odveo argentinsku reprezentaciju 1978. godine do naslova svjetskog prvaka.

“Nisam gajio iluzije da ću ga privoliti da zaigra za reprezentaciju. Ali, za njega mogu reći da ima onaj gen kojeg imaju najbolji igrači iz Rosarija, a što ga ima i Lionel Messi. To je to, ali bolje trikove od  Messija imao je Carlovich”.

Njegova atraktivnost išla je toliko daleko da su ga plaćali dodatno kada bi tijekom utakmice suparniku progurao loptu  kroz noge. Za to se specijalizirao, lopta kroz noge, pa pričeka, pa još jednom i onda bijeg na krilo i asistencija ili pogodak.

Do 1982. godine igrao je za Central de Cordoba, potom je zaigrao još za Colón de Santa Fe i Independente Rivadavia.  Igračku karijeru završio je 1986. godine.

Kada su ga pitali o tajni vladanja loptom skromno bi uzvratio:

“To sam naučio kao dječak, lopte su bile od krpe, a tereni grbavi. Kada svladaš tehniku s loptom i dobiješ potom pravu loptu i ravan teren sve ide samo od sebe”.

Znao je tijekom utakmice i sjesti na loptu. Tvrdio je da to nije bilo omalovažavanje suparnika.

“To bih sam sebi uzeo predah. Ja sam naučio tako igrati u djetinjstvu, nisam to mogao  u sebi promijeniti kada sam bio u profesionalnom nogometu”.

Kad su ga moderni novinari pitali zašto nije  “brendirao” svoje ime i nogometno umijeće Carlovich je ljutito uzvratio:

“Što sam ja znao što je uopće – brand.  Ja sam ostavio trag iza sebe, a brand je glupost”.

No, bio je jako sretan kada su ga  uspoređivali s Maradonom: “Igramo bolje lijevom nogom, zato imamo taj faktor iznenađenja u nastupu”.

Dugogodišnji  kapetan argentinske reprezentacije, svjetski prvak iz 1978. i 1986. godine, Daniel Pasarella govorio je o Carlovichu:

“To je bio najbolji igrač  kojeg sam vidio. Htio sam da budem poput njega”.

Njemu je profesionalan nogomet bio dosadan

Carlovich se volio zabavljati dok je igrao, a to je znalo izluđivati trenere. Milovao je loptu nogom, driblao je poput velemajstora, ali je znao stati kada bi se to najmanje očekivalo. Otplovio bi negdje sa svojim mislima. Mnogi misle da ga nikad nije vodio pravi trener kako bi iskoristio njegov raskošni potencijal. A danas se tvrdi da je  Carlovich bio predodređen da bude jedan od najvažnijih igrača argentinskog nogometa.

“Možda je njemu pravi, profesionalan nogomet pomalo dosadan. Tu bi mogla biti tajna”, kazao je Miguel Brindisi, jedan od  argentinskih nogometnih legendi.

Danas kao čovjek srednje dobi uživa u malim stvarima baš kao i nekad dok je bio igrač. Kartanje, gostionica, ribolov, druženje s prijateljem Vascom Artolom koji ga je naučio kako baratati s loptom.

“Lijepo mi je, to je to što želim”, odgovara Carlovich.

I danas ga pitaju zašto se nije usudio otići dalje,  u veći klub, reprezentaciju, bilo gdje…

“O meni je toliko toga rečeno, ali mnogo toga nije bila istina. Istina je samo jedna. Ja nikad nisam želio otići iz svoje kuće, kuće svojih roditelja imigranata, nisam htio otići od svojih dobrih susjeda, bara u kojem sam provodio vrijeme, nisam htio napustiti svoje prijatelje, rijeku, nisam htio napustiti sebe kao dječaka i svoje djetinjstvo”!

Kakav lik!

Autor: Andrija Kačić Karlin izvor: ovdje

Komentari

Društvo

Jan Ivanjek: Nama treba borbeno zrakoplovstvo s punim spektrom sposobnosti

Published

on

Natječaj za nabavu borbenih zrakoplova poništen je, još se ne zna kako dalje. Hoće li se krenuti u novi natječaj ili možda u izravnu pogodbu? Kako stvari stoje, prepuštanje nekoj drugoj državi da nam uz naplatu čuva nebo ne dolazi u obzir.

Izgubljeno vrijeme u pregovorima s Izraelcima ne može se vratiti, a, čini se, ni naplatiti.

U međuvremenu ionako vremešni hrvatski MiG-ovi još su ostarjeli – bliži im se konačno prizemljenje. Koliko će Vladi trebati da pronađe nov model nabave zrakoplova, koliko da zaključi posao, kad bi prvi mogao poletjeti iznad Hrvatske?

Gosti „Teme dana“ su bili bivši zapovjednik Hrvatskoga ratnog zrakoplovstva general Josip Štimac te vojni analitičar Jan Ivanjek.

Nastupio je svojevrsni obrat u razmišljanju ministra obrane, kakvih i koliko borbenih zrakoplova Hrvatskoj treba. Ministar je rekao kao je za njega najbolja platforma F-16, da budu novi avioni i da ih ima manje.

– Stručna studija koja je napravljena ne ide ispod 12 aviona, rekao je Štimac.

Ivanjek je rekao kako nama treba borbeno zrakoplovstvo s punim spektrom sposobnosti. S obzirom da nije prošlo da uzmemo najmoćnije rabljene avione, donesena je odluka da nabavimo nove borbene avione.
– Dugoročno se mora doći do brojke od 12 aviona, naglašava Ivanjek.

– Naši postojeći migovi mogu letjeti do 2024. godine i ako do tada ne ugovorimo kupnju zrakoplova, to bi bio veliki problem zato što bi se ljudski potencijal, koji je i tako u osipanju, počeo još više osipati, ističe Ivanjek.

Štimac je rekao kako bi nam Amerikanci mogli ponuditi Block 50/52 što bi nas moglo zadovoljiti. Takav tip aviona imaju i Poljaci.

Ivanjek smatra da bi nas osnovni paket aviona mogao koštati milijardu dolara i to bi nam olakšalo iduću seriju nabave (HRT)

Komentari

Continue Reading

Društvo

Robert Valdec o lobistima /narikačama u svezi (ne)kupnje F-16 koju moraju pročitati svi, posebno u MORH-u

Published

on

Propala, je izgleda, nabavka F 16 Barak višenamjenskih lovaca opremljenih onako kako su ponuđeni na natječaju. Ovo pišem jer imam što reći o HRZ i nabavci zrakoplova – piše Valdec na svom fb profilu.

Zanimljivo je da sada nad propalim poslom najviše nariču oni koji su do jučer F-16 Barak nazivali ‘starim kantama’, ‘otpadom’ i sl.

Dobar dio njih (govorim o ‘velikim stručnjacima’) nariče po inerciji, samo zato jer su ‘popušili’ čaščenje od SAAB-a za koji su gorljivo navijali, a koje im je obećano ako se HRZ opremi Gripenima. Šveđani su ih tijekom tendera vodali kao medvjede po Švedskoj, trpali im u torbe mobitele, laptope, kemijske, rokovnike, vodali ih po večerama…, a oni, ‘stručno’, objašnjavali Hrvatima kako je Gripen daleko najbolja opcija. Jer, ‘novo je novo’.

Oni vještiji su, umjesto mobitela, rokovnika i kemijskih olovki, na račune dobili i nešto konkretnije – neću o imenima, dovoljno je proguglati najstrastvenije ‘Gripenovce’. Među njima ima novinara, ‘vojnih analitičara’, umirovljenih pilota, političara…

I o tom sam tenderu davno pisao. Između onog što su nam odredili da ‘smijemo’ kupiti, F 16 Barak je, po meni, bio najbolja opcija. Na stranu što se za isti iznos može kupiti eskadrila, realno, boljih višenamjenskih lovaca. Ako ne boljih, a onda ne lošijih, no osjetno jeftinijih, pod boljim uvjetima.

Ali, opremanje ratnog (a i civilnog) zrakoplovstva je ionako više politička odluka. Otprilike slična onoj kada je, danas u terminalnoj fazi, Croatia Airlines, umjesto Boing-a odabrala Airbus. I tu su se provizijama napunili offshore računi, sagradili dvorci u okolici Zagreba, no to je neka druga priča.

I u njoj su obje opcije između kojih smo mogli birati bile podjednako kvalitetne (financijski, Boing je nešto jeftiniji), dakle osim toga koji će Tuđmanov savjetnički lobi ubrati proviziju, odabir je signalizirao i političku naklonjenost (EU – SAD).

No vojne nabavke su ipak nešto posve drugo. U jednom razdoblju novinarske karijere bavio sam se, između ostalog, i naoružanjem i vojnom opremom, nabavkama, međunarodnom trgovinom, tržištem oružja i vojne opreme i to crnim i bijelim, obišao dosta međunarodnih sajmova naoružanja i vojne opreme širom svijeta, ponešto tvornica (po svijetu), razgovarao i s trgovcima i s kupcima i s korisnicima. Pa si utvaram da ponešto o tome i znam.

Ako ostavimo po strani politiku pa čak i cijenu i uvjete (npr. održavanje, obuka, rezervni dijelovi, eventualne modernizacije, nadogradnje), najznačajnija stvar pri odluci o odabiru određenog ‘proizvoda’ (nebitno radi li se o jurišnoj pušci, streljivu, zrakoplovu, tenku ili oklopnom vozilu…) su reference.

Dakle, je li se (kada, gdje, kako, u kojim uvjetima i kojem obujmu, koliko efikasno itd.) određeni proizvod dokazao u operativnoj upotrebi i koje su oružane sile već njime opremljene, kakva su im iskustva itd. Jedan od najslikovitijih primjera je jurišna puška AK 47 (i njene inačice) koja je odavno planetarni brend. Postao je to i pištolj Glock, izraelski UZI…

Složeniji sustavi poput zrakoplova, protuzračnih borbenih sustava, raketnih, radarskih i sličnih sofisticiranih sustava druga su priča, no činjenica da je neko oružje, oruđe ili sustav dokazan u operativnoj upotrebi tu je najvažniji. Mislim da ne treba elaborirati zašto je tome tako, dovoljno je napomenuti kako za tako delikatnu namjenu poput oružanog sukoba, nitko pametan neće kupiti ‘mačka u vreći’ bez obzira na to koliko ta vreća bila lijepa i bez obzira na to koliko prodavač te vreće slatkorječivo i uvjerljivo hvalio svoju robu.

I za takve ‘mačke u vreći’ postoje brojni primjeri – jedan od ne tako davnih bio je i naš tender za nabavku borbenih oklopnih vozila. U finalu ostala su dva ponuđača: finska ‘Patria’ i austrijski (zapravo američki) ‘Pandur’. Rezultate znamo – na tenderu je pobijedila Patria. S pravom.

Naime, Patria je već bila u naoružanju nekoliko svjetskih oružanih snaga, u operativnoj upotrebi (tu je bio i offset program, a još se vuku i repovi korupcijskih afera) .

No ‘Pandur2’, tada zapravo, nije postojao – bila je riječ o prototipu čiji ga je proizvođač gurao HV-u kako bi si počeo sastavljati referentnu listu. No unatoč tome, naši su ‘stručnjaci’ po medijima ispisivali hvalospjeve, svako malo putujući u Austriju po ‘rokovnike i penkale’, vješto prešućujući činjenice.

Poput one da je tijekom jedne demonstracije na jednom austrijskom poligonu, kojoj su nazočili i hrvatski novinari (znam i poimence koji), došlo do incidenta – nezgode, u kojem su ozbiljno ranjeni austrijski vojnici (loše rješenje strojnice na kupoli – povratne eksplozije ozlijedile su posadu). O tome, naravno, nije bilo riječi u medijima. Jebi ga, rokovnici su ipak bili u kožnom uvezu. A i nova Motorola Rizr Z8 je bila baš sexy.

Tako nismo mogli u našim medijima, čiji su novinari, ‘investigativno’ analizirali Gripen na licu mjesta – u Švedskoj, u organizaciji proizvođača/prodavača, pročitati o korupcijskim aferama koje još uvijek drmaju i Brazil i Tajland, i Češku i Južnoafričku republiku (nakon tendera na kojem je Gripen pobijedio).

Nije nigdje bilo niti riječi o Gripenima koji su se srušili, incidentima, a još manje o tome da je jedino ‘vatreno krštenje’ taj zrakoplov imao za vrijeme uvođenja ‘demokracije i ljudskih prava’ u Libiju, gdje je uspješno uništio nekoliko meta – par beduinskih šatora i jednu karavanu na devama.

Da se vratimo našim nesuđenim F 16 Barak.

Prvo, hrvatska strana koja je raspisala tender i odlučila spizditi naših pola milijarde dolara, trebala se na vrijeme informirati – no VOA, MVP i slične organizacije su zacijelo imale drugog, pametnijeg posla.

Drugo, ako ništa, bar je nekom, nadam se, došlo iz dupeta u glavu koliko je našim ‘strateškim partnerima’ zapravo stalo do nas.

I treće – da netko na vlasti ima muda pa da kaže kako ćemo, kad već ne možemo kupiti F 16 Barak, tražiti i ponude za, recimo, KAI T-50 Golden Eagle, PAC JF-17 Thunder/CAC FC-1 Xiaolong, Su-35, Su-30MKK…

Mnijem da bi, u tom slučaju, naši ‘strateški partneri’ ekspresno promijenili odluku i isporučili nam odmah eskadrilu F 16 Barak-a sa svim nadogradnjama, uz akcijski popust. Još bi dobili i komplet kuhinjskih noževa na poklon.

Robert Valdec Foto: fb/Valdec

Komentari

Continue Reading

Društvo

PUTIN OBJAVIO OTVORENI RAT ILUMINATIMA: Ako Soros ikad uđe u Rusiju, nikad više iz nje neće izaći!

Published

on

Rusija je izdala službeno priopćenje da je George Soros tražen “živ ili mrtav”, navodeći da su i on i njegova organizacija “prijetnja za rusku nacionalnu sigurnost.”

Sorošu je zabranjen ulazak u Rusiju još od prošle godine, kada se saznalo da je on pomogao uništenje ruske ekonomije u ranim ’90 -im, izvještava Veteranstoday.com, a prenosi Webtribune.

Još prije šest godina objavljeno je:

“Prva stvar koju trebate znati o “Goldman Sachs” je da je to najmoćnija investicijska banka na svijetu, da je svuda, da je to veliki vampir koji sisa lice čovječanstva i nemilosrdno dosipa svoj lijevak krvi koji miriše na novac.”

“U stvari, povijest nedavne financijske krize potpisana je od strane ove banke i njenih pitomaca.”

Soros je kao ova banka. Fil Butler kaže: “George Soros je zamijesio svaku političku pitu koja postoji. Ako postoji kriza na svijetu, sigurna je oklada da on ima udjela u tome. “

Može se reći da su Soros i Goldman Sachs ideološki pripadnici istog bratstva. Njihova strategija je malo drugačija, ali je krajnji rezultat uništenje života putem ekonomskog sustava (bilo da je u pitanju kapitalizam ili socijalizam) i politička manipulacija.

Soros misli da je nepobjediv. Misli da može kretati u politici cijele planete u nekoliko treptaja oka i da nitko ne može mu kaže da prestane. On je tvorac financijske alkemije. Smatra da može ubiti političku stabilnost Europe i Amerike bez izazova.

Soros je star, ali nije zastario. Njegova organizacija je nedavno razotkrivena u obavljanju tajnih operacija osmišljenih da destabiliziraju Rusiju. Povodom toga zanimljiv je citat procurio iz dosjea “Soros fondacije”:

“Naš interes je da se uključimo u aktivnosti ruskih pokreta koji se bore protiv tradicionalnih vrijednosti. Ali imenovanje naše strane je problematično: mi smo u poslu kanaliziranja novca u drugim zemljama u političke svrhe. “

Sada se vidi pravo lice Soroša. Sve te priče o pomaganju sirijskim izbjeglicama, o spašavanju Ukrajine, o “građanskim pravima” i uvođenju “demokracije” u Rusiju su samo dimna zavjesa.

Prema Butleru, sve je to infekcija Soroša. Soros želi uništiti rusku tradicionalnu obitelj. On želi da Rusija bude kao zoološki vrt, a “demokracija” je termin kojim obmanjuje mase.

Soros je u veljači 2015.godine napisao da je “Putin veća prijetnja postojanju Europe od ISIS-a” i takvim izjavama je samo otpočeo svoj đavolji plan.

“Čelnici SAD-a i EU griješe kad misle da je Rusija potencijalni saveznik u borbi protiv islamske države. Dokazi ih osporavaju. Putinov cilj poticanje razgradnje EU, a najbolji način da to postigne je da poplavi Europu sirijskim izbjeglicama. “

“Ruski avioni su bombardirali civilno stanovništvo u južnoj Siriji i natjerali ih da pobjegnu u Jordan i Libanon. Sada je u pustinji 20 tisuća sirijskih izbjeglica koje čekaju prijam u Jordan. “

A dokazi ovakvih tvrdnji? Pa, dokazi su u samom Sorošu. Ono što on kaže je dovoljno. Nema potrebe za istragama. Soros je alfa i omega, početak i kraj. I ako dokazi slučajno ukazuju na nešto drugačije onda moraju biti odbijeni. Ako se Rusija zaista bori protiv terorista onda je takva informacija ipak lažna jer se Soros sa njom ne slaže.

Soros ne shvaća da je ranjiviji nego ikada ranije jer se ne ponaša praktično. Teži da dopuni ideološke dogme i zanemaruje istinu.

Vjerojatno je istina da je Soros protiv izraelskog režima, ali ono što on daje to s druge strane uzima.

Svidjelo se to njemu ili ne, Soros neizravno podupire izraelske zločine time što podržava organizacije za rušenje Asada. Ako zaista želi učiniti nešto dobro onda bi se trudio da stvari popravi a ne da podržava zločinačke ideologije koje vode uništavanju.

Soros je agent novog svjetskog poretka.

Rusiji je očito bilo dosta ovog čovjeka i na kraju su mu zabranili pristup državi. Soroša i njegovu subverzivnu organizaciju označili su kao “prijetnju nacionalnoj sigurnosti.”

“Soroš je špekulant i samoproglašeni filantrop, a njegove malverzacije oslobođene od poreza su sastavni dio ratne mašinerije” – riječi su Williama Engdahla.

On je očito u pravu. Ali Rusija je više nego spremna odstraniti Soroša. Ako se ikad Soros ohrabri ući u Rusiju, nikada više iz nje neće izaći.

Rusija potresa same temelje novog svjetskog poretka i političkog sotonizma.

Veteranstoday.com | Webtribune.rs | Croative.net

Komentari

Continue Reading

Facebook

Popularno